General Ante GotovinaU kratkom razgovoru s generalom Gotovinom željeli smo da prokomentira prošlotjedne događaje koji su uslijedili nakon njegova intervjua Nacionalu.

Nacional: Kako komentirate reakcije koje su uslijedile u Hrvatskoj nakon što je Nacional objavio vaš intervju prošloga tjedna?

Gotovina: Bio sam ugodno iznenađen inicijativom koja je krenula nakon moga intervjua Nacionalu. Zahvaljujem predsjedniku Republike što je imao snage i volje pridružiti se mojim dvogodišnjim naporima za utvrđivanje istine i obrane digniteta Domovinskog rata, posebice operacije Hrvatske vojske “Oluje”. “Oluja” je bila akcija konačne pobjede hrvatskoga naroda i posebice Hrvatske vojske koja je kroz Domovinski rat stasala u vojnu silu. Na sve vojnike, dočasnike, časnike i generale koji su dali svoj doprinos u oslobodilačkim operacijama HV-a ja sam neizmjerno ponosan, i sva ova žrtva koju podnosim u zadnje dvije godine svodi se na zaštitu dostojanstva svih nas. Također se zahvaljujem i svim pojedincima koji se bave politikom, a prvenstveno saborskim zastupnicima koji su izrazili, usprkos očitom političkom neslaganju s predsjednikom Mesićem u ostalim pitanjima, potporu njegovoj inicijativi. Moj put, moj stav je jasan od početka. Istina je na mojoj strani i nikada neću tražiti milost. Želim samo da se utvrdi istina, i to istina o operacijama HV-a kojima sam ja zapovijedao, a posebice operacijom “Oluja” . Isto tako želim samo da mi se omoguće jednaka prava kakva su imali ostali osumnjičenici. Na kraju zahvaljujem se svima onima koji su se borili ove dvije godine za zaštitu istine o meni i o Domovinskom ratu.

Nacional: Jedan je odgovor iz vašeg razgovora za prošli broj Nacionala izazvao žestoke reakcije u Dalmaciji. To je pitanje o vašem stavu u vezi s incidentom koji se dogodio u vojarni Dračevac kada je izviždan i izvrijeđan predsjednik Mesić.

Gotovina: Ja ponavljam svoj stav koji sam iznio u prošlome Nacionalu da se ne slažem s postupcima dijela bivših pripadnika oružanih snaga koji su vrijeđali vrhovnog zapovjednika predsjednika Mesića. Ne ulazeći u razloge koji su doveli do incidenta, ja jednostavno mislim da vrijeđanje vrhovnog zapovjednika, odnosno predsjednika države, nije u suglasju s etikom i vojnom tradicijom europskih zemalja kojima pripada i Hrvatska. Nedopustivo je da dio vojnika i bivših pripadnika oružanih snaga vrijeđaju vrhovnog zapovjednika a posebno ne pred stranim vojnim izaslanicima i novinarima. To sasvim sigurno nije slika na koju bih ja trebao biti ponosan. A postavljam i protupitanje – ako je netko ponosan na to što se dogodilo u vojarni Dračevac, ne ulazeći u njegove motive, zašto to javno ne iznese i objasni?