Bivši pomoćnik ravnatelja Carinske uprave za suzbijanje krijumčarenja Robert MatijevićLanac od 12 trgovačkih tvrtki koje su sudjelovale u švercu sirove kave, otkriven u srpnju 2002., bio je najveći carinski i kriminalistički ulov u povijesti Hrvatske. No kao još veća senzacija odjeknula je vijest da je krijumčarski kanal nesmetano funkcionirao zahvaljujući potpori Roberta Matijevića, pomoćnika ravnatelja carinske uprave za suzbijanje krijumčarenja koji je, po definiciji svog radnog mjesta, te iste švercere trebao goniti. Navodno: nakon otkrića švercerske mafije, Matijević je u dosluhu s Mirkom Batarelom naložio da se skine pečat sa skladišta u kojem se nalazila prokrijumčarena kava i time pokušao omesti daljnju policijsku istragu protiv krijumčarskog poduzeća TLT iz Sesveta i njegova vlasnika Igora Turca, Batarelova klijenta. Istraga protiv Matijevića koju je provodio USKOK sadržavala je i značajnu političku poruku: da u eri koalicijske vlade SDP-ovca Ivice Račana nema nedodirljivih.

A onda se dogodio preokret. Protiv Matijevića nije podignuta optužnica za korupciju, kako je bilo najavljeno, nego za relativno bezazlen krimen, zbog kojeg je suspendiran s funkcije: za nesavjesni rad i propuste u službi. Zatim je Županijski sud u Zagrebu njegov slučaj izdvojio u zaseban sudski predmet, ustvrdivši da USKOK nije zakonski nadležan za njegov kazneni progon. Napokon, 29. svibnja 2003., Matijević je pozvan pred saborski Odbor za nacionalnu sigurnost, gdje se od optuženika pretvorio u tužitelja. Odgovarajući na pitanja Odbora dokazivao je kako su MUP i Državno odvjetništvo krivi za zataškavanje nekih drugih švercerskih lanaca i kanala u koje su umiješani riječki ljubimci SDP-a.

NACIONAL: Je li istina da ste pred saborskim Odborom za nacionalnu sigurnost govorili, među ostalim, o umiješanosti nekih SDP-ovih štićenika u šverc nafte te Tvornice duhana Rovinj u šverc cigaretama prema Crnoj Gori?
-To je spomenuto samo ovlaš. Ja sam spomenuo da je moja carinska služba otkrila kanal šverca nafte koji vodi iz Rijeke prema BiH i da policija ništa nije učinila da se to do kraja istraži, premda je trebalo provesti međunarodnu istragu za koju bi svakako bila zainteresirana i Bosna i Hercegovina. Prema neslužbenim informacijama koje sam upravo doznao, Republika BiH provela je istragu bez hrvatske suradnje te zapečatila nekoliko benzinskih stanica u Republici Srpskoj. Zanimljivo je da sam suspendiran pet dana nakon što je moja Služba za suzbijanje krijumčarenja otkrila taj krijumčarki lanac. Ali članovi Odbora nisu pokazali interes za tu temu. Nitko nije postavio ni jedno pitanje, a nisu tražili ni dokumentaciju o toj temi.

NACIONAL: A slučaj Tvornice duhana Rovinj? – U svibnju 2002. moja Služba pronašla je u prostorijama TDR-a – u jednom hodniku njihova skladišta – oko 2 milijuna komada poreznih kartica Crne Gore koje su, međutim, imale, od prve do zadnje, potpuno isti serijski broj: B000001. Uz markice je pronađena dokumentacija poduzeća Gitanes iz Nikšića te tvrtki MP Marketing i Erbes, obiju iz Podgorice. Potpuno sigurno, markice su bile prokrijumčarene na carinsko područje Republike Hrvatske. Prepuštam da sami izvedete zaključak.

NACIONAL: Zaključak bi trebao glasiti da je TDR možda umiješan u šverc cigareta u Crnoj Gori?
-To se ne može tvrditi decidirano bez zajedničke istrage hrvatskih i crnogorskih vlasti.

NACIONAL: Koga ste izvijestili o svom nalazu?
-Izvijestio sam svoga šefa Antuna Uljara, ravnatelja carinske uprave. Dostavio sam mu i fotografije pronađenih markica. Carina je poduzela ono što je bilo u njenoj nadležnosti i pokrenula prekršajni postupak protiv odgovorne osobe u TDR-u. Ta je odgovorna osoba pozvana na saslušanje, ali se do danas nije odazvala. Moja Služba otkrila je i niz drugih nepravilnosti u TDR-u. Da spomenem samo jedan primjer: u nekim riječkim kafićima pronašli smo cigarete s markicama namijenjenim izvozu. U prvi mah mislili smo da je riječ o nekoj švercerskoj tvrtki kojoj TDR prodaje cigarete vjerujući da su doista namijenjene izvozu. Kontrolom u TDR-u utvrđeno je da su cigarete iznesene iz tvornice, premda su, po njihovim knjigovodstvenim evidencijama, trebale još biti u skladištu. O tome sam također izvijestio Uljara.

NACIONAL: Zna li MUP za te nalaze? – To ne znam.

NACIONAL: Je li ikada bilo pokušaja da vas se spriječi u njuškanju po TDR-ovim cigaretama? – Nije. Bio sam potpuno samostalan u svom radu. Kontrola TDR-a bila je također moja samostalna odluka. Ni iz samog TDR-a ni iz politike nije bilo nikakvih pritisaka. Od nekih drugih ljudi dobio sam ipak prijateljsku poruku da se ne zalijećem u TDR, da malo stanem na loptu.

NACIONAL: Jeste li pred saborskim Odborom spomenuli imena SDP-ovih štićenika koji su umiješani u šverc nafte? Jeste li spomenuli i indicije o švercerskim aranžmanima TDR-a? – Rekao sam im za crnogorske markice. Nitko nije postavio nikakvo pitanje. U slučaju šverca nafte nisam spominjao nikakva imena, jer zasad nemam čvrste dokaze. Ali tu šverc, sasvim pouzdano, postoji. Carinska služba zabilježila je dva identična slučaja koja ukazuju na isti obrazac i isti lanac. U Bosnu i Hercegovinu voze lož-ulje, premda u carinskim dokumentima piše da prevoze bezolovni benzin kupljen u riječkoj rafineriji. To znači da se bezolovni benzin u riječkoj rafineriji nabavlja, tobože za izvoz, a zapravo se iskrca negdje u samoj Hrvatskoj i plasira na domaće crno tržište. Jedna takva cisterna otkrivena je pukim slučajem 10. ožujka ove godine, kad se prevrnula nedaleko od Okučana. Moja Služba pokrenula je detaljnu istragu pa smo 8. travnja pratili i ulovili drugu cisternu na benzinskoj stanici blizu Zagreba. Vidjeli smo kako s nje skidaju carinska obilježja, istaču bezolovni benzin u rezervoare i pune je lož-uljem iz drugog rezervoara te benzinske stanice. Tako je u cisterni zamijenjeno oko 20.000 litara goriva. Sve smo prijavili policiji, ali, koliko je meni poznato, ništa još nisu napravili.

NACIONAL: Zbog čega vas je Odbor za nacionalnu sigurnost zvao na saslušanje, ako ih te priče nisu zanimale? Što su od vas zapravo željeli čuti? – Osobno sam se obratio Odboru. Nakon medijske kampanje iza koje stoje MUP i Državno odvjetništvo, to je bilo jedino tijelo kojem sam mogao objasniti apsurdnost kaznenog procesa koji se protiv mene vodi. Mene je policija optužila da sam pomagao švercerima kave, premda sam ih ja, naprotiv, otkrio. Štoviše, želio sam Odboru dokumentirati da su u MUP-u davno znali da se Ivan Turac i njegova tvrtka TLT bavi švercom, ali ništa nisu poduzimali. Ništa nije poduzeo ni državni odvjetnik Mladen Bajić kojem sam dao dokaze da je MUP još 2001. trebao ispitati ulogu TLT-a u krijumčarenju sirove kave.

NACIONAL: Vi, ukratko, optužujete MUP i Državno odvjetništvo za montiranje kaznenog progona? – Nikoga ne optužujem, ali mogu izložiti kronologiju slučaja, pa zaključite sami. Na mjesto pomoćnika šefa carine za suzbijanje krijumčarenja postavljen sam, nakon javnog natječaja, 26. veljače 2002. U Carinskoj upravi zatekao sam more dokumenata i dopisa iz Slovenije, još iz 2001., koji su upozoravali da se poduzeće TLT sustavno bavi krijumčarenjem sirove kave. Pronašao sam i carinsku prepisku s Željkom Pulom, tadašnjim načelnikom za organizirani kriminal u PUZ-u, u kojem se, uz ostalo, traži provjera TLT-a. Ali umjesto da provjeri poslovanje te tvrtke, Pul je carini dostavio samo podatke koji su se mogli naći u Trgovačkom sudu: da je to trgovačko poduzeće Igora Turca registrirano u Sesvetama. To je bilo sve. U prosincu 2001. MUP je uhvatio kamion natovaren sa 7,5 sirove kave koja je, po indicijama, bila krijumčarena za TLT. Policija opet ništa nije poduzimala. Dana 24. srpnja 2002. ja i mojih pet službenika ulovili smo kamion s 19 tona sirove kave koja je te noći, po svemu sudeći, prošvercana u Hrvatsku. u carinsko područje RH. Istovremeno sam otkrio i skladište TLT-a. O tome smo, kako običaji nalažu, izvijestili policiju koja je ovaj put doista nastavila kriminalističku obradu iz svoje nadležnosti. No MUP je prisvojio sve zasluge. U svim medijima, na radiju i televiziji 29. srpnja objavljeno je priopćenje MUP-a da je policija otkrila i zaplijenila 20 tona krijumčarene kave, uključujući i skladište s još 130 tona sirove kave. To nije bila istina. Dakle, krajem srpnja sebi su prisvojili sve zasluge za tu akciju, a već početkom rujna MUP i USKOK počeli su moj progon. Iz svojih izvora doznao sam da su me od tog trenutka prisluškivali i pratili, potpuno nezakonito, jer je službeni nalog za moje praćenje i prisluškivanje izdan tek 30. studenoga 2002. MUP je tada službeno tražio nalog za prisluškivanje mojih telefonskih razgovora, a tom su prilikom zatražili i dobili prisluškivanje i fiksnog telefona mojih roditelja s kojima ja godinama ne živim.

NACIONAL: Kako bi došli na ideju da se upravo vas prisluškuje, ako nisu imali čvrste indicije da ste se spetljali s Batarelom i njegovim klijentima? – Dobili su anonimnu dojavu u kojoj je pisalo da sam primio mito od 50.000 eura, da sam i sam sudjelovao u švercu kave, cigareta i tekstilne robe. Ja znam i tko ju je napisao. Bio je to Darko Đuran, moj zamjenik koji je na to mjesto postavljen na moj prijedlog, a koji se isto tako natjecao za mjesto pomoćnika ravnatelja za suzbijanje krijumčarenja. On je danas zaposlen u Gradskom poglavarstvu kao šef kontrole gradskog proračuna, na radnom mjestu na koje je primljen bez ikakva natječaja. On je poslije i svjedočio protiv mene, tvrdeći da sam činio namjerne propuste u korist švercera. Svi ostali kolege koje je policija saslušavala, suprotno Đuranu, svjedočili su u moju korist.

NACIONAL: Ipak, neporeciva je činjenica da ste samovoljno skinuli policijski pečat s TMT-ova skladišta kako bi Turac preuzeo prokrijumčarenu kavu prije nego što je istraga završena. – Ja nisam skinuo nikakav pečat. Čak nisam ni naložio da se skine pečat sa skladišta. Ja sam samo predložio policiji, koja je skladište zapečatila, dok se u njemu provodila inventura, da skladište otpečati. To sam učinio iz dva bitna razloga. Prvo, prema članku 28. Zakona o carinskoj službi roba se ne može zadržati u zapljeni dulje od petnaest dana; tako sam zaštitio Carinsku upravu od moguće sudske tužbe. I drugo, nastavak istrage nipošto više nije ovisio o skladištu Igora Turca i njegova TLT-a. Bile su obavljene dvije inventure, roba je bila popisana. U nastavku istrage trebalo je ispitati poslovanje tvrtki koje su TLT-u tobože prodale tu kavu na domaćem tržištu, što znači da te tvrtke nisu bile carinski nego porezni obveznici, izvan moje nadležnosti.

NACIONAL: Ne razumijem. – Prema pretpostavci, koja će se, nadam se, dokazati u sudskom postupku, lanac je ovako funkcionirao: Turac je kavu švercao preko tzv. zelene granice, sporednim cesticama iz Slovenije u Hrvatsku. Istodobno desetak prijateljskih tvrtki, koje su s njime bile povezane, izdavale su papire po kojima je TLT tobože od njih kupovao sirovu kavu u samoj Hrvatskoj na domaćem tržištu. Kad smo otkrili skladište i napravili inventuru, otkrili smo dokumentaciju po kojoj je, dakle, trebalo zaključiti da je samo manji dio Turčeve kave legalno uvezen, dok je najveći dio kupljen od hrvatskih trgovačkih društava. U drugoj fazi istrage – koju je trebala voditi policija – trebalo je provjeriti poslovanje tih drugih trgovačkih društava koja su ispostavljali račune o prodaji sirove kave TLT-u. To više nije bilo u nadležnosti Carine, a nije više imalo i nikakve veze sa zapečaćenim skladištem.

NACIONAL: O zaplijenjenoj kavi s Mirkom Batarelom, samo u jednom danu, razgovarali ste 18 puta. O čemu to jedan carinski službenik razgovara s odvjetnikom koji brani švercera? – Ne znam koliko sam se puta čuo s njim toga dana. Istina je da smo se često čuli u tom razdoblju. Tražio je neke papire, raspitivao se hoće li protiv njegova klijenta biti podnesena kaznena prijava, što će biti sa zapečaćenim skladištem. Upućivao sam ga na policiju. A on mi je govorio da ga policija upućuje na mene. Uostalom, u prvoj verziji MUP je tvrdio kako ti naši razgovori dokazuju da sam i ja sudjelovao u švercu, u drugoj verziji rekli su da sam štitio švercere, a na kraju je ostala optužnica za nesavjesno obavljanje službe. A ja do dana današnjeg nisam u MUP pozvan čak ni na obavijesni razgovor.

NACIONAL: Bi li vas Batarelo zvao da niste stari prijatelji? – Batarela doista poznajem godinama, ali ne može se reći da smo prijatelji. Štoviše, u prvom od tih razgovora, u srpnju prošle godine kad je sve počelo, ja sam ga upozorio da smo u ovom slučaju na suprotnim stranama. Od rujna 2002. više se nismo ni vidjeli ni čuli.

NACIONAL: Kako je Županijski sud argumentirao odluku da se vaš slučaj izuzme iz nadležnosti USKOK-a? – Moj je odvjetnik uložio prigovor na optužnicu. I prigovor je usvojen. Djelo za koje sam optužen – nesavjesno postupanje u službi – predviđa maksimalnu kaznu od tri godine. Takvo kažnjivo djelo, po Zakonu, nije u nadležnosti USKOK-a, već spada u nadležnost općinskog suda. Obratite pozornost na posljednje napise u novinama. Govori se o pravosudnom reketu Mirka Batarela i Krunoslava Canjuge. Mene se više ne dovodi u isti kontekst.

NACIONAL: Tu postoji i epizoda s Ružom Dodić, obnaženom ljepoticom iz Playboya i eskort-damom iz hotela Sliško, koja je navodno ispričala policiji razne detalje o vašim društvenim i financijskim aktivnostima. – Ja sam je upoznao pod lažnim imenom Barbara, kako je predstavljena i na naslovnici Playboya. Poslije sam doznao da joj je pravo ime Ruža Todić. Upoznao sam je u srpnju 2001., slučajno, na cesti ispred svoje kuće, jer je stanovala u mom susjedstvu. Neko smo se vrijeme zabavljali; nije to bila neka čvrsta veza, završila je početkom listopada 2001. U vrijeme te afere s Batarelom i kavom nismo se uopće viđali, a kamoli razgovarali o mom poslu. Jednog dana u listopadu 2002. nazvala me i izvijestila da je bila u MUP-u na informativnom razgovoru i pitala me što MUP ima protiv mene. Tražili su od nje da me tereti za neke stvari. Koliko ja Ružu, alias Barbaru poznajem, to sigurno nije učinila. U to doba bila je već u vezi s nekim dobrostojećim muškarcem i pripremala se na odlazak iz Hrvatske. Danas živi negdje na Dalekom istoku.

NACIONAL: Recimo da je vaša interpretacija švercerske afere točna. Recimo da vam MUP i Državno odvjetništvo doista pakiraju sudski progon. U tom slučaju ostaje nerazjašnjeno ključno pitanje: a zašto bi to oni činili upravo vama? – Zato što sam se nekom u vladajućim strukturama zamjerio radeći na otkrivanju šverca nafte, cigareta i alkohola. Sama Tvornica duhana Rovinj vrlo je moćno poduzeće i ne bi me čudilo da su tražili način da me zbog tog otkrića proglase kriminalcem i istjeraju s posla.