Objavljeno u Nacionalu br. 398, 2003-07-02

Autor: Robert Bajruši

Veliki obrat u slučaju Norac

Norcu će se za Medački džep suditi u Hrvatskoj

Hrvatska vlada i Haaški sud dogovorili su se da se suđenje Mirku Norcu za zločine koje su pod njegovim zapovjedništvom 9. i 10. rujna 1993. skrivili pripadnici 9. gardijske brigade Vukovi održi u Hrvatskoj: Norac je optužen za iste zločine kao i Rahim Ademi koji kod kuće čeka početak haaškog procesa

Mirko NoracMirko NoracNepuna tri mjeseca nakon što je zbog sudjelovanja u likvidacijama srpskih civila u Gospiću nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Rijeci osuđen na 12 godina zatvora, general Mirko Norac uskoro bi se ponovno mogao naći u sudnici. I to ne kako očekuju on i njegovi pobornici – u obnovljenom procesu za masakre na Lipovoj Glavici iz 1991. zbog čega je i dobio visoku vremensku kaznu – već zbog operacije Medački džep kada je zapovijedao postrojbama koje Haaški sud sumnjiči za teške povrede ratnih konvencija. Kako doznaje Nacional hrvatska vlada i Haag postigli su dogovor prema kojem će uskoro biti organizirano suđenje Mirku Norcu zbog zločina koje su pod njegovim zapovjedništvom 9. i 10. rujna 1993. skrivili pripadnici 9. gardijske brigade “Vukovi”.

Smatra se da je za Hrvatsku bolje da se suđenja Norcu i Ademiju organiziraju u dva zasebna procesa, radi bojazni da će se generali međusobno optuživatiTako bi se moglo desiti da se Norac još jednom nađe na optuženičkoj klupi već početkom jeseni, točno jedno desetljeće nakon akcije kojoj je bio neformalni zapovjednik. Uostalom prošlo je više od devet godina otkako je UN zaprimio izvještaj Kanadskog bataljuna UNPROFOR-a u kojem su iznijete žestoke optužbe na račun ponašanja pripadnika HV-a. Tada su eksplicitno kao krivci navedeni zapovjednici zbornog područja te gardijske brigade “Vukovi” – Rahim Ademi i Mirko Norac. Haaška optužnica protiv Norca pripremljena je odavno i da nije u Rijeci odgovarao zbog ubojstava počinjenih prve ratne godine, kada je imao značajnu ulogu u obrani Gospića, gotovo bi sigurno već bio u Scheveningenu. Ovako su procesu koji je vodila sutkinja Ika Šarić čitavo vrijeme prisustvovali haaški eksperti pomno pazeći da se postupak ne pretvori u farsu. Da je postojala i najmanja naznaka neprofesionalnog rada hrvatskog pravosuđa, odnosno da se pokušalo Norca i Oreškovića abolirati, u Haagu bi bila podignuta optužnica protiv umirovljenog generala i zatraženo njegovo izručenje. No sutkinja je Šarić bila iznimno profesionalna i objektivna čime je pokazala kako je domaće pravosuđe, ili barem neki njegovi dijelovi, sposobni procesuirati i najkompliciranije slučajeve.

Stvar je u tome da dvanaestogodišnja zatvorska kazna nije Mirka Norca amnestirala odgovornost za Medački džep. Zato je proljetos, odmah po donošenju nepravomoćne riječke presude u Haagu, odlučeno da se hrvatsku vladu podsjeti na obvezu još jednog suđenja nekadašnjem najmlađem Tuđmanovom generalu i alkarskom vojvodi. Uz očekivani dodatak – ako to ne učine, bit će zatraženo Norčevo izručenje unatoč riječkom procesu. Nakon takvog argumenta pozitivan odgovor hrvatskih vlasti bio je potpuno očekivan. Nitko se nije usudio još jednom konfrontirati s Haagom, nakon što je prošle godine izbjegavanje izručenja Janka Bobetka zamalo dovelo do međunarodne izolacije Republike Hrvatske.

Novo suđenje Mirku Norcu vjerojatno će se održati u Zagrebu, premda postoji mogućnost da to ponovno bude Rijeka. Odgovarat će za isto zbog čega je optužen Rahim Ademi, a za to bi, da je poživio. odgovarao i Janko Bobetko. Oni su prema mišljenju tužitelja krivi jer se operacija deblokade Gospića već u prvim pretvorila satima u mučenje i masakriranje uhvaćenih Srba. Nezavisna istraga i patološki nalazi pokazali su da je poginulo 60 vojnika i 40 civila, a da su mnogi od njih likvidirani nakon zarobljavanja, dok su neki čak i živi spaljeni. Od samog početka osumnjičeni su Norac i Ademi, a kasnije im se samoinicijativno pridružio Bobetko objavivši knjigu “Sve moje bitke” u kojoj je detaljno opisao kako je organizirao akciju. Kako je njezin epilog predstavljalo stotinjak mrtvih, pet stotina spaljenih kuća i desetak sela potpuno sravnjenih sa zemljom, Haag je proveo opsežnu istragu.

Već u rujnu 1994. istražitelji UN-a sastavili su izvještaj u kojem su bez zadrške optužili zapovjednike Hrvatske vojske za kršenje ratnog prava. Uslijedile su dopunske istrage pod vodstvom Carle Del Ponte koje su rezultirale i prvim optužnicama. No sve donedavno izgledalo je kao da će za deblokadu Gospića odgovarati samo general Ademi koji se odazvao haaškom pozivu i već se dulje od godinu dana nalazi u Splitu gdje čeka poziv na suđenje. Preostala dvojica osumnjičenika su se izvukli: Norcu je suđeno zbog navodnih ranijih zločina, a Bobetka su od izručenja izvukli teška bolest i smrt. I upravo kada se činilo da će, osim u Ademijevom slučaju, Medački džep od strane Haaškog tribunala biti okončan, uslijedili su novi kontakti Carle Del Ponte i hrvatske vlade. Preko svojih kanala haaško tužiteljstvo podsjetilo je službeni Zagreb na potrebu procesuiranja najodgovornijeg časnika za medačke masakre. Pritom je odluka Tribunala o prepuštanju suđenja domaćem pravosuđu prilično jak signal povjerenja u nastanak pravne države otkako je Ivica Račan postao predsjednik vlade.

Održavanja postupka protiv Mirka Norca u Hrvatskoj mogla bi utjecati i na Ademijev status. Postavlja se pitanje zašto bi Norac potpao pod ingerenciju hrvatskog pravosuđa, a Ademi ne. Stoga je moguć čak i zahtjev da se i albanskom generalu Hrvatske vojske osigura suđenje u Zagrebu. S druge strane dobri poznavatelji problematike drže kako je za Hrvatsku ipak bolje da dođe do dva pojedinačna, a ne jednog objedinjenog suđenja. Radi se o bojazni da bi se u pokušaju spašavanja svoje kože dvojica generala međusobno optuživali što bi bacilo loše svjetlo i na njih, ali i na Domovinski rat u kojem su obojica imali važne uloge.

Ali neovisno o Ademijevoj sudbini, Mirka Norca očekuje još jedno suočavanje sa sudom. Ovaj je put riječ o zapovjednoj odgovornosti, a status mu otežavaju brojni svjedoci – neslužbeno se spominju i neki pripadnici hrvatskih oružanih snaga – koji potvrđuju da se u Medačkom džepu radilo o klasičnom primjeru etničkog čišćenja. Bude li Norac osuđen i ovaj put, doći će do kumuliranja kazni – što znači da će možda dobiti i najvišu kaznu za ovakva kaznena djela, a ona iznosi 15 godina zatvora.

Ako postoji operacija HV-a u Domovinskom ratu oko koje nitko ne poriče evidentna kršenja ratnih konvencija, onda je to slučaj Medačkog džepa. Pritom se u svim izvještajima gotovo izrijekom najveća odgovornost prebacuje na 1. bojnu 9. gardijske brigade čiji je formalni zapovjednik bio Mirko Norac. Jedno je od najšokantnijih svjedočenja ono Johannesa Tildera, nekadašnjeg nizozemskog komandosa koji je početkom agresije na Hrvatsku kao dobrovoljac došao u Gospić. Uskoro je dobio čin poručnika i postao jedan od zapovjednika izviđačko-diverzantske skupine “Vukova”. Sudjelovao je u borbama oko Medka, a kada je 1994. zarobljen, dao je 50-minutni iskaz o tadašnjim događajima. Iako su svjedočenja zarobljenika uvijek upitna, Tilderovo svjedočenje ima priličnu dozu uvjerljivosti s obzirom na njegov položaj u ratu. Tilder je precizno opisao šokantne zločine kojima je svjedočio, poimence nabrajajući odgovorne, među kojima se nalazio i zapovjednik njegove brigade. “Drugoga dana blokirali smo s jedne strane područje Debele glave kod Čitluka i šumu u kojoj su se sakrili srpski civili, dok su s druge specijalci MUP-a tjerali civile prema nama. Tada je ubijeno dosta civila. Zapovjednik 9. gardijske brigade Mirko Norac trećeg je dana zapovjedio Josipu Krmpotiću, mom nadređenom, da se spale sve kuće u Čitluku, a samo dva dana poslije počelo je i miniranje srpskih kuća u Divoselu”, riječi su nizozemskog diverzanta.

Tilder je također detaljno opisao nekoliko dramatičnih situacija kojima je svjedočio: kako su zarobljenom srpskom vojniku iskopane oči i kako je zaklan, ubojstvo starice i brojne slučajeve paljenja kuća. Na kraju je i nizozemski dragovoljac završio na sličan način – ubijen je 1994., nekoliko mjeseci nakon snimljenog svjedočenja, navodno pokušavši pobjeći iz krajinskog zarobljeništva. Njegove navode, uključujući i slučajeve žrtava koje su bile žive spaljivane, potvrdili su hrvatski patolozi.

Dobro obaviješteni izvori tvrde kako je Norčev položaj u velikoj mjeri otežao Janko Bobetko čija knjiga sadrži brojne pojedinosti o pripremi i organizaciji akcije čišćenja Medačkog džepa. Bobetko eksplicitno tvrdi kako je od Norca zatražio da u roku od četiri sata sa svojom profesionalnom brigadom prodre do Medka.

Dodatnu brigu Norcu će zasigurno zadati objavljena teza kako su upravo on i načelnik njegova stožera osmislili različite varijante akcije. Norčevi ljudi izvršili su postavljene zadatke i prodrli do rijeke Like nakon čega su srpski civili i vojska krenuli u bijeg. Bobetko se pobrinuo izbiti iz ruku Norčevoj obrani i tvrdnju da zapovjednik jedne brigade nije mogao voditi tako važnu akciju: “Ljudi koji su vodili tu operaciju, Norac i ljudi generala Markača zaslužuju svako priznanje jer smo spasili taj dio Hrvatske”. Nacionalovi su novinari razgovarali s nekoliko sudionika operacije koji su potvrdili da je Srbima dan rok od dva sata za povlačenje, a zatim je uslijedila opća pucnjava u kojoj su izginuli deseci onih koji se nisu povukli. A da su za zločine koje je opisao Johannes Tilder uz Norčeve gardiste osumnjičeni i policijski specijalci, pokazali su prošlogodišnji razgovori istražitelja Međunarodnog kaznenog suda s Mladenom Markačem i Željkom Sačićem. Oba su bivša visokorangirana MUP-ovca tvrdila da njihovi ljudi nemaju nikakve veze s počinjenim masakrom, ali – koliko je poznato – istraga protiv njih još uvijek nije stavljena ad acta.

Za razliku od njih Mirko Norac je u izvještajima stranih vojnih promatrača od samog početka označen kao organizator paleža i likvidacija. O tome svjedoče i službene zabilješke izvješća ekspertne komisije koja je obavila istragu: “Sve što se zbivalo zapovjednici postrojbi morali su vidjeti i nije moguće izbjeći odgovornost za počinjeno. Najveću odgovornost snosi zapovjednik Devete gardijske brigade čiji su pripadnici izvršili palež i uništavanje objekata i imovine. O kome je riječ potvrdili su grafiti na uništenim kućama po kojima je bilo ispisano ‘Vukovi’ i ‘Deveta’”. Premda nisu dokazali da se Norac nalazio na samom mjestu događaja, u svojim zaključcima članovi komisije optužili su ga za kršenje Ženevske konvencije na temelju načela “prima facie”.

Kada se zbroje svi ovi dokazi, jasno je da Tužiteljstvo i Carla Del Ponte nisu niti smjeli niti mogli zaboraviti Mirka Norca. Jedan od najistaknutijih generala HV-a i miljenik Gojka Šuška još će jednom odgovarati za zločine koje su počinili njemu podređeni vojnici. Da paradoks njegova slučaja bude veći, dok očekuje da mu Vrhovni sud ublaži 12-godišnju kaznu koju je donijela Ika Šarić, može dobiti još nekoliko godina zatvora.

Vezane vijesti

Norac, Petrač i Sulić uskoro na slobodi

Norac, Petrač i Sulić uskoro na slobodi

Tri reprezentativne figure hrvatske post-komunističke povijesti - Hrvoje Petrač, Mirko Norac i Leon Sulić - izlaze na slobodu 25. studenoga. Riječ je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika