TDR ne može zaboraviti IDS-u što je uspio isposlovati poništenje sudske odluke da zemljište oko turističkih objekata bez naknade pripadne novim vlasnicimaPolitički obračuni u Istri posljednjih tjedana dramatično su se zaoštrili: po beskompromisnosti nadmašili su sve što je do sada viđeno na političkoj sceni najbogatije hrvatske regije. Lokalni dnevnik Glas Istre svakodnevno na prvim stranicama optužuje najviše dužnosnike IDS-a za zloporabe i kriminal, a uz to otvoreno navija za prijedlog da se u Istri raspiše referendum kojim se traži revizija i poništenje dosadašnjih ugovora o prodaji zemljišta na području Barbarige i Dragonere. Premda to još nije službeno potvrđeno, Nacional je doznao da je IDS zbog nezabilježene medijske hajke odlučio uzvratiti udarac: odvjetnik Čedo Prodanović dovršio je tužbu protiv vlasnika Glasa Istre Željka Žmaka u kojoj ga optužuje za cijeli niz teških kriminalnih radnji, zloporaba, falsifikata, prijevara, utaje poreza.

Istodobno teški unutarnji sukobi potresaju istarski SDP: dok je pulski ogranak socijaldemokrata jedan od pokretača ideje o referendumu, Županijsko vodstvo SDP-a tu je inicijativu proglasilo najobičnijom obmanom. Dio SDP-ovaca iz Pule zaprijetio je da će izaći iz stranke ako Ivica Račan potpiše koalicijski sporazum s predsjednikom IDS-a Ivanom Jakovčićem. Sve se to događa u ozračju stalnih teških sukoba IDS-a i lokalne uprave s Tvornicom duhana Rovinj: TDR ne može zaboraviti IDS-u što je uspio isposlovati poništenje sudske odluke da zemljište oko turističkih objekata bez naknade pripadne novim vlasnicima. Vlasnici TDR-a, predvođeni Antom Vlahovićem i Pliniom Cuccurinom, zbog toga nisu mogli uknjižiti na svoja konta nekoliko stotina milijuna eura do kojih bi došli bez kune vlastitih ulaganja.

Nitko u Istri ne sumnja da je najnovijem rasplamsavanju teških sukoba najviše pridonijela odluka Vlade i Istarske županije da zajednički realiziraju projekt Brijuni Rivijera. Riječ je o izgradnji turističkih objekata na golemom području od Rovinja do Ližnjana i na Brijunima. O kolikoj je vrijednosti riječ najbolje pokazuje podatak da se u sljedećih sedam godina u istarski turizam namjerava investirati 2,8 milijardi eura. Svi oni koji su ispali iz projekta Brijuni Rivijera sada ne biraju sredstva da se vrate u igru. Među ostalim, pokušavaju organizirati referendum kojim bi se poništile navodne malverzacije s kupnjom zemljišta u Barbarigi i Dragoneri, a zapravo je pravi cilj, tvrde u IDS-u i SDP-u, rušenje projekta Brijuni Rivijera. IDS-ov oporbeni konkurent IDF, uz logističku pomoć Nezavisne liste Brune Poropata iz Rovinja, TDR-a i Glasa Istre, tvrde u IDS-u, nastoji mobilizirati građane da daju svoj glas protiv projekta Brijuni Rivijera, optužujući predsjednika istarske županijske skupštine Stevu Žufića da je iskoristio svoj položaj kako bi njegova tvrtka pod povoljnim uvjetima kupila milijun četvornih metara zemlje u Barbarigi i Dragoneri. To isto društvo, upozoravaju u IDS-u, opstruira svaki projekt, pa tako pokušavaju zaustaviti dolazak izraelske tvrtke koja bi remontirala zrakoplove u Puli ili pak modernizaciju bolnice u Rovinju. No IDS-ovi protivnici upozoravaju da je privatna tvrtka Steve Žufića kupila milijun kvadrata zemljišta za pet eura po kvadratu, a da je potom Županijska skupština te poljoprivredno zemljište urbanizirala i time mu značajno povećala tržišnu vrijednost. Čak se tvrdi da je tom operacijom preliveno u privatne džepove 95 milijuna eura. U IDS-u i SDP-u odgovaraju da to nije istina te da je to zemljište proglašeno građevinskim još prije dvadesetak godina.

Jakovčić je optužio pojedince i skupine u Istri, ciljajući upravo na TDR, Glas Istre, IDF i nezavisnu listu Brune Poropata, da uz pomoć HDZ-a i desnice pokušavaju uništiti najveću istarsku investiciju. Dodatnu nervozu kod njih izazivaju i skori parlamentarni izbori koji najavljuju da će IDS ponovno sačuvati vlast. No IDS-ovi oponenti odgovaraju da su se u 13 godina, koliko vladaju Istrom, čelni ljudi stranke odreda obogatili, da upravljaju regijom bez ikakva nadzora te da su postali toliko bahati da ih je nužno smijeniti.

Najnoviji sukobi pokazuju da su se uz IDS, koji već 13 godina neprijeporno upravlja Istrom, razvili paralelni, potpuno osamostaljeni financijski, institucionalni i medijski centri moći. Uz TDR i Glas Istre, tvrde u IDS-u, bermudski trokut istarske politike zaokružuje županijski državni odvjetnik Vlatko Nuić. Oni uživaju političku potporu istarskih oporbenih stranaka, prije svega IDF-a, HDZ-a i nezavisne liste Brune Poropata. TDR, Glas Istre i Nuić ne crpu svoju snagu iz demokratskog legitimiteta dobivenog na izborima, korijeni njihove moći sežu iz doba dok je Istrom, kao i cijelom Hrvatskom, upravljao HDZ. Oni su, tvrde u IDS-u, zahvaljujući tržišnom monopolu Glasa Istre, činjenici da je Nuić na čelu snažne državne institucije, a da TDR raspolaže praktički neograničenim financijskim sredstvima, postali itekako važni čimbenici u političkom, ekonomskom i društvenom životu Istre. I, dakako, upozoravaju u IDS-u, činjenici da su izravnim ili posrednim nevidljivim nitima čvrsto umreženi. Te optužbe čelnici IDS-a potkrepljuju nizom dokaza.

Da je upravo odluka Vlade i Istarske županije da zajednički realiziraju projekt brijunske rivijere razbuktala najnovije sukobe dokaz je i to, tvrde u IDS-u, što je TDR još početkom godine poslao pismo namjere o kupnji zemljišta privatnih vlasnika na području općine Bale, Dragonera i Kanfanara. No tu nije, kažu u IDS-u, bio kraj ambicija TDR-a da se proširi na područje južno od Rovinja: u više navrata njegovi su vlasnici iskazali želju da sudjeluju u gradnji turističkih objekata na Brijunima i njihovu priobalju. Kada je odlučeno da Vlada i Županija zajednički realiziraju projekt, TDR je, uvjereni su u IDS-u, krenuo u križarski pohod protiv IDS-a, a glasnogovornik njihovih interesa postao je Glas Istre. Kroz njegove napise već se mjesecima blate najviši dužnosnici IDS-a, Ivan Jakovčić, Stevo Žufić, Veljko Ostojić i ostali. Cilj je, tvrde u IDS-u, jasan: rušenje projekta Brijuni Rivijera i onemogućavanje izborne pobjede IDS-a. Tužbom protiv Glasa Istre odvjetnik Čedo Prodanović pokušat će pokazati da Državno odvjetništvo, kojemu je na čelu Vlatko Nuić, ali i sud i policija u Puli godinama opstruiraju istragu o nezakonitoj privatizaciji i raznim drugim malverzacijama vlasnika Glasa Istre Željka Žmaka.

Vlasnici Glasa Istre, naime, nisu platili oko 41 posto dionica, čime su oštetili državu za najmanje 2,5 milijuna kuna bez kamata. Protiv njih, zbog zastare, nije pokrenut nikakav postupak. Ubrzo su oštetili državu za novih 5,2 milijuna kuna, kada je direktor Žmak prenio Glas Istre, tjednik Butiga, imovinu i druge vrijednosti na poduzeće TEN d.o.o. kojega je Žmak bio vlasnik, a sve obveze prema MIO, HZZO, poreznoj upravi, od oko 5,2 milijuna kuna, te ostalim vjerovnicima prebacio je na tvrtku Istarska naklada, koja je proizašla iz staroga poduzeća Glas Istre. Kada već to nije učinila država, Žmaka je Državnom odvjetništvu tužila tvrtka Selecta Internacional. No te je optužbe pulski sud dva puta odbacivao, a Vrhovni sud uredno je poništavao takve odluke. Takve odluke pravosudnih organa pripisuju se utjecaju državnog odvjetnika Vlatka Nuića.

Koliko je čvrsta povezanost TDR-a, Glasa Istre i Državnog odvjetništva u Puli pokazuje, kažu u IDS-u, još jedan slučaj. U proljeće ove godine donačelnik Odjela za suzbijanje gospodarskog kriminala u Policijskoj upravi u Puli Emir Lojić prešao je na rad u Tvornicu duhana Rovinj upravo u tijeku istrage koja se u to doba vodila u pulskom zatvoru. Naime nakon što je Matej Majić, jedan od osumnjičenika u slučaju Herak, optužio tužitelja Vlatka Nuića da je tražio od njega mito kako bi ga pustio iz zatvora, tužilaštvo je optužilo Majića da je pobjegao iz zatvora u Puli na jednu noć kako bi organizirao svjedoke protiv odvjetnika Nuića. Unatoč policijskoj opstrukciji istrage, tvrdi se, jer u slučaj je bilo upleteno čak 14 pravosudnih i temeljnih policajaca, ipak je utvrđeno da Majić nije pobjegao, da je tu noć čak i telefonirao iz zatvora, da automobil u kojemu je navodno pobjegao tri godine nije registriran. Uz to, od dvojice policajaca koji su tvrdili da su legitimirali Majića u Zagrebu, jedan nije želio ispitivanje na detektoru laži a za drugoga, koji je pristao na ispitivanje, detektor je ustanovio da ne govori istinu. Unatoč tim, ali i nizu drugih dokaza da Majić nije pobjegao iz zatvora, zbog tog nečuvenog skandala odgovarao je samo upravnik zatvora koji je smijenjen jer je prijavio cijeli slučaj i tvrdio da Majić nije pobjegao. Budući da je u jeku istrage Enver Lojić prešao u TDR, to je potaklo mnoga nagađanja. Među ostalim, da je Lojića, kako bi ga zaštitio, u TDR sakrio tužitelj Nuić, koji je godinama, po prirodi posla, blisko surađivao s Lojićem. Inače Nuića je na funkciju istarskog državnog odvjetnika postavio Ivić Pašalić dok je bio glavni državni kadrovik. U Istri se također upozorava da je protiv TDR-a pokrenut i niz istraga, ali nijedna nije dovedena do kraja.

TDR, tvrde primjerice u rovinjskom IDS-u, ne bira sredstva da posrednim putem preuzme upravljanje gradom, želi se domoći preostalih atraktivnih prostora, poput bolnice i tvornice Mirna. U IDS-u tvrde da je nezavisna lista Brune Poropata zapravo TDR-ova ekspozitura preko koje Ante Vlahović sve više utječe na donošenje najvažnijih odluka. Tako se, tvrde, Poropat usprotivio ideji IDS-a da se rovinjska bolnica modernizira uz pomoć stranog kapitala. Svima je bilo jasno da Poropat želi sačuvati taj atraktivni prostor za TDR. U IDS-u tvrde da je TDR, koji je uz sebe na razne načine vezao dio hadezeovske političke oligarhije, isto učinio i s dijelom SDP-ovih čelnika. Pri tomu su se najčešće spominjali Mato Arlović i Slavko Linić. Sada je, međutim, ta povezanost TDR-a i SDP-a ugrožena jer je Račan, znajući da mu je potreban doslovce svaki zastupnik u Saboru da očuva vlast, odlučio ući u koaliciju s IDS-om, smrtnim neprijateljem TDR-a. Valja vidjeti je li time SDP žrtvovao prijateljstvo s TDR-om ili je posrijedi samo taktički potez za koji TDR ima razumijevanja i koji mu dugoročno može još više ojačati poziciju u Istri.