Iz Londona u posljednje doba stiže niz dokaza da je vladi Tonyja Blaira stalo do uspostave boljih odnosa sa ZagrebomUoči posjeta premijera Ivice Račana Velikoj Britaniji vlada Tonyja Blaira učinila je važnu gestu dobre volje. Nacional je iz diplomatskih izvora u Zagrebu saznao da su izaslanstva ministarstva obrane Hrvatske i Velike Britanije nedavno u Londonu potpisala iznimno važan sporazum: postignut je dogovor da ove jeseni hrvatske i britanske postrojbe na poligonu nedaleko od Slunja prvi put održe zajedničku vojnu vježbu. Ti vojni manevri, po općoj ocjeni, imaju višestruko vojno i političko značenje. Nakon što je na početku godine u Ministarstvo obrane stigao britanski vojni savjetnik koji pomaže u preustroju HV-a, zajednička vježba jedinica kopnene vojske dat će novu kvalitetu vojnim, ali i političkim odnosima između dviju država. Do sada su se, naime, odnosi Zagreba i Londona procjenjivali ponajviše kroz prizmu britanskog odbijanja da ratificira Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji koji je uvjet za brže priključivanje Hrvatske EU te u odlučnosti britanskog ministarstva vanjskih poslova da ne ukine vize za hrvatske građane. Dogovor o zajedničkoj vojnoj vježbi utoliko je važniji jer je uslijedio nakon što Zagreb nije podupro američko-britansku vojnu intervenciju u Iraku i dok Hrvatska još nije postala članica NATO pakta. Stoga taj sporazum, procjenjuje se u diplomatskim krugovima, može biti prekretnica u odnosima između Hrvatske i Velike Britanije.

Da je britanskoj vladi stalo do uspostave prisnijih odnosa sa Zagrebom dokazuje sporazum prema kojem će britanska vojska i HV ove jeseni održati kod Slunja zajedničku vojnu vježbuIz Londona u posljednje doba stiže niz dokaza da je vladi Tonyja Blaira stalo do uspostave boljih odnosa sa Zagrebom. Ponajprije ona ni jednom riječi nije predbacila Zagrebu što nije podupro vojnu intervenciju u Iraku. Uz to britanski sudovi već dulje vrijeme odbacuju zahtjeve građana Hrvatske srpske nacionalnosti za dobivanjem političkog azila. Razlog: Britanija je stavila Hrvatsku na popis država u kojima nema političkog, nacionalnog i vjerskog šikaniranja i u kojima su zajamčeni pravedni postupci pred pravosudnim organima. Stoga prvostupanjski i drugostupanjski sudovi odbijaju sve zahtjeve za odobravanje političkog azila hrvatskim građanima srpske nacionalnosti koji tvrde da su proganjani, da im prijeti zatvor ili da su osuđeni u Hrvatskoj. Sudovi, naime, ne prihvaćaju njihova objašnjenja da neće imati fer suđenja i postupke pred hrvatskim pravosudnim organima. Molbe odbacuju s obrazloženjem da je riječ o ekonomskim, a ne političkim emigrantima. Nedavna sudska odluka da se odbije molba za političkim azilom obitelji Steve Bamburača, koja je došla u Veliku Britaniju 1997., izazvala je veliku pozornost britanske javnosti. Član parlamenta Nick Brown predao je peticiju sa 1400 potpisa u kojoj se od britanskog parlamenta traži da spriječi deportaciju Bamburačevih u Hrvatsku. Brown je za svoju inicijativu dobio potporu britanskog teniskog saveza koji tvrdi da je desetogodišnja Sabrina Bamburač izniman teniski talent, da je riječ o budućoj zvijezdi Wimbledona te da će njena karijera biti ozbiljno ugrožena ako se mora vratiti u Hrvatsku. U londonskom Timesu Bamburač je izjavio da se ne želi vratiti u Hrvatsku jer mu prijeti zatvor zbog toga što je prije šest godina odbio služiti vojni rok. Na te tvrdnje reagirao je hrvatski veleposlanik u Londonu Joško Paro koji je u pismu Timesu objasnio da Bamburaču neće biti suđenu po dvije osnove: zbog toga što je građanima srpske nacionalnosti bilo omogućeno da ne idu u vojsku ako ne žele, ali i zbog toga što ima više od 30 godina, a posljednjih je šest godina živio u inozemstvu.

Istodobno s odbijanjem zahtjeva za političkim azilom, britanske vlasti očekuju od Zagreba da izbjeglicama osigura što povoljnije uvjete za povratak. Britanska vlada čak je izrazila spremnost da zajedno s hrvatskom Vladom po principu 50 posto naprama 50 posto pokriva troškove socijalnog i zdravstvenog osiguranja prvih šest mjeseci nakon povratka, što je rok koji se procjenjuje potrebnim za prilagodbu novoj sredini. Riječ je o oko tisuću osoba, a mjesečno bi se po povratniku trebalo uplaćivati po dvije tisuće kuna u fond za zdravstveno i socijalno osiguranje. U Londonu vjeruju da novac neće biti nikakav problem tim više što je britanska vlada spremna pomoći u pokrivanju troškova. Riječ je, uvjereni su u Foreign officeu, isključivo o dobroj volji hrvatskih vlasti da se riješi taj problem.

U Londonu odbijaju optužbe koje se mogu čuti i u službenim krugovima u Zagrebu, da je Velika Britanija glavna prepreka bržem uključivanju Hrvatske u EU jer se zalaže za zajednički ulazak Hrvatske i Srbije u Uniju. Službeni krugovi uvjeravaju da je vlada Tonyja Blaira napravila zaokret: London je, po tim tvrdnjama, shvatio da će proces demokratizacije, uspostave pravne države i dekriminalizacije Srbije potrajati znatno dulje nego se to u jednom trenutku povjerovalo, pa nema nikakva razloga da i Hrvatska zbog toga plaća ceh. Stoga se navodno i London složio da Hrvatska uđe u EU bez čekanja ostalih država zapadnog Balkana, da na neki način bude, kako kažu, svjetionik koji će ostalim balkanskim državama osvjetljavati put do EU.

Zbog toga Hrvatska danas ima poseban status: od 2000. do početka ove godine razne britanske institucije, organizacije i fondovi uložili su čak 152.074.506,87 eura u 12 raznih vladinih projekata. Samo britanski Department for industrial development uložio je od početka 2000. do travnja 2002. godine 449.000 funti, a tijekom 2003. očekuje se da će uložiti još 320 tisuća funti. Uz to britanska vlada financira boravak stručnih savjetnika u ministarstvima obrane, financija, pravosuđa i obrazovanja koji svojim iskustvom i savjetom pomažu hrvatskoj Vladi u reformskim zahvatima.

Najvažnije je da je Velika Britanija jedina od svih članica EU koja je Hrvatskoj već dala status kandidata za člana EU. Zagreb je, naime, od početka ove godine uključen u projekt MEI, akcijski plan za zemlje koje imaju službeni status kandidata za prijem u EU. Po toj osnovi Zagreb očekuje ozbiljna sredstva koja će pomoći bržoj prilagodbi europskim standardima. Posrijedi je doista paradoksalna situacija: istodobno dok je Velika Britanija, uz Nizozemsku, jedina država koja još nije ratificirala Sporazum o priključivanju i stabilizaciji koji otvara put Hrvatske u EU, vlada Tonyja Blaira izjednačila je po pravima Hrvatsku s Bugarskom i Rumunjskom koje su službeni kandidati za prijem u EU.

Sve to dokazuje, tvrde u Londonu, da Blairova vlada želi vidjeti Hrvatsku što prije u EU i stoga joj na sve moguće načine pomaže. No ne namjerava gledati kroz prste kada je riječ o ispunjavanju preduvjeta za brže uključivanje u EU. To se ponajprije odnosi na probleme u suradnji s Haaškim sudom, s povratkom izbjeglica i vraćanjem njihove imovine. Velika Britanija zamrznula je odluku o ratificiranju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju isključivo zbog prijave Carle Del Ponte da Hrvatska ne surađuje u potrebnoj mjeri sa Sudom u Haagu. Budući da se slučaj generala Janka Bobetka razriješio sam od sebe, kao opterećenje u odnosima Zagreba i Haaga, ali i Londona, preostaje samo slučaj generala Ante Gotovine. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić i predsjednica HNS-a Vesna Pusić uvjerili su se za službenih razgovora u Foreign officeu da Velika Britanija neće ratificirati Sporazum o stabilizaciji i priključivanju sve dok Carla del Ponte ne obavijesti London da Hrvatska bez rezerve surađuje s Haaškim sudom.

Velika Britanija pomno prati kakvi su uvjeti za povratak izbjeglica u Hrvatsku i izgledi za vraćanje njihove imovine. Problem je u tomu, smatra se u Londonu, što čak ni premijer Račan, njegov zamjenik Goran Granić i ministar obrane i graditeljstva Radimir Čačić, smatra se, uopće ne shvaćaju bit problema. Međunarodna zajednica razumije materijalne i financijske probleme koji se javljaju pri povratku izbjeglica i njihove imovine, no nema nikakva razumijevanja za toleriranje zakona koji su u suprotnosti s Ustavom. A u Hrvatskoj su, po njihovoj ocjeni, na snazi zakoni koji predviđaju da će se hrvatski građani srpske nacionalnosti moći useliti u svoje stanove i kuće tek kada se za sadašnje stanare nađe smještaj. Taj je zakon u suprotnosti i s Ustavom i međunarodnim pravom koji smatraju jednom od najvećih demokratskih tekovina upravo nepovredivosti privatnog vlasništva. Upravo zbog ukidanja prava na politički azil hrvatskih građana, britanske vlasti smatraju da imaju pravo tražiti od Hrvatske da se pridržava vlastitog ustava i međunarodnih normi.

U vladajućoj koaliciji u Zagrebu velike se nade polažu u Račanov posjet Londonu na jesen. Premda će se on odvijati u vrijeme kada još neće raditi Parlament, pa Račan neće imati priliku za više važnih susreta, ipak se očekuje da će uspjeti uvjeriti Blaira da Hrvatska zaslužuje ubrzani prijem u EU. No uspjeh posjeta neće ovisiti samo o premijerovim pregovaračkim sposobnostima, nego ponajprije o raspletu slučaja Gotovina.