Objavljeno u Nacionalu br. 402, 2003-07-29

Autor: Robert Bajruši

NACIONAL OTKRIVA IDENTITET VLASNIKA TVRTKE GOI d.d.

Mijo Meter - čovjek koji je Zagreb doveo na rub bankrota

Mijo Meter, vlasnik 90 posto dionica građevinske tvrtke GOI d.d., pod sumnjivim je okolnostima 1994. postao vlasnik Geofizike: zahvaljujući nedorečenom zakonu Grad Zagreb dužan mu je isplatiti 61 milijun kuna, iako prema tumačenju Državnog odvjetništva dug iznosi tek 1.187.000 kuna, te su u ponedjeljak 28. srpnja predstavnici Općinskog državnog odvjetništva podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka

Poznavatelji zagrebačkih poslovnih krugova, pa čak i neki članovi državnog odvjetništva, u neformalnim su razgovorima za Nacional izrazili uvjerenje kako je Žužul stvarni vlasnik tvrtke, premda devet desetina dionica glasi na MeteraPoznavatelji zagrebačkih poslovnih krugova, pa čak i neki članovi državnog odvjetništva, u neformalnim su razgovorima za Nacional izrazili uvjerenje kako je Žužul stvarni vlasnik tvrtke, premda devet desetina dionica glasi na MeteraMijo Meter vlasnik je građevinske tvrtke GOI d.d. (Građenje-oblikovanje-inženjering) koje je Grad Zagreb dovelo na rub bankrota. U javnosti gotovo potpuni anonimus, čija slika u novinama nije izišla čak ni 1994. kad je pod sumnjivim okolnostima postao vlasnik Geofizike, uspio je postati bogataš – zahvaljujući bezobraznoj indiferentnosti činovnika koji vode Grad Zagreb – i od hrvatske metropole izvući 61 milijun kuna. Najzanimljivije je da zbog birokracije Meter nije morao skoro ništa niti raditi – osim podići tužbu i svojim odvjetnicima prepustiti vođenje spora koji je unaprijed bio dobiven. Sve je započelo u svibnju 1990. kada je Grad Zagreb s Meterovim GOI-jem napravio sporazum o preuređenju 65.000 kvadratnih metara terena na mjestu budućeg poslovnog centra koje se nalazi u naselju Savica-Šanci.

GOI je odradio posao vrijedan 47.000 kuna, ali vlasti nikada nisu ispunile obećanje o kompenzacijskoj dodjeli zemljišta na Savica-Šancima. Devet godina kasnije Mijo Meter je podnio sudsku tužbu koja je imala sasvim izvjestan kraj. Jer svakim danom dug je rastao gotovo geometrijskom progresijom i jedino čega se vlasnik 90-posto dionica GOI-ja mogao plašiti jest da zagrebačku administraciju ne preuzme neki agilni stručnjak. To se, dakako, nije dogodilo.

Pažljivim analitičarima ovdašnje pretvorbe Meter nije sasvim nepoznat. Njegovo ime prvi se puta pojavilo prije desetak godina u vrijeme osporavane pretvorbe zagrebačke tvrtke Geofizika. Vlasnici većinskog paketa od 69 posto dionica postali su Ante Buljan, Nikola Štefanec i Mijo Meter. Godine 1997. ova trojka dobila je za 2,2 milijuna njemačkih maraka većinski udio vrijedan oko 6 milijuna DEM, a sudskom im je odlukom priznato 215 posto kamata i izgubljene dobiti. S druge strane, mali dioničari su za 3 milijuna DEM postali vlasnici preostalih 31 posto udjela u Geofizici. Za razliku od tipičnih sudionika pretvorbe obavljene tijekom 90-ih koji se skoro svakodnevno pojavljuju u novinskim društvenim kronikama, Mijo Meter na svaki način izbjegava medijski publicitet. O njemu se zna jako malo, tek toliko da je u GOI-ju zaposlen dva desetljeća i da je vrlo blizak prijatelj s vlasnikom Školske knjige Antom Žužulom. Poznavatelji zagrebačkih poslovnih krugova, pa čak i neki članovi državnog odvjetništva, u neformalnim su razgovorima za Nacional izrazili uvjerenje kako je Žužul stvarni vlasnik tvrtke, premda devet desetina dionica glasi na Metera. Mijo Meter, koji se u ponedjeljak 28. srpnja pristao nakratko susresti s Nacionalovim novinarima u razgovoru je odbio takve konstrukcije:

“Ja sam vlasnik poduzeća GOI d.d. i nitko drugi. Nije mi jasno zbog čega se podigla tolika panika kada se radi o običnom izvršenju sudskog naloga. Uostalom, nije to baš toliki profit, da sam u bilo koji drugi posao uložio toliki kapital, on bi se u proteklih 13 godina oplodio na isti način”, Meter lakonski objašnjava formulu kako doći do 61 milijuna kuna.

Pritom ga ljute posljednji novinski izvještaji koji, oslanjajući se na sudsku presudu, spominju početnu cifru od 47.000 kuna što je narasla 1200 puta. Meter tvrdi da je svibnja 1990., odmah nakon prvih višestranačkih izbora, u opremanje terena predviđenog za izgradnju poslovno-trgovačkog kompleksa zapravo uložio 3,5 milijuna DEM u hrvatskim dinarima. Tek kada su se oni denominirali prilikom prelaska na kune, cifra je pretvorena u spomenutih 47.000 kuna. Stoga kukanje medija nad bankrotom hrvatske metropole prilično ljuti Miju Metera: “Ako netko treba jadikovati, tada sam to ja. Sada me opisuju kao čovjeka koji vodi Zagreb u stečaj, a ja ovom gradu i njegovim građanima želim sve najbolje”, govori blagim glasom.

Stoga je Meter spreman na svaku vrstu nagodbe, od kompenzacije duga gradskim zemljištem ili nekretninama, a spreman je prihvatiti i obročnu isplatu zakamatarenog novca. “GOI je bilo uspješno poduzeće koje je izgradilo Akademiju dramskih umjetnosti u Moskvi na 44.000 kvadratnih metara, a vlasnici smo i Tvornice spuštenih stropova u Sloveniji. Unatoč svemu, posljednjih smo godina jako teško poslovali upravo zbog gubitka ovih 3,5 milijuna DEM i nije fer da nas se sada napada jer iza svega stoje legitimne sudske presude”. Meter se od 1990. susretao sa svima koji su vodili Zagreb, ali nitko njegove prijetnje nije shvaćao ozbiljno. Pomalo neuvjerljivo objašnjava da punih devet godina nije želio podići tužbu jer je bio uvjeren kako će se naposljetku uspjeti dogovoriti sa gradskim vlastima. Pritom ne želi imenovati ni jednog HDZ-ovca od kojega je tražio povrat svog kapitala, ali dodaje da se ni Vlasta Pavić ni Slavko Kojić nisu željeli susresti s njim i njegovim pravnim savjetnicima.

Međutim kada ga se pita za druge poslove, Mijo Meter o njima ne želi pričati, a ljuti ga i pitanje osjeća li se tajkunom. “Moja je poslovna filozofija kontrola troškova, ali nemojmo sada ulaziti u ekonomsku doktrinu”, kaže i usput odbija išta reći o svom dioničarskom statusu u zagrebačkom poduzeću Geofizika.

Takva je Meterova diskrecija razumljiva. Riječ je o jednom od najvećih privatizacijskih skandala čiji je on glavni sudionik. Početkom 1994. Fond za privatizaciju prodao je za 2.000.000 DEM većinski paket dionica Miji Meteru i njegovim kompanjonima iz Kalifornije Nikoli Štefancu i Anti Buljanu. Pritom su odbijeni zahtjevi sindikata da pravo prvootkupa dobije 217 radnika, zaposlenih u visokoprofitabilnom poduzeću koje se bavilo geofizičkim istraživanjima. Vrhunac skandala uslijedio je nakon objave stvarne vrijednosti Geofizike: poslovna zgrada u Savskoj na 3.100 kvadratnih metara, devet radionica i skladišta površine 2064 kvadrata, građevinsko zemljište u Turopolju i oko 150 terenskih vozila, procijenjeni su na najmanje 35 milijuna maraka. Štefanec, Buljan i Meter kupili su Geofiziku za barem 15 puta manju cijenu od tržišne vrijednosti poduzeća, tvrdili su sindikati. U cijelom skandalu Mijo Meter uspio je zadržati anonimnost i, osim vrlo kratke izjave u Globusu, skoro da se nije medijski eksponirao. Javnost nije imala pojma čak niti kako izgleda. On je i danas on suvlasnik Geofizike, ali o njoj ni u neformalnom razgovoru ne želi izgovoriti ni riječ.

Meter je za svoj iznenadni financijski uspjeh trebao samo podići tužbu pred Općinskim sudom u Vukovarskoj i dolaziti na zakazane rasprave. Iako Grad Zagreb već godinama u pravnim sporovima zastupa Općinsko državno odvjetništvo, njihova je koordinacija tako loša da su u Odvjetništvu za tužbu saznali tek neposredno prije prvog ročišta zakazanog za 4. srpnja 2000. Meterovo poduzeće tužilo je Zagreb dvije godine ranije, no čitavih dvadeset mjeseci gradske vlasti nisu o tome obavijestile svoje pravne zastupnike. Prije ulaska u sudnicu iz Odvjetništva su Poglavarstvu pismeno predložili nagodbu sa Meterovom tvrtkom, no ni na ovu ideju nije došao odgovor. A potom je svoju ulogu odigrao i pravosudni sustav. Pouzdani izvor unutar Državnog odvjetništva potvrdio je za Nacional da na sudu leži odavno zagubljen još jedan postupak između sukobljenih strana – samo što u njemu Grad Zagreb od GOI-a traži novčanu odštetu za neizvršene obveze. Riječ je o ugovoru iz 1995. za izgradnju auto-salona u Španskom za koji se GOI obvezao u roku 15 dana platiti rentu i pripremu zemljišta vrijednu 2.430.000 kuna. Posao nije odrađen i Grad Zagreb je tužio Meterovu tvrtku. Samo što u procesu protiv Meterove tvrtke zagrebački Općinski sud nije u tri godine zakazao ni jednu raspravu, dok je u istom periodu na istom Sudu doneseno prvostepeno, a potom i konačno rješenje u korist Meterova poduzeća. Da su suci – koji možda sjede u susjednim sobama – bili podjednako ekspeditivni, ta su se dva postupka mogla objediniti, a međusobna potraživanja prebiti.

Ishodište najnovijeg udara na zagrebački proračun je ugovor GOI-ja s HDZ-ovom zagrebačkom vladom na osnovu kojega je GOI 23. svibnja 1990. uložio približno 3,5 milijuna DM u pripremu zemljišta na parceli Savica-Šanci. Na tom području bila je predviđena izgradnja poslovnog kompleksa, a kako lokalne vlasti nisu imale dovoljno sredstava za pripremu skupocjenog posla, pripremu zemljišta obavljala su zainteresirana poduzeća kojima su zauzvrat trebale biti dodijeljene pojedine parcele. Unatoč prethodnom sporazumu i bez ikakvog objašnjenja gradske su vlasti potom Meteru odbile predati obećano zemljište. Početkom listopada 2001. Općinski je sud donio rješenje kojim je dao za pravo Miji Meteru, a kasnije je Županijski sud odbio žalbu gradskih vlasti.

Obje su presude veoma jednostavne i pokazuju da suci nisu sumnjali u to tko je stvarni krivac. Sudac Općinskog suda Saša Bušić odlučio je kako Grad Zagreb mora platiti 47.261 kunu sa zateznim kamatama. Predstavnici GOI-ja u dva su navrata tražili realizaciju ugovora iz 1990., no iz Poglavarstva nije stigao nikakav odgovor. Bušićevu presudu konačno je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu 18. ožujka ove godine uz pojašnjenje prema kojem Grad Zagreb ničim nije osporio da je Meterovo poduzeće financiralo pripremu terena Savica-Šanci, a o inertnosti gradskih vlasti govori podatak da nikada nisu konkretizirali čak ni vlastitu zamisao o izvansudskoj nagodbi.

Tek kada je nedavno rješenje postalo pravomoćno, došlo je do panike u gradskim strukturama. Cijela je stvar ovoga puta završila na Državnom odvjetništvu koje je uvidom u dokumente i vještačenjem zaključilo kako je već prilikom izračunavanja glavnice napravljen propust – pogreškom je određeno da ona iznosi 47.000 umjesto stvarnih 27.000 kuna. No bliski suradnici Mladena Bajića ustanovili su i da su kamate pogrešno izračunate: čak i uz glavnicu od 47.000 kuna, zagrebački gradski dug iznosio bi 1.187.000 kuna – 60 milijuna kuna manje nego je to izračunala Zagrebačka banka. A da je glavnica 27.000 kuna, Mijo Meter bi zaradio za njega sitnih 600.000 kuna.

Za sve je kriva tzv. konforna metoda sadržana u 3. članku Zakona o zateznim kamatama prema kojoj se kod kašnjenja do jedne godine kamata pribraja glavnici. Jednostavno govoreći, zakon je nedorečen i niz sudaca izvlači zaključak kako se konforna metoda koristi i nakon isteka prve godine. Kakvi su učinci različitih izračuna zateznih kamata, zorno je pokazala tužba koju je GOI d.d. podigla protiv glavnog grada: da je na sudačkoj stolici u ovom procesu sjedio pravnik skloniji tumačenjima Državnog odvjetništva, Mijo Meter u najboljem bi slučaju bio bogatiji za 1.190.000 kuna, ali uz benevolentnije sudačko tumačenje njegovo se bogatstvo popelo na 61 milijun. Sud odlučuje kakav je izračun zateznih kamata i rješenje zatim šalje banci u kojoj dužnik ima žiroračun (u ovom slučaju Zagrebačkoj banci), dok potom bankari izračunavaju kolika je konačna cifra.

“Ah, čujte, svugdje se u svijetu novac oplođuje kamatama”, rekao je Mijo Meter u razgovoru za Nacional jednostavno prihvaćajući novostečeno bogatstvo. Da ga teza o bankrotu metropole nije previše kosnula, potvrđuje tezom kako država i njezini predstavnici svakodnevno blokiraju rad malih firmi koje nisu u stanju podmiriti svoja dugovanja, pa zašto bi sada trebalo žaliti sadašnju zagrebačku vlast.

Kako sam Meter kaže: “Već dvadeset godina radim u GOI-ju i sve mi je u životu vezano za ovu firmu”. Tuži se kako javnost jednostrano gleda na cijelu aferu: “Sve smo uložili u tu zemlju planirajući s partnerima iz Kanade investirati u izgradnju ogromnog poslovnog kompleksa. Umjesto da u Zagrebu napravimo čudo, pokušali su nas prevariti. Devet sam godina obilazio urede, a da me nitko nije saslušao. Evo, i prije dvadeset dana pokušavao sam doći do gradonačelnice Vlaste Pavić i Slavka Kojića, ali njima nije bilo na kraj pameti da me prime”, ljutito objašnjava Meter.

Čini se da je njegovo ponašanje sada ujedinilo gradsku vlast i pravosudna tijela. Izgubiti u predizborno vrijeme 61 milijun kuna nitko si ne može dozvoliti i Meter će teško uživati u novostečenom bogatstvu. Potvrđuje to i podatak da su vodeći ljudi Državnog odvjetništva odlučili provjeriti što se zbilja dogodilo, a to znači da će kao glavni sudionik afere i Meter biti pod posebnom paskom. Već u ponedjeljak 28. srpnja predstavnici Općinskog državnog odvjetništva podnijeli su prijedlog za ponavljanje postupka kao i za zaštitu zakonitosti, a od petka 25. srpnja je u razmatranju i zahtjev za odgodom ovrhe. Uostalom, postoji 61 milijun razloga da priča o čovjeku koji je hrvatsku metropolu zamalo otjerao u bankrot nije niti blizu svršetku.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika