Objavljeno u Nacionalu br. 806, 2011-04-26

Autor: Srećko Jurdana

Surova politika

Obrana mora Gotovinu radikalno odvojiti od Tuđmana

Ako se generalu želi pomoći, mora ga se pravno odvojiti od Tuđmana. Tuđmanove lukavštine, polunaredbe, specijalne upute, namigivanja i enigme nitko više ne može izbrisati iz pravosudne povijesti. Može se, međutim, dokazati da Gotovina nije sudjelovao u njihovoj praktičnoj primjeni, i da osobno nije pripadao nikakvom “udruženom zločinačkom pothvatu”. Sve Tuđmanove “tlapnje i pričimbe” Hrvatska treba hladno prepustiti njihovoj povijesnoj sudbini, i pobrinuti se da svoga zaslužnoga generala izvuče iz političkih okova koje mu je namjestio njegov nekadašnji vrhovni komandant

Srećko JurdanaSrećko JurdanaSvađe i rasprave oko manipulacija Tuđmanovim transkriptima u Hrvatskoj se razvijaju u sezonsko-periodičkim ciklusima, poput proljetnih alergija ili zimskih epidemija gripe. Posljednji svjetonazorni sukob na zadanu temu upravo se scenski ostvaruje na složenoj dramaturškoj liniji “bivši predsjednik države - bivši šef tajne službe - Tuđmanov potomak – DORH – aktualni predsjednik države – mediji - Vlada - politbiro HDZ-a”, a pokrenula ga je haaška presuda Anti Gotovini. Po jeftinoj utilitarnoj logici – kakva na hrvatskoj propagandnoj sceni tradicionalno dominira – odgovornost za Gotovinu populistički se pokušava prebaciti na nekakvu izdvojenu figuru koja je Haagu dostavila rečene zapise (koji su odigrali značajnu ulogu u određivanju generalove presude). Bivši predsjednik zatekao se tu prvi na udaru, po običaju - može se dodati. Kad je nacionalnim radikalima za bilo što potreban dežurni krivac, uvijek se po uvjetnome refleksu okreću prema Mesiću.


ZAMJENA TEZA

Reagirajući na napade po spontanom samoobrambenom instinktu, gospodin Mesić prebacio je uteg transkripata na tajnu službu, tj. na (njezina bivšeg šefa) Tomislava Karamarka, koji je odmah uzvratio da njegova agencija nije razvijala nikakvu samostalnu suradnju s Haagom. Sve poglavarove svete zapise koje bi pronašli tijekom istraživačkoga rovanja po Tuđmanovim ormarima, sefovima, podovima, zidovima, tajnim pretincima, ladicama, podrumima, kovčezima, škrinjama, magičnim kutijama, pismohranama - prosljeđivali su višim državnim instancama, DORH-u i drugima, i ako su neke osjetljive stvari nakon toga bile reproslijeđene u Haag, podvrgnute su toj proceduri jer je tako odlučeno na ekskluzivnim mjerodavnim lokacijama (Državno odvjetništvo, Vlada, Predsjednik). Navedenoj Karamarkovoj izjavi nema se što predbaciti; tajna služba servisna je institucija, koja ponekad voli djelovati na širem društvenom planu od predviđenog, ali prilično ju je teško zamisliti u ulozi arbitra koji samostalno odlučuje o manipulacijama dokumentima na međunarodnoj razini. U cjelokupnoj aferi s dokumentima osnovno je, međutim, sljedeće: zašto se uopće dopušta novo problematiziranje pitanja tko je te fatalne Tuđmanove transkripte dostavio Haagu? Jasno je da ih je dostavila hrvatska država – njezini politički predstavnici - jer je na to bila pravno, moralno i strateški obavezna. Da nije bilo diktirane suradnje s Haagom, ne bi bilo ni NATO-pakta, ni Europske unije. Umjesto da prekine tendenciozne diskusije i nedvosmisleno kaže o čemu se tu radi, Vlada je situaciju prokomentirala šutnjom, tj. još jednom filistarski prihvatila nacionalističku zamjenu teza po kojoj je za Gotovinu kriv proizvoljno designirani odašiljatelj transkripata, a ne autor onoga što se u njima nalazi. Dopustila je (spomenuta Vlada) da se agresija iracionalnih radikala fokusira na Mesića, kako bi mač od sebe skrenula na drugu stranu, provukla se kroz situaciju s aureolom nacionalne svjesnosti, i kod zainteresiranoga dijela publike prešutno izazvala dojam da s fenomenologijom prosljeđivanja transkripata nema veze, iako je u nju uključena do guše, odnosno u jednakoj mjeri koliko i bivši predsjednik. Predočena simptomatologija s transkriptima – u kojoj se posljedica (izručenje papira Haagu) pretvara u uzrok - odraz je nasilne identifikacije djela pokojnoga Franje Tuđmana s interesima hrvatske države. Taj proces djeluje razorno na nacionalnu psihologiju. Građanima se neprestano servira ideja kako je, sudeći generalima, Haag presudio hrvatskoj državi i njezinim oslobodilačkim akcijama, što je – dakako - besmislica. Uviđajući perfidnost krivotvorilačke protuđmanovske propagande koja se provodi u Hrvatskoj, razne prominentne međunarodne figure – u rasponu od (aktualnoga američkoga veleposlanika) Jamesa Foleyja, preko Sergea Brammertza, do Petera Galbraitha – u povodu zbivanja nakon presude Gotovini osjetile su potrebu da javno poruče građanima kako je hrvatski rat devedesetih bio nedvojbeno legitiman i oslobodilački, što ga – logično - ne može osloboditi tereta zločina koji su u njemu počinjeni. Ako su Sjedinjene Američke Države – ključni arbitar u ključnim svjetskim zbivanjima - Tuđmanu dale prešutnu suglasnost za operaciju Oluja, jasno je da mu time nisu automatski odobrile drastično mijenjanje hrvatske etničke slike i protjerivanje stanovništva, odnosno: ubijanje srpskih staraca. Štoviše, Tuđmanu je egzaktno rečeno da ne smije voditi rat protiv srpskih civila, i da ga Amerika u tome neće podržati.

PROMJENA POPULACIJSKOG GRAFIKONA

(Tadašnji veleposlanik) Peter Galbraith nije bez razloga skakao na traktore i pokušavao ljude spriječiti u masovnome odlasku. Bila je to, s njegove strane, manifestna politička poruka da Amerika ne podupire egzodus. Oluja - da, progoni i zločini - ne. Etičku jednostavnost te poruke Tuđman nije želio shvatiti. Doživljavao je Oluju ne samo kao oslobodilačku operaciju, već i kao metodu promjene hrvatskoga populacijskoga grafikona. Dio Srba napustit će Hrvatsku kad shvate da ih u njoj nitko ne štiti, njihova mjesta zauzet će Hrvati iz Bosne, koje su s njihovih – folklorno rečeno – ognjišta istjerale Miloševićeve snage. Taj mješoviti plan koji su konstruirali Milošević i Tuđman – strateški se poigravajući Bosnom - nije u završnici dobio nikakvu međunarodnu dozvolu. Na početku devedesetih pojedini zapadni eksperimentatori iskušavali su do određene mjere njegovu provedivost. Koketirali su s tim nasilnim migracijskim koncepcijama Mitterand, Carrington, Bildt, Vance, Owen, a Tuđman je nepromišljeno nastavio računati na odjeke njihova utjecaja i u trenutku kad se taj utjecaj na sceni potpuno izgubio.

TEŠKA PRAVOSUDNA I POLITIČKA NEPRAVDA

S dolaskom Billa Clintona ideje o podjeli Bosne, o stvaranju uvećane Srbije (za sedamdeset posto BiH) i uvećane Hrvatske (za zapadnu Hercegovinu), te inventivnim zamjenama stanovništva na unakrsnim linijama “Krajina” – Republika Srpska – Bosanska Posavina - Federacija BiH itd., izgubile su značenje. Za Bosnu se pripremao Daytonski sporazum, Hrvatska je dobila placet za Oluju koji nije podrazumijevao etničko čišćenje. Umjesto “humanoga preseljenja” nametao se princip “svoj ostaje na svome” koji Tuđman nije bio u stanju shvatiti, ni prihvatiti. Poticao je ratnike da ga eskiviraju gdje god mogu, i zbog toga bi – da je ostao na životu – završio u Haagu zajedno s Miloševićem. Ante Gotovina, najistaknutiji hrvatski vojni zapovjednik, osuđen je u tom Haagu umjesto Tuđmana – kao njegov dostupni supstitut - što se može doživjeti kao teška pravosudna i politička nepravda. Premda je funkcionalno morao biti upoznat s Tuđmanovim brijunskim sugestijama, Gotovina na njih nije mogao utjecati, kao što u bilo kakvom etničkom čišćenju nije mogao sudjelovati ni po svojim općim operativnim zaduženjima, ni po osobnoj vojnoj etici i vokaciji. U državnim planovima za drugu fazu njegove obrane napadno se danas naglašava koncepcija po kojoj Tuđmana treba – združenom diplomatskom i pravnom akcijom – na neki način osloboditi odgovornosti za “udruženi zločinački pothvat”, dakle: za “humano preseljenje”, jer time bi se navodno eliminirala i Gotovinina optužba. Koncepcija o kojoj je riječ doima se, i na prvi i na drugi pogled, vrlo nerealnom i u većoj mjeri motiviranom zaštitom Tuđmanova lika i djela negoli zaštitom generala Gotovine. Ako se generalu želi pomoći, mora ga se pravno odvojiti od Tuđmana. Tuđmanove lukavštine, polunaredbe, specijalne upute, namigivanja i enigme nitko više ne može izbrisati iz pravosudne povijesti. Može se, međutim, dokazati da Gotovina nije sudjelovao u njihovoj praktičnoj primjeni, i da osobno nije pripadao nikakvom “udruženom zločinačkom pothvatu”. Sve Tuđmanove “tlapnje i pričimbe” Hrvatska treba hladno prepustiti njihovoj povijesnoj sudbini, i pobrinuti se da svoga zaslužnoga generala izvuče iz političkih okova koje mu je namjestio njegov nekadašnji vrhovni komandant.

Vezane vijesti

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Dok Suzana roni suze, Šeks nudi usluge

Jadranka Kosor reagirala je porukom “gorkog prijekora” na odluku Tomislava Karamarka da (nju i Šeksa) smijeni s potpredsjedničkih funkcija u Saboru.… Više

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 26.04.11. 02:46

Krivousti general KOSa
Konachno mozhe NESHTO UISTINU
Pridonjeti nashoj domovini
SVA NJEGOVA REMEKDJELA
VELEIZDAJE !!!!
SVE to treba razgolititi da bi budicha pokoljenja znala
PRAVU ISTINU !!!!
Imate li vi iz KOTCA imalo , makar malo
SAVJESTI ????
Zar sve ove BUDUCHE GENERACIJE
Koje su postale ROBOVI zbog vashe pohlepne lakoumnosti nemaju pravo bar na ISTINU !!!
Makar toliko !!!


registracija
12/12/10

Klarens, 26.04.11. 02:54

Drug Mesich...zvani STEVO !!!
Ima taj i suvishe putra na glavi za obichnog zlikovca
Njegova shlampava vicologija pali samo kod
mekoglavih i PARTIJSKIH POLTRONA !!!
Pa taj mrachni lik nashe tmurnosti je bio
Vrhovni komandant JNA dok su ovi
RAZARALI Vukovar ????!!!!!!!!?????
A onda u klasichnom ludilu Krivoustog preskache
"kao" u nash brod...i naravno ...odmah je na komandnom mostu...jer kao ono ...
Shteta bi bilo ne iskoristiti toliku pamet ???
Pa shto su ti APARATCHICI KPJ uchinili
A SHTO SE STVARNO MOGLO !!!!!
Kazhe se ...Gledano u nazad sve je u FOKUSU !!!
Pa gledajte vi mili moji sitnozubci 30 godina UNAZAD
I cjelokupna igra KPJ bit che vam
SVIMA OCHIGLEDNA !!!


registracija
30/9/09

davor12345, 26.04.11. 09:33

Kao i obično, Jurdana pogađa u bit stvari! Nevjerojatno koliko se naši tzv. radikali mogu zajapuriti na neku budalaštinu koju sami izmisle i onda toliko galame o njoj poput pasa koji se dignu na stražnje noge! Meni mogu pričati što god hoće! Ja sam ih prokužio još na ratištu...prvo galame a onda kad je vruće, nigdje ih ne možeš vidjet! I tako stalno! Tko to puši, stvarno je popušio! Nema većih kukavica od radikala, virujte mi!


registracija
16/8/06

tectonic, 27.04.11. 03:00

Dobar komentar Davore.


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika