ROBERT JEŽIĆ, vlasnik DIOKI-ja, za terminal je od Janafa u početku tražio čak 28 milijuna euraIako je prošlog tjedna Robert Ježić, vlasnik DIOKI Grupe, pušten iz pritvora, istraga o spornim poslovnim transakcijama njegove tvrtke se nastavlja. To se prvenstveno odnosi na slučaj prodaje DIOKI-jeva naftnog terminala na zagrebačkom Žitnjaku. Taj terminal je od Ježićeve tvrtke kupila državna naftna kompanija Janaf sredinom 2009. godine za 18 milijuna eura, a USKOK je pokrenuo istragu sumnjajući da je temeljem naredbe bivšeg premijera Ive Sanadera Janaf namjerno platio nerealno visoku cijenu za taj objekt i na taj način omogućio Ježiću protupravnu zaradu.

Kako doznaje Nacional, USKOK-ovi istražitelji dosad su na temlju niza svjedočanstava utvrdili da je uistinu Sanader bio uključen u cijeli posao te da je aktivno zagovarao opciju po kojoj bi terminal kupila državna tvrtka. Sada istražitelji tek moraju utvrditi je li Janaf u tom poslu pretrpio materijalnu štetu, kolika je ona i postoji li u tom slučaju kaznena odgovornost nekih drugih osoba, pored Sanadera i Ježića. Ključni dosadašnji problem za istražitelje u tom smislu bila je činjenica da postoje oprečne informacije o vrijednosti DIOKI-jeva terminala, ali i tijeku pregovora oko transakcije. Prema informacijama objavljenim u Jutarnjem listu može se zaključiti da je dio svjedoka, uključujući i osobe koje su tada bile u vrhu Janafa, posvjedočio da je Ježić isprva za DIOKI-jevo skladište tražio 28 milijuna eura, no da su se tome u Janafu usprotivili tvrdeći da ne žele platiti više od 18 milijuna, što je realna cijena. Ako je ta verzija točna, ispada da materijalne štete nije bilo, no postoje i indicije da je realna vrijednost skladišta bila znatno manja.

Takve tvrdnje sadržane su u procjeni vrijednosti DIOKI-jeva terminala koju su izradili stručnjaci mađarske naftne kompanije MOL par godina ranije, kada su razmatrali njegovu kupovinu. U tom dokumentu navodi se da je naftni terminal u DIOKI-ju zastario i praktički neupotrebljiv, te zbog golemih troškova sanacije zagađenog zemljišta faktički bezvrijedan. Zbog toga su u MOL-u procijenili da bi za terminal mogli platiti maksimalno pet milijuna eura, i to samo zato da ga ne dobije netko od konkurencije. Tu studiju u svom posjedu ima i USKOK, pa se istražuje je li plaćena cijena od 18 milijuna eura ipak nerealno visoka. S druge strane, istražuje se i poslovni smisao cijele transakcije.

Naime, smisao kupovine terminala bio je da se omogući skladištenje zaliha sirove nafte Agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA), a pojedini naftni stručnjaci još tada su upozoravali da je lokacija na Žitnjaku za te svrhe neadekvatna jer se nalazi preblizu naseljenu području. Također, otvoreno je pitanje zašto Janaf nije odlučio to skladište graditi u Sisku, gdje posjeduje veliko zemljište. Ta odluka imala bi smisla budući da je uobičajeno da se zalihe sirove nafte nalaze u blizini rafinerija. Ipak, kako doznaje Nacional, i te tvrdnje bile su analizirane u sklopu istrage, a provjeravale su se i neslužbene informacije koje već dugo postoje u domaćim naftaškim krugovima o tome kako je Janaf propustio mogućnost da znatno jeftinije dobije puno bolje skladište na istoj lokaciji. Naime, tek nekoliko desetaka metara od DIOKI-jeva skladišta na Žitnjaku nalazi se znatno moderniji naftni terminal koji je u suvlasništvu države i Ine. Taj terminal već se godinama ne koristi te je konzerviran i zatvoren, a sličnih je kapaciteta kao onaj DIOKIjev.

Kako 50 posto vlasništva nad njim imaju Robne rezerve, a drugu polovicu Ina koja je u to vrijeme imala i ogroman porezni dug prema državi, tvrdi se da je Janaf taj terminal mogao dobiti i obnoviti puno lakše i jeftinije nego onaj DIOKI-jev. Jesu li te informacije točne, bit će poznato uskoro, kad USKOK podigne službenu optužnicu.