Corrado Passera, koji je na mjesto glavnog izvršnog direktora grupe Intesa imenovan u svibnju prošle godine, najavom mogućeg povlačenja iz istočne Europe iznenadio je samo neupućeneNakon što je prošli tjedan najavio prodaju i zatvaranje filijala u Njemačkoj, Francuskoj i Kanadi te mogućnost povlačenja kapitala iz istočne Europe, Corrado Passera, šef najveće talijanske bankarske grupacije Banca Intesa, većinskog vlasnika Privredne banke Zagreb, ponovno je uzburkao bankarsku scenu u Hrvatskoj. Naime, odlaskom Banca Intese iz Hrvatske na istom bi se tržištu našlo u prodaji nešto više od 76 posto dionica druge najveće banke, čime bi se otvorila mogućnost određenim stranim bankarskim grupacijama da napokon uđu na hrvatsko tržište ili, što je vjerojatnije, već prisutnima da povećaju svoj tržišni udio. U tom slučaju sigurno je jedino da će više od 90 posto bankarskog tržišta i dalje ostati u rukama stranaca. Međutim, ponovno licitiranje s dionicama PBZ-a moglo bi poslužiti kao odličan povod za ostvarenje planova o kojima već duže govori dio hrvatskih ekonomskih analitičara, koji smatraju da strano vlasništvo nad 90 posto bankarskog sustava ne može dugoročno biti korisno za razvoj hrvatskog gospodarstva. Takva upozorenja počela su se pokazivati djelomice opravdanima potkraj prošle i početkom ove godine, kad se ispostavilo da strane banke u pohodu na enormne zarade negativno utječu na ukupnu zaduženost u državi te ugrožavaju gospodarsku stabilnost. Zbog toga je Hrvatska narodna banka i ograničila rast kredita bankama kako bi smanjila njihovo zaduživanje u inozemstvu.

Vlada ima šanse da kupnjom Privredne banke zavlada nad 20 posto bankarskog tržištaI premda je neosporno da strane financijske institucije dolaze u Hrvatsku prvenstveno u potrazi za novom zaradom, ne može se poreći spasonosna uloga tih banaka u trenutku kad je potkraj 90-ih dramatična bankarska kriza prijetila slomom hrvatskog gospodarstva. Međutim, dio analitičara istodobno upozorava kako se ne može očekivati da će one funkcionirati kao pokretačka snaga razvoja hrvatske ekonomije, jer se njihovi prioriteti i planovi mogu razlikovati od prioriteta domaće javnosti. Stoga ekonomski stručnjaci sve češće predlažu da se osnuju banke koje bi bile usmjerene na strateške grane gospodarstva, poput turizma ili poljoprivrede, u kojima bi država bila većinski vlasnik. Stoga eventualna prodaja dionica PBZ-a omogućuje i takav razvoj situacije, što bi bio velik zaokret u državnoj gospodarskoj politici. Banka s državnim kapitalom, kažu stručnjaci, dala bi Vladi nužne instrumente i omogućila utjecaj na obnovu i restrukturiranju gospodarstva.

Odlaskom Intese borba na hrvatskom bankarskom tržištu mogla bi se ponovno zaoštriti. U ovom trenutku dvije vodeće bankarske grupacije u Hrvatskoj – UniCredito, vlasnik Zagrebačke banke, i Banca Intesa – kontroliraju gotovo 49 posto tržišta. Štoviše, prošle su godine ove dvije banke, prema podacima HNB-a, ostvarile 55 posto bruto dobiti svih banaka u državi. Pritom tržišni udjel UniCredita iznosi gotovo 29 posto, dok Banca Intesa drži 20 posto. Dodajući tome Hypo Alpe-Adria banku, Raiffeisenbank Austriju i nedavno spojene Erste i Riječku te HVB i Splitsku banku, proizlazi da na prvih šest banaka otpada više od 80 posto ukupne bankarske dobiti u Hrvatskoj te dvije trećine aktive bankarskog sustava.

Upravo se navedene četiri bankarske grupacije smatraju najvjerojatnijim potencijalnim kupcima PBZ-a, barem dijela dionica koje će Intesa prodavati u trenutku povlačenja iz Hrvatske. Pojedinačni tržišni udio tih banaka trenutačno se kreće između 8 i 9 posto, a preuzimanjem dodatnih 20 posto tržišta jedna od tih banaka ugrozila bi vodeću poziciju Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, koji se zbog monopola ne bi mogao natjecati za kupnju PBZ-ovih dionica. No to neće biti problem ostalim bankama.

Posljednja godina koju je u Hrvatskoj obilježio kreditni boom bila je vrlo uspješna za gotovo sve banke. Aktiva Raiffaisenbank Austrije, treće po veličini i jedne od najbrže rastućih banaka u Hrvatskoj, porasla je lani za više od 47 posto. Kupnjom svog izravnog konkurenta ta bi banka nastavila uspješno širenje na regiju jugoistočne Europe. Također ne treba smetnuti s uma činjenicu da je Zdenko Adrović, predsjednik Uprave RBA, ujedno i bivši drugi čovjek Privredne banke te mu je u detalje poznato njeno poslovanje.

Prošlogodišnjom kupnjom Riječke banke i njenim pripajanjem ove godine Erste & Steiermarkische banka pokazala je da ambicije osvajanja između 15 i 20 posto tržišta u zemljama u kojima je prisutna i nisu neostvarive kako se činilo prije nekoliko godina. Njen sadašnji 9-postotni udio vjerojatno neće na dulje vrijeme zadovoljiti austrijskog vlasnika Erste Bank, koji na domicilnom tržištu drži 15 posto. S obzirom na orijentaciju te banke na tržišta srednje Europe i željeni tržišni udio od 20-ak posto, koliko kontrolira u Češkoj, može se očekivati da će banka pokušati poboljšati položaj i u Hrvatskoj.

Zahvaljujući pripojenju Splitske banke, ove je godine na rang-listi banaka naglo skočila i HVB Croatia, koja sada nadzire 8,7 posto tržišta. Međutim, teško je očekivati da će se HVB grupa, koja je zbog velikih poslovnih teškoća u koje je lani zapala prodala 25 posto dionica Bank Austrije, svoje kompanije zadužene za srednju i istočnu Europu, zasad dalje širiti na hrvatskom tržištu. Međutim, nedavna visoka ponuda od 225 miljuna eura koju je Bank Austria dala na natječaju za privatizaciju mađarske poštanske banke ukazuje na to da HVB ne odustaje od širenja u istočnoj Europi.

Planove proširenja poslova u istočnoj Europi najavila je i Hypo Alpe-Adria Bank, koja sada zauzima nešto iznad 8 posto hrvatskog bankarskog tržišta. To je i pokazala nedavnim akvizicijama u Bosni i Hercegovini, gdje je prošle godine bila najveći investitor na području bankarstva. Ova banka spada u brzorastuće banke u Hrvatskoj, s vrlo originalnim financijskim i investicijskim produktima, što je pokazala prošlogodišnjim rastom aktive za čak 64 posto. Eventualna odluka Intese da proda svoje poslovanje u Hrvatskoj otvorila bi vrata ovoj banci, članici Hypo grupe, da ostvari ambiciozne planove svoje središnjice u Austriji.

Kupnja 76 posto dionica PBZ-a, druge banke po veličini u Hrvatskoj, idealna je prilika i bankarskim grupacijama koje nisu uspjele ili još nisu imale priliku ubaciti se u hrvatsku bankarsku arenu. Prije svega tu je belgijska financijska grupa KBC koja je priliku da uđe u Hrvatsku propustila lani kad je konkurirala za kupnju posrnule Riječke banke. Ekspanziju na tržišta bivše Jugoslavije KBC je počeo kupnjom 34 posto udjela u najvećoj slovenskoj banci, Novoj ljubljanskoj banci, preko koje širi mrežu banaka u regiji. Posljednja akvizicija bila je u svibnju ove godine, kad je Nova ljubljanska banka kupila 91 posto dionica crnogorske Montenegro banke, a nedugo nakon toga rejting agencija Moody’s povećala joj je ocjenu za dugoročni rizik i financijsku snagu. Po svemu sudeći, 20-postotnim udjelom na hrvatskom tržištu belgijski bi KBC uspješno zaokružo pohod na ovaj dio Europe.

S obzirom na velik priljev mađarskog kapitala u Hrvatsku u posljednje dvije godine, naročito nakon MOL-ove kupnje četvrtine Ine, valja očekivati da će ponudu za PBZ ozbiljno razmatrati i u OTP-u, najvećoj mađarskoj banci i jednoj od najbrže rastućih europskih banaka. Nastavljajući svoju ekspanziju OTP je u svibnju kupio DSK, drugu najveću banku u Bugarskoj i posljednju u državnom vlasništvu, što je bila druga međunarodna akvizicija mađarskog financijskog diva nakon kupnje slovačke IRB banke 2001. godine. U OTP-u su uvjereni da uspjeh na domaćem tržištu mogu ponoviti i u ostalim zemljama istočne Europe. Interes za PBZ mogli bi pokazati pogotovo stoga što je poznato da mađarske inozemne investicije prate koordinacija i pokroviteljstvo države i financijskih institucija. Prisutnost mađarske nacionalne naftne kompanije i jedne od najvećih banaka u Hrvatskoj, te neizbježna suradnja koja bi iz toga proistekla, imali bi za Mađarsku višestruku korist.

Eventualna borba oko kupnje PBZ-a ponovno bi u igru vratila torinski SanPaolo IMI, jednu od pet vodećih bankarskih grupacija u Italiji, koja je ulazak na hrvatsko tržište propustila 1999. kad je konkurirala za privatizaciju PBZ-a, te dvije godine poslije kad ju je iz utrke za kupnju Riječke banke izbacio bavarski Bayerische Landesbank.

Corrado Passera, koji je na mjesto glavnog izvršnog direktora grupe Intesa imenovan u svibnju prošle godine, najavom mogućeg povlačenja iz istočne Europe iznenadio je samo neupućene. Njegova najava povlačenja iz Njemačke, Francuske i Kanade samo je potvrda povlačenja ove banke s međunarodnih tržišta koje je započelo prošle godine u Latinskoj Americi. Radi se samo o nastavku procesa koji je Passera započeo čim je preuzeo kormilo banke, izjavivši da će se Intesa u poslovanju od njegova dolaska više orijentirati na talijansko tržište, na male i srednje poduzetnike te bogate pojedince.

Intesa je neposredno prije njegova dolaska od najprofitabilnije banke pala na treće mjesto, iza jednog od najvećih konkurenata UniCredita, vlasnika Zagrebačke banke, a rezultati su pokazali da je vrijednost dionice tijekom 2001. godine pala za 23 posto, čime se po tržišnoj kapitalizaciji ta banka također našla iza UniCredita. Već u rujnu prošle godine Passera je investitorima izjavio da će Intesa obuzdati svoje širenje na istočnu Europu, a da misli ozbiljno, pokazalo se već nakon nekoliko mjeseci kad je banka, suprotno očekivanjima hrvatske Vlade, kupila samo 15 posto dionica PBZ-a, a ne 25 posto koliko je ostalo u državnom vlasništvu i na koje je kao većinski vlasnik imala pravo prvokupa.

Nakon prikazanog neto gubitka u četvrtom tromjesečju zaredom ne začuđuje Passerina izjava da će nakon povlačenja iz zapadne Europe i Sjeverne Amerike početi razmatrati prodaju svojih udjela u Mađarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj, jedinih triju zemalja istočne Europe u kojima je Intesa prisutna. Pogotovo stoga što je i sam, kako kaže, u trenutku imenovanja za šefa Intese bio vrlo sumnjičav prema bančinoj prisutnosti na tom tržištu.