Ne odazivajući se pozivu organizatora ovogodišnje Sinjske alke, odaslao je više nego jasnu poruku: predsjednik HDZ-a pokazao je da više ne želi biti dio radikalno nacionalističkih, rigidnih, klerikalističkih krugovaU prvom tjednu kolovoza predsjednik HDZ-a Ivo Sanader na posve se nov način pozicionirao u političkom životu Hrvatske. Ne odazivajući se pozivu organizatora ovogodišnje Sinjske alke, odaslao je više nego jasnu poruku: predsjednik HDZ-a pokazao je da više ne želi biti dio radikalno nacionalističkih, rigidnih, klerikalističkih krugova koji već 13 godina politički zloupotrebljavaju to obilježavanje povijesnog događaja. Samo tjedan dana poslije, u subotu 9. kolovoza, u Metkoviću je Sanader napravio još jedan važan politički iskorak: umjesto druženja na Alci s Ivićem Pašalićem, Miroslavom Tuđmanom, Antom Kovačevićem, Ankicom Tuđman i Đurđom Šušak, predsjednik HDZ-a odabrao je posve drukčije društvo. Sudjelovao je na tradicionalnoj utrci lađara Neretva 2003., sportsko-kulturnoj manifestaciji lišenoj bilo kakvih političkih konotacija, kojoj su, među ostalima, nazočili i predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivica Račan. Odbijajući djelovati kroz populistička “događanja naroda” koja su bila obilježje političkog života od uspostave demokracije 1990., Sanader je potvrdio opredjeljenje za politički angažman isključivo kroz demokratske institucije i oblike političkog djelovanja. Time je dao iznimno važan doprinos učvršćivanju demokratskog sustava i pravne države. Ako, naime, najveća politička i oporbena stranka u državi definitivno odustane od nedemokratskih i izvaninstitucionalnih metoda djelovanja, kao što su, primjerice, desničarski hepeninzi i demonstracije, takvi oblici političkog djelovanja i pritisaka više nemaju nikakvih šansi.

Iz izvora bliskih Predsjedništvu HDZ-a Nacional je doznao da je Sanader odbio doći na Sinjsku alku iz više razloga. Neposredan povod: sinjski gradonačelnik, predsjednik Viteškog alkarskog društva i predsjednik lokalnog HDZ-a Mate Jukić, kojega Sanader smatra produženom rukom Hrvatskog bloka Ivića Pašalića i HIP-a Miroslava Tuđmana. Sinjem se pročulo da je Sanader pokušao smijeniti Jukića, ali da je to spriječio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić. Uzroci Sanaderova nedolaska: procjena da bi bio potpuni politički promašaj kad bi se pojavio na tribini uz Ivića Pašalića, Miroslava Tuđmana, Antu Kovačevića, Ljubu Ćesića Rojsa, Ivana Milasa… Osim toga Sanader i vodstvo HDZ-a nisu željeli sudjelovati u eventualnim političkim manipulacijama radikalnih desničarskih skupina niti ostaviti dojam da su dio tog političkog miljea. Stoga je Sanader kao svog izaslanika poslao člana Predsjedništva HDZ-a Božidara Kalmetu.

Da je rastakanje i samouništenje radikalne desnice, ubrzano pobjedom Sanadera u HDZ-u nad Pašalićem, predajom generala Mirka Norca hrvatskom pravosuđu i još više intervjuom generala Ante Gotovine Nacionalu, daleko odmakao čak i u Cetinskoj krajini, potvrđuju i najnovije informacije do kojih je došao Nacional u krugovima bliskim vrhu Sinjske alke. Uže vodstvo Viteškog alkarskog društva na čelu s Matom Jukićem već je odlučilo da sljedeće godine glavni gost Alke bude predsjednik države Mesić. Kad je Jukić najavio da želi vratiti Alci nekadašnji sjaj i ugled, siva eminencija organizatora, nekadašnji pukovnik SIS-a i bliski prijatelj generala Norca Mirko Ljubičić predložio je da se prvi korak u tom smjeru učini pozivom predsjedniku Mesiću. S tom su idejom, navodno, suglasni i umirovljeni general Norac i fra Mirko Marić, za kojega upućeni tvrde da je najmoćniji čovjek u Cetinskoj krajini te da se ni jedna važna odluka na Alci ne donosi bez njegova znanja i suglasnosti. Pitanje je, međutim, hoće li Mesić, ne promjeni li se nešto drastično u vrhu VAD-a, pristati doći među ljude koji su ga svojedobno bezobzirno vrijeđali.

Sanader je posljednjim postupcima definitivno razbio iluzije i nade radikalne desnice da će on stati na čelo ujedinjene desne opozicije. Preko političkih posrednika i medija pod svojom kontrolom ekstremni nacionalisti i radikalni desničari već dugo zazivaju oporbeno jedinstvo tvrdeći da je jedini način da se sruši sadašnja vlast okupljanje svih domoljubnih snaga, od Sanadera, Budiše i Granića do Đapića, Pašalića, Tuđmana i Podruga. Nije, naravno, teško prozreti da je posrijedi nešto posve drugo: ekstremna nacionalistička desnica svjesna je da može produljiti svoj politički vijek jedino pod skutima Sanadera i HDZ-a. Stoga je spremna, privremeno, dakako, podnositi čak i Sanadera kao vođu, premda ga većina smatra kudikamo štetnijim političarom od, primjerice, Ivice Račana. Sanader i vodstvo HDZ-a znaju, međutim, da bi svako komplotiranje s desničarskim radikalima na sljedećim parlamentarnim izborima značilo političku eutanaziju HDZ-a. Koliko bi to bilo pogubno za HDZ, pokazuju reakcije dijela javnosti i međunarodne zajednice koji su najavljeno koaliranja HDZ-a i HSP-a doživjeli kao opasan i neprihvatljiv znak klizanja HDZ-a prema radikalnoj nacionalističkoj desnici. Kako bi pak procjenjivali Sanaderovo koaliranje s Pašalićem, Tuđmanom i Podrugom, nije teško pretpostaviti. Stoga i nije čudno da je Sanaderov izostanak izazvao toliko bijesa u desničarskim krugovima. Bez vrha HDZ-a ta se priredba, u političkom smislu, pretvorila u marginalni happening bez političkog značaja.

Sanader je nedolaskom na Alku ostavio predsjednika HSLS-a Dražena Budišu i predsjednika DC-a Matu Granića na cjedilu: osudio ih je da budu jedino ozbiljno političko društvo Pašaliću, Miroslavu Tuđmanu i kompaniji. Doduše, njih su dvojica, kao i predsjednik HSP-a Đapić, na sve moguće načine izbjegavali druženja s Pašalićem i Tuđmanom, posebice kad u blizini novinara i fotoreporteri. Zbog toga su ove godine Pašalić, Tuđman i Kovačević bili posve marginalizirani i gurnuti na sam kraj bine, daleko od ostalih političkih vođa. Bio je to, naime, jedan od uvjeta da se prvaci HSLS-a i DC-a pojave na Alci. Takav ponižavajući tretman Pašalića, Tuđmana i Kovačevića na kultnom desničarskom događanju potvrđuje da su njih trojica izgubili politički kredibilitet čak i u sebi bliskim krugovima.

Slično je, tvrde svjedoci, bio osamljen i izgubljen i potpredsjednik Sabora i član SDP-a Zdravko Tomac. Njegovo pojavljivanje na Alci nije izazvalo očekivani učinak: opozicijski vođe nisu ga prihvatili jer je unatoč obećanja da će izići iz SDP-a i pojaviti se na izborima na listi Foruma hrvatske sloge, ostao u vodstvu SDP-a Zagreba. Lokalni čelnici SDP-a nisu ga pak željeli ni pozdraviti: nitko od vodećih socijaldemokrata Tomca više ne doživljava kao stranačkog kolegu nego isključivo kao izdajicu koji je već jednog nogom izvan stranke. Unatoč Tomčevu ekvilibrističkom umijeću pokazuje se da je čak i u hrvatskoj politici nemoguće dugo sjediti na dvije stolice.

Budući da će uskoro postati pravomoćna sudska presuda protiv generala Mirka Norca, on više neće moći obnašati dužnost alkarskog vojvode. Stoga je već za ovogodišnje Alke počela ogorčena bitka za njegovu funkciju. Zatucani desničarski vođe i dalje vjeruju da će Alka ostati moćno propagandno oružje u njihovim rukama, premda je nakon ovogodišnje trke posve jasno da će ona biti ponovno samo kulturno, turističko i sportsko podsjećanje na važne povijesni događaje. Unatoč tomu već se rasplamsala borba za naslijeđe počasnog predsjednika generala Mirka Norca. Tako se tvrdi da će Ivić Pašalić i Miroslav Tuđman pokušati na to mjesto progurati umirovljenog admirala Davorina Domazeta. Na to mjesto puca i general Petar Šimac, koji iza sebe ima logističku potporu četiri stotine uglavnom razvojačenih branitelja i policajaca koji su zaposleni u njegovoj zaštitarskoj tvrtki. Kandidat za Norčeva nasljednika je i brigadir Ante Vučić, koji uživa potporu desne struje HDZ-a, dok je general Ante Kotromanović navodno favorit Ive Sanadera. Uz njih je u najužem krugu kandidata i brigadir Ivan Čikara kojeg podržavaju dragovoljačke udruge proistekle iz Domovinskog rata, ali i gvardijan fra Mirko Marić.

Kandidati i njihovi politički sponzori više ne biraju sredstva da bi svoje konkurente kompromitirali i oblatili. Tako su, primjerice, sinjskim korzom širili priče da je Ante Kotromanović dobio stan u Zagrebu od 103 četvorna metra premda nikad nije službovao u glavnom gradu. Istina je pak da je Kotromanović prodao taj stan i na toj transakciji zaradio najmanje 150 tisuća eura. A za brigadira Antu Vučića tvrdi se da status ratnog vojnog invalida nije zaradio na ratištu nego u prometnoj nesreći…