Hasan Čengić drži u najmu Energopetrolov naftni terminal u luci Ploče. Riječ je o terminalu goleme zapremine, više od 100 tisuća tona, pa se preko njega uvozi najveći dio nafte za BiHOdbijanje potpisivanja sporazuma o luci Ploče te opstrukcija hrvatske ponude za izradu projektne dokumentacije potrebne za raspisivanje međunarodnog natječaja za izgradnju koridora 5c kroz BiH potvrdile su zastrašujuću istinu: vlasti te države nisu donosile odluke u skladu s nacionalnim i državnim interesima, nego isključivo u korist mafijaških i kriminalnih skupina povezanih s vrhom Stranke demokratske akcije Alije Izetbegovića. Presudnu ulogu u donošenju tih sramotnih odluka suprotnih dugoročnim interesima građana BiH imali su otac i sin Husein i Hasan Čengić. Njih dvojica stoje iza malezijske tvrtke Bosmal koja je željela bez natječaja i izravnom pogodbom s vladom BiH dobiti koncesiju za gradnju autoceste kroz BiH. Stoga je ponuda hrvatske vlade da se raspiše međunarodni tender za gradnju tog koridora dovela u pitanje zaradu Čengićevih koja se mjeri stotinama milijuna dolara – toliko su mogli zaraditi na projektu koji neće stajati manje od 3 milijarde dolara. Nacional je doznao iz visokih političkih krugova međunarodne zajednice u Sarajevu strogo čuvanu tajnu: Hasan Čengić drži u najmu Energopetrolov naftni terminal u luci Ploče. Riječ je o terminalu goleme zapremine, više od 100 tisuća tona, pa se preko njega uvozi najveći dio nafte za BiH. Po službenim procjenama prošle godine u državni proračun BiH nije uplaćeno oko 120 milijuna dolara zbog utaje poreza i neplaćanja carine pri uvozu nafte. Upravo sadašnja neriješena situacija u luci Ploče najviše pogoduje Hasanu Čengiću – ali i ostalim kriminalnim skupinama iz Hrvatske i BiH – jer omogućava šverc, krijumčarenje i izigravanje BiH i hrvatskih zakona i poreznih organa. Zbog toga su Čengići, ali i neki krugovi iz Hrvatske, spriječili potpisivanje sporazuma, premda su u njega ugrađeni svi zahtjevi vlade BiH. Preko luke Ploče po procjenama stranih promatrača uvozi se više od 75 posto svih švercanih roba BiH.

Imena Huseina i Hasana Čengića najčešće su se spominjala tijekom rata u kontekstu brojnih afera, ponajviše onih koje su bile povezane s krijumčarenjem oružja, ali i s raznim fundamentalističkim terorističkim organizacijama. Čengić je bio izravno upleten u sumnjivo poslovanje organizacija koje su primale pomoć iz inozemstva, a tvrdilo se da je upravo on osnovao teroristički kamp na Pogorelici. Isto tako Čengiće se optužuje da su pokrenuli besmislenu izgradnju vojnog aerodroma u Visokom tijekom koje je “nestalo” na desetke milijuna eura. Tvrdi se da je Husein Čengić bio jedini čovjek koji se usred rata usudio suprotstavljati Aliji Izetbegoviću. Njegov je utjecaj toliko snažan da i danas utječe na Aliju Izetbegovića koji njegovu volju realizira preko Sulejmana Tihića i Adnana Terzića, vodećih političara SDA i BiH.

Na inzistiranje SAD-a, zbog veza s iranskom obavještajnom službom, Hasan Čengić svojedobno je smijenjen sa svih državničkih funkcija. Krajem ove godine Washington ga je stavio na popis osoba kojima je zabranjen ulazak u SAD i kojima se zamrzava imovina u toj zemlji. Unatoč tomu Hasan Čengić i dalje je predsjednik Odbora za vanjsku politiku Skupštine BiH i nitko se još nije usudio postaviti pitanje kako može obnašati tako visoku funkciju kad se nalazi na crnoj listi SAD-a. Inače, Čengić je prvi prije više od godinu dana javno najavio da će upravo Bosmal graditi autocestu kroz BiH.

Vladajuća stranka SDA podupire ideju da Bosmal bez natječaja dobije posao izgradnje koridora 5c i to zbog bliskih veza te stranke sa strankom UMNO malezijskog premijera Mahathira. Prijateljstvo između dviju stranaka učvršćeno je za rata u BiH kada je Malezija pomagala Bošnjake u njihovom otporu srpskoj agresiji i pokušajima Tuđmanova režima da podijeli BiH sa Srbima. UMNO je, pišu sarajevski mediji, najzaslužniji za dolazak SDA na vlast jer je na posljednjim izborima izdašno financirao i projektirao izbornu kampanju te stranke. Usto je malezijska vlada dva puta izvela tajne operacije u suradnji s dužnosnicima BiH i vodećim političarima SDA. Nakon što su SAD zaustavile vojnu pomoć BiH zbog toga što se na teritoriju BiH nalazio Abu Maalija, vlada Malezije dala je tajno utočište tom vojniku osumnjičenom za terorizam. Abu Maali vodio je ratne operacije u BiH i nakon rata ostao ondje. SDA i UMNO povezuje još jedna tajna operacija: utvrđeno je da je pukovnik malezijske vojske Abdulu Manafu Kamusuri za svog boravka u BiH uspostavio veze Al Quaede s više istaknutih bošnjačkih dužnosnika, među kojima su bili jedan visoki časnik vojske BiH, imam jedne džamije te vodeći dužnosnik SDA.

Kako je riječ o enormnim zaradama i profitima, slučaj Bosmal i luka Ploče izbacili su na površinu trenutni gorući problem BiH: nakon prošlogodišnjih izbora na vlast se na velika vrata vratio dio ljudi koji su bili najveći ratni profiteri ili se pak njihovo ime spominjalo u nizu kriminalnih afera. Oni sada koriste svoje položaje kako bi oprali prljavi novac i kako bi legalizirali bogatstvo stečeno kriminalnim putem. To naravno čine pod krinkom zaštite nacionalnih interesa.

U Sarajevu se procjenjuje da je dodatni problem i to što je samo pitanje vremena kad će među tim mafijaškim skupinama doći do obračuna. Očekuje se da će on biti izrazito bezobziran i okrutan, mnogo više nego u drugim zemljama, jer BiH još ni iz daleka nije uređena pravna država niti funkcionira kao normalna država.

Puno je opravdanih razloga za sumnjičavost prema Bosmalovoj ponudi. Ako se posao dobije bez javnog natječaja, tada će banke, zbog sumnje da je riječ o korupciji, pooštriti kriterije za dodjelu kredita i podignuti kamatu. To će posao poskupjeti za nekoliko stotina milijuna eura, a možda i za pola milijarde. Krajnje je dvojben i zahtjev Bosmala da mu se uz cestu dodijeli koridor širok dvadesetak metara na kojem će moći graditi objekte po svom odabiru. Mnogi su uvjereni da će uz cestu niknuti brojne vjerske ustanove, a postoji i bojazan da će Bosmal angažirati radnu snage iz Azije od koje će dio ostati i nakon završetka radova. Oni će, procjenjuje se u Sarajevu, željeti svakako pojačati svoj politički utjecaj u BiH.

Malezija i neki politički krugovi u Aziji ne kriju želju da BiH postane njihova politička i vjerska ispostava u Europi. Za razliku od Malezije sadašnja vlast u Hrvatskoj više nema nikakvih političkih i teritorijalnih pretenzija prema BiH. Hrvatska je vitalno zainteresirana da BiH što prije postane normalna europska zemlja s kojom će moći održavati što bolje prometne i političke veze. Hrvatski je problem što je zakasnila s ponudom: Zagreb predugo nije rješavao sporna pitanja s BiH, poput pitanja luke Ploče, što je u Sarajevu neminovno budilo neugodna sjećanja na Tuđmanove političke i teritorijalne pretenzije prema BiH. No nema nikakve sumnje da je hrvatska ponuda korektna i dobronamjerna. Zbog gotovo istovjetnih problema i sličnog mentaliteta, hrvatski će stručnjaci neusporedivo lakše i bolje rješavati probleme nego će to moći činiti eksperti iz daleke Azije. Hrvatsko iskustvo i know-how u izgradnji cesta svakako bi omogućili da se taj projekt izvede na najbrži i najkvalitetniji način i, što je najvažnije, pod najpovoljnijim uvjetima.

Osjetljivost problema izgradnje koridora 5c leži u tome što će se gradnjom autoceste u BiH započet s izgradnjom moderne države. Političko značenje koridora 5c od neprocjenjive je važnosti: autocesta će definitivno povezati tu razbijenu zemlju i njene enklave te srušiti umjetne i nacionalne granice. Usto, gradnja koridora 5c prisilit će državu da sredi zemljišne knjige, uredi lokalnu administraciju, razriješi brojna neriješena imovinsko-pravna pitanja, donese urbanističke i prostorne planove, izglasa cijeli niz zakona o ekologiji, vodama i okolišu. O ekonomskom utjecaju tog projekta da se i ne govori. U gradnju autoceste bit će uključeno najmanje 40-ak industrijskih grana, narast će potražnja za pijeskom, betonom, asfaltom i ostalim građevinskim materijalom koji će proizvoditi bošnjačke tvrtke, otvorit će se nove šanse za Željezaru u Zenici. Bosanski new deal mogao bi postati kotač zamašnjak obnove BiH gospodarstva. Problem je, međutim, u tome što na donošenje te povijesne odluke dosad nisu utjecali logični ekonomski i politički argumenti, nego interesi mafijaških i kriminalnih skupina povezanih s vrhom Stranke demokratske akcije.

Premda još nije sagrađen ni jedan metar autoceste koridora 5c kroz BiH, taj je projekt doveo Sarajevo do povijesnog raskrižja. Odluka o tome hoće li ga graditi hrvatske tvrtke ili pak bosansko-malezijska kompanija Bosmal ima višestruko političko i ekonomsko značenje. Birajući između hrvatske i malezijske ponude, građani, državno vodstvo BiH, ali i međunarodni projektori u BiH, donose krucijalnu odluku za budućnost te države. Odluče li se za hrvatske tvrtke, to će značiti da je BiH spremna na presudan iskorak prema zapadu, te ubrzani proces uključivanja u Europu. Opredijele li se pak u Sarajevu za Bosmal, to će biti jasan znak da BiH okreće leđa Europi te da postaje kriminalno-mafijaška crna rupa u regiji. Odbije li BiH suradnju s Hrvatskom, izgubit će priključak s Europom i bit će nepovratno izgubljena u raljama mafije i kriminala, vjerskog i nacionalističkog ekstremizma.

Koridor 5c bit će dugačak 600 kilometara, 107 km prolazi kroz Hrvatsku i njegova će cijena biti oko 3 milijarde eura.
Bosmal
Tvrtka Bosmal osnovana je u Sarajevu 1998., vlasništvo je 50 posto bosansko, a 50 posto malezijsko. Tvrtka Bosmal financira u Sarajevu izgradnju Bosmal City Centra. Do sada je u taj projekt investirala 37 milijuna konvertibilnih maraka. Vlasnici Bosmala su 32-godišnji biznismen Edin Šabanović i njegov brat Nijaz. Ostale dionice u vlasništvu su njihova partnera iz Malezije Hassana Jamaluddina. Braća Šabanović napustili su BiH 1992. kad su preko Zagreba otišli u Kuala Lumpur. Nijaz Šabanović je arhitekt, dok Edin nije završio fakultet strojarstva. Zahvaljujući poznanstvu s Hassanom Jamaluddinom, skupili su novac za investiranje u Sarajevu. Sad su postali njegovi poslovni partneri. Tvrde da će novac za izgradnju koridora 5c dobiti od Islamske banke Malezije koja je oduševljena s onim što su dosad učinili u BiH.
Najveći je problem hrvatske ponude to što joj se protive sva tri entiteta u BiH ? bošnjački, srpski i hrvatski. Dok su zbog Tuđmanove politike prema BiH Bošnjaci još uvijek nepovjerljivi prema pravim hrvatskim namjerama u toj zemlji, u Republici Srpskoj nastoje spriječiti svako zbližavanje i povezivanje Hrvatske i BiH. HDZ-u BiH nije u interesu da Stjepan Mesić, Ivica Račan, Vesna Pusić i Zlatko Tomčić jačaju svoj utjecaj među Hrvatima u BiH. Vodstvo HDZ-a BiH još uvijek je pod snažnim utjecajem Ivića Pašalića i Ljube Česića Rojsa te opstruira svaki potez vladajuće koalicije. Vjeruju da će tako učvrstitilast u Hrvatskoj i ojačati poziciju HDZ-a među hrvatskim narodom u BiH.