Šef državnih financija Mato Crkvenac potkraj svog ministarskog mandata ponovno se našao u središtu pažnje javnosti kad se otvorilo pitanje pomahnitalog vanjskog duga Hrvatske. Da se ne radi samo o predizbornim parolama Vladinih političkih oponenata i zastrašivanju javnosti, postalo je jasno kad je i sam premijer Račan zatražio objašnjenje od Crkvenca i guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog o stanju financija. I premda su se monetarna i financijska vlast brzo usuglasile o problemu duga zemlje, podržavajući mjere koje bi trebale usporiti zaduživanje i smanjiti minus platne bilance koja već sada strši znatno iznad dogovorene granice s MMF-om od 5 posto, još uvijek ostaje otvoreno pitanje stvarnih posljedica takvog stanja.

MOGUĆE KORISTI OD LJETNIH POŽARA 'Hrvatska bi od požara mogla imati koristi ako država stimulira ljude da obrade zemlju koja je očišćena izgaranjem beskorisnog raslinja' EKONOMSKI MODEL S PLAĆAMA OD 150 USD 'Neovisni ekonomisti koji cijelo vrijeme govore o nekom drugom ekonomskom modelu imaju zamisao da investitore privuku prosječnim plaćama u Hrvatskoj od 150 dolara'HNB je kao odgovor na novonastalu situaciju propisao pravila koja će smanjiti količinu kuna u državi i samim tim ponudu kredita, riskirajući povećanje kamata, dok je Crkvenac obećao poticanje izvoza i veću kontrolu uvoza, najavivši čak i posebne zakone i poticajne kredite, uz ležerno odmahivanje rukom kako je dug države u granicama normale. No to nije smirilo napetosti kad su najnoviji podaci o stanju državnih financija pokazali kako je Hrvatska među najzaduženijim zemljama u regiji. Vanjski je dug u Hrvatskoj dosegnuo 18,995 milijardi dolara, što znači da je ove godine porastao za 3,7 milijarde, a u odnosu na BDP jedino je Bugarska zaduženija u inozemstvu.

NACIONAL: Koliko je Vlada kriva za tako nagli porast vanjskog duga? – Riječ je o ukupnom inozemnom dugu, od kojeg je država napravila 7,34 milijarde dolara, koliko otprilike iznose devizne rezerve u HNB-u. Pri tome je važno da porast ukupnog vanjskog duga u ovoj godini iznosi nešto više 3 milijarde dolara, od čega je 1,13 milijardi učinak tečajnih razlika. Naravno, to nije opravdanje za porast duga, ali je okolnost koju valja imati na umu.
Dug na teret države manji je od ukupnog inozemnog duga. On u ovom trenutku iznosi 96,4 milijarde kuna, što je 50,8 posto BDP-a, uključujući i jamstva države za razne projekte koji iznose 14,3 milijarde kuma. Pri tome se računa da će na državna leđa pasti samo 2 do 3 posto ukupnih jamstava. A prihvatljiva je razina zaduženosti sve do 60 posto BDP-a.

NACIONAL: Država sudjeluje u vanjskom dugu s 37,8 posto, što je manje od prosjeka u posljednje tri godine. Nije li takvo pozitivno stanje u korist države samo posljedica većeg i bržeg zaduživanja banaka, pa samo izgleda da se država zadužuje manje? – Država se usporeno zadužuje, ali dok god je državni proračun u deficitu, ona će se zaduživati. Međutim, taj se minus znatno smanjuje. Na prijelazu iz 1999. u 2000. godinu imali smo deficit proračuna opće države 8,6 posto BDP-a, dok je ove godine taj manjak 4,6 posto. Istovremeno je deficit srednje države smanjen sa 7,4 posto udjela u BDP-u na 2,5 posto, a vjerojatno će biti još manji.

NACIONAL: Što to znači za građane? – To znači da država sve manje novca uzima od gospodarstva i banaka, pa više novca ostaje za ekonomske aktivnosti. Isto tako, dok god se država zadužuje, osobito dok je deficit opće države iznad 3 posto, ona troši više nego što su njeni prihodi. No planiramo da će u idućoj godini tekući rashodi biti pokriveni tekućim prihodima.

NACIONAL: Ne zvuči li malo preoptimistično da će to biti moguće postići već iduće godine? – To će biti prijeko potrebno. Uz velik napor i restriktivan proračun, to je potrebno u okviru politike koju vodimo i potreba platne bilance.

NACIONAL: Ekonomisti vam spočitavaju da takve mjere nisu učinkovite kad je situacija urgentna, kao i da se visoki vanjski dug mogao predvidjeti i ublažiti? – Mjere koje poboljšavaju platnu bilancu i pridonose povećanju izvoza i relativnom smanjenju uvoza nisu kratkoročne. Još jednom ističem da ne postoji problem otplate ukupnog inozemnog duga i da su u krivu svi oni koji plaše javnost gospodarskim šokovima. Hrvatska je likvidna i solventna, ali neprihvatljiv je trend kretanja ukupnog inozemnog duga kao i trend deficita platne bilance. Probleme ovakvog duga ne treba rješavati preko noći jer bismo se odrekli kapitala koji je neophodan za razvoj. Zaduživanje je opravdano kada treba riješiti probleme rata i debalansa, pokrenuti brži razvoj, nove investicije i potaknuti zapošljavanje. Naravno, treba se zaduživati tako da se ostvaruje porast izvoza kako bi se ti dugovi mogli vraćati. Politika popravljanja deficita platne bilance ne može dati rezultate u kratkom vremenu. Za Hrvatsku vrijedi formula izvoz = razvoj i zapošljavanje.

NACIONAL: Ekonomist Mladen Vedriš prošlog je tjedna upozorio da mjere kojima se kani staviti pod kontrolu vanjski dug i deficit platne bilance izgledaju kao “naglo kočenje na skliskoj cesti pri velikoj brzini”? – Ta figura nikako ne stoji. Kao prvo, ne radi se o naglom kočenju jer se ne uvode mjere ograničavanja uvoza niti se izvoz može naglo povećati, a ta skliska cesta nije nauljena sada, nego se nauljuje još od 90-ih godina kad su uništeni industrija i radna mjesta, čime je oslabljena izvozna sposobnost. Svi ti navodno neovisni ekonomisti cijelo vrijeme govore o nekom drugom ekonomskom modelu koji bi se trebao primjenjivati u Hrvatskoj. Međutim, ova je vlada postavila drukčiji ekonomski model kad je uvela ekonomsku politiku orijentiranu na tržišnost i poticanje ponude. Druga je bitna komponenta te politike upravljanje potražnjom i usmjeravanje na investicije, dok je treća dimenzija smanjivanje i kontrola svih debalansa. To je rezultiralo time da se već od 2001. u gospodarstvu pojavljuju profiti i da su podmireni svi dugovi države koji su iznosili oko 20 milijardi kuna, što je omogućilo rješenje problema nelikvidnosti koji je paralizirao ekonomiju.

NACIONAL: HNB je povećanjem obvezne rezerve s 25 na 35 posto još jednom ove godine reagirao na brzorastuću zaduženost u inozemstvu. Što će učiniti Vlada? – HNB-ove mjere trebale bi voditi smanjenju potražnje za kreditima i one su kratkoročne. Vlada prije svega treba djelovati na područje uvoza i izvoza te na tokove roba i usluga. Na smanjenje uvoza nije moguće efikasno djelovati u kratkom roku, osim uvođenja restriktivnih mjera, što Vlada neće učiniti.

NACIONAL: Ne mislite li da obećanja poticanja izvoza zvuče kao predizborne parole? – U pravu su oni koji kažu da je trebalo ranije poduzeti jače mjere koje bi utjecale na kvalitetu uvoza i povećanje izvoza. Međutim, mi i u ovom trenutku imamo oko 8 milijardi kuna godišnje raznih troškova rata. Tu su i troškovi obnove te rješavanje debalansa koji su rezultirali takvim stanjem nelikvidnosti da su u zemlji svi svima bili dužni. Drugim riječima, kad smo potaknuli razvoj, počinjemo razmišljati i o njegovoj kvaliteti, a ona se prije svega ogleda u stupnju konkurentnosti. Ovisno pak o njoj, mi imamo roba koje se mogu ili ne mogu izvoziti. Sada je zadnji trenutak da se rast pretvori u kvalitetu koja će značiti sposobnost da se izvozi. Zbog toga je pitanje izvoza tek sada na dnevnom redu, iako ne poričem da je trebalo biti prije.

NACIONAL: Slažete li se ipak da je Vlada zakasnila? – Slažem se da se kasni. Osim toga, veliki uvoznici su država, ministarstva, javna poduzeća i gradovi koji godišnje uvoze 3 do 4 milijarde kuna razne robe i opreme. Kod nas se dosad nije postavljalo pitanje što će oni koji izvoze tu robu u Hrvatsku uvesti iz Hrvatske. Treba postaviti uvjet kontraisporuke iz Hrvatske te tražiti mogućnost da i taj naš uvoz ujedno otvori priliku za izvoz. Sve to znači da izvoz nije bio u prvom planu, a sada je došlo vrijeme kada mora biti. Osim toga, prilikom najavljenih izmjena i dopuna proračuna pripremamo povećane dodatne iznose za subvencioniranje izvoza i financijsku potporu proizvodnji za izvoz.

NACIONAL: Koliko će novca Vlada izdvojiti za poticanje izvoza? – Vlada će financirati 50 posto troškova programa unapređenja konkurentnosti poduzeća. Problem je u tome što hrvatske tvrtke nemaju dovoljno proizvoda i nisu dovoljno konkurentne izvan granica Hrvatske. Sada je dogovorena široka suradnja s međunarodnim korporacijama koje na tome rade u okviru koje će se između 200 i 300 hrvatskih poduzeća osposobiti za povećanu konkurentnost, pri čemu će polovicu troškova tog osposobljavanja platiti država. Također, u Ministarstvu gospodarstva već su izdvojena sredstva kojima se podupire izlazak poduzeća na strana tržišta.

NACIONAL: Znači li to da je došao kraj zlatnog doba uvoznog lobija u Hrvatskoj? – Slažem se da su prethodne godine bile zlatno razdoblje za uvoznike i trgovce, kad se bez problema moglo svašta uvoziti, a pri pokušaju proizvodnje nailazilo se na niz barijera i prepreka koje su stvarali upravo uvoznici i trgovci.

NACIONAL: Nedavno je član Vlade prozvao banke i Plivu da transferom svoje zadržane dobiti u inozemstvo negativno utječu na deficit platne bilance. Nije li to legitimno pravo poduzeća i nisu li u pravu gospodarstvenici kad kažu da je minus platne bilance Vladin grijeh? – U pravu su i slažem se da je prozivanje tvrtki zbog prebacivanja dijela dobiti u inozemstvo bilo neprimjereno. Kompanije su slobodne i prema zakonima i svojim poslovnim interesima raspolagati svojom dobiti na način koji njima odgovara. I strani vlasnici potpuno legitimno mogu iznijeti dobit. Naravno, najčešće je interes vlasnika, kompanije ali i države da se većina dobiti ulaže u daljnji razvitak tvrtke. Točno je i to da je pitanje platne bilance države, uvoza i izvoza pitanje nacionalne ekonomske politike, ali i ukupnih aktivnosti u državi, od Vlade, Gospodarske komore, poduzetnika i svih ostalih.

NACIONAL: Nisu li dosadašnje mjere ograničavanja kredita bile kontraproduktivne za gospodarstvo: banke su počele više kreditirati građanstvo, dakle potrošnju, a smanjile su kredite tvrtkama, čime su znatno onemogućene nove investicije. – I bivše i sadašnje mjere imaju namjeru ograničiti rast kredita. HNB ne može utjecati na to kamo će krediti biti usmjereni nego samo na njihovu masu. Jasno je da banke u svom poslovnom interesu plasiraju kredite tamo gdje procjenjuju da im je najisplativije, a računicu očito nalaze u tome da trguju sa stanovništvom. Kamate su zadovoljavajuće, a visok je i stupanj sigurnosti. Pokazalo se da je gotovo 98 posto kredita koji se daju građanima naplativo. Drugi je problem što krediti i veličina potražnje utječu na deficit platne bilance, bez obzira na to u što su krediti utrošeni. Kreditiranje stanovništva znači da se građani pojavljuju kao kupci brojnih proizvoda od kojih je velik dio uvozna roba.

NACIONAL: Može li se očekivati da će banke povisiti kamate na kredite, što će biti udar na građane? – Ne vjerujem da će se to dogoditi. Kamate padaju već treću godinu zaredom i to je dobro za stanovništvo i gospodarstvo. U rast kamatnih stopa ne vjerujem zbog snage hrvatskog bankarskog sustava i velike konkurencije među bankama.

NACIONAL: Koliko će državu u ovakvim okolnostima opteretiti otplata duga iduće godine ( 1,7 milijardi USD) i u sljedeće dvije godine (2,4 milijarde USD) ? to je teret 4 milijarde dolara koji čeka sljedećeg ministra financija? – U sljedećih desetak godina po tome je najgora iduća godina. Ove godine morali smo otplatiti gotovo 10 milijardi kuna. A 2004. država će morati otplatiti 15 milijardi kuna duga, ali već sljedećih godina otplate će padati na 12, 10, 8 milijardi kuna. Hrvatska to može normalno savladavati, uz uvjet da se ne zadužuje kako bi servisirala dug. Zato će trebati povećanim naporom kontrolirati unutarnju potrošnju.

NACIONAL: Koliko se država odrekla novca donošenjem poreznih olakšica na kamate na stambene kredite i podstanare? – Porezne olakšice odnosit će se na sve stambene kredite, bez obzira na vrijeme kad je kredit podignut. Točan račun teško je složiti, ali zna se da na kraju neće biti većih gubitaka za proračun. Novim olakšicama država se odriče dijela prihoda u korist građana, ali i dobiva nove prihode stavljanjem sive ekonomije pod kontrolu. Primjerice, da bi neki podstanar ostvario pravo na povrat poreza u okviru tih olakšica, morat će priložiti i račune za mjesečnu najamninu na temelju kojih će stanodavac morati platiti porez. Država se, dakle odriče dijela novca, ali s druge strane dobiva nove izvore.

NACIONAL: Zvuči jednostavno. No nije li se takvo olakšanje za građane moglo donijeti već početkom godine, kad se to najavljivalo? Ovako neodoljivo podsjeća na još jedan marketinški potez pred izbore. – Ne znam zašto to nije prije učinjeno, ali nije to tako jednostavno, kao što nije jednostavno ni suzbijanje sive ekonomije.

NACIONAL: Koliko će na kraju koštati požari i druge ovogodišnje elementarne nepogode? – To je teško procijeniti. Neki će reći da je požar na Biševu uzrokovao neprocjenjivu štetu, dok drugi tvrde da to uopće nije šteta jer su se izgaranjem beskorisnog raslinja očistile površine na kojima su nekoć bili zasađeni vinogradi. Ako država pametno postupi i stimulira ljude da se vrate i ponovno obrade tu zemlju, možda od toga bude i koristi.

NISAM ZADOVOLJAN FUNKCIONIRANJEM DRŽAVE
Država nije jeftina, a naplata poreza još uvijek ne funkcionira

NACIONAL: Istaknuli ste nedavno dobre strane svog mandata, poput rješavanja problema nelikvidnosti i uzajamnog neplaćanja, povećanja rejtinga države. Čime niste zadovoljni? – Nisam zadovoljan funkcioniranjem države u smislu njene efikasnosti, djelotvornosti uprave i pravosuđa u cjelini. Mislim da nije dovoljno učinjeno u smjeru onoga što zovemo sposobnom, efikasnom i jeftinom državom na svim razinama. Tu prije svega mislim na odnos države prema građanstvu, gospodarstvu i poduzetništvu i u tom pogledu nosioci političke vlasti trebali su biti odlučniji. Također, premda se vidi određeni napredak, još nisam zadovoljan naplatom poreza.