Nakon naprasne odluke Spomenke i Branka Oblaka da s djevojčicama iz Kaštela presele u Kutinu u kutinskoj Osnovnoj školi Stjepana Kefelje i samoj Kutini nastala je prava dramaSpomenka i Branko Oblak, udomitelji dviju HIV pozitivnih djevojčica Ele i Nine, ponovno su, ovaj put u Kutini, izazvali prvorazredni društveni skandal kojim se već danima sa zgražanjem bavi hrvatska javnost. Mala Ela, čija je socijalna integracija uspješno provedena i koja je nakon burnih reakcija dijela roditelja našla svoj mir u Kaštelima, a svoje mjesto u klupi drugog razreda Osnovne škole “Bijaći” iz Kaštel Novog, čudnim je i sebičnim odlukama udomitelja Oblaka te traljavim i nekompetentnim ponašanjem dvaju državnih ministarstava i centara za socijalnu skrb Rijeke i Šibenika, ponovno dovedena u stanje teške psihičke patnje. Nesretno dijete tako je po drugi put bez ikakve potrebe prisiljeno trpjeti teške traume odbacivanja u novoj školi i novom gradu. Ista neugodna priča u Kutini čeka i drugu djevojčicu Ninu. Nakon naprasne odluke Spomenke i Branka Oblaka da s djevojčicama iz Kaštela presele u Kutinu – u kojoj su živjeli do prije tri godine – odluke koju su do zadnjeg trena pokušavali držati vrhunskom tajnom, u kutinskoj Osnovnoj školi Stjepana Kefelje i samoj Kutini nastala je prava drama. Nepripremljeni na nove okolnosti i nezadovoljni činjenicom što će Ela pohađati nastavu s njihovom djecom, nakon neuspješne misije ministra Vladimira Strugara roditelji su proveli bojkot nastave, a veći broj i najavio ispis svoje djece iz te kutinske osnovne škole. Eli se u novom razredu pridružilo tek četvero djece. U hrvatskoj javnosti, potencirano signalima iz Ministarstva prosvjete i Ministarstva rada i socijalne skrbi te potrebama predizborne kampanje, nitko ne želi otvoreno postaviti pitanje odgovornosti udomitelja Oblakovih te propitati motive i razloge njihove selidbe iz Kaštela, iz kojih nisu morali otići, u Kutinu. Svi, uključujući i političare i visoke Vladine dužnosnike, govore kako Oblakovi imaju pravo živjeti gdje hoće, što je, naravno, točno. No pri tome se zaboravlja da i djevojčice Ela i Nina imaju neka ustavna prava. Isto tako se zaboravlja da su njihovi udomitelji Oblakovi, izvanredno materijalno i socijalno zbrinuti, u Kaštelima cijelo vrijeme vodili neki svoj privatni rat te da nemaju prava tako se poigravati dječjim sudbinama, stalno im izazivajući traume koje će u psihi djece, zasigurno, ostaviti trajne posljedice. Zar su Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo prosvjete te centri za socijalni rad bez prethodnih provjera stvarnog stanja doista trebali dati svoju suglasnost na odluku Oblakovih o preseljenju u Kutinu, i to na osnovi nesuvislih i netočnih optužbi Spomenke i Branka Oblaka da se na njih u Kaštelima radi strašan pritisak koji Eli i Nini onemogućava normalan život.

Spomenka i Branko Oblak od države svaki mjesec dobivaju najmanje 20.000 kuna Oblakovi su nedavno prekinuli postupak posvajanja djevojčica, a u Kaštelima misle kako je razlog to što usvojitelji ne dobivaju novčanu naknaduProvjerili smo i razgovarali na najmanje desetak nadležnih mjesta i institucija te utvrdili da nije bilo ni pritisaka ni bilo kojeg stvarnog razloga da se Oblakovi s djevojčicama odsele iz Kaštela te da se u Kutini ponovi kaštelanska priča u puno gorem izdanju. Ela je prihvaćena od svojih školskih prijatelja, učitelja, roditelja i potpuno se socijalizirala zahvaljujući prije svega nastavnicima i ravnateljici Osnovne škole “Bijaći”. Nakon bolnih mjeseci i početnih muka Ela je u Kaštelima našla svoj mir. Razlog preseljenja u Kutinu može biti samo druge prirode. Kada se isforsirani odlazak na potpuno nepripremljen teren zahvaljujući prije svega neradu nadležnih ministarstava pretvorio u kutinsku dramu, “ulje na vatru” u općem metežu i konfuziji dolio je premijer Ivica Račan koji je pozvao zagrebačke škole, roditelje i učenike da otvore svoja vrata HIV pozitivnim djevojčicama. Na Račanov apel da se “definitivno prekine lutanje male Ele i Nine po Hrvatskoj” nitko u Zagrebu nije reagirao. Zagreb je ponovno ostao gluh, a premijer Račan zaboravio da Ela već ima svoju školu u Kaštelima, svoje mjesto u 2. d razredu iz kojega je nitko nije izgurao. Račan je zaboravio zapitati svoje ministre i suradnike zašto udomitelji Oblakovi s djevojčicama odlaze iz Kaštela gdje Ela normalno pohađa nastavu. Račan je zaboravio da je početkom studenog prošle godine, kada je Ela zahvaljujući prije svega nastavnicima i ravnateljici škole nakon početne izolacije u knjižnici počela redovito pohađati nastavu, uputio brzojav u kojem se zahvaljuje školi, roditeljima, Kaštelanima koji su “nadvladali strah i predrasude, prečeste plodove pukog neznanja”. Račanova izjava mogla se tako shvatiti kao pokušaj da se na zagrebačkom terenu, manipulirajući slučajem HIV pozitivnih djevojčica, “pravom temom” otvori predizborna kampanja. Jedino je Jadranka Šošić, ravnateljica Osnovne škole “Bijaći”, ustrajavala u izjavama da Ela već ima svoju školu i klupu koja je čeka. Pozive i topla pisma Eli da se vrati među svoje uputili su joj prijatelji iz Kaštela.

U Kaštelima smo na više mjesta čuli da su Oblakovi odlučili odseliti iz Kaštela još u veljači ove godine i da su aferama i pritiscima na školu “Bijaći”, nadležna ministarstva i grad Kaštela, pripremali teren za odlazak. Kuća u Kaštelima u kojoj su živjeli Oblakovi s Elom i Ninom adaptirana je državnim novcem, a vlasništvo je kaštelanskog obrtnika Nenada Pere, koji ju je svojevremeno za simboličan iznos od 300 DEM iznajmio prvo udruzi “Nuevo Futuro”, koju je uspješno vodio dr. Aleksandar Racz, a potom za isti iznos u eurima i Ministarstvu socijalne skrbi na godinu dana do 1. rujna 2003. godine. Pera nam je rekao da je Ministarstvo prvu stanarinu uplatilo sedam mjeseci nakon stupanja ugovora na snagu, a drugu neposredno prije nego što su Oblakovi napustili Kaštela. ”Žao mi je što su napustili Kaštela i što sada blate Kaštelane”, kazao nam je Pera. Nenad Pera odlučno je demantirao sve navode da su Oblakovi dobili otkaz i da je to uzrok njihova odlaska. On je, revoltiran bahatim ponašanjem nadležnih, koji su do zadnjeg trena javno kalkulirali s odlaskom Oblakovih, upozorio da ugovor istječe 1. rujna i zatražio da, ako se ugovor ne produži, kuća bude ispražnjena od osoba i stvari. “Nuevo Futuro” s kojom je Pera počeo raditi, prva je prigrlila Elu i Ninu kada ni jedna državna ustanova ili dom za nezbrinutu djecu, pa čak i onaj u zagrebačkoj Nazorovoj, to nije htio. “Nuevo Futuro” je kao svoje uposlenike prihvatila i tada nezaposlene Spomenku i Branka Oblaka, koji su bili spremni, uz mjesečnu plaću, brinuti se o dvjema HIV pozitivnim djevojčicama i još desetero druge, zdrave djece različite dobi, koja su s Elom i Ninom živjela u istom domaćinstvu. Očigledno su apetiti Oblakovih porasli pa su sada od Ministarstva rada i socijalne skrbi dobili ne samo obećanja već im je dodijeljeno i početnih 100.000 kuna za obnovu njihove skromne kuće u Matoševoj 64 u Kutini. I tu treba tražiti uzroke dugo pripremane i zahvaljujući gluposti nadležnog Ministarstva rada i socijalne skrbi u tajnosti čuvane odluke o preseljenju u Kutinu. Isti materijalni motivi vodili su Oblakove kad su se preko noći riješili ostale djece o kojoj su se skrbili. Ona nisu donosila toliku korist kao HIV pozitivne djevojčice, pa su brigu o njima preuzeli matični centri za socijalnu skrb. U Kaštelima, gdje su s negodovanjem primljene riječi Branka Oblaka kako su događaji u Kutini ništa prema onome što su proživjeli u Kaštelima, pitaju se čeka li ista sudbina Elu i Ninu ako jednom postanu nedovoljan izvor prihoda. I iz službenih izvora sve se češće čuje kako je Oblakovima briga oko dviju djevojčica tek oblik lake zarade i vlastite promidžbe. “Oblaci su naoblačili Kaštela, sada isto čeka i Kutinu. A i Zagreb, ako premijer Račan ne uvidi da je državna blagajna za te ljude tek ‘krava muzara’”, rekao nam je jedan od dojučerašnjih susjeda obitelji Oblak. Kao “rep” za Oblakovima se u Kaštelima vuče priča o neplaćenim računima za cigarete i alkohol, koje su potom, navodno, htjeli prikazati kao sredstva i namirnice potrebne djevojčicama. Kutinski događaji u Kaštelima nisu primljeni s iznenađenjem jer se ovdje prisjećaju članka objavljenog prošle godine u “Areni”. Tom prigodom nitko u Kutini za Oblakove nije našao lijepu riječ. Čak ni mjesni župnik.

Naime, za svaku djevojčicu Oblakovi od države dobivaju po 5000 kuna naknade, a na ime njihova invaliditeta po 1500 kuna. Uz naknadu od 13.000 kuna, Oblakovi kao udomitelji primaju i dvije plaće, između 3500 i 4000 kuna svaka. Usto, učestale su i brojne mjesečne donacije, poput one koju je javno obznanila Severina. Spomenka i Branko Oblak jedino nemaju izravno zdravstveno i mirovinsko osiguranje preko Ministarstva. Branko je, naime, fiktivno prijavljen kao djelatnik jedne pekare u Kaštel Štafiliću, a Spomenka u jednoj splitskoj tvrtki. Nova afera u Kutini, misle u Kaštelima, potrebna je jedino Oblacima kako bi pokazali da se država nedovoljno brine za život HIV pozitivnih osoba te kako bi se uz adaptaciju postojeće obiteljske kuće sagradila još jedna veća, u kojoj bi, prema odredbama novog Zakona o socijalnoj skrbi, Oblakovi pružali profesionalne usluge djeci oboljeloj od AIDS-a i tako otvorili prvi dom takve vrste.

Sada postaje jasno zašto su o svojem odlasku i Elinom lošem zdravstvenom stanju Oblakovi lagali do zadnjeg dana. Dok je u Zagrebu 22. kolovoza, umjesto na brzinu raspuštenog Vladinog ekspertnog tima, na brzinu formirana međuresorna radna skupina triju nadležnih državnih ministarstava čiji je zadatak bio pripremiti preseljenje obitelji Oblak s Elom i Ninom u Kutinu, Spomenka Oblak izjavila je u jednom dnevnom listu kako nema govora o njihovu preseljenju u Kutinu. Oblakova je tvrdila da u Kutini kose travu i uređuju okućnicu. Samo nekoliko dana poslije mala je Ela upisana u OŠ Stjepana Kefelje. Veći dio ljeta Oblakovi su proveli u Kutini, nastojeći kuću od cigle dovesti u kakav takav red prije obećane adaptacije. Na upite Kaštelana gdje je Ela, Branko Oblak je, prema izjavama dobro upućenih, početkom ljeta rekao da se Elino zdravstveno stanje jako pogoršalo, da joj je život doveden u pitanje i da je stoga smještena u bolnicu. U bolnici “Fran Mihaljević” u kojoj se ekipa dr. Josipa Begovca brine o zdravlju male Ele o tome nisu imali pojma. Ljetos Ela nije bila primljena na bolničko liječenje. Ali tjedan dana nakon što su se pojavile prve informacije o preseljenju u Kutinu i priče o Elinoj hospitalizaciji, Spomenka Oblak se s objema djevojčicama pojavila na kupanju na kaštelanskom Nehaju. Ela, koja je prvi razred završila s vrlo dobrim uspjehom, nije se krajem lipnja pojavila na podjeli đačkih knjižica.

Jedan u nizu incidenata izazvala je Spomenka Oblak kada je 28. kolovoza zatražila od škole “Bijaći” ispisnicu za Elu. Demonstrativno je napustila školu kada je odbijena s obrazloženjem da je Zakonom o osnovnom školstvu predviđeno da ispisnicu (svjedodžbu prevodnicu) zatraži škola u koju se djevojčica želi upisati. Suprotno Zakonu, zahtjev za ispisom male Ele nikada nije stigao u školu “Bijaći”, pa je formalno pravno ona još uvijek đak te škole. Jedan u nizu pritisaka Spomenke i Branka Oblaka na školu “Bijaći” zbio se početkom travnja ove godine. Kada je Branko Oblak školskoj pedagoginji podnio zahtjev za prijevremeni upis Nine (rođene 26. lipnja 1997.) u školu, poučen je da je zahtjev za djecu koja još nisu školski obveznici prema zakonu dužan podnijeti Uredu državne uprave. Oblak je izazvao skandal te pismom objavljenim u medijima, koje je adresirao na sve državne dužnosnike i političke institucije, posebno Ministarstvo prosvjete, za zavjeru optužio pedagoginju Ingu Nakićen i ravnateljicu škole Jadranku Šošić. Školski je odbor, pak, Oblaku spočitnuo neargumentirane istupe i javno blaćenje škole “Bijaći”. Do afere s prijevremenim upisom i predajom zahtjeva za Ninu nije trebalo ni doći da su nadležni centar za socijalnu skrb i Ministarstvo rada i socijalne skrbi radili svoj posao. Tako su Oblakovi i bolesnoj Nini priskrbili još jednu traumu. Naime, sukob se nastavio kada je Stručno povjerenstvo za prijevremene upise u školu, kojim je predsjedavala liječnica dr. Hajdi Krstulović a članovi bili školska psihologinja, pedagoginja, defektologinja te tri učiteljice razredne nastave, utvrdilo da prema psihofizičkim sposobnostima mala Nina još nije spremna za pohađanje nastave i da je potrebno uputiti je u dječji vrtić. To je, uostalom, bio i decidirani i nedvosmisleni zaključak Vladinog ekspertnog tima, tzv. Simonićeva tima, kojega Oblakovi nisu htjeli poštivati. Jedini među roditeljima osmero odbijene djece koji je od Ureda državne uprave zatražio pismeno obrazloženje i zasebno rješenje o razlozima neupisa – koji je, navodno, dužan dostaviti Ministarstvu prosvjete – bio je Branko Oblak. Državni organ nije dužan izdati takvo rješenje. To je Oblak dobro znao te se nije ni žalio Ministarstvu. Oblak je znao da je s problemom upoznato i Nacionalno bioetičko povjerenstvo na čelu s prof. dr. Slobodanom Vukičevićem te da je podržalo mišljenje Stručnog povjerenstva. Osim toga, i NBP i Ministarstvo prosvjete znaju da škola “Bijaći” radi u jako teškim uvjetima, s previše djece u premalom prostoru. Za prvi razred ove se godine prijavilo ukupno 115 učenika, koji su se morali smjestiti u svega tri školske učionice. U zaključcima Vladinog ekspertnog tima formiranog povodom slučaja male Ele i naprasno ukinutog u siječnju ove godine, izričito stoji da su školi potrebne dodatne učionice i odgovarajuća školska dvorana. Izgradnju novih prostora nije tražila škola, nego je Vladin tim zaključio da djeca uče u nemogućim uvjetima. Od tih zaključaka ništa nije realizirano. Samo naporima škole organizirana je nastava četvrtog odjeljenja prvog razreda u prostorijama Župnog ureda u Kaštel Novom, uz potporu Ministarstva prosvjete i župnika don Luke Vuce.

U svezi s Ninom otvorilo se još jedno pitanje. Oblakovi su bili pokrenuli postupak za usvajanje djevojčice Nine, ali nedavno su ga i prekinuli. U Kaštelima misle da razlog prekida postupka posvajanja leži u tome što dobivanjem statusa usvojitelja država prema zakonu ukida novčanu naknadu, koju Oblakovi za Ninu sada primaju. Sve bi to bilo lakše podnijeti, tvrde nam u Kaštelima, da je Vladin ekspertni tim i političko paradiranje potpredsjednika Vlade dr. Ante Simonića u Kaštelima dalo ikakve rezultate. U Kaštelima su s negodovanjem zapamtili istupe dr. Mirjane Znaor, savjetnice u Ministarstvu rada i socijalne skrbi, koja je bila supervizor slučaju male Ele. Kao prava spasiteljica dr. Znaor se razmetala izjavama, obećavala brda i doline, čak i to da će podići šator u Kaštelima dok se svi zaključci Vladina tima o pomoći Kaštelima i školi “Bijaći” ne realiziraju. Roditelji djece koja pohađaju školu “Bijaći” i Elin razred ogorčeni su praznim obećanjima dr. Znaor i političkom kampanjom koju je na maloj Eli i školi “Bijaći” gradio dr. Simonić. Dr. Simonić nije smio ukinuti ekspertni tim i potom na brzinu formirati međuresornu skupinu triju ministarstava, koja je zaključila da postoje svi potrebni uvjeti za preseljenje Oblakovih s djevojčicama u Kutinu. Događaji u Kutini pokazali su, međutim, nešto drugo. Slučaj Kutina neće riješiti Vladini savjetnici i eksperti, kao što ni slučaj Kaštela nisu riješili oni nego sami Kaštelani, ponajprije djelatnici Osnovne škole “Bijaći”.

Afera s prijevremenim upisom male Nine ima i svoju drugu stranu. Da su kojim slučajem Oblakovi tražili prijevremeni upis male Ele u školu, ona danas ne bi pohađala drugi nego četvrti razred osnovne škole. Međutim, Oblakovi Elu nisu prijavili ni na redoviti, obvezni školski upis 2001. godine, kada je devetogodišnja Ela, rođena 24. lipnja 1994. godine, bez obzira na zdravstveno stanje, trebala biti prijavljena, ako ne i upisana. Nitko se nije zapitao zašto. Nitko se u Centru za socijalnu skrb u Rijeci nije zapitao zašto Oblakovih gotovo i nema na roditeljskim sastancima ili zašto su bolesno dijete pripremali za put u Rim, u posjet Svetom Ocu. Nitko se nije zapitao ima li Spomenka Oblak pravo odustati od medijski najavljivane odluke da Ela i Nina pohađaju nastavu engleskog jezika u školi stranih jezika “Berlitz” s djecom uglednoga splitskog infektologa dr. Nikole Bradarića, koji je na taj način demonstrirao da ne postoji nikakva opasnost u socijalnom kontaktu s osobama zaraženim HIV-om. Gospođi Oblak je, naime, bilo teško djecu automobilom voziti iz Kaštela u Split. Osim toga, Elin stric ogorčeno je zapitao zašto Ela pohađa rimokatolički vjeronauk iako joj roditelji nisu bili te vjere. Odluku o pohađanju vjeronauka donijeli su udomitelji Oblakovi.

Nesporno je da djevojčice zahvaljujući ponašanju supružnika Oblak prolaze svoju kalvariju. Tko u ovom slučaju štiti interese djece? Prema riječima dr. Josipa Begovca, našeg neospornog autoriteta za AIDS, nigdje u svijetu problem socijalne adaptacije nije bio brže riješen nego u kaštelanskom slučaju. U SAD-u je prvo dijete u razred ušlo sudskom odlukom. Kako je razvidno da su na skrb o djeci Oblakovi prije svega motivirani materijalnim pogodnostima, postavlja se pitanje ima li u Hrvatskoj netko plemenit tko bi prihvatio ove dvije djevojčice. Prvi ih je prihvatio dr. Aleksandar Racz i udruga “Nuevo Futuro”, a Oblakovi su od anonimnih uposlenika postali svima poznati udomitelji. “Seljakanje djece po Hrvatskoj nije dobar put. Problem nije ni u Kaštelima ni u školi, jer je Ela u kaštelanskoj školi imala svu potrebnu brigu”, rekao nam je dr. Racz. “Problem nije u sukobu Ele s okolinom, nego u izazvanom sukobu udomitelja s društvenom zajednicom kako bi se moglo doći do sve zahtjevnijeg materijalnog statusa.” Istina je da odsustvo formalnog obrazovanja kod Oblakovih ne smije biti zapreka iskazivanju roditeljske ljubavi i topline. Ali nemoguće se ne zapitati koju su to proceduru i obuku prošli Spomenka i Branko Oblak kako bi pokazali da su pogodni udomitelji te sutra profesionalni vlasnici doma za djecu oboljelu od AIDS-a. Vladina politika u ovom slučaju prepuna je nedorečenosti i rupa.