Odbijajući koalirati s HSLS-om, DC-om i HSP-om, HDZ je želio ostaviti otvorena vrata za postizbornu suradnju s drugim strankama, prije svega s HSS-omGroznica sastavljanja izbornih lista i predizbornih koalicija trese hrvatsku političku scenu. I najnoviji krug pregovora između Dražena Budiše i Mate Granića u ponedjeljak, 15. rujna, završio je neuspjehom pa je sada već posve jasno da od koalicijskog sporazuma između te dvije stranke neće biti ništa. U SDP-u je pak došlo do tihe pobune nakon što se saznalo da potpredsjednik stranke Mate Crkvenac vrbuje stručnjake da dođu na izborne liste SDP-a. Nakon što je Budiša objavio tko će predvoditi liste HSLS-a protestiraju svi oni koji se osjećaju zakinutima, a tih, na Budišinu žalost, nije malo. Dio ogranaka Liberalne stranke, nakon što se uvjerio da predsjednik stranke Ivo Banac ne nalazi koalicijskog partnera, traži spas u koalicijskim partnerima na lokalnoj razini, za što Ivo Banac ne želi ni čuti. On ustraje na zahtjevu da ogranci ne mogu sklapati separatne koalicijske sporazume. IDS i SDP ne mogu se dogovoriti tko će nositi njihovu zajedničku listu u Rijeci niti tko će dobiti deveto mjesto na listi za koje se pretpostavlja da bi moglo donijeti zastupničko mjesto u Saboru.

U ostalim strankama za sada je relativno mirno, ali ne zbog toga što tamo nema problema, nego ponajprije stoga što još nisu ni počeli ozbiljni razgovori o listama.

Višetjedni traumatični pregovori HSLS-a i DC-a propali su iz jednostavnog razloga: kada god bi Budiša i Mate Granić riješili jedan problem, njihovi suradnici otkrili su dva nova sporna pitanja. I tako u nedogled. Izglednih mjesta za ulazak u Sabor na izbornim listama toliko je malo da na njima nema mjesta ni za sve zaslužne članove svake pojedine stranke, a kamoli da se na jednoj listi nađe mjesta za sve zainteresirane iz dvije stranke. Uostalom u HSLS-u je došlo do pobune nakon što je Budiša objavio nositelje stranačkih lista, i to bez članova DC-a.

Tako su se Budiša i Granić na svojoj koži uvjerili zašto se druge stranke nisu ni upustile u avanturu stvaranja koalicijskih lista: to je toliko težak i neizvjestan posao da se u njega upuštaju samo veliki gubitnici i naivci. A to, uvjereni su Budiša i Granić, HSLS i DC nisu.

No vrije i u strankama koje nisu opterećene koalicijskim pregovorima. U SDP-u je najburnije. U javnosti je potpuno pogrešno interpretiran sukob do kojega je došlo na sjednici Predsjedništva SDP-a u ponedjeljak, 7. rujna. Neki su mediji objavili da se predsjednik SDP-a Račan naljutio na potpredsjednika stranke Crkvenca jer je, navodno bez njegova znanja, razgovarao s više uglednih javnih ličnosti nastojeći dobiti njihov pristanak da ih se stavi na izborne liste socijaldemokrata. Račan se doista ljutio, ali ne zbog toga što je Crkvenac pregovarao, nego stoga što je ta tajna otkrivena. Račan, naime, s pravom pretpostavlja da su se upravo neki od vodećih članova stranke pobrinuli da ta informacija procuri u javnost kako bi cijelu operaciju minirali. Poznato je, naime, da se većina vodećih SDP-ovaca zgromila nad Račanovim prijedlogom da se na izbornim listama SDP-a nađe najmanje trideset posto nečlanova stranke. To je među stranačkim čelnicima odmah protumačeno kao nepovjerenje prema vodećim članovima stranke, no nitko se to nije usudio izreći javno. Postoji opravdana bojazan da zbog te odluke s lista otpadnu istaknuti aktivisti SDP-a koji to ne zaslužuju. Jasno je da se netko tko nije član SDP-a a pristane doći na listu neće zadovoljiti ulogom ukrasa nego očekuje da će se naći na mjestima koja daju realne izglede da uđe u Sabor. A to znači manje atraktivnih mjesta za stranačke aktiviste SDP-a. U medijima se spominjalo da je Crkvenac pregovarao s ekonomistima Žarkom Primorcem i Draženom Kalogjerom, menadžerima Goranom Radmanom i Darkom Marincem, te stručnjakom za financijsko pravo Nevenom Crikvenijem. Samo je Crikveni priznao da je razgovarao s Crkvencem. Kalogjera i Primorac tvrde da s Crkvencom o tomu nisu razgovarali. Štoviše na posljednjoj sjednici Vijeća za razvoj Kalogjera, Mladen Vedriš, Stjepan Zdunić i Gorazd Nikić žestoko su kritizirali gospodarsku politiku Vlade s tim da je Kalogjera podsjetio da je na istome mjestu prije pet godina teško optužio HDZ-ovu vlast zbog iste gospodarske politike. Samo za razliku od tada, istaknuo je Kalogjera, danas je situacija još gora. Na istup Kalogjere burno je reagirao Crkvenac tvrdeći da se ondašnja i sadašnja situacija ne mogu uspoređivati. Nakon toga istupa Kalogjere teško je povjerovati da bi se on mogao naći na listama SDP-a. Kao uostalom i Radman, direktor Microsofta za cijelu regiju, koji se pristao politički aktivirati početkom 2000., kada je pokušao pomoći novoj vlasti, ali se ubrzo, razočaran, povukao. Prava je istina da nema baš nezavisnih intelektualaca i stručnjaka koji su zainteresirani da se nađu na stranačkim listama pa je licitiranje s njihovim imenima tek puki predizborni trik.

I dok u SDP-u pojma nemaju tko će se naći na kojem mjestu i na kojoj listi, predsjednik stranke Račan ovih je dana u jednom privatnom razgovoru otkrio da je raščistio sve dvojbe te da mu je potpuno jasno kako trebaju izgledati izborne liste SDP-a i tko mora biti na njihovu čelu. Njegovu samouvjerenost dijeli i drugi na listi SDP-a u Zagrebu Milan Bandić. Nakon što je saznao da će Zdravko Tomac predvoditi listu Foruma hrvatske sloge u Zagrebu, Bandić je na upozorenje da bi mogao odnijeti dio glasova SDP-a lakonski odgovorio: “Neće, Tomac će odnijeti glasove Sanaderu i Pašaliću.”

Sve što se posljednjih tjedana događalo na političkoj sceni potvrđuje da uopće nije čudno da četiri najjače političke stranke u Hrvatskoj: HDZ, SDP, HNS i HSS, nisu željele ulaziti ni u kakve razgovore o prijeizbornim koalicijama. Time su izbjegle traumatične pregovore i teške unutarnje sukobe koji upravo potresaju sve stranke koje pokušavaju pronaći predizborne koalicijske partnere.

Zbog svega toga, ali i zbog strateških političkih razloga, HDZ, SDP, HNS i HSS odlučili su se za samostalan izlazak na izbore. Pri tomu su HDZ, SDP i HSS imali vrlo slične razloge: predizbornim koalicijama nisu željeli stvarati prepreke raznim mogućnosti koje im se mogu otvoriti nakon što se saznaju rezultati parlamentarnih izbora. Odbijajući koalirati s HSLS-om, DC-om i HSP-om, HDZ je želio ostaviti otvorena vrata za postizbornu suradnju s drugim strankama, prije svega s HSS-om. Ni Tomčić nije želio sklapati koalicijske sporazume sa sadašnjim koalicijskim partnerima. On nakon izbora želi imati potpuno otvorene ruke za suradnju s SDP-om, ali i HDZ-om. Zbog toga je došlo do primirja i dogovora o nenapadanju između HDZ-a i HSS-a. Doista posljednjih dana više nema međusobnih napada, što je najbolji znak da je u vodstvima obiju stranaka procijenjeno da je to štetno za obje stranke, da HSS gura u naručje SDP-a, a HDZ prema HSLS-u, DC-u i HSP-u. A to u HDZ-u i HSS-u ne žele: njihov je plan da se o partnerima odlučuje tek kada se saznaju rezultati izbora. A rezultat može biti, među ostalim, i takav da naprosto natjera HDZ i HSS da sjednu za stol i razgovaraju o zajedničkoj vladi.

Račan također ne želi vezati ruke predizbornim koalicijama s Librom i Liberalnom strankom. I on želi držati širom otvorena vrata suradnji s HSS-om, što smatra svojim glavnim strateškim zadatkom. Račan jednostavno želi svim sredstvima spriječiti koaliciju HDZ-a i HSS-a jer u vrhu SDP-a procjenjuju da bi ta suradnja, u sadašnjoj situaciji, bila najgore rješenje za Hrvatsku.