Vlada premijera Živkovića do kraja godine najavila je privatizaciju dijela vrijednog telekomunikacijskog i bankarskog sektora te prehrambene industrije i infrastrukturnih objekataUnatoč sumnjama u brzi oporavak srbijanskog gospodarstva, nakon ukidanja izvanrednog stanja Srbiju je zahvatio pravi investicijski boom, a prema onome što je vlada premijera Živkovića napravila da dovede strane investitore Srbija postaje ozbiljan konkurent Hrvatskoj u borbi za privlačenje stranog kapitala. To što strane ulagače od Srbije nije odvratila ni Đinđićeva likvidacija i višemjesečno trajanje izvanrednog stanja, dovoljno pokazuje koliko je uspjeha vlada u Beogradu imala u stvaranju zdravog poslovnog ozračja. U Srbiji su očito shvatili da je rasprodaja državnih poduzeća jedini način da se održi gospodarski razvoj, a dolazak stranaca rješenje da se devastirano gospodarstvo oporavi i učini konkurentnim. Zato se već od 1. siječnja iduće godine u Srbiji uvodi sustav PDV-a, stopa poreza na dobit smanjuje se na 14 posto, što je najmanje u cijeloj jugoistočnoj Europi, a veliki će investitori biti 10 godina oslobođeni plaćanja poreza na dobit. Zapadni ekonomski stručnjaci smatraju da je vlada u Beogradu puno učinila na makroekonomskoj stabilnosti i liberalizaciji vanjskotrgovinskog okruženja, a novi uvjeti poslovanja učinit će Srbiju najprivlačnijom zemljom za strane investitore u regiji.

I dok se ove godine jedino ozbiljno inozemno ulaganje u Hrvatsku odnosi na privatizaciju četvrtine Ine, srbijanske je vlada samo u posljednja dva mjeseca inkasirala gotovo milijardu eura od prodaje udjela u svojim kompanijama. Prodaji naftne kompanije Beopetrol, za koju je ruski gigant Lukoil platio 117 milijuna eura, prethodila su velika ulaganja u srbijansku duhansku i pivarsku industriju. U kolovozu je Phillip Morris za preuzimanje Duhanske industrije Niš platio 387 milijuna eura, dok je British American Tobacco (BAT), kao jedini ponuđač za Duhansku industriju Vranje, odvojio 87 milijuna eura. Vrijednost tih investicija višestruko je veća uzme li se u obzir da će Philip Morris u sljedećih pet godina u razvoj DIN-a uložiti još 130 milijuna eura. Osim toga, kompanije koje su poražene na ovom natječaju, rovinjski TDR i Japan Tobacco International, već su najavile gradnju tvornica u Srbiji. Čak ni MOL, kojem nije pošlo za rukom da se domogne Beopetrola, nije odustao od pohoda na srbijansko tržište, najavivši da će se osim ulaganja u benzinske crpke uključiti u privatizaciju Naftne industrije Srbije.

Osim duhanske industrije, u privatizacijskom je procesu u Srbiji dobro prošla i prodaja državnih udjela u pivovarama. Drugi najveći proizvođač piva na svijetu, belgijski Interbrew, koji već posjeduje nikšićku pivovaru Trebjesa, većinski udio u vodećem srbijanskom proizvođaču piva Apatinskoj pivovari platit će 327 milijuna eura, uz obvezu ulaganja 66 milijuna eura u sljedećih sedam godina. Osim toga za 51 posto udjela u Jagodinskoj pivovari, petoj po veličini u Srbiji, zainteresirani su kupci iz Slovenije, Grčke, Bugarske, Njemačke i Italije. Istovremeno je turski Efes International sa 63 milijuna eura dokapitalizirao pivovaru Tamis iz Pančeva, obvezavši se u sljedeće dvije godine uložiti još 140 milijuna eura.

Po svemu sudeći, to je tek početak velikog privatizacijskog vala u Srbiji jer je vlada premijera Živkovića do kraja godine najavila privatizaciju dijela vrijednog telekomunikacijskog i bankarskog sektora te prehrambene industrije i infrastrukturnih objekata. Do kraja godine Telekom Srbije bit će spreman za prodaju, dokad će se riješiti vlasnički odnosi u mobilnom operateru Mobtelu koji je u djelomičnom vlasništvu Karić Company. Ova će kompanija u prodaju iduće godine, kad bi se trebao raspisati natječaj za trećeg mobilnog operatera u Srbiji. Osim nabrojenih poslovnih aranžmana sa stranim investitorima, vlada Srbije mora raspisati natječaj za dodjelu nacionalne televizijske koncesije.

Već potkraj rujna u Srbiji će biti raspisani natječaji za prodaju bankarskog sektora. Srbijanska vlada namjerava privatizirati 16 banaka, od kojih će se stranim investitorima najprije otvoriti Jubanka, Kontinental banka i Novosadska banka za koju je interes već pokazao talijanski UniCredito, vlasnik Zagrebačke banke.

Također, švicarski Zepter već je prije izjavio da je spreman za većinski udio u beogradskom proizvođaču slatkiša Soko Štarku platiti preko 9 milijuna eura.

Nakon što je drugo po veličini riječno pristanište u Srbiji, Luka Dunav Pančevo, zatražilo dozvolu za povećanje kapitala, vrlo je vjerojatno da će se uz ruski holding Midland Resources kao vlasnik pojaviti i slovenska Luka Koper, koja je u lipnju odustala od kupnje 40 posto udjela u pančevskoj trvrtki.

Sudeći prema dosad pokazanom, veliko zanimanje za srbijansko tržište vlada i među europskim prehrambenim kompanijama. Tako se uz zagrebačku Luru kao interesenti za kupnju Mlekare Šabac spominju još francuski Bongrin, britanski Salford i njemački Meggle. Isto tako u prodaji će se vrlo skoro pojaviti 41 posto Knjaza Miloša, najvećeg proizvođača mineralne vode u Srbiji.

Zdravoj investicijskoj atmosferi u Srbiji na ruku idu i izvještaji međunarodnih gospodarskih institucija. Europska banka za obnovu i razvitak, primjerice, u svom je tranzicijskom izvješću za prošlu godinu Srbiju i Crnu Goru stavila na prvo mjesto u regiji prema brzini reformi, posebno u sektoru banaka i privatizaciji velikih kompanija. Vlada u Beogradu svjesna je da bez svježeg kapitala iz inozemstva neće puno učiniti u oporavku gospodarstva koje je, prožeto korupcijom i kriminalom, više od deset godina jedva preživljavalo. I premda se u ovom trenutku čini da je Srbiju zahvatio zakašnjeli val privatizacije, očito je da Živkovićeva vlada svojim potezima stvara ozračje koje će i ubuduće privlačiti strani kapital. Smanjenjem poreza na dobit s 19 na 14 posto i oslobađanjem od poreza na deset godina, Srbija postaje najprivlačnija zemlja za investitore u cijeloj regiji, jer takvi uvjeti omogućavaju brži povratak uloženog i veću zaradu. Stoga ne iznenađuju najave mađarskog MOL-a, Japan Tobacca i TDR-a, da se neće pomiriti s ispadanjem iz igre za kupnju udjela u državnim kompanijama, nego će ulazak na srbijansko tržište ostvariti greenfield investicijama.