Objavljeno u Nacionalu br. 410, 2003-09-23

Autor: Berislav Jelinić

MINISTRICA PRAVOSUĐA U MEĐUNARODNOJ AFERI

Ingrid Antičević u sukobu interesa zbog supruga

Ministrica pravosuđa potpisala je klijentu svog supruga, odvjetnika Marka Marinovića, suglasnost da zamjenom preuzme benzinsku crpku nedaleko Slavonskog Broda od banjalučkog Energopetrola, iako je vlasništvo nad crpkom sporno, a sarajevski Energoinvest ju iznajmljuje Ini

Marko Marinović relativno je poznati zadarski odvjetnik s kojim je prije imenovanja na mjesto ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović zajedno radila kao odvjetnicaMarko Marinović relativno je poznati zadarski odvjetnik s kojim je prije imenovanja na mjesto ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović zajedno radila kao odvjetnicaNacional raspolaže dokumentima koji ministricu pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović ozbiljno terete za sukob interesa: sarajevska naftna kompanija Energoinvest tvrdi da je Ingrid Antičević-Marinović kao ministrica pomogla jednoj osobi kojoj odvjetničke usluge pruža njen suprug Marko Marinović.

Marko Marinović relativno je poznati zadarski odvjetnik s kojim je prije imenovanja na mjesto ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović zajedno radila kao odvjetnica. Nakon što je preuzela funkciju ministrice pravosuđa, podrazumijevalo se da zamrzne dotadašnji posao i novu funkciju obnaša objektivno i nepristrano.

Iako u Hrvatskoj nema zakona o sukobu interesa, brojne su ministre mediji sumnjičili za sukob interesa. Zato su neki od njih, poput ministra graditeljstva Radimira Čačića ili bivšeg ministra gospodarstva Goranka Fižulića, zamrzavali svoje funkcije u tvrtkama gdje su oni ili njihove supruge većinski vlasnici. To su učinili kako bi javnosti bar formalno poručili da svoje funkcije neće iskoristiti za izravnu ili posrednu pomoć svojim tvrtkama.

Ingrid Antičević-Marinović nikad se nije morala javno odrediti da kao ministrica pravosuđa ni na koji način svom suprugu neće pomagati u radu. Donekle se to od nje i nije moralo očekivati, jer ona sama teško može utjecati na tijek konkretnih pravnih postupaka.

Zato je njen odlazak na funkciju ministrice pravosuđa za njenog supruga mogao biti i dobra i loša vijest. Marko Marinović na jednoj je strani izgubio partnericu u poslu, ali je na drugoj možda mogao steći i neke klijente koji su ga spremni angažirati misleći kako bi zbog supruge ministrice on mogao imati skriveni utjecaj na pravosudne procese.

Slučaj u kojem sarajevski Energoinvest sumnjiči Ingrid Antičević-Marinović za sukob interesa specifičan je po tome što se pokazalo da je Marko Marinović u njemu angažiran upravo zato što je njegov klijent mislio da bi on zbog supruge ministrice mogao imati skriven utjecaj na pravosudne dužnosnike.

No taj je slučaj specifičan i zbog još jednog razloga. Ministrica pravosuđa može se izravno uplesti u pravne sporove kad se radi o otvorenim imovinskim pitanjima između Hrvatske i zemalja nastalih raspadom bivše SFRJ. Ona kao ministrica daje suglasnost na ugovore o zamjeni nekretnina između hrvatskih državljana ili tvrtki s tvrtkama s područja bivše SFRJ, ako je to zakonito i u interesu hrvatske strane.

Upravo u takvom jednom slučaju Ingrid Antičević-Marinović potpisala je suglasnost koja je izravno pomogla osobi koju zastupa njen suprug. Da je sve u tom slučaju bilo posve zakonito, ministricu pravosuđa nitko ne bi mogao teretiti za sukob interesa, jer ona je po svojoj funkciji mora davati te suglasnosti, a ne može sama birati hoće li neku stranku u takvim postupcima zastupati njen suprug ili neki drugi odvjetnik.

No Energoinvest tvrdi da je Ingrid Antičević-Marinović u sukobu interesa jer je pomogla osobi koju zastupa njen suprug Marko Marinović da od njih i hrvatske naftne kompanije Ine nezakonito i nasilno preuzme atraktivnu benzinsku crpku na autocesti kod mjesta Lužani ispred Slavonskog Broda.

Ina je tu benzinsku crpku 4. srpnja 2001. zakupila od Energoinvesta. Na njoj je dnevno prodavala razne vrste goriva u vrijednosti od prosječno 100 tisuća kuna. Zato u Energoinvestu procjenjuju da je Ingrid Antičević Marinović pomogla klijentu svog supruga da od trenutka preuzimanja tog objekta ošteti Inu za gotovo 5 milijuna eura.

U ime ministrice pravosuđa za Nacional je taj slučaj komentirao Vanja Bašić, pomoćnik ministrice pri Upravi za građansko pravo. On je pismeno objasnio da je suglasnost izdana zakonito i da su prije izdavanja čak bila pribavljena pozitivna mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog odvjetništva.

Neslužbeno su iz Ministarstva pravosuđa za Nacional izjavili da te suglasnosti u pravilu potpisuju njeni pomoćnici i da ministrica navodno uopće nije vidjela taj slučaj. No dokument kojim raspolaže Nacional svjedoči da je tu suglasnost potpisala ministrica osobno.

Osoba koju u spornom slučaju zastupa Marko Marinović zove se Drago Jurišić. Riječ je o sredovječnom čovjeku s ozbiljnom srčanom manom, koji je nakon izbijanja rata u Hrvatskoj i BiH izbjegao iz Bosanskog Broda u čijoj je okolici imao privatnu benzinsku crpku. Početkom 90-ih Jurišić se preselio u Slavonski Brod, a 21. siječnja 1999. uspio se dogovoriti s Energopetrolom iz Banje Luke da mu ustupi svoju benzinsku crpku i zauzvrat dobije onu u Lužanima, za koju banjolučka tvrtka tvrdi da je u njihovu vlasništvu.

Ingrid Antičević-Marinović je suglasnost na taj njihov dogovor dala samo četiri dana nakon što se Jurišić s kompanijom iz Republike Srpske dogovorio o zamjeni nekretnina. Četrdesetak dana nakon što je Ingrid Antičević-Marinović potpisala tu suglasnost, Općinski sud u Slavonskom Brodu uknjižio je Dragu Jurišića kao vlasnika atraktivne benzinske crpke na autocesti blizu Slavonskog Broda. Bez te suglasnosti to se ne bi moglo učiniti.

Više je uglednih i iskusnih pravnika Nacionalu potvrdilo da Ministarstvo pravosuđa u pravilu takve suglasnosti izdaje vrlo oprezno i nakon temeljitog preispitivanja svih okolnosti pojedinih slučajeva. Nacional je upozoren i da se u normalnim okolnostima na upis vlasništva u hrvatskim sudovima čeka godinama. No spretni i sposobni odvjetnici Drage Jurišića to su mu uspjeli ishoditi za samo mjesec dana.

Nekoliko mjeseci potom Jurišić je počeo nailaziti na probleme, jer se pokazalo da uopće nije jasno je li Energopetrol iz Banje Luke pravi vlasnik atraktivne benzinske crpke koju je Jurišiću ustupio.

Rat u BiH podijelio je nekoć jedinstvenu naftnu kompaniju koja je pod nazivom Energopetrol imala svoje benzinske crpke u Hrvatskoj na tvrtke koje su registrirane u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj. One se još nisu uspjele dogovoriti što je čije vlasništvo u BiH, a u žestokom su sukobu i oko vlasništva nad benzinskim crpkama koje je nekoć jedinstveno poduzeće imalo u Hrvatskoj.

No Energopetrol iz Banje Luke je unatoč neriješenom pitanju vlasništva nad benzinskim crpkama u Hrvatskoj jednu od tih crpki zamijenio s Dragom Jurišićem. Zato je vrlo diskutabilno je li hrvatsko Ministarstvo pravosuđa smjelo odobriti tu zamjenu ako nije posve jasno tko je pravi vlasnik benzinske crpke.

Sve se počelo dodatno komplicirati kad je Ina početkom srpnja 2001. s Energoinvestom iz Sarajeva sklopila ugovor o zakupu benzinskih crpki za koje ta tvrtka tvrdi da su u njenom vlasništvu. Jedna od benzinskih crpki koju je tada Ina uzela u zakup bila je i ona koja je zahvaljujući suglasnosti Ingrid Antičević-Marinović postala vlasništvo Drage Jurišića.

Ina je tom benzinskom crpkom upravljala sve do 20. srpnja 2002. Toga dana između 22 i 23 sata Jurišić je s nekolicinom ljudi ušao u tu benzinsku crpku i promijenio brave te se njome počeo koristiti predstavljajući se kao njen vlasnik. Sve to traje i danas, iako ga je Ina tužila i dobila sudski spor na temelju kojeg Jurišić mora napustiti taj objekt.

Jurišić to nije učinio jer se pozivao na spor u kojem je htio dokazati da on ima pravo koristiti tu crpku jer je uknjižen kao njen vlasnik. Njegovi odvjetnici Nacionalu su dostavili dokumente iz kojih se vidi da je taj spor dobio Jurišić. Usporedo s tim postupcima sarajevski Energoinvest pokrenuo je prilično uspješnu bitku za vlasništvo nad spornom benzinskom crpkom. Tijekom tih postupaka njihove žalbe da Energopetrol iz Banje Luke nije vlasnik sporne benzinske crpke u Hrvatskoj prihvaćene su kao osnovane.

U jednom od tih postupaka potkraj prošle godine Zvonko Mijan, federalni ministar pravde BiH, posredno je prihvatio tvrdnje Energoinvesta da je Ingrid Antičević-Marinović omogućila “privid legalnosti” koji je Jurišiću pomogao da nasilno uđe u tu benzinsku crpku.

Potom je početkom lipnja 2003. Osnovni sud u Doboju poslao Energoinvestu i pismo u kojem tvrdi da taj sud nikad nije izdao potvrdu da je Energopetrol vlasnik sporne benzinske crpke. Bio je to jedan od ključnih dokumenata na temelju kojih su Jurišić i Energopetrol Banja Luka razmijenili benzinske crpke i za koji je poslije dala suglasnost Ingrid Antičević-Marinović. Taj dopis praktično sugerira da je klijent Marka Marinovića zapravo varalica.

Jurišić je Nacionalu dostavio druge dokumente koji sugeriraju da se ne radi o falsifikatu. No nije demantirao ni postojanje spornog pisma u kojem je optužen da je falsifikator. Neslužbeno se Nacionalu požalio da je to tek jedan u nizu pritisaka i ucjena kojima je bio izložen tijekom tog spora, o kojima ne želi javno govoriti. Ipak, sa svim tim pritiscima uspješno se nosi otkad mu je Zoran Mataić sugerirao da uz njega angažira i odvjetnika Marka Marinovića.

Drago Jurišić i Zoran Mataić, jedan od njegovih odvjetnika, razgovarali su s Nacionalovim novinarom potkraj prošlog tjedna. Razgovor je bio vrlo kratak. “Možemo popiti kavu, ali kako ne bismo htjeli da nas netko optuži da radimo pritisak na pravosuđe, cijeli slučaj uopće ne želimo komentirati”, izjavili su za Nacional Jurišić i Mataić.

Nacional je uspio doznati kako je Jurišić u tom slučaju kao dodatnog odvjetnika angažirao supruga ministrice pravosuđa jer mu je to preporučio Zoran Mataić. Mataić i Marinović navodno su višegodišnji prijatelji, a Mataić ga je zamolio za pomoć zato da on i Jurišić u tom slučaju ne bi “izgorjeli”.

Nakon što se Marinović uključio u taj komplicirani spor, jedan umirovljenik koji je početkom 90-ih izbjegao iz Bosanskog Broda uspješno vodi tešku pravosudnu bitku protiv dvije moćne naftne kompanije. Nacionalu su iz pravne službe Ine odgovorili da ih Uprava nije ovlastila da komentiraju taj slučaj. Nacional je posredno doznao da je Tomislav Dragičević, predsjednik Uprave Ine, zabranio svojim službenicima komentirati taj slučaj samo zato što nije htio da pravnici Ine otvoreno optuže ministricu pravosuđa za pomaganje klijentu svoga supruga.

Sve strane u sukobu vjeruju da su u pravu, ali Jurišićevi protivnici smatraju da će do epiloga tog slučaja u svoju korist morati pričekati izbore i eventualnu smjenu aktualne ministrice pravosuđa. Vjeruju da bi taj trenutak mogao bitno oslabiti začudno snažan utjecaj njenog supruga odvjetnika na dio pravosudnih dužnosnika u Slavonskom Brodu i napokon rasvijetliti sve okolnosti tog spora u kojem je zanimljivu ulogu imala i aktualna ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika