Spadam među one dvije milijardi ljudi koji su uživo gledali prijenos Vjenčanja. Nekoliko sam sati pratila drugi program Hrvatske teve i slušala Elizabetu Gojan i dvoje nepoznatih ljudi. Gospodin je bio stručnjak za garderobu sretnika koji su ušli u Opatiju, a gospođa je doktorica princerizma. Od nje sam doznala da je nevjestina mama „buldožer koji je spreman na sve da se katapultira u plavu krv“, a kraljica Viktorija koja je u Englesku uvela turbo čedno ponašanje bila je jebežljiva zečica, ona i muž imali su specijalnu spravu, kako reče gospođa u studiju, „na daljinski“, kojom su zaključavali vrata svoje ložnice pred licima radoznale posluge. Da, prenošenje Vjenčanja za sve je Hrvatice i Hrvate bio sat povijesti. Gospodin zadužen za analizu stajlinga uzvanika objašnjavao je što je „jutarnje odijelo.“ Mislila sam da je „jutarnje odijelo“ pidžama. Nije. To je „dugi sako do koljena uz koji idu...“

Što uz „dugi sako do koljena" ide nije se moglo čuti jer su Gojan i ona druga toliko jedna drugoj upadale u riječ da je gospodin utihnuo. Doznali smo da su na svadbu pozvani svi iz „viteškog reda podvezice", ali Blair nije, ne zato što nema podvezicu nego stoga što ga, kako reče ona ženska u studiju, „William ne može smisliti." Kad je masa sa neke livade krenula mahati prema kameri Gojan je orgazmično vrisnula: "Na Hyde Parku se može normalno ponašati bez obzira što je to travnata površina." Ona gospođa je dodala da je na svadbi i mladoženjina omiljena teta koja je za tu priliku „popravila nos jer joj se raspao od prekomjernog šmrkanja kokaina." Gojan je, da ipak nekako uvuče u priču šutljivog gospodina, postavila pitanje koliko su „mali šeširići odstupanje od normale." Gospodin je rekao da su „mali šeširići" malo odstupanje od normale, gotovo zanemarivo odstupanje od normale. Čuli smo da je par potpisao predbračni ugovor po kome će djeca, u slučaju rastave, pripasti ocu. Catherine će ih smjeti posjećivati nekoliko puta tjedno, dobivat će lovu dok bude neudana, ako se uda bit će manje love, a ako se bude „neprimjereno ponašala" ostat će bez centa. Catherine je „obična pučanka", zato je ona ženska u studiju nabrojila koje sve pučanke sjede pokraj evropskih kraljeva.

Reče kako je postala kraljica i „stanovita Sonja" i još jedna „kojoj se bivši muž drogirao." Najzad sam na ekranu ugledala kraljicu maskiranu u divovskog uskršnjeg pilića. Da se na ulici bilo kojeg svjetskog grada pojavi tako odjevena starica netko bi pozvao hitnu pomoć da odveze bakicu tamo gdje bi joj se moglo pomoći. Bla, bla, bla... A Catherine nigdje na vidiku iako je cijeli svijet stao očekujući u kakvoj će se vjenčanici ukazati. Da Hrvatima skrati muke onaj nam je Dugi Jezik objavio da ni jednoj engleskoj kraljici Katarini nisu cvjetale ruže. Sjetite se samo, mlatio je Jezik, Katarine Aragonske koja je imala mnogo pobačaja, mrtvorođene djece, Henriku Osmom nije htjela dati razvod, ni sina mu nije rodila, zbog nje je osnovao Anglikansku crkvu poznatu po tome što se u njoj mlada i mladoženja „danas neće poljubiti." Da, utvrdili smo gradivo, Catherine nema pravo na djecu ali ima na prsten, William ima pravo na djecu ali ne i na prsten... Toliko dirljivih informacija... Mladoženja je stupao na vjenčanje istom stazom kojom je hodao iza majčina lijesa, mlada je zaručena prstenom pokojnice, Camilla više ne izgleda kao jahačica divljeg bika nego kao prava gospođa, suknja joj je bila, to sam pročitala u nekom dnevniku „boje pačjeg jajeta." Veliku pažnju pobudili su „mali šeširići" na glavama debelih kćeri najmlađeg sina kraljice Elizabete. Ženske u studiju nisu rekle da je gospodin poznat kao varalica, u posljednje vrijeme i kao pedofil. Bivša žena, nije bila pozvana na vjenčanje, dozvoljavala je nekom liku, dok su je dječica gledala, da joj dudla nožne prste. Duguje milijune svima koji su vjerovali da su princeze, i kad su bivše, svetice kojima je samo humanitarni rad na umu. Majka mladoženje bila je „ikona stila", jednoglasno rekoše Gojan i Dugi Jezik.

Nismo čuli da je Lady Diane najvjerojatnije ubijena jer se drapala sa Arapinom iako je bila majka budućeg engleskog kralja, ni da je djed mladoženje volio Hitlera, ni da mladoženjin brat nevjerojatno liči na konjušara pokojne mame... Ti su podaci za Gojan i Jezik bili nebitni jer smo gledali „prekrasnu priču u ova crna vremena, bajku u kojoj ćemo svi uživati." I tako sam ja skupa sa onih trinaest milijardi sretnika satima gledala u porodicu u kojoj je svaki drugi lik varalica ili ubojica, a žene su kurve ili žrtve, porodicu ogrezlu u zločinu, krvi, lopovluku, bahatosti i preziru prema nama koji zatravljeno buljimo u još jednu od crnih kraljevskih priča koja se dogodila „u ovim crnim vremenima." Ipak, osjećala sam se dobro dok su u Opatiji dečkići pjevali a popovi strašnim glasom nabrajali mladencima što će im se dogoditi ako budu onakvi kakvi jesu. U životu sam vidjela Dijanino vjenčanje, njen pogreb, vjenčanje njenog sina, sigurna sam da ću doživjeti i razvod. Za sve njihove bezbrojne nesreće i zločine čule su milijarde ljudi, za moje jade zna nekolicina prijatelja. Koja sam ja sretnica! Nisam kraljica. Nisam princeza. Vesela sam žena hrvatska kojoj je najdraža tetka umrla sa nosom u komadu.