Objavljeno u Nacionalu br. 412, 2003-10-07

Autor: Berislav Jelinić

VLASNICI NOVE BANKE I HNB U FINANCIJSKOJ AFERI

Viceguverner HNB-a Maletić oprostio Charlemagneu pranje novca

Direkcija za izravni nadzor banaka i štedionica HNB-a utvrdila je da je Nova banka isplatila 17,4 milijuna kuna svom većinskom vlasniku Charlemagne Capitalu na ime nepostojećih konzultantskih usluga: viceguverner HNB-a Čedo Maletić odgovoran je jer to pranje novca nikad nije sankcionirano kao što zakon nalaže

O teškim propustima Čede Maletića Nacional je pisao u više navrata. Ni jednu od teških optužbi upućenih na njegov račun Maletić nikad nije demantiraoO teškim propustima Čede Maletića Nacional je pisao u više navrata. Ni jednu od teških optužbi upućenih na njegov račun Maletić nikad nije demantiraoČedo Maletić, viceguverner Hrvatske narodne banke odgovoran za nadzor poslovanja banaka, po svemu sudeći oprostio je investicijskom fondu Charlemagne Capital pranje novca u iznosu od 17,4 milijuna kuna. Točno toliki iznos novca taj investicijski fond nezakonito je izvukao, odnosno oprao, iz Nove banke. To pokazuju ekskluzivni dokumenti koji su Nacionalu dostavljeni koncem proteklog tjedna.

Charlemagne Capital zapravo je većinski vlasnik Nove banke koju je 28. lipnja 2002. formirao od Istarske, Dalmatinske i Sisačke banke. Sjedište joj je formalno u Zagrebu, ali sve su upravljačke funkcije banke u Zadru gdje je nekoć bilo sjedište Dalmatinske banke. U ožujku 2002. Nova banka je kupila Dubrovačku banku koju namjerava pripojiti. Time Charlemagne Capital namjerava stvoriti snažnu jadransku banku, koju poslije namjerava prodati i na tomu zaraditi. Bio bi to posve legitiman poslovni cilj da u međuvremenu nisu iz te banke oprali 17,4 milijuna kuna.

Pranje novca iz Nove banke u korist Charlemagne Capitala otkrila je Direkcija za izravni nadzor banaka i štedionica pri Sektoru nadzora i kontrole u Hrvatskoj narodnoj banci. Peteročlani tim koji je od 25. studenog do 13. prosinca 2002. izvršio kvalitetan nadzor nad poslovanjem Nove banke predvodila je Renata Koprivnjak. No, njihovo otkriće o pranju novca po svemu sudeći nikada nije sankcionirano za što je objektivno odgovoran Čedo Maletić.

Nacional je koncem tjedna pismeno upitao viceguvernera Čedu Maletića je li točno da je dio Narodne banke komu je on nadređen propustio sankcionirati pranje novca u Novoj banci. Iz Narodne banke Nacionalu su odgovorili da je riječ o povjerljivim podacima koje oni ne mogu javno iznositi jer se radi o poslovnoj tajni. Ako za pranje novca u Novoj banci nije nitko odgovarao, tada je Ured za odnose s javnosti Narodne banke, vjerojatno po naputku Maletića, iskoristio postojeće zakonske propise kako bi sakrio kriminal.

U tom slučaju opsežna dokumentacija koja svjedoči o kriminalnim aktivnostima Charlemagne Capitala i Nove banke ne bi bilo neugodna samo po Čedu Maletića, koji je zbog brojnih skandaloznih propusta u svom radu definitivno morao biti smijenjen još nakon afere Riječka banka. To otkriće o pranju novca u korist Charlemagne Capitala svakako bi kompromitiralo i Željka Rohatinskog, guvernera Hrvatske narodne banke.

On svoje suradnike, među kojima Maletić zauzima istaknutu poziciju, javnosti često predstavlja kao pobjednički tim. No, kao guverner Hrvatske narodne banke morao bi biti posve upoznat i s aferom pranja novca u koju su upleteni Nova banka i Charlemagne Capital. Ako je upoznat s tom aferom, Rohatinski je zajedno s Maletićem suodgovoran zato što u državni proračun Nova banka nije zbog pranja novca kao kaznu uplatila oko 12 milijuna kuna. Ako pak Rohatinski s tim slučajem nije upoznat, onda bi to značilo da zapravo nema kontrolu nad radom nekih svojih visoko pozicioniranih, ali i očito krajnje kompromitiranih suradnika.

Nalazi nadzornog tima Hrvatske narodne banke za Novu banku i njenog većinskog vlasnika Charlemagne Capital uglavnom su poražavajući. Nadzorni tim Hrvatske narodne banke ustvrdio je da banka duže vrijeme posluje s gubitkom, ali i da od strane menedžmenta nisu učinjeni adekvatni napori za postizanje pozitivnog rezultata. Banka nije dobro organizirala proces planiranja poslovanja, zbog čega stručnjaci iz Hrvatske narodne banke uvelike brinu za njenu poslovnu budućnost. Do skandaloznog otkrića o pranju novca stručnjaci Narodne banke došli su analiziranjem konzultantskih usluga koje je Nova banka plaćala Charlemagne Capitalu. U izvješću nadzornog tima Narodne banke piše: “Banka je u proteklim razdobljima značajne iznose isplaćivala većinskom vlasniku Charlemagne Capital kao naknadu za obavljene konzultantske usluge. Ukupni troškovi banke za konzultantske usluge Charlemagne Capitalu u periodu od 1. siječnja 2001. do 31. listopada 2002. iznose 23,3 milijuna kuna. Od navedenog iznosa banka za veći dio plaćenih konzultantskih usluga (17,4 milijuna kuna) nema nikakvu dokumentaciju da su te usluge doista izvršene. Zbog navedenog razloga banka treba navedeni iznos plaćenih usluga evidentirati u svojim knjigama kao potraživanje od Charlemagne Capitala, te ga tretirati kao plasman većinskom vlasniku. Obzirom na nepoštivanje bitnih odredbi Ugovora o obavljanju konzultantskih usluga sklopljenog s Charlemagne Capitalom, preporuka banci je raskidanje navedenog ugovora, te obustava daljnjih plaćanja po osnovu istog. Banka nije poštovala odredbe Zakona o sprječavanju pranja novca i pripadajućih akata, budući da plaćanja izvršena Charlemagne Capitalu (u off-shore zonu) nije prijavila Uredu za sprječavanje pranja novca”.

Nova banka je sa svojim većinskim vlasnikom ugovor o konzultantskim uslugama sklopila u lipnju 2001. Njime je bilo određeno da će te usluge Charlemagne Capitalu plaćati 40 tisuća dolara mjesečno. U istom ugovoru definirano je da će se svaka konzultantska usluga pružati u pismenom obliku, odnosno da će se o njima Upravi banke dostaviti pismeno izvješće najmanje jednom u tri mjeseca. Kako to nije učinjeno, ne može se znati jesu li ikakve usluge uopće pružene. Ako i jesu, gubici banke u poslovanju pokazuju da je 40 tisuća dolara mjesečno bacano u vjetar. Uz sve to, astronomski iznosi bili su uplaćivani u off-shore zonu Isle of Man bez prijavljivanja Uredu za sprječavanje pranja novca. Te su isplate prijavljene tom uredu tek nakon izravne kontrole tima Narodne banke.

Nakon izvršene kontrole tim Narodne banke prvo je izradio izvješće o zatečenom stanju, a njihovi nadređeni naknadno su izdali rješenje s preporukama što banka treba učiniti. Krugovi bliski Narodnoj banci tvrde da u slučaju otkrivenih nezakonitosti ta rješenja moraju sadržavati i kaznene mjere, ili bar informaciju da su o nezakonitostima informirana državna tijela nadležna za njihovo suzbijanje.

Pranje novca koje je otkriveno u kontroli Nove banke kažnjivo je po članku 33. Zakona o računovodstvu, koji određuje da banka mora platiti 50 posto od iznosa za koji nema pokriće u dokumentaciji. U ovom slučaju riječ jeo 8,7 milijuna kuna. Tom iznosu još treba dodati i 22 posto PDV-a, što ukupno iznosi gotovo 12 milijuna kuna.

Osim novčane kazne za banku, za pranje novca predviđena je i zatvorska kazna do 3 godine za direktora Nove banke. U periodu u komu se prao novac u korist Charlemagne Capitala direktori Nove banke bili su Zdravko Bubalo, koga je 27. lipnja 2002. naslijedila Davorka Jakir, a nju je na toj funkciji 17. rujna 2003. zamijenio Damir Odak. Međutim, rješenje Narodne banke od 4. ožujka 2003. sugerira da Hrvatska narodna banka uopće nije tražila od Nove banke niti da plati kaznu, niti da traži povrat novca koji je nezakonito platila Charlemagne Capitalu. U točki 7 a) piše: “Banka je dužna ograničiti troškova konzultantskih usluga koje se plaćaju Charlemagne Capital i s njim povezanim osobama na iznos koji ne prelazi 0,5 posto ukupnih prihoda banke na godišnjoj razini, počevši sa 2003. godinom”. Krugovi bliski Narodnoj banci Nacionalu su izjavili da se ona u ovom slučaju ponijela kao policija koja bi provalnika zatekla u pljački, to uredno evidentirala i pustila ga uz opasku da to ubuduće više ne čini.

Pranje novca u Novoj banci teško kompromitira i bivši i aktualni nadzorni odbor te banke. Njega trenutno čine Hans van Griethuysen, Ronald Drake, David McMahon, David Curl, te Marijan Kostrenčić. U telefonskom razgovoru za Nacional Marijan Kostrenčić izjavio je kako je tek nedavno postao članom nadzornog odbora Nove banke, i da nema informacija o nelegalnim konzultantskim uslugama isplaćenim Charlemagne Capitalu. No, on bi to trebao znati jer je pravni zastupnik Charlemagne Capitala u Hrvatskoj već nekoliko godina i morao bi biti upoznat sa svim njihovim aktivnostima unutar Hrvatske.

“Malo mi je to sumnjivo. Da sam na vašem mjestu bio bih vrlo oprezan s objavljivanjem te informacije jer je naprosto riječ o prevelikom novcu i ne vjerujem da bi si Charlemagne Capital takvo što dopustio. Savjetujem da dobro provjerite izvor informacije”, izjavio je za Nacional Marijan Kostrenčić. Kostrenčić je Nacionalu obećao pomoć na način da će kontaktirati novu upravu Nove banke i razgovarati s članovima uprave i ostaviti im kontakt broj Nacionalova novinara, ali do zaključenja teksta se nitko iz uprave nije javio da taj slučaj komentira.

Charlemagne Capital je do većinskog vlasništva nad bankama koje je povezao u Novu banku došao na diskutabilan način, vještim manevriranjem na rubu hrvatskih zakona i na štetu malih dioničara. Financijski stručnjaci sumnjaju kako je Charlemagne Capital zapravo sve tri banke kupio istim novcem, na što je upozoravao i Novi list 22. srpnja 2002.
Do 1. lipnja 2001. Charlemagne Capital u Hrvatskoj je djelovao kao Regent Europe investicijski fond. Tijekom njihova pohoda na jadranske banke u vladi su se bile počele javljati bojazni da Charlemagne Capital zapravo kupuje jadranske banke kapitalom off-shore tvrtki koje raspolažu izvučenim hrvatskim kapitalom, sličnim fantomskom Caritas fondu putem koga su Pavo Zubak i Ivica Nuić za račun HDZ-a kupili Večernji list, što je bila jedna od najvećih afera bivše vlasti.

Do takvih sumnji došlo se prvenstveno zbog Marijana Kostrenčića, vještog pravnika koji je u domaćoj javnosti najviše poznat upravo po svom angažmanu u aferi Večernji list. Zbog njegovih angažmana u dijelu vlade sumnjalo se da je njegovo zastupanje Charlemagne Capitala u Hrvatskoj također povezano sa sličnim interesima skrivenih vlasnika kapitala koji je za vrijeme HDZ-a izvučen iz Hrvatske, a koji bi u njihovo ime mogao biti povjeren na upravljanje Charlemagne Capitalu. Takve sumnje dodatno su se bile pojačale i nakon što je Charlemagne Capital kupio firmu Kinematografi Zagreb i posve je razorio, sa željom da poslije skupo proda kino dvorane na elitnim gradskim lokacijama.

Do danas sumnje da Charlemagne Capital u Hrvatskoj posluje kapitalom koga je dio HDZ-ovih članova bio izvukao iz Hrvatske nisu dokazane. Naprotiv, umjesto otkrića da Charlemagne Capital vraća u Hrvatsku novac koji je HDZ opljačkao, pokazalo se da taj investicijski fond u off-shore zone nezakonito izvlači novac iz Hrvatske. Zbog sličnih nepravilnosti u poslovanju, odnosno zbog stvaranja gubitka od 14 milijuna kuna u Glumina banci, njen bivši direktor Marko Marčinko osuđen je na 7 godina zatvora. Marčinko je najveći dio tog novca potrošio na plaćanje reketa HDZ-u, ali svejedno se nalazi u zatvoru. Bit će stoga naročito zanimljivo pratiti hoće li državno odvjetništvo u ovom slučaju reagirati i kazniti sudionike ovih nezakonitosti kao i njihove pomagače unutar narodne banke.

ČEDO MALETIĆ
Maletić je od 1991. bio zaposlen u Zavodu za platni promet. Godine 1995. prelazi u Hrvatsku narodnu banku na mjesto zamjenika direktora Direkcije platnog prometa, a dvije godine poslije postaje direktor te direkcije. Od 1998. do 2000., kada je imenovan viceguvernerom, radio je kao izvršni direktor Sektora nadzora i kontrole narodne banke. Danas koordinira i rukovodi poslovima iz područja nadzora i kontrole banaka i platnog prometa. Tijekom svoje karijere nadgledao je više banaka koje su poslije propale. Unatoč tomu što je time vrlo kompromitiran, po smjeni vlasti 2000. promoviran je u viceguvernera. Na toj funkciji zataškavao je aferu Riječka banka u suradnji s guvernerom Željkom Rohatinskim i potpredsjednikom Vlade Slavkom Linićem. Za suradnike je imenovao također brojne kompromitirane pojedince koji su nekoć bili zaposleni u firmama koje su kontrolirale banke koje su poslije propadale. Neki od njih su u sukobu interesa, jer su i dalje suvlasnici tih firmi, iako su zaposleni u Narodnoj banci. O teškim propustima Čede Maletića Nacional je pisao u više navrata. Ni jednu od teških optužbi upućenih na njegov račun Maletić nikad nije demantirao.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika