Objavljeno u Nacionalu br. 414, 2003-10-21

Autor: Mladen Pleše

EKSKLUZIVNI INTERVJU: DRAŽEN BUDIŠA

Ulaskom u EU Hrvatska neće riješiti svoje probleme

Predsjednik HSLS-a Dražen Budiša u razgovoru za Nacional procjenjuje vlastite izborne šanse, odgovara na optužbe da je HSLS prevrtljiva stranka te najavljuje poteze koje će poduzeti ako bude dio buduće vlasti

Bilo je raznih kombinacija i ideja, a na kraju smo procijenili da je jedino realno da sami stvorimo koaliciju. Ona je dobro prihvaćena u jednoj i drugoj stranci i, čini mi se, od javnosti.Bilo je raznih kombinacija i ideja, a na kraju smo procijenili da je jedino realno da sami stvorimo koaliciju. Ona je dobro prihvaćena u jednoj i drugoj stranci i, čini mi se, od javnosti.U četvrtak, 16. listopada, predsjednik HSLS-a Dražen Budiša došao je u svoju sobu u Saboru na razgovor za Nacional vidljivo umoran i rezigniran: upravo je dovršio još jedan krug teških unutarstranačkih pregovora o izbornim listama. I tek što je uspio slomiti otpore u vlastitoj stranci, nakon intervjua za Nacional čekala ga je nova runda teških pregovora: s predsjednikom DC-a Matom Granićem trebao je konačno oblikovati sve liste.

LEAD Zajedno s DC-om postat ćemo treća politička snaga u državi: naša očekivanja zadovoljilo bi osvajanje 12 posto glasova LEAD Dok je bio u koaliciji s SDP-om, HSLS nije dobio ni jedno mjesto niti u jednom javnom poduzeću, što je bila glavna poluga političke moćiNACIONAL: Sudjelovali ste na svim parlamentarnim izborima od 1990. Jeste li se umorili od tolikih izbora? – Iskreno govoreći, kako vrijeme prolazi, snage kopne. Svaki su izbori velik napor pa sam se nakon svakih osjećao iscrpljeno i umorno. I ova će kampanja biti vrlo naporna: Mate Granić i ja namjeravamo posjetiti sve izborne jedinice, većinu njih i dvaput.

NACIONAL: Jesu li vas ovih dana dodatno iscrpile rasprave u HSLS-u o izbornim listama? – Sastavljanje izbornih lista najteži je dio posla za svakog predsjednika stranke. A višestruko je teže sastaviti koalicijske liste, pogotovu ako ste, kako je to učinio HSLS, već sastavili samostalnu stranačku listu. Zbog toga sam ovih dana bio u najtežoj situaciji do sada: morao sam s već usvojene liste HSLS-a izbaciti oko 60 ljudi, a što je još gore, morao sam i promijeniti redoslijed na listama. To je za mene bilo posve novo, iznimno neugodno i teško iskustvo.

NACIONAL: Bojite li se da takva situacija može destabilizirati odnose u stranci? – U svakoj većoj stranci ima najmanje 200-300 ljudi koji računaju da će se naći na listama. Od toga više od stotinjak njih vidi sebe na izglednim mjestima na listama. Budući da je tih mjesta relativno malo, većina tih ljudi bit će nezadovoljna. Pitanja je osobne i političke odgovornosti, lojalnosti prema stranci, kako će se ljudi ponašati kad doznaju da ih nema na listama ili da su pak na mjestima koja ne daju nadu da će ući u Sabor. No, bez obzira na sve, ovaj smo put lakše usvojili listu nego u nekim prethodnim slučajevima. Štoviše, usvojili smo je jednoglasno, kao što smo jednoglasno usvojili odluku o koaliciji s DC-om.

NACIONAL: Dugo ste se dogovarali o koaliciji s Granićem? – Da. Razgovarali smo o raznim mogućnostima stvaranja trećeg političkog bloka centra, koji bi bio poseban politički identitet između, s jedne strane, SDP-a i njemu bliskih stranaka, te HDZ-a. Bilo je raznih kombinacija i ideja, a na kraju smo procijenili da je jedino realno da sami stvorimo koaliciju. Ona je dobro prihvaćena u jednoj i drugoj stranci i, čini mi se, od javnosti. Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da ćemo postati treća politička snaga u državi, da će učinak biti sinergijski. Ne mislimo da će sinergijski učinak koalicije HSLS-a i DC-a biti spektakularan kao što je bio onaj SDP-a i HSLS-a, jer su tada bile drukčije okolnosti. Kao tada najsnažnija oporbena grupacija, po mojoj procjeni, SDP i HSLS dobili su između 10 i 15 posto glasova više nego što je bila stvarna težina jedne i druge stranke. Ovaj put očekujem oko 12 posto glasova i to bi zadovoljilo naša očekivanja.

NACIONAL: Uvjereni ste u pobjedu opozicije? – Naravno, jer sadašnja koalicija, po našem dubokom uvjerenju, nije ispunila očekivanja građana i nije ostvarila bitna predizborna obećanja. Zbog toga se danas osjećam kao i početkom 2000.: ponovno je došlo vrijeme da se promijeni vlast.

NACIONAL: Po čemu se ovi izbori razlikuju od prethodnih? – Ovaj put neće biti toliko entuzijazma ni političke euforije, kao prije 3. siječnja: narod je razočaran, zahvatila ga je apatija, a dio građana osjeća odbojnost prema politici. Uz to, prije četiri se godine pokazalo da demokratski izabrana vlast može biti demokratski smijenjena. Bio je to dobitak za Hrvatsku kao demokratsku državu, ali i za percepciju naše države u inozemstvu. Sada su pak promjene nužne jer današnja vladajuća koalicija, opterećena nizom unutarnjih problema, ne može normalno funkcionirati. Reći ću vam: bio sam u dvije vlade ? u Vladi demokratskog jedinstva, koju je vodio Franjo Gregurić, i u vladi Ivice Račana. Pustimo političku orijentaciju, govorim iz neposrednog iskustva, u tehničkom, praktičnom pogledu prva vlada mnogo je bolje funkcionirala.

NACIONAL: Jeste li s potencijalnim koalicijskim partnerima razgovarali o redoslijedu poteza koje ćete poduzeti ako preuzmete vlast? – Otvoreno govoreći, do ovoga trenutka, osim dogovora s koalicijskim partnerom DC-om, s kojima smo upravo uskladili izborni program, s drugim strankama o tome nismo razgovarali. I mislim da tih razgovora neće biti do svršetka izbora.

NACIONAL: Ne bojite li se da ćete opet biti zatečeni dolaskom na vlast? – Govorim kako sada stvari stoje. Neka usklađena programska orijentacija pogotovo u pogledu dinamike poslova koje treba obaviti među oporbenim strankama ne postoji. To je realnost. Mislim da neće biti ni vremena ni energije u ovih mjesec dana koliko je preostalo do izbora da se o tome razgovara. Uz pretpostavku pozitivnog izbornog rezultata oporbenih stranaka, morat ćemo se najprije programski usuglasiti, vidjeti možemo li stvoriti zajedničku političku platformu i zajednički definirati ciljeve.

NACIONAL: Što su vaši najveći prigovori sadašnjoj koaliciji? – U gospodarstvu nema čuda ni zaokreta preko noći. Možemo kritizirati gospodarsku politiku Vlade, no tu se uvijek može naći mnogo razloga zašto nešto nije napravljeno, ali možda i alibija za ono što je pogrešno učinjeno. Ali nema opravdanja da hrvatska država danas ne funkcionira bitno bolje kao pravna država u odnosu na razdoblje od prije nekoliko godina, da nije završena reforma pravosuđa, da izvršne vlasti dominira zakonodavnom, da je uloga parlamenta marginalizirana, da je Hrvatska danas u pogledu korupcije po prilici ondje gdje je i bila prije nekoliko godina. Što se tiče našeg međunarodnog položaja, on jest danas nešto bolji nego u zadnjoj fazi HDZ-ove vlasti, kad smo bili u određenom obliku izolacije. Ali imamo poremećene odnose sa susjednim državama, zapeli smo na putu u euroatlantske integracije, u cijelosti smo vodili pasivnu vanjsku politiku. Zbog toga su zapravo pred nama sada sve one zadaće koje smo imali i prije četiri godine.

NACIONAL: Koji je bio osnovni problem u suradnji s SDP-om i ostalim koalicijskim partnerima? – Problem je proizlazio iz uvjerenja naših bivših partnera da oporba nije potencijalna konkurencija, nego da se politički suparnici nalaze u koaliciji. Podsjećam vas da je nakon 3. siječnja 2000. u istraživanjima javnog mnijenja HSLS dosezao oko 18 posto glasova, a HDZ 6. Stoga je u političkim krugovima vladajuće koalicije prevladavalo uvjerenje da je HDZ definitivno sišao s političke scene. Tada se SDP odlučio za strategiju slabljenja HSLS-a. Navest ću samo jedan primjer, a mogao bih ih navesti bezbroj. Uporno se stvarala slika o nezajažljivom HSLS-u i meni kao predsjedniku stranke, koji se ni o čemu drugom ne brinu nego kako da razmjeste svoje ljude. To je trebala biti magla koja bi skrila činjenicu da HSLS nije dobio ni jedno direktorsko mjesto ni u jednom javnom poduzeću. Poslije se pokazalo da se gospodarska i politička moć više stjecala kroz to nego ravnomjernim rasporedom ministara, zamjenika ministara ili pomoćnika. S druge strane, iskazivanje subjektiviteta HSLS-a od početka je prikazivano kao remetilački faktor koalicije, a bilo je i vrlo popularno sve to vezati uz psihološke osobine prvog čovjeka HSLS-a, što je uskoro postao gotovo stereotip koji je ostavio i te kakva traga, jer su se te teze ponavljale mjesecima. Nakon našeg izlaza iz koalicije pokazalo se da problem nije bio u HSLS-u nego da se SDP nije korektno ponašao te da nisu bila jasno definirana pravila političkog ponašanja partnera.

NACIONAL: Mnogi vam prigovaraju zbog nedosljednost i pritom navode da ste s SDP-om rušili HDZ, a sada s HDZ-om pokušavate smijeniti SDP? – HSLS je pokazao političku fleksibilnost i nedogmatizam kad je kao prva nekomunistička, a dobrim dijelom i antikomunistička stranka, zbog našeg viđenja interesa Hrvatske, ušao u koaliciju s SDP-om. Bio bi politički dogmatizam kad bismo priznavali da su se bivši komunisti mogli preobraziti u socijaldemokrate, a da HDZ nema snage za promjene. I HDZ je, kao svojedobno SDP, odbacio dijelove starog političkog naslijeđa, a već se i ispričao građanima zbog niza negativnih elemenata bivše politike. Premda se nekadašnje koaliranje HSLS-a s SDP-om, a u budućnosti možda s HDZ-om, vrlo često interpretira kao politička nedosljednost i prevrtljivost, ja to, naravno, tumačim posve drukčije. HSLS nije zarobljenik političkog dogmatizma, starih stereotipa i shema. Mi se prilagođavamo djelovanju u novim političkom okolnostima koje su se u Hrvatskoj posljednjih godina bitno promijenile.

NACIONAL: U HDZ-u nije malo onih koji se pribojavaju HSLS-a, pozivajući se pritom na vaše riječi da je HSLS težak koalicijski partner. – Ali uvijek sam dodavao, i korektan. Mi smo zaista potencijalno težak politički, ali i korektan partner. HSLS se držao, a namjerava se tako i dalje ponašati, svih dogovora i sporazuma. Na temelju dosadašnjeg iskustva, budemo li u prilici sastavljati koalicijski sporazum, on neće biti površan, s mnogo nedorečenosti kao što je bio prošli, što ostavlja mnogo prostora političkoj samovolji i nekorektnom ponašanju.

NACIONAL: Vrlo ste kritični prema politici Vlade u odnosu prema Sudu u Haagu i zbog slučaja generala Ante Gotovine? – Ne mogu se složiti s ponašanjem ministara i saborskih zastupnika koji su se suglasili s uhićenjem Gotovine ne vidjevši optužnicu. Vlada je na početku mandata formulirala strategiju odnosa s Haagom na vrlo tvrdim osnovama: u korespondenciji s haaškim tužiteljstvom, primjerice, postavila je pitanje je li 1945. Saveznicima bio prioritet kažnjavati svoje ili nacističke ratne zločince i zna li se u Haagu kronologija srpske agresije na Hrvatsku. Tada je na djelu bila strategija zaoštravanja odnosa s Haagom kako bi se tobože ostvarila bolja startna pozicija. U trenutku kad je stigla optužnica protiv generala Gotovine učinjen je zaokret za 180 stupnjeva. Najednom ta ista Vlada vuče poteze koji su pravno irelevantni, ali propušta rokove za pravne podneske. Odbacuju se političke ocjene iz te optužnice, koje su neprihvatljive, ali više zbog domaće javnosti, nego zato što se mislilo da se time može nešto postići. I na kraju, prihvaća se optužnica koja sadržava tri pravno neprihvatljiva elementa. Ocjena ratnih zbivanja u Hrvatskoj izlazi izvan okvira ocjene Generalne skupštine UN-a, general Gotovina optužen je za zlodjela koja su se događala nakon rata, a zna se da bez ratnog stanja nema ratnog zločina. I treće, nedavno su otkriveni ljudi za koje je u optužnici napisano da su ubijeni krivnjom generala Gotovine. Danas smo možda u slijepoj ulici zbog slučaja Gotovina, a tako nije trebalo biti da je Vlada poduzela mjere koje su joj bile na raspolaganju. Neshvatljivo mi je da je u vašem listu objavljeno svjedočenje generala Gotovine u kojem je on najavio da je spreman dati iskaz pred haaškim istražiteljima te da će, ako se nakon njegova iskaza potvrdi optužnica, svakako ići u Haag, a da se nakon toga ništa ne događa, premda je i predsjednik Mesić podržao tu inicijativu. Budući da je u nizu slučajeva dosad Haaški sud pokazao visok stupanj fleksibilnosti, nije mi jasno zašto nije prihvatio ta inicijativa. Tako bi se omogućilo da se taj težak slučaj za Hrvatsku, po mom dubokom uvjerenju, riješi. No kriva je i Vlada koja tu Gotovininu i Mesićevu inicijativu nije prihvatila, odnosno bila je od nje distancirana.

NACIONAL: Vladi posebno predbacujetete politiku prema susjedima, premda se upravo opozicija zalaže za još tvrđi i nepopustljiviji odnos spram, primjerice, Slovenije? – Imao sam vlastiti prijedlog za rješavanje problema Piranskog zaljeva koji sam iznio i na sastanku tadašnje koalicije. Moja je procjena bila, a govorim samo o hrvatsko-slovenskim odnosima, da sa Slovencima ne možemo postići dogovor o granici na moru. I to ne zato što iza slovenske koncepcije stoji slovenski nacionalizam, a iza hrvatske koncepcije hrvatski nacionalizam. Iza hrvatskih i slovenskih pozicija stoji i zdrav patriotski odnos građana dviju država koji su uvjereni da su u pravu. Ta su stajališta toliko različita da je moja procjena bila da ne možemo pronaći kompromisno rješenje. Stoga sam predlagao da se ne ide na arbitražu jer je poslije nje uvijek netko nezadovoljan, nego da mi i Slovenci definiramo način upotrebe spornoga prostora i da se dogovorimo da to činimo sljedećih pedesetak godina. Tek onda će naši unuci, vjerujem u posve drukčijim, povoljnijim okolnostima rješavati pitanje suvereniteta. U tome sam vidio mogućnost da na neki način preskočimo to sporno pitanje. No istodobno sam smatrao da ne treba popuštati kad je u pitanju prisutnost Slovenaca na Svetoj Geri ili pak u odnosu na NE Krško. Pokazalo se da sam bio u pravu: Vlada ide na arbitražu zbog 25 milijuna eura duga, ali je odustala od arbitraže za 150 milijuna eura. U vanjskopolitičkim pitanjima Vlada najprije definira moguće reakcije na svoje odluke, a tek onda što je nacionalni interes. Što bi se, primjerice, dogodilo da smo proglasili isključivi gospodarski pojas. Ništa, pogotovo s dodatkom da se odluka prolongira za godinu dana. Možda bi koji ton bio povišen, ali težih posljedica ne bi bilo. Uostalom, mi još nismo ni kandidati za EU. Hrvatska se našla u apsurdnoj situaciji. U slučaju Gotovina za Hrvatsku se kaže da ne ispunjava međunarodne obveze, pa zbog toga mora snositi posljedice, a kod gospodarskog pojasa treba odgovarati jer se pridržava međunarodnih konvencija. To je ipak previše. Svjesni smo da ulazak u Europu znači, naravno, i redefiniranje našeg shvaćanja suvereniteta. Ali odnos prema Europi koji na simboličkoj razini dolazi do izražaja u rečenici supruge našeg premijera, da joj je gospođa Blair rekla da ona ima pravo postati veleposlanica, na jednoj karikaturalnoj i simboličkoj razini ilustrira mentalitet koji se u nas stvorio.

NACIONAL: Zbog proglašenja ekološko-ribolovne zone i slučaja generala Gotovine Hrvatska doduše nije kažnjena konkretnim mjerama, ali je dalje od primitka u EU nego prije nekoliko mjeseci? – Bio bi neodgovoran svaki političar koji bi projektirao budućnost vlastite zemlje izvan koncepta ujedinjene Europe. Za Hrvatsku bi bila nacionalna katastrofa kad bi svi drugi ušli u NATO i EU, a mi ne. Ali, s druge strane, imam osjećaj da se stvara mit da ćemo ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme. To, međutim, nije točno jer će svi hrvatski problemi ostati. To je postala ideološka, ali i demotivirajuća floskula. Samo ćemo mi, a ne netko iz EU, rješavati svoje probleme.

NACIONAL: Koji je izlaz iz slijepe ulice, kako nazivate situaciju u kojoj se ponovno našla Hrvatska? – Ne bi trebalo biti dvojbe da je naš interes ispunjavati kriterije koje traži Europa, bez obzira na to kako će ih Europa vrednovati. Naš je interes da ujednačavamo svoj pravni sustav po kriterijima Europske unije. No moramo imati dvije strategije: jednu za pretpostavku da će se poštovati individualni pristup i dostignuća, a drugu uz pretpostavku da nećemo biti u dogledno vrijeme primljeni u EU. To znači da će možda EU inzistirati na stvaranju, nazovimo to tako, mini EU na jugoistoku Europe. Za svaku situaciju moramo imati strategiju, a meni se čini da je ona prilično jednostavna. Pitanja kada ćemo ući ili hoćemo li ući ne smiju nas pokolebati da u hrvatski politički život, u gospodarsko funkcioniranje države, unosimo kriterije prosječne članice EU. Što se tiče gospodarske suradnje, moramo je širiti na prostorima koju su nam dostupni, kako po granicama tako i po stupnju konkurentnosti naše privrede. Tu ponajprije mislim na jugoistok Europe i na zemlje Trećega svijeta. O nama samima, o našem trudu, radu, znanju i spremnosti da prihvatimo standarde demokratskog života ovisi kako će se razvijati ova zemlja.

Vezane vijesti

'Na izborima odlučujete o budućnosti Hrvatske'

'Na izborima odlučujete o budućnosti Hrvatske'

Dražen Budiša koji je na čelu liste HSLS-a u 9.izbornoj jedinici izjavio je večeras da je HSLS alternativa kako današnjoj aktualnoj vlasti tako i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika