Pandora studio Investitori Mišo Vučić i Vinka Sesar Vučić (sjede), tehnički direktor Andrej Levanski i kreativni direktor Tomislav Pongrac (stoje) s dizajnerskim i programerskim timomEvo prizora iz jednog ureda u mirnom, zelenom, dijelu Zagreba: u svijetloj sobi za radnim stolovima sjede četvorica muškaraca. Na bijeloj ploči usred ureda ispisane su komplicirane matematičke formule. Na svakom stolu po dva velika monitora. Jedan od programera promatra kod ispisan na monitoru, a zatim pokreće demonstraciju da bi vidio plod svog truda. Na ekranu se pojavljuje trodimenzionalna animacija automobila poznatog pod nadimkom stojadin. Automobil se kreće i u vožnji ispaljuje dvije rakete nalik onima kakvima lovački zrakoplovi obaraju neprijatelje. Programer je zadovoljan viđenim i vraća pogled na kod.

OPISANI PRIZOR odvijao se prošlog petka u prostorijama tvrtke Pandora studio, softverskog proizvođača koji ovih dana dovršava svoju prvu kompjutorsku igru naslova Gas Guzzlers. U Pandora studiju okupili su se neki od najtalentiranijih i najiskusnijih hrvatskih dizajnera i programera videoigara i ima ju velike planove. Gas Guzzlers, automobilistička utrka s elementima pucačine, tek je prva demonstracija njihovih sposobnosti i prvi projekt kojim se žele predstaviti na globalnom tržištu.

IZA POSLOVNE INVESTICIJE u Pandoru stoje vlasnici i direktori tvrtke Kondorcomm Vinka Sesar Vučić i Mišo Vučić. Kondorcomm se kroz devedesete pozicionirao kao uspješan glazbeni izdavač sa žanrovski raznovrsnim izvođačima kao što su Belfast Food, Nered i Stoka, Naturalna mistika, Gazde i Siniša Vuco. Mišo Vučić objašnjava kako se našao u industriji videoigara: “Kasnije smo počeli distribuirati videoigre za PC, sve tri generacije PlayStationa, PSP i Nintendo Wii. Zbog toga sam odlazio na sajmove industrije igara, pogotovo na Gamescom, koji se prvo održavao u Leipzigu pa kasnije u Kölnu. Vinka i ja dobili smo ideju da nešto napravimo kao domaći proizvod i da se to prezentira u svijetu.” U međuvremenu, u Zagrebu se stvaralo novo partnerstvo dvojice od rijetkih veterana industrije videoigara u Hrvatskoj. Jedan od njih, Andrej Levenski, radio je za tvrtku koja se bavila multimedijom, izradom reklama i spotova. Međutim, ta tvrtka izdala je i sedam ili osam kompjutorskih igara koje su imale umjeren uspjeh na međunarodnom tržištu, a Levenski je radio na njima. Drugi vodeći član Pandorina tima je Tomislav Pongrac, jedan od bivših članova CroTeama, tvoraca svjetski uspješnog serijala igara Serious Sam. I Levenski i Pongrac počeli su se baviti ozbiljnije videoigrama već kao školarci, još u toj dobi željeli su i praviti svoje igre, osim što su se igrali. Upoznali su se kad je Pongrac uputio jedan e-mail Levenskom da bi mu čestitao na nekoj od njihovih igara. Levenski kaže: “Nakon što smo se upoznali, počeli smo raditi na nekim projektićima u slobodno vrijeme. Počeli smo s projektom Virtualni grad, što je trodimenzionalni prikaz središta Zagreba koji se i danas može vidjeti na web stranicama Pandore. S tim projektom smo tražili investitore, ali cilj nam je bio da uz Virtualni grad proizvodimo i igre. U tome imamo najviše iskustva. Preko Virtualnog grada smo i upoznali investitore iz Kondorcomma. Pitali su nas čime se želimo baviti, a mi smo odmah rekli da je to gaming industrija i interaktivna vizualizacija. Znali smo da poznanstva i ljude imamo jer u Hrvatskoj postoji tek nekoliko tvrtki koje se time bave i svi se poznaju. Tako smo okupili ljude iz različitih tvrtki u Pandora studio.” U novoj hrvatskoj tvrtki za proizvodnju videoigara odlučili su za početak napraviti jedan manji projekt na kojem bi isprobali kako će novi tim programera i dizajnera funkcionirati. Tako je nastao Gas Guzzlers, objašnjava Tomislav Pongrac, danas kreativni direktor Pandore: “To je prvo trebao biti tek jedan projekt. Htjeli smo naučiti međusobno raditi, složiti tim, napraviti neku manju igru koja bi izgledala kako treba, ali smo shvatili da ćemo napraviti puno bolji proizvod. Prva verzija trebala je izgledati jednostavno, ali počeli smo je razrađivati i prerasla je u ozbiljnu igru. Idejno smo htjeli raditi nešto s mehanikom igranja sličnom igri Death Rally. Znali smo da se ne možemo mjeriti s igrama kao što su Gran Turismo ili Need for Speed jer na njima rade timovi od po nekoliko stotina ljudi, ali smo znali i da se možemo ugurati u taj segment te dodati još neke elemente. Naime, postoje vožnje kod kojih je važan realizam i postoje vožnje koje idu na uništavanje vozila. Rijetke igre kombiniraju utrku i uništavanje. Ovog trenutka na PC platformi nema nijedne takve igre pa nam se otvorio prostor za proizvod koji može odskakati na tržištu. Htjeli smo i malo promijeniti garnituru vozila. U većini igara postoje porschei i ferrariji. Mi smo htjeli prikazati malo povijesti razvoja automobila pa su u najnižoj klasi vozila od prije tridesetak godina i više. To su fićeki, stojadini i renolke, kakvima su se vozile utrke na ovim prostorima.”

NA SPOMEN FILMA Gorana Markovića iz 1982. “Nacionalna klasa”, Pongrac samo kratko odgovara: “Taj mi je film velika inspiracija.” Naravno, osim fićeka i stojadina, tu su i snažniji automobili. Posebno zbog američkog tržišta je uvedena kategorija muscle car, kako se popularno nazivaju dvosjedi sa snažnim motorima proizvedeni u SAD-u. Svi su oni naoružani raznovrsnim strojnicama, raketnim bacačima i drugim oružjima, pa u igri Gas Guzzlers do pobjede može i najbrži vozač, ali i najprecizniji strijelac. Igra samo što nije završena, kako se u industriji videoigara kaže, u beta fazi. Uskoro će biti dostupan prvi igrivi demo za prikazivanje izdavačima. U tijeku su pregovori za dva oblika distribucije na svjetskom tržištu. Jedan je onaj klasični, prodaja igre u maloprodajnim trgovinama i kao fizičkog primjerka, odnosno diska koji se isporučuje poštom iz online trgovina. Drugi je sve zastupljeniji oblik distribucije putem digitalnih downloada na servisima kao što je Steam. Za korisnika je u tom slučaju dovoljno imati inter- netsku vezu i kreditnu karticu ili PayPal račun i igra je na njegovu kompjuteru za nekoliko minuta.

“Klasična maloprodaja je još jaka, ali vjerojatno će izumrijeti. Preko interneta kupite od doma što god želite, to je već danas najbrže i najlakše”, kaže Pongrac. Ipak, Gas Guzzlers je samo demonstracija znanja za Pandora studio. Plan je pokretati nove projekte, u prvom redu jedan MMO, Massive Multiplayer Online, odnosno igru koju velik broj korisnika igra odjednom putem interneta. Pongrac objašnjava poslovni model kod MMO-a: “Postoje dva modela i oba su jako zaživjela u proteklih pet-šest godina. Jedan je pretplata, kao kod World of Warcrafta, gdje igrači plaćaju neku mjesečnu svotu da bi mogli nastaviti igrati. Drugi se zasniva na mikrotransakcijama – sama igra je besplatna, ali tko želi posjedovati neki poseban predmet ili na drugi način steći prednost, mora ga kupiti za neku malu svotu, primjerice za dolar. Zanimljivo je da nikome nije teško dati dolar, a nekima je teško dati trideset dolara za dobru igru. Pa se tako dogodi da za neku igru igrači troše po tri, četiri, pet dolara mjesečno i za šest mjeseci u besplatnoj igri stignu i do svote veće od cijene igre koja se prodaje.”

GENERALNA DIREKTORICA PANDORA STUDIJA Vinka Sesar Vučić, inače poslovna žena s Nostalgija Među automobilima u Gas Guzzlersu pojavljuju se fićeki, stojadini i renolke, popularni modeli na kojimav su stasali mnogi današnji vozačibackgroundom iz Kondorcomma, kaže da se u industriji videoigara zatekla jer je željela raditi neki proizvod koji će se izvoziti. U potrazi za investicijskim prilikama, proučavala je razne projekte i prijedloge i ni za jedan se nije htjela odlučiti. Onda je slučajno naišla na jedan elaborat u kojem su bila prikazana dosadašnja iskustva Pongraca i Levenskog. Budući da je imala iskustva s distribucijom videoigara, lako se odlučila za iskorak u proizvodnju videoigara. “Ta industrija ima velik potencijal. Proizvoditi videoigre danas je praktički kao producirati filmove. Naravno, što je veći ulog, to je veća mogućnost da se projekt proda na stranom tržištu. Tomislav i Andrej imaju znanje, perspektivni su i već imaju rezulate. To me navelo da se odlučim investirati. Naš je cilj vanjsko tržište jer je hrvatsko tržište veoma malo i za njega se ne bi isplatilo raditi. O razmjerima investicije teško je govoriti, ali izračunajte koliko je ljudi potrebno zaposliti, zbrojite njihove plaće i doprinose s početnim troškovima i najmom prostora. Početna investicija nije velika, ali troškovi rastu. Počeli smo s manje ljudi, sada nas je desetero, zapošljavamo još dvoje i nastavit ćemo zapošljavati. Cilj nam je da se do kraja godine udvostručimo jer će nam za ono što planiramo raditi trebati jako puno ljudi. Očekujemo i da nakon godinu dana počnemo ubirati prihode”, kaže Vinka Sesar Vučić. Uspješni studiji za izradu videoigara na istoku Europe nisu nikakva rijetkost. Tvorci hitserijala Witcher, CD Projekt iz Varšave, imaju više od tri stotine zaposlenih, a to je naslov iz najviše cjenovne i kakvosne kategorije videoigara. U Rumunjskoj i Bugarskoj egzistiraju studiji s po pedesetak zaposlenih koji rade jednostavne igre za web i mobilne platforme. Ipak, najveći problem za razvoj takve industrije u Hrvatskoj nisu ni birokratske prepreke niti izostanak državne potpore, iako oboje postoji. Tomislav Pongrac kaže: “U svijetu postoje škole i akademije za kadrove u industriji videoigara. Jedan od naših dizajnera došao je iz Švedske gdje je završio gaming akademiju. Zamislite da se s tom diplomom dođe prijaviti kod nas na burzu. Obrazovne ustanove kao što je Fakultet elektornike i računarstva morale bi jednog dana ustanoviti katedru za videoigre, kao i umjetničke akademije, tako da se ljudi mogu izravno zaposliti kod nas u industriji. Dok sam bio u prošloj tvrtki, odbijali su nas na natječajima za jake projekte jer nas je bilo samo trideset. Danas je Hrvatska puna ljudi koji nemaju posla, a mi ih ne možemo zaposliti jer nemaju znanje.” Pongrac kaže da je svojedobno stavio svoju biografiju na jednu web stranicu koja se bavi zapošljavanjem u industriji videoigara u nedjelju navečer i prvi poziv na razgovor za posao dobio je u ponedjeljak u sedam sati ujutro. Međutim, kad je shvatio da ga zovu iz Indonezije, Australije i Kanade, odlučio je ostati u Hrvatskoj jer je pretpostavio da se i ovdje može postići uspjeh u toj industriji.

TEHNIČKI DIREKTOR TVRTKE ANDREJ LEVENSKI O PROBLEMU nedostatka kadrova za industriju videoigara kaže: “Danas u industriji postoji nas nekoliko luđaka koji smo sjedili za kompjuterom desetak sati dnevno i radili prve videoigre. Samo mi, koji smo krenuli iz zezancije. Drugi završe informatički fakultet i zaposle se u IT tvrtki kao klasični programeri. Njihovo znanje programiranja nam koristi, ali logika je kod igara potpuno drugačija, traži se poznavanje matematike i fizike. Linearna algebra i matematička analiza su najvažniji. Na artističkoj strani je prednost poznavanje 2D i 3D alata, a kod programera je osnova svega za igre i dalje programski jezik C++.”Kao ilustracija stanja u industriji videoigara u Hrvatskoj može poslužiti i usporedba dvaju zaposlenika Pandore. Jedan od njih upravo je zaposlen i po struci je diplomirani inženjer matematike. Stiže izravno s burze rada pa tvrtka nominalno ima pravo na neke beneficije pri njegovu zapošljavanju. Međutim, hrvatska birokracija ni nakon gomile prikupljenih dokumenata i potrošenog vremena još nije odlučila je li njegovo zanimanje ipak možda toliko deficitarno da bi se on i bez Pandore brzo zaposlio. Drugi zaposlenik, onaj koji je završio gaming akademiju u Švedskoj, već kad se upisao znao je da će Kraljevina Švedska subvencionirati njegovo zaposlenje u prvoj tvrtki u kojoj se zaposli.