Direktor festivala Nikola Devčić (u sredini) sa šeficom filmskog programa Dorom Baras i organizatorom rasprava Srećkom Horvatom, koji su ove godine kao temu izabrali dekolonizacijuČetvrti po redu Subversive filmski festival koji se od 7. do 21. svibnja održava u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac, manje je filmski festival a više prilika da se kroz okrugle stolove koji su dio festivala predstave ideje i stavovi o temama kao što su politička ekonomija, religija, pokret nesvrstanih. “Mislim da je to točno. Ideja je da kroz filmski festival promoviramo ideje i konferenciju ‘Nove emancipacijske borbe’ jer, ako gledamo s financijskog aspekta, sav novac koji smo dobili, dobili smo kao filmski festival i nikada ga ne bismo dobili za konferenciju”, slaže se Srećko Horvat koji je na festivalu zadužen za organizaciju konferencije, odnosno okruglih stolova na kojima će gostovati slovenski filozof Slavoj Žižek, britanski teoretičari Terry Eagleton i David Harvey, talijanski marksistički sociolog Antonio Negri, poljski sociolog Zygmunt Bauman i mnogi drugi. “Naravno da koristimo film da bismo progurali svoje ideje.

Da nije bilo utakmice s filmskim festivalom, nikada ne bismo ušli u ovu arenu. Film se kao sredstvo koje je i informacija i komunikacija i zabava koristi da se ljudi zainteresiraju za naše ideje”, slaže se s Horvatom njegova vršnjakinja, 28-godišnja Dora Baras koja je zadužena za filmski program festivala. Prvi Subversive film festival održan 2008. bavio se obljetnicom 1968. godine, drugi se bavio Kineskom revolucijom, treći socijalizmom a ovogodišnji se bavi dekolonizacijom. Odreda ljevičarske teme.

“Ne bih rekao da je to ljevičarenje jer to ima ironijski prizvuk. Mi se pokušavamo udaljiti od klasičnih definicija ljevice i toga što se kod nas smatra ljevicom. Kada smo imali temu socijalizam, nismo se bavili socijalizmom u smislu kako je bilo super u Jugoslaviji i kako se želimo vratiti u Jugoslaviju, nego smo imali panel diskusiju o Golom otoku i robijaše koji su tamo robijali, što se od nas možda ne bi očekivalo. Funkcija ovog festivala jest da propitujemo određenu temu sa svih mogućih aspekata”, kaže Horvat i dodaje kako nastoji dovesti raznolike goste koji će suprotstaviti svoja mišljenja.

“SVI GOSTI, I Negri i Žižek i Bauman i Gayatri Spivak, koliko god ih je teško dovesti, na neki suHRVATSKI UMJETNIK Dalibor Martinis otvorio je festival 2009. performansom u kojem je preplivao Savu kao što je Mao 1966. preplivao Jangce način ‘usual suspects’ jer postoje konferencije i u New Yorku i u Londonu kamo oni i slični ljudi dolaze, ali ova imena u ovolikom broju nikada nisu bila na istome mjestu. Zato će okrugli stol gdje će biti Mészáros, Žižek, Harvey, Amin i Bauman biti zanimljiv jer oni nikada u životu nisu bili zajedno za istim stolom. Samir Amin i Žižek se, recimo, što se tiče Europske unije potpuno razlikuju, Bauman i Žižek se razlikuju kad je riječ o Kini, Bauman tvrdi da je Kina miroljubiva, Žižek da nije. Koliko god ova lista gostiju nadilazi sva očekivanja, žao mi je što nije još raznolikija. Zvali smo i, recimo to tako, ‘neprijatelje’, Francisa Fukuyamu i Jeffreyja Sachsa koji je zaslužan za dosta ekonomskih zločina. Mi smo ih zvali, oni su nas pristojno odbili, ali ne znam zašto. Mislim da je njima jasno gdje bi došli i kome bi došli te da to ne bi bila zajebancija. Kada bi ih dočekali Samir Amin i Slavoj Žižek, to bi bilo jako veselo”, smatra Horvat. Doista je nevjerojatno kako su ti 28-godišnjaci uspjeli dovesti tako ugledne osobe u Zagreb na jedan filmski festival. “Iskreno, u početku je bilo jako teško, većina ljudi koje smo zvali nije željela doći jer smo mi za njih zabit. Kroz godine se situacija promijenila i Žižek mi je rekao da je nevjerojatno što mi to u Zagrebu imamo tako da on već sada čuva termin za svibanj 2012. iako se ne zna tema sljedećeg festivala i konferencije. Zanimljivost se dogodila s Gayatri Spivak, poznatom indijskom književnom kritičarkom, teoretičarkom i profesoricom na Sveučilištu Columbia, koju zovem u Hrvatsku već pet godina, takve osobe su bukirane po tri godine unaprijed. Prošle godine poslao sam program konferencije svima koji su odbili doći nakon čega mi se ona javila i rekla da sljedeće godine dolazi u Zagreb. Za ovu godinu u jednom smo trenutku imali potvrdu dolaska Álvara Garcíje Linere, potpredsjednika Bolivije. Da bi došlo do toga, otišao sam u Senegal kako bih upoznao ljude iz Bolivije te mu poslao pismo. On je već bio potvrdio dolazak, dogovorili smo i susret s predsjednikom Josipovićem, ali u zadnji čas je otkazao. Amr Moussa, generalni tajnik Arapske lige, također je potvrdio dolazak, ali je otkazao prošli tjedan, rekao je da ne može doći zbog najnovijih događaja. Bizarno je da nas nekoliko osoba s ulice komunicira s potpredsjednicima svjetskih velesila i dovodi ih u Zagreb umjesto da ih dovodi netko drugi, kao što bi sve te intelektualne zvijezde u Zagreb trebali dovoditi fakulteti, a ne mi. To jako mnogo govori o Hrvatskoj”, tvrdi Horvat. Ovogodišnja tema, dekolonizacija, poklapa se s događajima u zemljama sjeverne Afrike, tako da je tema festivala iznimno aktualna. “Svake godine nam se neke stvari poklapaju, a ove godine posebno. Ovogodišnju temu smo smislili prije nego što je sve počelo. Rekli smo, idemo raditi dekolonizaciju i pokušati je promatrati u novom kontekstu, ne povijesnom, već što ona znači danas. Nakon nekoliko mjeseci dogodi se Tunis, dogodi se Egipat, tako da ova tema sada ima mnogo više smisla te smo se zato odlučili to tematizirati”, tvrdi Horvat.

“MI NE RADIMO ONO zbog čega nam neki prigovaraju a to je da samo dovodimo zvijezde, nego pokušavamo ne samo afirmirati naše intelektualce, već ih dovesti da zajedno međusobno diskutiraju”, napominje Horvat i za to navodi primjer. “Imamo jako puno međunarodnih zvijezda i autoriteta, ali ideja je podvaliti nešto što u nekom drugom okviru ne bi prošlo. Konkretno, imat ćemo okrugli stol s temom ‘Je li Balkan novi Magreb’ na kojem će biti Mate Kapović, Igor Štiks, Puhovski i drugi. Da taj skup organizirate bilo koji dan u kinu Europa, ne znam bi li došlo 100 ljudi, ali na ovoj platformi doći će 700 ljudi koji će slušati domaće intelektualce. Ili okrugli stol o pokretu nesvrstanih. Sumnjam da bi i na taj okrugli došlo puno ljudi kako bi ljudima to bilo napeto.” Pokret nesvrstanih očito intrigira Horvata, kao da želi reći da je to bila vrlo dobro organizirana i utjecajna organizacija u kojoj je Jugoslavija bila među utjecajnijim državama i šteta što Hrvatska nije dio neke organizacije, ako već nije dio EU, gdje će biti koliko-toliko utjecajna, gdje će moći provoditi vlastitu politiku bez utjecaja sa strane. “Kod mene ne postoji fascinacija Pokretom nesvrstanih, ta priča nije crno-bijela, nisu nesvrstani bili anđeli. Istina je da su imali iznimno važnu povijesnu ulogu. Mi se ne osvrćemo na njih samo u povijesnom kontekstu, ali povijesni kontekst je bitan jer će na okruglom stolu sudjelovati Budimir Lončar koji je u Hrvatskoj još uvijek enigma i siva eminencija a svjetski državnici ga zovu ‘gospodin nesvrstani’ jer je na neki način rodonačelnik Pokreta nesvrstanih. On je bio na svim konferencijama Pokreta nesvrstanih osim u Alžiru i mislim da je iznimno važno da imamo takvog čovjeka. Pokret nesvrstanih kao tema još uvijek se gura pod tepih ili se spominje kroz priče kako je Tito putovao svijetom na brodu Galeb, svi su ga poštovali a on je pušio cigare. A meni je najvažnije kroz Pokret nesvrstanih kontrastirati ulogu Hrvatske danas, pri čemu je hrvatska vanjska diplomacija pala na najniže grane. Kao primjer navodim da smo mi kao građanska inicijativa 28. siječnja poslali ministru Jandrokoviću otvoreno pismo u kojem smo tražili da osudi Mubarakov režim, u međuvremenu je nekoliko tisuća ljudi ubijeno, Mubarak je završio u zatvoru, a ja se pitam kako smo mi, ljudi s ulice, uspjeli shvatiti što se zbiva u Egiptu, predvidjeti Mubarakov pad, a ministar vanjskih poslova, kojem je to posao, to nije napravio. U tom smislu je Pokret nesvrstanih bio nešto bitno a ovim festivalom i konferencijom želimo propitati koje su danas mogućnosti, na koji način se, kako to tvrdi Samir Amin, zemlje periferije mogu preusmjeriti od središta moći. Pokret nesvrstanih je tada bio odgovor na to pitanje a sada treba vidjeti koji je to novi pokret nesvrstanih”, smatra Horvat. Dobiti Budimira Lončara na javnom predavanju nije mala stvar a Horvat kaže: “Ne zaboravite da je Lončar sa 16 godina otišao u partizane.” Zar vas Lončar gleda kao mlade partizane? “Možda i da. Mislim da je i on začuđen što postoji netko tko tematizira Pokret nesvrstanih dok službene strukture u vezi s time ne rade ništa”, odgovorio je Horvat.

BUDIMOR LONČAR govorit će u povodu 50. obljetnice Pokreta nesvrstanihNESVRSTANI SU BLIŽA povijest, a Karl Marx dalja, ali onog trenutka kada je zavladala svjetska financijska kriza, brojni mediji su se prisjetili Marxa i njegovih teza o kapitalizmu. Zato će se u sklopu festivala održati diskusija na temu “Mitologije Marxa” a Horvat kaže kako ga ne zanima plitko iščitavanje Marxa i njegovih teza. “Meni je smetalo što je, kada je izbila financijska kriza, Marx postao popularan, ali na koji način? Nisu ljudi ponovo počeli čitati ‘Kapital’, nego su Japanci napravili manga strip po ‘Kapitalu’, u Šangaju je napravljena predstava o Marxu, u Berlinu je nedavno prikazana predstava o Marxu. Dakle, sve se svelo na tezu kako je Marx opet cool pa se može zaraditi na tome. Ova diskusija će ići u mnogo ozbiljnijem smjeru jer će govoriti István Mészáros, David Harvey i Samir Amin, ljudi koji ozbiljno čitaju Marxa. To nisu zajebanti koji se bave političkom ekonomijom i koji Marxa pokušavaju danas aplicirati, ali ne na komičan, populistički način. Relevantnost Marxa u pravom, ozbiljnom smislu veća je no ikad jer u sva tri dijela ‘Kapitala’ imate opis svega što će se danas dogoditi.” A kada je gost Terry Eagleton, onda je jasno da će se raspravljati o religiji. “I tu se trudimo, na planu religije, malo dublje zagrebati. Prošle je godine gost bio John Milbank, teolog koji je zajedno sa Slavenom Žižekom, ateistom, napisao knjigu. Terry Eagleton, koji dolazi ovog puta, poznat je po diskusiji s Richardom Dawkinsom i Christopherom Hitchensom kojima jako prigovara, odrastao je u samostanu i trebao je postati svećenik. On je i dalje katolik, ali i marksist, i mislim da takvi ljudi nedostaju Hrvatskoj. U Hrvatskoj ili si katolik-konzervativac ili nešto drugo. Postoji trend u kojem se Žižek i drugi pozivaju na svetog oca Ivana Pavla i koji otkrivaju pravo kršćanstvo. Oni rade ono što bi trebali raditi pravi kršćani, tako da dolazimo do paradoksalne situacije da ljevičari postaju veći kršćani od pravih kršćana zato što kažu – pa imate svetog oca Pavla i držite ga se.” Diskusije i predavanja najvažnijih gostiju napunit će kino Europa, u što Horvat ne sumnja, te će im prisustvovati oko 700 ljudi. “Da dođe Chomsky, preselili bismo se u prostor u koji stane dvije do tri tisuće ljudi. Noam Chomsky obećava dolazak svake godine, ali ne dođe.” Koga bi još željeli dovesti? “Bernard-Henrija Lévyja, filozofskog manekena s kojim je Žižek vodio diskusiju u New Yorku, njega bismo željeli dovesti. Takvi razgovori su jako zanimljivi jer nema svrhe ako se nađu istomišljenici. Zvali smo Paula Krugmana, Josepha Stiglica, nema koga nismo”, objašnjava Horvat. Sve to skupa stoji milijun kuna, koliko iznose troškovi organizacije festivala kod kojeg, kaže Horvat, mnogi ne shvaćaju njegovu subverzivnost. “Indijci su nam partneri a indijski veleposlanik nas je u jednom trenutku pitao ‘što vam znači ovo subverzivno’. Sličan problem smo imali kada nam je Kina bila partner drugog po redu festivala. Oni su shvatili što je subverzivno, ali im nije bilo najmilije to što se bavimo kulturnom revolucijom. Meni se čini da neki naši financijeri nisu svjesni što mi to radimo.” U SVEMU TOME Horvat i Dora Baras ne žele zanemariti filmski dio festivala. “Nama su filmovi i dalje bitni, zato ih ima tako puno, zato što su to filmovi koje ne možemo nigdje vidjeti, čak ih je nemoguće skinuti s interneta”, kaže Horvat, a ove je godine u središtu pozornosti nigerijska filmska produkcija odnosno Nollywood. “To je druga kinematografija svijeta, iza Bollywooda a ispred Hollywooda, i oni snimaju između tisuću i tisuću dvjesto filmova godišnje. To su filmovi koji se snimaju dva tjedna s proračunom od 15 tisuća dolara, ali su važni kao fenomen. To je zemlja s nedemokratskim političkim sustavom i prikazujemo filmove redatelja iz tri etničke skupine u Nigeriji. Film ne samo da je najpopularniji medij u Nigeriji nego je i kritički osviješten. Kad prikazujemo suvremene filmove, uvijek želimo prikazati neki društveni fenomen kao što je Nollywood koji se širi cijelom Afrikom te osvaja indijsko i latinskoameričke države”, objasnila je Dora Baras.