ABBA je godinama bila simbolom Eurosonga1956. godine europsko je jedinstvo još bilo vrlo daleko, a televizija je tek počela osvajati domove običnih ljudi. Unatoč tome, pojedine nacionalne televizijske kuće željele su napraviti neki zajednički projekt koji bi povećao popularnost televizije i poticao europski identitet. I onda je po uzoru na talijanski glazbeni festival San Remo osmišljeno pjevačko natjecanje. Na prvoj Pjesmi Eurovizije, ili kako se danas uvriježilo: Eurosongu, nastupilo je samo sedam zemalja. Pobjedu je odnijela Švicarka Lys Assia.

Maštoviti naslovi u trci za bodovima

S vremenom je broj sudionika bio sve veći i veći - prošle su godine svoje predstavnike poslale 43 zemlje. No, kako napisati pjesmu koja će se svidjeti cijeloj Europi? Pjesma Eurovizije je od početka bila zamišljena kao natjecanje za skladatelje, no vrlo brzo su se u prvom planu našli izvođači koji su desetljećima uglavnom pjevali balade o ljubavi, miru i jedinstvu. Godinama je vladalo pravilo da pjesme na natjecanju smiju biti izvedene samo na jeziku zemlje iz koje sudionik dolazi, pa je radi nekih navodnih većih šansi za bolji plasman tu i tamo bilo i čudnovatih naslova poput "Boom Bang a Bang", "La La La" ili "Ding-A-Dong". Kao, tako nešto može otpjevati i razumijeti publika u svim zemljama svijeta, pa će dakle i bodova biti više. I premda je ova odredba o jeziku već odavno ukinuta, i ove godine ima maštovitih naslova poput finskog "Da Da Dam" i izraelskog "Ding Dong".

ABBA je rođena

A onda je 6. travnja 1974. na pozornicu Pjesme Eurovizije izašla švedska grupa ABBA - u šarenoj maštovitoj odjeći i s pjesmom "Waterloo" koja je i te kako odskakala od tradicije šansone. Tim je nastupom počela karijera jedne od najuspješnijih svjetskih pop grupa svih vremena. Nakon tog "kulturnog šoka" Pjesma Eurovizije se idućih godina ipak radije vratila u uobičajenu šlagersku kolotečinu. Tek 1998. godine pobjedom transeksualne Dane iz Izraela ovo je natjecanje počelo pratiti popularne glazbene trendove, pa je 2006. godine bila moguća čak i pobjeda maskirane finske grupe Lordi sa žestokim naslovom "Hard Rock Hallelujah".

Mada je jedina zemlja koja od samog početka redovito šalje svoje predstavnike, Njemačka je do sada uspjela pobijediti samo dva puta. Nakon šoka kada je 1996. godine ispala već u polufinalu, pravila Eurosonga su promijenjena tako da glavni financijeri troškova održavanja natjecanja Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Španjolska te od 2011. godine i Italija direktno ulaze u finale.

Dug put do ponovnog trijumfa

Raspad Istočnog bloka i Jugoslavije Pjesmi Eurovizije je donio brojne nove sudionike. I dok su nekada svoje predstavnike uglavnom slale zemlje sa zapada Europe, one su se odjednom našle u manjini. S novim sudionicima nije se promijenila samo glazba koja je dobila etno elemente, nego i ukusi publike. Proteklih su godina bile sve glasnije kritike na račun dodjeljivanja bodova, budući da su si zemlje istočne Europe ili Balkana napadno često uzajamno davale glasove. Zato je uvedeno novo pravilo prema kojem se uvodi stručni žiri za dodjelu glasova, čije se mišljenje kombinira s glasovima publike.

Moguće je da je i to omogućilo konačni uspjeh Njemačke na Eurosongu. Jer, nakon pobjede iz 1982. s tada 17-godišnjom Nicole i pjesmom "Ein bisschen Frieden" Njemačka je na novi trijumf morala čekati sve do prošle godine. Tada je mlađahna Lena oduševila Europu svojim hitom "Satellite", pa je u svoj toj euroforiji koja je nakon toga zavladala odmah odlučeno da će ona "braniti naslov" ove godine na domaćem terenu u Düsseldorfu. Njemački gledatelji mogli su još jedino izabrati pjesmu. Odlučili su se za "Taken by a Stranger", s kojom bi Lena, ako je vjerovati kladionicama, mogla imati čak i šanse za pobjedu.