Bush je dobio novog moćnog protivnika, Georgea Sorosa, 73-godišnjeg milijardera mađarskog podrijetla.Bush je dobio novog moćnog protivnika, Georgea Sorosa, 73-godišnjeg milijardera mađarskog podrijetla, koji se obogatio špekulacijama valutama, a potom golem dio svog bogatstva uložio u širenje demokracije u istočnoeuropskim tranzicijskim zemljama, Aziji i Africi. Prema poslovnom časopisu Forbes on je 38. najbogatiji čovjek na svijetu, a bogatstvo mu se procjenjuje na 7 milijardi dolara. Sada je spreman dati znatan novac za svrgavanje Busha s vlasti. U intervjuu Washington Postu ovih je dana izjavio da je to “glavni cilj njegova života” i da predsjedničke izbore 2004. smatra “pitanjem života i smrti”.

Već je dosad dao 15,5 milijuna USD organizacijama koje rade na rušenju predsjednika Busha, a najavio je da je za djelotvorne programe spreman dati još. Procjenjuje se da bi mogao dati 75 milijuna USD. Postat će očito najveći financijer američkih liberala i ljevičara koji agitiraju protiv Busha. Zbog američkih zakona veći novac ne smije izravno davati Demokratskoj stranci i predsjedničkim kandidatima, ali financira nevladine organizacije i intelektualne skupine ne bi li pridonio Bushovu porazu. On smatra da je “SAD pod Bushom opasan za svijet”. Soros kaže: “Ono što tvrdim da treba učiniti spreman sam i financirati. Bijelom kućom upravlja suprematistička ideologija. Ono što sada ovdje slušam podsjeća me na ono što sam kao dijete slušao u okupiranoj Mađarskoj. Kad Bush kaže: ‘Tko nije s nama, taj je protiv nas,’ to me podsjeća na nacističke slogane koje sam tada viđao po zidovima. Zbog onoga što sam proživio pod nacistima i pod sovjetskom okupacijom vrlo sam osjetljiv na te stvari.”

Nekoć su političke stranke u SAD-u za neke svoje aktivnosti smjele primati neograničen novac, koji su zatim trošile na predizborne kampanje. No 2002. stupio je na snagu zakon o ograničenju privatnih donacija strankama na samo 2000 dolara. No zakon ne ograničava donacije nevladinim organizacijama, koje potom mogu financirati i aktivnosti koje koriste strankama, na primjer animiranje birača pojedinih stranaka da iziđu na birališta. Zato će Soros velik novac dati nevladinoj udruzi America Coming Together (ACT), koja će animirati demokratske birače da iziđu na predsjedničke izbore u 17 američkih saveznih država, gdje se procjenjuje da će ishod biti neizvjestan.

Na prethodnim predsjedničkim izborima 2000. Sorosa nije osobito zanimalo tko će pobijediti pa je na demokrate potrošio samo 122.000 USD. No sada je spreman protiv Busha potrošiti i stotinu puta više. Na nedavnoj večeri za svoje bogate prijatelje i liberalne aktiviste skupio je desetak milijuna USD donacija za liberalne i demokratske akcije. Najviše očekuje od Howarda Deana, bivšeg guvernera Vermonta, a podržava i senatora Johna Kerryja, kongresmena Richarda Gephardta i umirovljenog generala Wesleyja Clarka.

Soros, mađarski Židov, zarana je upoznao dva totalitarizma, nacizam i komunizam. Rodio se 12. kolovoza 1930. u Budimpešti. Njegov otac Tivadar bio je nadaren za jezike, naučio je i esperanto. U I. svjetskom ratu kao časnik austrougarske vojske bio je zarobljen u Rusiji i otpremljen u Sibir, potom je neko vrijeme živio u Moskvi i ondje osnovao prvo esperantsko društvo u Rusiji, a potom se vratio u Budimpeštu i postao uspješan odvjetnik. Kad su njemački nacisti u Mađarskoj stali hapsiti Židove, za cijelu je obitelj nabavio krivotvorene dokumente a članove obitelji raspršio kod prijatelja i u skrovišta pa su svi bili među 130.000 od 650.000 mađarskih Židova koji su preživjeli rat.

Sovjetski okupatori uveli su komunističkuu diktaturu. Tivadar Soros je sina Gyorgya, budućeg Georgea, 1947. kad mu je bilo 17 godina, poslao u London na studij, a on se uzdržavao manualnim radom i studirao na London School of Economics, gdje je na njega utjecao liberalni filozof Karl Popper. Prihvatio je njegovu teoriju da se svijet dijeli na otvoreno društvo – zapadni parlamentarizam i kapitalizam – i zatvorena društva – fašizam ili komunizam.

Otišao je 1956. u SAD i 17 godina radio na Wall Streetu. Uz pomoć investitora 1969. je osnovao tvrtku Quantum za financijske špekulacije, koja je pri osnutku imala kapital od 4 milijuna USD, a sada se procjenjuje na 15 milijardi. Soros izvrsno poznaje financijsko tržište pa se upuštao u riskantne poslove i odlično zarađivao. I oni koji su ulagali u njegovo poduzeće odlično su prošli jer je vrijednost dionica rasla 35 posto godišnje.

Postao je 90-ih jedan od najmoćnijih financijskih špekulanata na svijetu, čije su poteze pratile i središnje banke najmoćnijih država: kad bi pokrenuo svoje milijarde financijskog kapitala, to se osjećalo na svakom tržištu kapitala i valuta. Jednu od svojih najpoznatijih operacija izveo je 1992. Zamašnom špekulacijom, uloživši 10 milijardi USD, izazvao je devalvaciju britanske funte, njen izlazak iz europskog mehanizma usklađivanja valuta i veliku krizu na burzi, a pritom je u jednom danu zaradio milijardu dolara! Kad je 1993. kupio dionice za 400 milijuna dolara u najvećoj američkoj kompaniji za kopanje zlata, drugi investitori navalili su na tržište zlata, povećavši cijenu tom plemenitom metalu na najvišu razinu u proteklih 17 godina. A 1997. je bio jedan od glavnih uzročnika velike financijske krize na Dalekom istoku, kad je špekulacijama ugrozio valute Tajlanda i Malezije.

Financijeri ga smatraju beskrupuloznim, jer u težnji za profitom ne preže ni od toga da uništi valutu neke manje zemlje. Kada je 1997. pokrenuo akciju protiv tajlandske valute, tamošnji ministar je izjavio: “Soros je neka vrsta Dracule, on siše krv naroda.” Soros je u TV intervjuu rekao: “Ako sam sebi nametneš etičko ponašanje u poslovima, moraš se boriti s protivnicima jednom rukom i ne možeš biti uspješan.”

No taj beskrupulozni špekulant zaradio je toliko novca da nije znao što bi s njim. Kako je napisao u knjizi “Podrška demokraciji” početkom 90-ih, kada je već počeo mecenatsku misiju, htio je biti više od uspješnog poslovnog čovjeka: “Bio sam uspješan menadžer međunarodnog investicijskog fonda i zarađivao više nego što sam mogao potrošiti. Ideja da bih mogao osnovati zakladu učinila mi se privlačnom jer sam oduvijek smatrao da čovjek, ako to sebi može priuštiti, uvijek mora činiti nešto i za druge ljude. Bio sam uvjereni egoist, ali ipak sam smatrao da je trčanje za vlastitim probicima preuzak temelj za moj prenapuhani ego. Još od djetinjstva sačuvao sam snažne mesijanske fantazije za koje sam osjećao da ih moram obuzdati jer bi me inače odvele u grdne nevolje. Ali kad sam se uspio probiti, poželio sam svojim fantazijama dati maha koliko god to sebi mogu priuštiti.”

Veli da je osnivao zakladu bez jasnog plana i da isprva nije bio usredotočen na istočnu Europu. Tek kad je uvidio teškoće stipendiranja intelektualaca i disidenata iz istočne Europe u SAD-u, osnovao je prvu zakladu u Mađarskoj s komisijom za stipendije, potom u Poljskoj, Kini, bivšoj Čehoslovačkoj i bivšem SSSR-u, pa se njegov filantropski napor usmjerio na socijalističke zemlje, a nakon što je socijalizam propao, na transformaciju bivših socijalističkih društava.

Soros je tada precizno odredio ciljeve pa je u svojoj knjizi napisao kako je razočarao birokrate u socijalističkim hijerarhijama koji su mislili da je on naivni bogataš sa Zapada kojem će izmusti lovu. Pri odlučivanju se vratio Popperu i njegovoj teoriji o otvorenim i zatvorenim društvima. Financirajući razne projekte u mnogim zemljama uložio je više od 5 milijardi USD. Smatrao je može mnogo pomoći da u osjetljivom trenutku preobrazbe donedavna socijalistička društva pođu pravim putem. On ljudsko društvo smatra sustavom kojim se može upravljati i vjeruje da ima oruđe za to – novac. On je promišljen, obrazovan, teorijski potkovan intelektualac, koji je novac zaradio teorijski proučivši svijet financija.

Kako je sam priznao, u nekim je procjenama pogriješio, misleći da će se stvari brže mijenjati, bio je iznenađen kad se u tranzicijskim zemljama umjesto demokracije pojavila nacionalistička autoritarna vlast. No bio je uporan i nedvojbeno pospješio promjene. On tvrdi da se te mijene najbolje potiču kad se novac daje ljudima koji se u svojim sredinama bore za te ideje. Soros u posljednjih 10-15 godina nikad novac nije dao vladama ni međunarodnim organizacijama – osim Visokom komesarijatu UN-a za izbjeglice u BiH – nego samo nevladinim organizacijama. Tako je poticao ne samo društvene promjene, drukčiji odnos prema demokraciji i ljudskim pravima, nego i političke promjene, a posebno je ponosan na ono što postigao u Slovačkoj, Hrvatskoj i bivšoj SRJ, gdje je izravno pomogao da se svrgnu autoritarni režimi.

S vremenom je promijenio težište svojih akcija, djelomice stoga što su mnogi ciljevi za koje se zalagao u bivšim komunističkim zemljama postignuti, a djelomice i stoga što je počeo drukčije procjenjivati komu treba pomoći. Znatno je smanjio financiranje akcija u istočnoj Europi, posebno u Rusiji, a više novca daje u Afriku, Aziju i Latinsku Ameriku.

A ove se godine okrenuo prema zemlji kojom se dosad uopće nije bavio, SAD-u. Taj je zaokret najavio govorom 28. veljače na sveučilištu Carnegie Mellon: “Predsjednik Bush postupa pogrešno kad kaže da su ‘oni koji nisu s nama protiv nas’. Time pokazuje ‘prirođenu averziju prema međunarodnoj suradnji’, što je potpuno suprotno onomu što je nužno za svjetski napredak.” Busha je optužio da ima “imperijalistički pogled na svijet po kojem SAD vodi, a ostali ga svijet samo slijedi”. Za Bushove najbliže suradnike rekao je da su “izopačeno uvjereni u svoju bezgrešnost”. Ocijenio je da je Bush imao plan iskazivanja američke moći diljem svijeta i prije terorističkog napada na New York i Washington, koji mu je poslužio samo kao opravdanje za to. Umjesto agresivne politike, veli Soros, “SAD bi trebao živjeti po pravilima koja nameće drugima”.

Kad je Bushova administracija proljetos objavila plan o pomoći siromašnim zemljama od 5 milijardi USD, Soros je ustvrdio da će taj novac biti dan u pet godina, što znači da moćni SAD daje samo milijardu dolara pomoći, a sam Soros godišnje daje pola milijarde dolara.

U rujnu je Soros u intervjuu BBC-ju prvi put izjavio da Busha treba maknuti iz Bijele kuće: “SAD će prekinuti ekstremističku politiku tek nakon promjene u Bijeloj kući. Na izborima Busha treba zbaciti s vlasti. Nadam se da će se ljudi u SAD-u probuditi i shvatiti da ih vodaju za uzicu, da je 11. rujna 2001. banda ekstremista otela SAD kako bi počela provoditi politiku koju je već odavno isplanirala.” Dodao je: “Skupina ljudi, koje bih ja nazvao ekstremistima, uvjerena je da se međunarodni odnosi temelje na sili, a ne na pravu, te da će međunarodno pravo uvijek slijediti silu. Oni misle da SAD ima pravo nametnuti svoju volju svima drugima. To je vrlo opasno jer je SAD vrlo moćan. SAD je u kliještima ekstremističke ideologije i to me jako zabrinjava. Ekstremistima idu do ekstrema, a tek tada sve zablude njihove politike dolaze na vidjelo. Sreća je što u demokracijama biračko tijelo, koje nikad nije ekstremističko, može kazniti ekstremiste.”

Soros tvrdi da će svoja iskustva u poticanju otvorenog društva u tranzicijskim zemljama iskoristiti i u SAD-u. Jako je ponosan na ono što je, potrošivši 5 milijardi USD u 50 zemalja, postigao u unaprjeđenju parlamentarne demokracije, otvorenog društva, pa i u SAD kani djelovati na sličan način. Jedan mu je od glavnih savjetnika liberalni veteran Morton Halperin, aktivist još iz 60-ih. Nedavno je u svojoj kući u Southamptonu na Long Islandu kraj New Yorka s političkim aktivistima bliskim Demokratskoj stranci, Johnom Podestom, šefom stožera bivšeg predsjednika Clintona, Jeremyjem Rosnerom, Robertom Boortsinom i Carlom Popeom, raspravljao o pripremama za izbore. On će financirati Center for American Progress što ga je osnovao Podesta.

Soros je od 2000. u mirovini a vođenje svoje tvrtke prepustio je drugima. U siječnju će izići njegova nova knjiga “The Bubble of American Supremacy” (“Mjehurić američke nadmoći”), povodom čega je izjavio u Washington Postu: “Bilo bi neskromno da ikoja privatna osoba sama ustane protiv predsjednika. To je zapravo bit ‘Soroseve doktrine’.”