Objavljeno u Nacionalu br. 418, 2003-11-19

Autor: Berislav Jelinić

OBRAT U SUDAČKOM SKANDALU

'Svi zapisnici Skupštine POŠ-a su falsificirani'

Marija Mlinarić, koja je na dosadašnjem procesu protiv Ante Pocrnje, direktora POŠ-a, štitila svojeg bivšeg šefa, odlučila je promijeniti iskaz i otvoreno govoriti o nezakonitostima u kojima se spominju i imena sudaca Vrhovnog i Ustavnog suda

Nakon što ju je u posljednje dvije godine sustavno varao, a potom i fizički zlostavljao, Marija Mlinarić promijenila je svoj iskaz i ispričala što je Pocrnja doista radio.Nakon što ju je u posljednje dvije godine sustavno varao, a potom i fizički zlostavljao, Marija Mlinarić promijenila je svoj iskaz i ispričala što je Pocrnja doista radio.Prošlog tjedna Nacional je primio dokumente koji sugeriraju da bi Ante Pocrnja, bivši direktor Prve obrtničke štedionice, uskoro mogao završiti u dugogodišnjem zatvoru. Pocrnju je nedavno za kriminalne radnje u Prvoj obrtničkoj štedionici optužila Marija Mlinarić, njegova dugogodišnja bliska suradnica. Ona je kriminalističkoj policiji, Državnom odvjetništvu i Županijskom sudu detaljno objasnila kako je Pocrnja nezakonito izvlačio novac iz štedionice i falsificirao službene dokumente.

Ante Pocrnja našao se u središtu velike bankarsko pravosudne afere prije nepune tri godine. Tada je Nacional otkrio da je Pocrnja kao direktor Prve obrtničke štedionice potkraj 90-ih nezakonito trošio novac štedionice, ali i sustavno podmićivao visoke pravosudne dužnosnike i prijatelje iz tada vladajućeg HDZ-a. Time si je Pocrnja vjerojatno želio kupiti pravosudnu i političku zaštitu, jer je očito i sam bio svjestan da bi svojim neznanjem, rasipništvom, neodgovornim i nezakonitim poslovanjem Prvu obrtničku štedionicu kad-tad mogao dovesti na rub propasti. Utoliko dosad posve nepoznato svjedočenje Marije Mlinarić protiv Ante Pocrnje postaje prilično neugodno i za Ivana Mrkonjića, suca Ustavnog suda, Milana Petranovića, suca Vrhovnog suda, Ivana Šivaka, suca Trgovačkog suda, i neke druge pravosudne dužnosnike čiju je naklonost i pravosudni utjecaj Pocrnja godinama kupovao.

Početkom 2001. štedne uloge građana, koji su u Prvu obrtničku štedionicu počeli ulagati svoj novac nakon što su je 1998. reklamirali sportaši Goran Ivanišević, Toni Kukoč i Perica Bukić, spasio je Nijemac Rudolf Einhellig. Einhellig je u Prvoj obrtničkoj štedionici najprije bio štediša, potom dioničar, a potom je vlastitim novcem pokrio gubitke štedionice, spriječio novi bankarski skandal, postao njenim većinskim vlasnikom i smijenio Pocrnju. Potom je Prva obrtnička štedionica, koja danas posluje kao Primus banka, pokrenula i kazneni postupak protiv Pocrnje. U tom postupku Marija Mlinarić branila je svog bivšeg šefa, koji joj je bio obećao novo radno mjesto. No nakon što ju je u posljednje dvije godine sustavno varao, a potom i fizički zlostavljao, Marija Mlinarić promijenila je svoj iskaz i ispričala što je Pocrnja doista radio. Ona ga je optužila da je lažirao sastanke Skupštine Prve obrtničke štedionice i samovoljno sastavio vlastiti menadžerski ugovor s plaćom od šest tisuća maraka mjesečno i dodatnim stimulacijama. Kako bi si osigurao dodatne stimulacije, poput dodatka za minuli rad ili prava na trinaestu plaću, taj je ugovor Pocrnja više puta naknadno mijenjao mimo procedure. Te je promjene morala izglasati i odobriti Skupština štedionice, ali to se zapravo nikada nije dogodilo.

“Nijedan zapisnik nema pravi datum, niti su navedeni osnivači štedionice ikada održavali sjednice Skupštine. Ponavljam svi su zapisnici antidatirani”, izjavila je Marija Mlinarić Državnom odvjetništvu, kriminalističkoj policiji i Županijskom sudu. Potom je ispričala kako ju je Pocrnja u prosincu 1995. postavio na mjesto direktorice poduzeća Rafing (tvrtka u vlasništvu Prve obrtničke štedionice), koju je Pocrnja koristio da bi iz Prve obrtničke štedionice izvlačio novac kao pozajmice koje uglavnom nikada nije vraćao.

“Kada sam uvidjela da je Pocrnja s Rafingom počeo sklapati sve više ugovora u kojima je on kao fizička osoba od Rafinga posuđivao novac, u više sam navrata podnosila neopozivu pismenu ostavku, ali se Pocrnja na to oglušio i stalno me uvjeravao da se strpim još malo. Ja sam ostala direktor sve do srpnja 2000.”, izjavila je Marija Mlinarić.

Dalje u svom iskazu potanko je opisala, po njezinu mišljenju, nezakonite radnje u kojima su sudjelovali Pocrnja i njegovi bliski suradnici. “Po mene bi došla Jagoda Šale i rekla mi da bih po nalogu Pocrnje trebala potpisati gotovinski ček. Ja bih ga potpisala, te nekada i sama otišla na ZAP podići novac. Zatim bih navedeni iznos poslije predala Jagodi Šale, a iako sam bila direktorica tvrtke, nisam znala za što sam ga podigla, niti je o usmjeravanju tog novca ostajao bilo kakav pismeni trag”, izjavila je Marija Mlinarić.

Također je rekla da ju je Pocrnja prisilio da kao direktorica potpisuje putne naloge, bilo bianco ili ispunjene s imenom, koje bi interno koristili za isplatu na crno umirovljenicima koji su radili na ugovore o djelu. Ona tvrdi da ju je Pocrnja samo nekoliko dana prije nego što je udaljen iz Prve obrtničke štedionice natjerao da potpiše i jedan ugovor na temelju kojeg je oštetio štedionicu za 4,6 milijuna kuna.

Te optužbe Marije Mlinarić neizravno pokazuju da je Pocrnji tijekom 90-ih bila potrebna pravosudna i politička zaštita. Vjerojatno je upravo zato sucu Ustavnog suda Ivanu Mrkonjiću Pocrnja plaćao ljetovanja i dao kredit po povoljnim uvjetima. Mrkonjić je 31. kolovoza 1999. dobio kredit od 50 tisuća maraka na 15 godina otplate uz godišnju kamatu od 9 posto. U to vrijeme krediti su se uglavnom odobravali uz godišnju kamatu od 17 posto. Milanu Petranoviću, sucu Vrhovnog suda, Pocrnja je plaćao ljetovanja i avionske karte, a Ivanu Šimaku, sucu Trgovačkog suda, ljetovanja i putovanja, ali i dao kredit od 110 tisuća maraka uz odgodu plaćanja, također uz kamatu od 9 posto, koja je tada bila znatno ispod uobičajenih. Poslovne knjige Prve obrtničke štedionice otkrivaju da nitko od njih, ali niti druge osobe tada bliske vladajućem HDZ-u, nije počeo vraćati kredit sve dok skandal nije otkriven.

Bivši Pocrnjini suradnici tvrde da je on u bankarstvo i ušao isključivo zahvaljujući političkom dodvoravanju i neizravnom potkupljivanju vladajuće političko-pravosudne elite. Potom je zahvaljujući kupljenoj naklonosti i sam počeo živjeti na visokoj nozi. Trošio je nemilice na odjeću i lagodan život, a i sam se pod povoljnim uvjetima zaduživao u štedionici. Kao nedeklarirani homoseksualac, Pocrnja je osobito široke ruke bio prema svojim intimnim prijateljima. Svom stalnom partneru dao je na korištenje stan koji je u novogradnji kupio u Slovenskoj ulici u Zagrebu i automobil marke Audi te ga zaposlio u štedionici. Nakon otkrića afere Pocrnja je udaljen iz Prve obrtničke štedionice, a svog intimnog partnera uspio je uhljebiti na atraktivnoj poziciji u državnoj službi, gdje radi i danas.

Prva obrtnička štedionica potom je tužila Pocrnju zbog štete koju joj je nanio. Sve donedavna bilo je teško procijeniti je li ishod tih postupaka neizvjestan zato što bi Pocrnja mogao uživati teško dokazivu pravosudnu zaštitu, ili zato što bi se većina nezakonitosti koja mu se stavlja teret teško mogla dokazati.

U takvim okolnostima Pocrnja je osnovao privatnu tvrtku AUR Agencija za ulaganja i razvoj. Kao sjedište naveo je adresu Zamenhoffova 2 u Zagrebu, iako tvrtka ondje nikada nije poslovala. U njoj je Pocrnja doista zaposlio Mariju Mlinarić, svoju dugogodišnju suradnicu. Tada ju je uspio nagovoriti da mu ona bude jamac za brojne kredite koje je preko te tvrtke podizao u različitim bankama. Kredite je trošio na lagodan život, uglavnom ih nije vraćao, a Marija Mlinarić tvrdi da je do njih dolazio lažirajući bonitet vlastite tvrtke. Osim toga, kada je od Splitske banke pokušao podići kredit od 700 tisuća eura, Pocrnja je 3. rujna 2002. potpisao lažnu izjavu da ni kao fizička osoba, niti kao vlasnik AUR-a nikome ništa ne duguje.

Osim od banaka, Pocrnja je posuđivao novac i od privatnih osoba. Zbog prijevare u jednom takvom slučaju sudskim putem do svojih 26 tisuća eura pokušavaju doći Ankica i Josip Biljak. U jednom drugom slučaju Pocrnja je dug pristao vratiti ustupanjem stana u Slovenskoj ulici 2 u Zagrebu, koji je prije koristio njegov intimni prijatelj. No nakon što je Marija Mlinarić vjerovnika uvela u taj stan, ondje su ih nepoznate osobe pretukle i izbacile iz stana. Vjerovnik je naknadno tek uz sudsko rješenje uspio ući u stan, ali i on i Marija Mlinarić neprestano primaju prijeteće poruke preko mobitela.

Marija Mlinarić podnijela je protiv Pocrnje više kaznenih prijava i odlučila promijeniti svoj iskaz u postupku koji protiv njega vodi Prva obrtnička štedionica. Nakon što je otkrila kakvim se sve nezakonitostima Pocrnja služio za vrijeme dok je upravljao Prvom obrtničkom štedionicom, iz Državnog odvjetništva rekli su joj da su na temelju njenog iskaza otvorili i dodatne istrage oko zbivanja u Prvoj obrtničkoj štedionici. Hoće li te istrage biti usmjerene i prema pravosudnim dužnosnicima koje je Pocrnja godinama potkupljivao još nije poznato. Možda upravo zbog nekih takvih skrivenih zaštitnika Ante Pocrnje policija već mjesecima ne uspijeva otkriti tko to gotovo svakodnevno Mariji Mlinarić šalje prijeteće poruke.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika