HSP je promijenio političku terminologiju i orijentaciju, odrekao se ustaštva i ekstremnog nacionalizma, no u međunarodnim krugovima ocjenjuje se da je to učinio samo iz predizbornih razloga te da ta stranka nije napustila ekstremna nacionalistička sNeposredno nakon što su u ponedjeljak, 24. studenoga, objavljeni izborni rezultati, vođa pobjedničke stranke Ivo Sanader s više je strana dobio dramatično upozorenje: ako HDZ bude koalirao s HSP-om, prijeti mu izolacija i bojkot članica EU i SAD-a. Premda su HDZ i stranke desnice uvjerljivi izborni pobjednici, zbog debakla koalicije HSLS-a i DC-a te neprihvatljivosti HSP-a u međunarodnim političkim krugovima Sanader će imati grdnih problema pri formiranju nove vlade. Nad pobjedom Sanadera i HDZ-a nadvila se sjena Ante Đapića i njegova HSP-a. Da mu Đapić može biti koalicijski partner, Sanader ne bi imao puno glavobolje. Kako je pak HSP u međunarodnoj percepciji krajnje nacionalistička, desna, profašistička stranka, uđe li HDZ s HSP-om u koaliciju, naći će se na udaru EU i SAD-a. HSP je promijenio političku terminologiju i orijentaciju, odrekao se ustaštva i ekstremnog nacionalizma, no u međunarodnim krugovima ocjenjuje se da je to učinio samo iz predizbornih razloga te da ta stranka nije napustila ekstremna nacionalistička stajališta. Zbog otvorenog protivljenja HSP-a suradnji s Međunarodnim sudom u Haagu te izjava kako Hrvatskoj nije nužno ući u EU, u međunarodnim političkim krugovima Đapić se i dalje doživljava kao opasan i neprihvatljiv političar. Štoviše, prevladava uvjerenje da je on neusporedivo gori nacionalist i desni ekstremist od Jorga Haidera u Austriji, pa čak i Jeana-Marieja Le Pena u Francuskoj. Kad se zna koliko su odbojno članice EU reagirale na ulazak Haiderove stranke u austrijsku vladu, jasno je da će njihova reakcija, uđe li HSP u Vladu, biti jednako promptna i nemilosrdna: HDZ, ali i cijela Hrvatska, naći će se u izolaciji sličnoj onoj do 3. siječnja 2000. I još strašnije: bit će to i kraj ambicija Hrvatske da do kraja desetljeća uđe u EU.

Analizirajući pobjedu HDZ-a svi svjetski mediji suglasni su da su se u Hrvatskoj vratili na vlast nacionalisti i desničari. Najugledniji američki dnevnici New York Times i Washington Post opisuju HDZ kao krutu nacionalističku stranku, zbog čije je ekstremističke politike izbjeglo 250.000 Srba, a podsjećaju i na korupciju, kršenje ljudskih prava i kontrolu medija pod HDZ-ovim režimom. Ako se nakon takvih procjena u HDZ-ovoj vladi nađe još i HSP, sudbina takve koalicije u međunarodnoj zajednici je zapečaćena. A Hrvatska bi se našla na crnoj listi EU i SAD-a.

U takvoj situaciji Sanaderovo koaliranje s HSP-om može upropastiti sve njegove napore da preobrazi HDZ u modernu, konzervativnu europsku stranku desnog centra. Ako uđe u savez s HSP-om, HDZ će dovesti u pitanju započeti proces vlastite političke obnove i preobrazbe. A to bi bila velika šteta. HDZ je, naime, već prihvaćen u dijelu međunarodne zajednice i domaćoj javnosti kao demokratska stranka koja je imala snage izvesti povijesni zaokret i raskinuti s negativnim naslijeđem prošlosti. Kako demokratski svijet poštuje volju birača, već prvi signali iz svijeta pokazuju da je spreman prihvatiti i HDZ. Naravno, nakon što se uvjeri da će poštovati sve ono što je obećavao, od suradnje s Haaškim sudom do prava izbjeglica na povratak i imovinu. Ali ako HDZ uđe u koaliciju s HSP-om, past će na prvom testu, a onda će biti teško ispraviti negativnu sliku u međunarodnoj javnosti.

Premda je Sanader uvjeravao birače da njegova stranka uživa potporu europskih desnih stranaka i SAD-a, ako uđe u koaliciju s HSP-om, uvjerio se Nacional u diplomatskim krugovima u Zagrebu, prijeti mu da mu i oni koji su mu dosad bili skloni okrenu leđa. HDZ-u neće pomoći ni eventualni pokušaj da repozicioniru Hrvatsku i da se, ako kod EU naiđe na nerazumijevanje, okrene više prema SAD-u. Američki diplomat upozorio je Nacionalova novinara u nedjelju, 23. studenoga navečer, da je to pogrešna strategija: “HDZ i Hrvatska nemaju na raspolaganju izbor: ili EU, ili SAD. Sve ono što od Zagreba traži EU, zahtijeva i SAD: suradnju sa Sudom u Haagu, pravo povratka izbjeglica i njihove imovine. Washington neće biti popustljiviji niti će gledati kroz prste bude li nova vlada podržavala američku politiku.”

Budući da HSP ima apsolutno negativan odnos prema suradnji s Haagom i odnosu prema manjinama, koaliranje Sanadera s Đapićem u EU i SAD-u doživjeti će potpuno jednako: kao najozbiljniju prepreku priključivanju Hrvatske EU i NATO-u.

U takvoj situaciji Sanader nema mnogo izbora: jedan od njih je koalicija s HSS-om. To vraća Zlatka Tomčića, jednog od najvećih gubitnika ovih izbora, na velika vrata u politički život. Umjesto da se, kao i Račan, nađe u opozicijskim klupama, Tomčiću se, unatoč porazu, širom otvaraju vrata ostanka na vlasti. Kako je Račan u ponedjeljak, 24. studenoga, definitivno odustao od pokušaja da sastavi novu vladu, Tomčiću su sada odriješene ruke za pregovore sa Sanaderom. Ti pregovori, međutim, ni za Sanadera, a još manje za Tomčića, neće biti nimalo ugodni i laki. Tomčić će, svjestan što znači Sanaderu, najvjerojatnije tražiti ono na što Sanader, kao uvjerljivi pobjednik, zasigurno neće moći pristati.

Sanader je uvjeren da je njegov pozložaj, zahvaljujući sigurnoj većini, vrlo komotna te da će s pozicije sile moći pregovarati s HSP-om i HSS-om. Odnosno da će Đapiću, ako ne prihvati njegove uvjete, moći zaprijetiti da će sklopiti sporazum s Tomčićem. I obrnuto. No to nije baš sasvim realno jer Tomčić i Đapić nisu bez argumenata. Bez njih, naime, Sanader neće moći sastaviti Vladu. Da situacija za Sanadera bude još nepovoljnija, on se našao u paradoksalnoj situaciji: dok bi svijet osudio njegovo koaliranje s Đapićem, eventualna suradnja SDP-a i HSP-a ne bi bila dočekana na nož. Pretpostavlja se, naime, da bi Račan neutralizirao Đapićev utjecaj te da bi ga držao pod kontrolom. Stoga i Đapić koji je već napravio jedan kopernikanski obrat, može izvesti i drugi: ako ga Sanader bude omalovažavao i ucjenjivao, može se ponuditi Račanu koji bi u tom slučaju mogao sastaviti vladu.

Nakon što su objavljeni rezultati izbora, u diplomatskim se krugovima počelo nagađati što bi HDZ mogao učiniti. Najprihvatljivijom se smatra koalicija HDZ-a, HSS-a te HSLS-a i DC-a. Smatra se da bi ta koalicija izražavala većinsku volju hrvatskih građana, osigurala stabilnost i normalno funkcioniranje države, relativno brzo formiranje vlade te, najvažnije, nesmetan nastavak približavanja Hrvatske EU i NATO-u.

Za Nacional je veleposlanik jedne članice EU u ponedjeljak, 24. studenoga, rekao kako bi Sanader najlakše pridobio onaj još sumnjičavi dio međunarodne zajednice: “Morao bi uzeti u svoju vladu Milorada Pupovca, novog saborskog zastupnika srpske manjine. Nakon toga više nitko u EU ne bi imao rezervi prema HDZ-u. To bi bio sjajan signal međunarodnoj javnosti, ali i građanima Hrvatske, da je novi HDZ, predvođen mladim, modernim pomirbe.”

Sanader je, doznao je Nacional, preduhitrio zapadnog diplomata. U ponedjeljak je već razgovarao s nekoliko novih saborskih zastupnika manjina. Premda Sanaderova situacija nije ni izdaleka tako laka kako je izgledalo nakon što su objavljeni prvi izborni rezultati, pogrešno bi ga bilo podcijeniti. Pokazalo se da se on vrlo odlučno i spretno izvlačio i iz mnogo težih i kompliciranijih situacija te da će i sada naći rješenje koje neće biti na štetu Hrvatske, pa ni HDZ-a.

U političkim krugovima u Zagrebu u ponedjeljak, 24. studenoga, proširila se informacija da se predsjednik HDZ-a Ivo Sanader sastao sa skupinom generala koje je predsjednik Stjepan Mesić umirovio zbog neprihvatljivog desničarskog agitiranja. Ta vijest trebala je pokazati u kakvom će se političkom kaosu naći Hrvatska kad Sanader preuzme vlast. Istina je, međutim, posve drukčija. Točno je da su se umirovljeni generali pokušali sastati sa Sanaderom i vodstvom HDZ-a, ali je Sanader takvu mogućnost odbio. Štoviše, Nacional je iz krugova bliskih vrhu HDZ-a doznao da je Sanader ocijenio vrlo negativnim najavu Andrije Hebranga da će HDZ vratiti dio umirovljenih generala na njihove nekadašnje dužnosti. HDZ je odmah opovrgnuo da stoji iza te Hebrangove izjave. Sanaderu je, naime, potpuno jasno da bi u tom slučaju ušao u težak sukob s predsjednikom Mesićem, a da umirovljene generale ne bi mogao aktivirati. Stoga nije čudna Sanaderova najava da će njegova vlada bolje surađivati s predsjednikom Mesićem od Račanove. U to ne treba sumnjati: Sanader zna da je percepcija njegove stranke u inozemstvu, pa i kod dijela građana u Hrvatskoj još uvijek negativna. Kad bi ušao u bilo kakav sukob s predsjednikom Mesićem, to bi ga još više kompromitiralo u očima EU i SAD-a kojih je Mesić miljenik. Stoga će Sanader itekako paziti da ni na koji način ne naruši svoje odnose s predsjednikom Mesićem, kojemu je također u interesu da ima što bolje odnose s koalicijom koju će formirati Sanader.