Objavljeno u Nacionalu br. 420, 2003-12-03

Autor: Mladen Pleše

Politički portret umornog vođe

Račan mora otići

Premda je Ivica Račan u javnosti stvorio sliku kako ga nema tko zamijeniti na čelu SDP-a, to samo nanosi veliku štetu njegovoj stranci: potpuno je bezidejan i potrošen za ulogu političkog lidera i ako se ne povuče na vrijeme za sobom će, poput Budiše, na dno povući cijelu stranku

Svi koji bolje poznaju Račana znaju da se, nakon što se oslobodio premijerskih obveza, doista intimno osjeća puno bolje. Štoviše zadovoljan je jer više neće biti pod stalnim pritiskom i stresovima, jer će ponovno živjeti opušteno, s puno slobodnSvi koji bolje poznaju Račana znaju da se, nakon što se oslobodio premijerskih obveza, doista intimno osjeća puno bolje. Štoviše zadovoljan je jer više neće biti pod stalnim pritiskom i stresovima, jer će ponovno živjeti opušteno, s puno slobodnUmjesto da je predsjednik SDP-a Ivica Račan, kao najveći krivac za izborni poraz stranke i gubitak vlasti, odmah po objavi rezultata podnio neopozivu ostavku, on grozničavo pokušava sačuvati lidersku poziciju. Poistovjetio se ne samo sa strankom već i sa socijaldemokracijom: sve koji postavljaju pitanje njegove odgovornosti za izgubljene izbore, optužuje da žele dokrajčiti socijaldemokratsku ideju u Hrvatskoj. U petak 28. studenoga, na sastanku s predsjednicima županijskih organizacija SDP-a, uvjeravao je stranačko vodstvo da stranka zapravo nije prošla loše na izborima te da je i dalje ostala utjecajan politički čimbenik u državi. Svjestan međutim da frustriranu i nesretnu stranačku bazu ne može držati pod kontrolom kao vodstvo stranke, najavio je da će obići sve stranačke organizacije i objasniti što se dogodilo na izborima. U međuvremenu Račan hrabri svoje sugovornike da nema razloga za zabrinutost i potištenost, predložio je da se ugledaju na njega koji se osjeća vrlo dobro, čak i opušteno, pa je već igrao i tenis. I doista: svi koji bolje poznaju Račana znaju da se, nakon što se oslobodio premijerskih obveza, doista intimno osjeća puno bolje. Štoviše zadovoljan je jer više neće biti pod stalnim pritiskom i stresovima, jer će ponovno živjeti opušteno, s puno slobodnog vremena, bez briga i obveza. Zbog toga se Ivica Račan osjeća i ponaša kao čovjek koji je sa svojih leđa skinuo težak teret, a ne kao političar koji je pretrpio težak izborni poraz. Uostalom koalicijski partneri i stranački kolege tjednima su se prije izbora žalili kako imaju dojam da se Račan unaprijed predao i pomirio s izbornim porazom, da u njemu nema nikakva poleta, žara, entuzijazma i želje za pobjedom, da se ponaša kao da ga mogući izborni poraz ne zabrinjava, čak da ga priželjkuje. Račanovo ponašanje pokazuje koliko su sve te njihove sumnje bile utemeljene. No dok se to s Račanove točke gledišta možda može razumjeti, takvo je ponašanje apsolutno neprihvatljivo i pogubno za njegovu stranku.

Račan već sada ostavlja dojam staromodnog nekomunikativnog političara, kakav će tek biti do novih izbora kad mu budu 64 godine LEAD Račan se doima zadovoljnim i ponaša kao čovjek koji je s leđa skinuo težak teret, a ne kao političar koji je pretrpio težak porazZa razliku od Račana, lucky loosera, najveći dio članova SDP-a i njihovih birača osjeća se poraženo, razočarano, ali i nemoćno. Većina je svjesna, naime, da jedino odlazak Ivice Račana može spriječiti daljnju eroziju stranke i gubitak potpore birača. Ali malo tko ima hrabrosti i snage javno zatražiti njegov odlazak. Račan se, naime, nametnuo kao nedodirljivi lider: očistio je stranku od svih potencijalnih političkih suparnika, posebice onih koji su imali ambicije izražavati vlastita mišljenja i stajališta. U stranci su ostali samo ljudi koji su mu beskrajno odani i poslušni, koji mu se ne usude proturječiti i pristaju djelovati isključivo u njegovoj sjeni. Zbog toga među socijaldemokratima, koji su nekada okupljali značajan intelektualni potencijal zemlje, više nema istaknutijih intelektualaca, znanstvenika, kulturnih, političkih i javnih djelatnika. Najveći dio lijevo orijentiranog intelektualnog potencijala danas se posve udaljio od SDP-a i zbog toga je unutar stranke nemoguće stvoriti kritičnu masu koja bi se barem izborila za otvaranje rasprave o razlozima zbog kojih je SDP izgubio izbore i vlast. Zbog toga je u javnosti, ali i u stranci stvoren dojam kako Račana zapravo nema tko zamijeniti. No tko je krajem osamdesetih baš u Ivici Račanu, tadašnjem prilično bezličnom članu drugog kadrovskog ešalona Saveza komunista, prepoznao lidera koji će upravljati strankom više od 15 godina. Tko je u proljeće 2000. mogao pretpostaviti da će se Ivo Sanader, tada potpuno izvan elitne hadezeovske kadrovske jezgre, nametnuti kao neupitni vođa, koji će podignuti iz pepela potpuno devastiranu stranku, obračunati se s najmoćnijim ljudima nekadašnje vlasti i na kraju pobijediti na izborima?

Tvrdnje kako Račana nema tko zamijeniti nanose golemu štetu SDP-u: priječe nužnu preobrazbu, ali i neodoljivo podsjećaju na boljševička vremena kada su veliki vođe silazili s vlasti u stranci tek nakon svoje smrti. Račan je na čelu SDP-a gotovo 15 godina. Kada se tomu pridoda i činjenica da je od sredine sedamdesetih u vrhu SKH, onda ispada da je jedan od najdugovječnijih europskih stranačkih lidera. To je toliko dugo razdoblje da se politički lider njegove konstitucije i energije sasvim sigurno potpuno potrošio. Zbog toga Račan kao vođa više ne može ponuditi ništa novo. A upravo je to najpotrebnije SDP-u: nove, moderne ideje, prilagođene novim društvenim i ekonomskim odnosima, te mlađe vodstvo koje će stranku pripremiti za izbore 2007. godine.

Zbog toga, ali i zbog cijelog niza drugih razloga, Račanova je ostavka na mjesto predsjednika SDP-a neizbježna.

Račan je bez svake sumnje dao snažan osobni pozitivan pečat razvoju demokratskih odnosa u društvu, promovirao je toleranciju i snošljivost kao dominantan politički model, dva puta je osigurao mirnu tranziciju iz totalitarnog u demokratski sustav: 1990. kada je u ime komunista predao vlast Tuđmanu i 2000., kada je od HDZ-a preuzeo vođenje državom. Račan je također promijenio percepciju Hrvatske u inozemstvu, približio Zagreb na korak do EU, osigurao makro ekonomsku i političku stabilnost, postavio temelje za gospodarski oporavak i uzlet, prometno i turistički revitalizirao Hrvatsku. Usto je očuvao socijaldemokratsku stranku u doba represivnog Tuđmanova aparata kada to nije bilo nimalo lako i jednostavno. No problem je u tome što Ivica Račan nije više ni političar sadašnjosti a nekmoli budućnosti. Ovi su izbori pokazali da ga vrijeme neumoljivo gazi, da se nije znao prilagoditi novom, suvremenom načinu političkog djelovanja i marketinga. Stoga su unatoč svim Račanovim nespornim zaslugama argumenti za njegovu ostavku neusporedivo značajniji i snažniji.

Ponajprije u demokratskom svijetu, na koji se i Račan voli pozivati, posve je uobičajena praksa da vođa stranke koja izgubi na izborima i siđe s vlasti mora podnijeti ostavku. Razlog je vrlo jednostavan: poraz je najbolji pokazatelj da se jedan model vladanja strankom potrošio, a osim toga gubitnici se u politici rijetko vraćaju, i to samo ako su mladi. A Račan to nije.

Usto ovi su izbori bili prije svega sraz dvojice političkih lidera Ive Sanadera i Ivice Račana, a manje njihovih stranaka. I u tom odmjeravanju snaga Sanader je hametice porazio Račana. Sanader se u izbornoj kampanji nametnuo kao odlučan, čvrst političar koji zna što hoće, na plakatima i televizijskim spotovima prštio je od snage, energije i samopouzdanja. Za razliku od Sanadera Račan, koji je imao itekakvih argumenata na svojoj strani, ostavljao je dojam umornog, iscrpljenog čovjeka, njegova je kampanja bila blijeda, defanzivna, neuvjerljiva, bez političkog erosa, ali i ozbiljnije i atraktivnije političke ideje koja bi mobilizirala birače. Račan je, naime, potpuno zamaglio pa i kompromitirao ideje socijaldemokracije tako da malo tko može u SDP-u prepoznati stranku modernih socijaldemokratskih ideja i načela.

I najvažnije: kao i u protekle tri i po godine kada Račan, zbog slabe medijske komunikativnosti, nije znao prezentirati uspjehe vladajuće koalicije, tako ni u ovoj predizbornoj kampanji nije znao na pravi način komunicirati s javnošću. Potvrdio se naprosto kao političar staroga kova i vremena. Račan je možda majstor zakulisnih igara i djelovanja iz pozadine, ali potpuno nespreman za ulogu političkog frontmena i lidera. Budući da je riječ i o karakternim osobinama dvojice lidera koje se ne mijenjaju, štoviše, kako godine prolaze sve više dolaze do izražaja, jasno je da će na sljedećim izborima, ako Ivica Račan ostane predsjednik SDP-a, ta razlika još više doći do izražaja. Račan će u tom slučaju biti četiri godine stariji, još umorniji, s još manje energije i entuzijazma i njegove će šanse s deset godina mlađim Sanaderom, već sada se može predvidjeti, biti svedene na minimum. Račan će 2007., kada trebaju biti sljedeći izbori, imati 64 godine. Ako već sada ostavlja dojam staromodnog političara, bez novih ideja, ako se 2003. nije potvrdio kao moderan politički borac, kako će sve to izgledati za četiri godine. Nikako drukčije nego tragično.

Na ovim izborima birači su jasno pokazali da žele nova lica, da im trebaju moderni političari novog senzibiliteta. Riječju: da su zamoreni starim političkim vođama. Zbog toga su rezultati izbora najavili kraj političkih karijera cijele plejade starih stranačkih vođa: Dražena Budiše, Ivića Pašalića, Miroslava Tuđmana, Ante Kovačevića, Mate Granića? Samo je stjecaj okolnosti spasio Zlatka Tomčića da i on ne doživi njihovu sudbinu.

Upravo je politička sudbina Dražena Budiše još jedan argument zbog kojega Ivica Račan mora podnijeti ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Budući da se nije znao povući na vrijeme, Dražen Budiša doživio je neslavni kraj svoje političke karijere, ali što je još gore, za sobom je na političko dno povukao i cijelu stranku. Ako se Ivica Račan ne povuče, do sljedećih izbora SDP će nezaustavljivo tonuti u propast. A to onda više nije samo stvar Ivice Račana i užeg stranačkog vodstva nego cijelog SDP-a i političke scene u Hrvatskoj. Socijalističke i socijaldemokratske ideje pokazale su da se mogu nositi s političkim atavizmom koji je još do nedavno harao ovim prostorima. SDP se pak legitimirao kao stranka koja je preduvjet stabilnosti demokratskog sustava i stabilnosti poretka, ali i nešto puno više – generator demokratskih promjena i nužnih gospodarskih i političkih reformi. Uostalom, da je socijaldemokratska ideja iznimno potentna dokazuje i to što je značajan broj birača koji je glasovao za SDP dao svoj glas više za socijaldemokratsku opciju negoli stranku Ivice Račana. Stoga je moderna snažna socijaldemokratska partija itekako potrebna Hrvatskoj, ali i sine qua non uravnoteženog, demokratskog razvoja društva. U nadolazećim vremenima SDP to može biti jedino ako ga budu vodili ljudi koji razumiju novo vrijeme i senzibilitet birača.

Posljednji istupi Ivice Račana u kojima sve, od koalicijskih partnera do izborne baze, optužuje za poraz SDP-a, najavljuju da on neće ispustiti vlast iz ruku. A bez toga nema pomlađivanja ni modernizacije SDP-a. Po sadašnjem statutu predsjednik stranke ima zapravo imperijalne ovlasti, osobno bira, raspušta ali i imenuje stranačka vodstva, a ne oni njega. Kada bi se unutarnji odnosi demokratizirali, kada bi se stranka modernizirala i otvorila prema lijevom intelektualnom potencijalu izvan SDP-a, tada za SDP i socijaldemokraciju u Hrvatskoj ne bi bilo problema. Kao što bi se tada vrlo brzo pronašao Račanov nasljednik.

Ako se Račan bude grčevito održavao na čelu stranke i obračunavao sa svakim tko se, primjerice, usudi postaviti logično i posve opravdano pitanje njegove ostavke, tada će SDP završiti slično kao i Budišin HSLS. Povuče li se pak Račan na vrijeme, kao što je to primjerice učinila Savka Dabčević-Kučar u HNS-u, tada će omogućiti novim generacijama SDP-ovaca da se uhvate u koštac sa suvremenim izazovima koje nosi njihovo vrijeme.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika