Objavljeno u Nacionalu br. 421, 2003-12-09

Autor: Davor Pašalić

TITOV UNUK U SRPSKOJ POLITICI

'Nostalgičari za mojim djedom Titom dovest će me u parlament'

Na političkoj sceni Srbije pojavio se novi Josip Broz, unuk doživotnog predsjednika Jugoslavije Tita: u intervjuu za Nacional on govori o svom političkom programu, korištenju lika pokojnog djeda u kampanji i sjećanjima na život u nekoć najmoćnijoj jugoslavenskoj obitelji

Joška Broz je ulaskom u politiku nastavio obiteljsku tradiciju, koja se do sada, u njegovu slučaju, svodila na ljubav prema lovu i pojavljivanje pred sudom u svojstvu optuženog.Joška Broz je ulaskom u politiku nastavio obiteljsku tradiciju, koja se do sada, u njegovu slučaju, svodila na ljubav prema lovu i pojavljivanje pred sudom u svojstvu optuženog.Josip Broz je ponovno na političkoj sceni Srbije. Najveći sin jugoslavenskih naroda i narodnosti, koji je umro 4. svibnja 1980., proglašavan je u Srbiji tijekom trinaestogodišnje vladavine Slobodana Miloševića za najvećeg zlikovca u povijesti srpskog naroda. Promjeni te slike nije pridonijela ni Demokratska opozicija Srbije, koja je svrgla Miloševića prije tri godine. Misiju Titove rehabilitacije preuzeo je njegov unuk i imenjak – Josip Joška Broz, predvodnik koalicije Radnička budućnost Srbije, čiji je cilj da na izborima 28. prosinca osigura ulazak u republičku skupštinu.

Koaliciju Radnička budućnost Srbije čine četiri stranke: Radnička stranka Jugoslavije, Ekološka stranka Vojvodine, Srpska nacionalna socijalistička stranka radnika, nezaposlenih, penzionera i seljaka i Jugoslovenska stranka dobre volje. Vodstva te četiri, po svim kriterijima minorne, stranke odlučila su pozornost birača privući prepoznatljivim imenom – Joške Broza, čiji je otac Žarko Broz najstariji Titov sin. Na predizbornim plakatima nalaze se likovi Tita i Joške, uz slogan “Gde ja stadoh… Ti produži…”

Joška Broz je ulaskom u politiku nastavio obiteljsku tradiciju, koja se do sada, u njegovu slučaju, svodila na ljubav prema lovu i pojavljivanje pred sudom u svojstvu optuženog. O motivima svog političkog angažmana Joška Broz kaže:

“U politiku sam ušao nakon policijske akcije Sablja, pokrenute nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića. Tada su sve novine objavile da je moj sin Nebojša, praunuk Josipa Broza Tita, uhićen u terorističkoj grupi, uz spominjanje eksploziva i droge. Nitko nije, međutim, objavio da je Nebojša pušten nakon 26 dana zatvora i da odgovara samo za jedan registriran pištolj koji je prijatelj ostavio kod njega. Nebojša je dobio uvjetnu kaznu. To nitko nije objavio. Ono što su moji unuci preživjeli tijekom 26 dana potaklo me da nešto napravim i zato sam krenuo putem politike, kako se Sablja ne bi ponovila.

NACIONAL: Što je cilj vaše koalicije? – Da uđemo u parlament, sa strankama koje nemaju dovoljno novca da to ostvare. To su stranke radnika, seljaka, nezaposlenih i umirovljenika, ljudi koji nemaju novca. Mi se zalažemo za nacionalno pomirenje, da zaboravimo što je bilo. Prošlost je prošlost, budućnost je budućnost, moramo početi živjeti od rada a ne od svađanja.

NACIONAL: Mislite li da vaše ime i prezime mogu pomoći u predizbornoj kampanji? – Mnogo ljudi zna da sam pošteno živio od svog rada. Ništa nisam naslijedio. Sve sam stekao radom. Idem bez vozača i osiguranja – savjest mi je čista. Mnogo manje imam sa 40 godina radnog staža nego neki ljudi koji su jučer došli na vlast i u ekonomiju.

NACIONAL: Kako financirate kapanju? – Mojim novcem i novcem kolega s kojima radim. Prije tri mjeseca sam prodao kuću na Dedinju da bih mogao financirati kampanju.

NACIONAL: Čime ste se bavili tijekom 40 godina radnog staža? – Prvo radno mjesto mi je bilo u šumarstvu, pošto sam završio šumarski fakultet. Radio sam u lovnom gazdinstvu na Belju, poslije u vojnim lovištima, zatim u Saveznom sekretarijatu unutrašnjih poslova (SSUP), a nakon toga sam prešao u privatnike ? kao ugostitelj, a onda kao metalostrugar.

NACIONAL: Koliko ste dugo radili u SSUP-u? – Devet ili 10 godina, dok sam znao za koga radim, do 1983.

NACIONAL: Vide li vaši koalicijski partneri kao problem činjenicu da su na predizbornom plakatu vaš i Titov lik? – To je bio njihov prijedlog i ja sam ga prihvatio.

NACIONAL: Ne ograđujete se od djeda? – Ja sam ponosan što sam član te obitelji i nasljednik tog prezimena. U svakom trenutku se trudim da ne ugrozim to ime.

NACIONAL: Jeste li osim prezimena još nešto naslijedili od Tita? – Materijalno ništa. Ručni sat “Bulova” i lovački karabin dobio sam od njega dok je bio živ.

NACIONAL: Čuo sam da ste i prvi automobil dobili od djeda. – Dao mi je Prinza. Svakom unuku je dao auto, čim bi postao punoljetan. Rekao mi je: “To ti je za početak, a ti se od sada brini sam.” Ja sam dobio Prinza, moja sestra Zlatica Volkswagen bubu, Svetlana i Edvard su, valjda, dobili po jednu Ladu.

NACIONAL: Radili ste na lovnim gazdinstvima. Je li Tito ikada dolazio loviti kod vas? – Kako da ne. Ja sam radio samo na gazdinstvima na koja je on dolazio. Cijeli moj radni vijek protekao je uz njega, a i odrastao sam uz njega.

NACIONAL: Jeste li se dobro slagali? – Kako da ne. Titov sin Miša, moja sestra Zlatica i ja odrasli smo uz njega do 15. ili 16. godine, a on nikada nikoga nije udario. To govori kakav je pedagog bio. Jednom sam ga pitao: “Koja je tvoja najveća pogreška?” Rekao je: ”Što sam dopustio ustav iz 1974.” Jer to je početak raspada Jugoslavije. Na pitanje zašto odgovorio je: “Nisam ja potpisao taj ustav. Drugi su ga potpisali. Skupština me nadglasala.” Potpisali su ga Mika Špiljak i Kiro Gligorov. Taj ustav je 14 dana stajao na njegovu stolu, nije ga htio potpisati. Tvrdio je da, zato što zastupa demokraciju, skupština treba odlučiti o tome.

NACIONAL: Što se događa sa sudskim sporom koji je obitelj Broz pokrenula oko Titove ostavštine? Zna li se što se dogodilo s vrijednim darovima koje je Tito dobivao tijekom desetljeća vladavine? – To bolje znaju novinari. Na sudu se ništa ne događa. Ostavinska rasprava traje gotovo 20 godina.

NACIONAL: Jeste li u kontaktu s ostalim članovima obitelji? – Sa svima osim s Jovankom Broz, jer je ona tako odlučila. Mi poštujemo njenu želju.

NACIONAL: Na predizbornim je plakatima neposredna veza s Titom. Računate li na glasove ljudi koji se sjećaju Titova vremena? – Ne samo na te ljude. Oni znaju kako se živjelo u tom vremenu, ali mi računamo i na 64 posto glasača koji ne izlaze na izbore, na milijun i pol nezaposlenih. Kampanju smo bazirali na Jugoslavenima nostalgičarima, ljudima koji znaju kako je bilo. Osim toga, svi znaju da je Tito postojao, da se tada dobro živjelo. Kada me zaustave, policajci kažu: ”Žao mi je što nisam rođen koju godinu ranije pa nisam živio u Titovo vrijeme.” Tvrdi se da je Tito zadužio državu. Jugoslavija je u trenutku njegova odlaska u bolnicu bila dužna 12 milijardi dolara. To je mogao riješiti u roku od 24 sata. Nazove Afriku i kaže: “Uzet ćete 100 kombajna, 550 traktora, 1000 Zastavinih vozila… I doviđenja.” To je bio fiktivan dug. Zemlju je zadužio savezni premijer Veselin Đuranović. U Titovo je vrijeme svatko imao plaću od koje je mogla živjeti četveročlana obitelj. Svaka je obitelj mogla otići na more. U Trstu smo kupovali odijela za maturalnu večer. Danas od četiri plaće živi jedno. Od njegove smrti je krenula kampanja pljuvanja po tom sustavu, jer su oni koji su došli na vlast imali nalog da raskomadaju Jugoslaviju, a nisu bili sposobni održati dobar životni standard. Ali su se vodili idejom: ako nešto ne možeš postići, kriv je onaj tko je mrtav. Nitko ne želi reći da je kroz Kuću cvijeća, gdje je Tito pokopan, prošlo 16,5 milijuna ljudi. Više nego što je bilo na svim “Partizanovim” utakmicama, na stadionu u susjedstvu. Nitko ne želi objaviti da je 90 posto stranih delegacija koje su dolazile u Beograd posjetilo Kuću cvijeća.

NACIONAL: Kako mladi ljudi reagiraju na vašu kampanju? – U Nišu je otvoren kafić “Broz”. U Kragujevcu postoji takav restoran, kao i u Beogradu, a u Kragujevcu čekaju na red da bi ušli. Sve više se javlja nostalgija.

NACIONAL: U Nacinalovoj anketi Tito vodi, kao najveći Hrvat u povijesti. – To je normalno. Narod je u cijeloj bivšoj SFRJ uvidio da su sve priče o Titu nakon njegove smrti bile lažne. Svi obećavaju blagostanje, a nitko ništa ne postiže, sve je gore i gore.

NACIONAL: Što bi vam Tito rekao u ovoj situaciji? – Kad bi vidio kako je, sigurno bi se složio sa mnom. Jer sigurno nikada nije pomislio da ćemo ponovno doživjeti ovakav život.

NACIONAL: Imam prijatelja koji je prije dvadesetak godina dobio poziv da svjedoči na suđenju Josipu Brozu. Nje se radilo o bombaškom procesu nego suđenju vama. – Istina je. Tada sam pucao na poznate beogradske kriminalce Bojana Petrovića, Borisa Petkova i Gorana Vukovića, jer su napali mog prijatelja. Metak je rikošetirao i pogodio jednu ženu u nogu.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika