Dio stranačkih čelnika smatra da su Vesna Pusić i stranačko vodstvo najodgovorniji što stranka nije ostvarila bolji izborni rezultat. Posebice im predbacuju podbačaj u Zagrebu: HNS je u glavnom gradu dobio oko sedam posto manje glasova nego na lokalPremda je HNS na izborima osvojio 11 zastupničkih mjesta, dakle pet puta više nego u siječnju 2000. i tako postao treća stranka po snazi u državi, u stranci Vesne Pusić ne vlada slavljenička atmosfera. Upravo suprotno: nezadovoljstvo i razočarenje dramatično su zaoštrili inače vrlo prijateljske odnose unutar haenesovaca. U jednom trenutku čak se učinilo da su narodnjaci pred raskolom. Gubitak vlasti, manje zastupničkih mjesta od očekivanih i četiri godine čekanja nove prilike teško je palo ambicioznim članovima. Najteže je dosadašnjem ministru obnove, javnih radova i graditeljstva Radimiru Čačiću koji se nikako ne može pomiriti s gubitkom ministarske funkcije. Najuspješniji ministar Vlade Ivice Račana naprosto ne može prihvatiti da će njegov projekt izgradnje autoputa Zagreb-Split i Program poticajne stanogradnje dovršiti neki drugi ministar. I to još iz HDZ-a. Pogađa ga također što će se možda njegov model izgradnje autocesta primijeniti i u BiH, ali bez njegova učešća u realizaciji.

HNS-ov ministar graditeljstva ne može podnijeti da će autocestu dovršiti HDZ Dio vodstva HNS-a Vesni Pusić zamjera pretvrdu političku retoriku koja stvara dojam da se radi o radikalno lijevoj stranci Za razliku od SDP-a koji se približio političkom centru, u HNS-u sve su jači zagovornici ideje da se stranka učvrsti na ljeviciPreko takvih poniženja, predviđalo se, emotivni i impulzivni Čačić nije mogao tek tako prijeći. No nitko nije mogao ni zamisliti tako burnu reakciju. Naime, nakon što je saznao izborne rezultate eksplodirao je od bijesa: tako je žestoko optuživao sve i svakog pa i Vesnu Pusić za poraz da su se u stranci pobojali kako će krenuti rušiti čak i predsjednicu. Čačića su dodatno frustrirale informacije koje su sustavno dolazile iz HDZ-a. U potrazi za saborskom većinom u HDZ-u nisu krili da bi im Čačić bio jedan od vrjednijih koalicijskih partnera. Ocijenili su ga najuspješnijim ministrom Račanove Vlade, stručnjakom koji je osmislio uspješan model izgradnje autocesta i jeftinih stanova, pragmatičnim političarom s kojim se bez većih problema može surađivati. Također su zaključili da su Vesna Pusić, politička retorika stranke i posebice stav da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH nepremostive prepreke za suradnju. Bez smjene Vesne Pusić i odustajanja od optuživanja Franje Tuđmana da je napao BiH, uvjetovali su Sanaderovi suradnici, koalicija nije dolazila u obzir. A na takve ucjene nitko iz HNS-a pa ni ljuti Čačić nije ni pomislio pristati. No Sanader je najavio da će nova Vlada nastaviti s realizacijom Čačićeva projekta izgradnje autocesta, da će ostaviti na funkcijama sve ljude koji operativno vode te poslove, a da će njega postaviti na čelo saborskog odbora koji će nadzirati izgradnju autocesta.

Čačić nije ostao hladan na te zavodljive signale. Ohrabren, odlučio se na spektakularni politički potez: premda je znao da će time razočarati veći dio HNS-ovih birača, ali nadajući se da bi ipak mogao sačuvati ministarsku poziciju, Čačić se u medijima založio za koaliranje HDZ-a, SDP-a, HSS-a i HNS-a. Zaključio je kako je to jedini način da Hrvatska uđe u EU i NATO pakt i dovrši izgradnju mreže autocesta. Kako na tu njegovu neočekivanu inicijativu nije bilo odjeka iz HDZ-a, ali ni ostalih stranaka, na kraju se ipak smirio, prestao spominjati koaliranje s HDZ-om i pomirio se s tim da bude saborski zastupnik. No Čačićev višak energije i golem radni potencijal s kojima, nakon što je izgubio ministarsku funkciju, neće znati što raditi biti će trajno opterećenje za stranku. Premda je na kraju izbjegnuta opasnost od zaoštravanja sukoba, u HNS-u je ipak ostao gorak okus i duboka frustracija. Dio stranačkih čelnika smatra da su Vesna Pusić i stranačko vodstvo najodgovorniji što stranka nije ostvarila bolji izborni rezultat. Posebice im predbacuju podbačaj u Zagrebu: HNS je u glavnom gradu dobio oko sedam posto manje glasova nego na lokalnim izborima prije dvije godine.

Vesni Pusić zamjera se preoštra i pretvrda politička retorika koja je stvorila dojam da je HNS radikalno lijeva stranka. Potom joj se predbacuju preagresivni televizijski nastupi, svađe sa sugovornicima, nametanja mišljenja što, kažu, nije primjereno uglađenim građanskim strankama i što je uzrokovalo nekoliko zastupničkih mjesta manje. Vesnu Pusić okrivljuju i za ponašanje stranke u Zagrebu: HNS je išao iz sukoba u sukob s SDP-om ali time, pokazali su izbori, ništa nije dobio. Štoviše, izgubio je jer se u javnosti stvorio dojam da je u pitanju grabež oko podjele plijena te da su svi isti. Događaji u Zagrebu su i potvrdili da je u politici najvažnija percepcija javnosti, a ne tko je u pravu, a tko u krivu. HNS-ovi čelnici u Zagrebu bili su nerijetko u pravu kada su upozoravali na neprihvatljive postupke Milana Bandića i ekipe, no činili su to na aferaški i zagrižljiv način tako da je malo tko vjerovao da to čine iz poštenih pobuda. Vodeći političari HNS-a u Zagrebu, prije svih Srećko Ferenčak, Mislav Žagar i Stipe Tojčić nemaju dobar imidž i mnogi ih optužuju za bahatost pa je i to razlog uvjerljivog HNS-ova poraza u Zagrebu.

Uz te taktičke pogreške u HNS-u prevladava dojam da su počinjene i ozbiljne strateške pogreške te da je zbog toga propuštena velika šansa da se HNS potvrdi kao treća politička snaga u državi, alternativa HDZ-u i SDP-u. Najveći je problem što vodstvo stranke nije predvidjelo da će ove izbore obilježiti nekoliko posve novih političkih fenomena. Riječ je o tomu da su na izborima najbolje prošle stranke koje su se najviše mijenjale i prilagođavale novim političkim okolnostima, kao i nastavku procesa propadanja malih i srednjih stranaka te okupljanja i okrupnjavanja političke scene. Upravo zbog tih pojava vodstvo HNS-a biti će prisiljeno preispitati dosadašnju političku strategiju te razmisliti o novom pozicioniranju stranke za sljedeće izborno razdoblje. Na izborima najviše uspjeha su imali HDZ i HSP koji su odustali od radikalnih i tvrdih političkih stajališta, dakle stranke koje su se znale mijenjati i prilagoditi novim odnosima u društvu. Za razliku od tih stranaka, HNS je ustrajao u tvrdim stajalištima, primjerice u odnosu spram uloge Hrvatske u BiH što mu je po ocjenama unutar stranke donijelo imidž netolerantne i agresivne stranke. Procjenjuje se da je takvo ponašanje odvratilo dio birača od HNS-a te da zbog toga stranka nije postignula očekivani uspjeh.

Dio čelnika uvjeren je da se mora razmisliti o svrsishodnosti tvrdih političkih stajališta te da je nužno proanalizirati njihov učinak u atmosferi opće pomirljivosti i tolerancije koja je počela prevladati na hrvatskoj političkoj sceni. Prvi učinci takvih razmišljanja već su uočljivi: u intervju u Jutarnjem listu u subotu 6. prosinca Vesna Pusić se zalaže da se na početku mandata pruži potpora novoj Vladi Ive Sanadera da započne s radom. Dio vodećih političara HNS-a muči to što je stranka stekla imidž radikalno lijeve stranke, premda je riječ o građanskoj stranci političkog centra. Umjesto da se HNS percipira kao stranka srednjeg građanskog društva, doživljava se kao stranka ljevice, čak znatnije od SDP-a. I u tome vide razloge zbog kojih HNS nije dobio već potporu birača. Istodobno dio utjecajnih članova stranke upozorava da se pomicanjem SDP-a prema političkom centru sužava prostor za djelovanje HNS-a. Kako će SDP nastaviti s preobrazbom u stranku centra, pitanje je hoće li na lijevom centru još uopće ostati mjesta za HNS. SDP je naprosto prejaka stranka, a Hrvatska premala zemlja, da bi na političkom centru moglo egzistirati više stranaka. Neslavna sudbina DC-a i HSLS-a kojima je HDZ, nakon što se pomakao prema centru, oduzeo prostor za djelovanje, najbolje su upozorenje HNS-u što se može dogoditi ako ne nađe slobodnu poziciju na političkoj sceni. Upravo zbog toga ima zagovornika ideje da se napravi suprotno od onoga što čini SDP: da HNS ostane i učvrsti se kao stranka ljevice. Uvjereni su da bi tako HNS sačuvao birače i još na svoju stranu privolio glasače SDP-a kojima nije prihvatljiv toliki pomak prema političkom centru. Kako je uočljivo da se nastavio trend marginalizacije i propadanja srednjih i manjih stranaka, posve je jasno da će vodstvo HNS-a morati vrlo brzo odgovoriti na pitanje kako i gdje pozicionirati stranku. Dosadašnjim političkim formulama svjesni na sljedećim izborima neće se moći uspjeti.