Za mnoge se stvari ne zna kada su nastale, ali za "pozitivno mišljenje" zna se točno tko ga je i kada uveo: bio je to američki metodistički svećenik Norman Vincent Peale koji je 1952. izdao knjigu "Moć pozitivnog mišljenja" (nedavno je prevedena i kod nas pa možete škicnuti). Ideja je jednostavna: Biblija na mnogo mjesta ističe da se čovjek ne mora bojati ničega ako je Bog s njim. "Ako je Isus sa mnom, sve mogu", tumači to N. V. Peale. Iz te misli proizlazi neumoljivi optimizam koji čovjeka nikada ne napušta i pomaže mu svladati sve prepreke.

Ovdje valja ukazati na jednu razliku između katolika i protestanata. Katolici smatraju da svojim djelima pokazuju koliko vjeruju, a budući da su djela uvijek nesavršena, pouzdaju se u Božju ljubav da će ih spasiti; spasenje je zbog toga nešto što ih čeka tek nakon smrti, a do smrti trebaju izdržati još razne patnje i kušnje. Kod protestanata je obratno: oni prvo povjeruju da su spašeni te potom "žive s Isusom". Odatle su katolici skloniji teologiji križa i više razmatraju o patnji, dok su protestanti skloniji teologiji uskrsnuća i više razmišljaju o kraju svijeta i slavnom Isusovom povratku. Na taj su način protestanti gotovo predodređeni za optimizam te nije neobično da je u spoju s američkim poduzetničkim mentalitetom nastalo pozitivno mišljenje.

Danas se ono posve odvojilo od biblijskog temelja i više u njemu nema Isusa: liječnici vas uvjeravaju da pozitivno mislite pa ćete sigurno ozdraviti od raka, na team buildingu govore vam da pozitivno mislite pa ćete biti uspješni i bogati, ženski časopisi govore vam da pozitivno mislite pa ćete se sretno udati i živjeti zauvijek sretno... To i je tako i nije tako. Malo optimizma nikad ne škodi, ali nije sve samo u tome: Ako Bog nešto ne čuva, uzalud bdiju stražari - piše u jednom psalmu.

Ima jedna zgodna Isusova priča o dva čovjeka - jedan je izgradio kuću na stijeni, a drugi na pijesku; kad je došla oluja, kuća s dobrim temeljima je izdržala, a ona na stijeni se srušila. "I bila je velika ruševina", rekao je Isus na kraju. Svi smo vidjeli zadnjih godina takve goleme ruševine - i državne, i političke, i ekonomske, i ljudske.

N. V. Peale je bio malo ćaknut, mrzio je Kennedyja jer je bio katolik i volio Nixona, a psihijatri su ga napadali kao nadriliječnika. Sekularna verzija pozitivnog mišljenja mi je totalno bez veze, ali vjerska nije bez vraga: jedino bih Pealovo "s Isusom možete sve" preveo kao "bez Isusa ne možete ništa".