Prema izvorima u dijelu SDP-a koji se ne slaže s takvom politikom, provedba plana vrlo je jednostavna: svakodnevna, intenzivna kompromitacija vrha HDZ-a i paktiranje s HSP-om i HSS-om unutar Sabora dovest će do brze erozije Sanaderove vlade, koja ćeNakon što se donekle oporavio od izbornog poraza, uži dio vrha SDP-a skovao je plan koji bi ih za samo tri mjeseca trebao vratiti na vlast. Glavni nosilac tog plana ? tvrde izvori iz SDP-a ? navodno je dosadašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić, koji je za nj među ostalima pridobio i premijera Račana. Prema izvorima u dijelu SDP-a koji se ne slaže s takvom politikom, provedba plana vrlo je jednostavna: svakodnevna, intenzivna kompromitacija vrha HDZ-a i paktiranje s HSP-om i HSS-om unutar Sabora dovest će do brze erozije Sanaderove vlade, koja će već pri izglasavanja prvih zakona u parlamentu pasti. Rok od tri mjeseca koji je bio zadan unutar “zavjereničke” skupine mogao bi biti smanjen ako se ostvari prijetnja Ante Đapića izrečena u subotu, 12. prosinca. Najveći nezadovoljnik ovih izbora, šef HSP-a, koji je već sebe vidio kao jednog od glavnih ministara nove vlade, ljut i ogorčen zbog Sanaderove odbijenice, najavio je da će opozicija ipak dati predsjednika Sabora, jer HSP, SDP i HSS ipak mogu napraviti većinu u parlamentu.

Ta samouvjerena izjava uslijedila je nakon sastanka Đapića i Račana potkraj prošloga tjedna. Donedavno potpuno prezren od Račana i vrha SDP-a, Đapić je nekim krugovima reformiranih komunista postao odjednom privlačan saveznik u perspektivi u kojoj na svaki mogući način treba rušiti Sanadera i njegovu nejaku koaliciju, sklepanu na nesigurnoj podršci hirovitih umirovljenika i liberala u posvemašnjem rasulu iza čijeg vrha stoji ? uvijek za stvaranje problema spreman ? Dražen Budiša, koji će preko Ivana Čehoka i Đurđe Adlešić peći Sanadera na tihoj vatri.

Unutar samog SDP-a, osobito njegova krajnje lijevog dijela, koji predvode “dalmatinski revolucionari” na čelu s “brigadirom” Ivanom Ninićem, to paktiranje s desnicom nije dobro primljeno. Oni smatraju da je to još veće udaljavanje SDP-a od njegove izborne baze i da će to u perspektivi još više štetiti stranci i odvesti je prema marginalizaciji. No prevratnički nastrojeni vrh, koji organizacijski predvodi agilni Linić (Račan je preumoran čak i za to), ne napušta rado slatku vlast. Previše je u protekle četiri godine sklopljeno dealova, previše bi se moglo otkriti prljavoga rublja, previše je poslova zaustavljeno i previše novca izgubljeno da bi se olako odstupilo i priznalo poraz.

Zbog toga su Linić i društvo bili su jako nezadovoljni kad im se partijski šef navečer 23. studenoga, odmah nakon objavljivanja prvih izbornih rezultata, predao i s poslovično dubokom rezignacijom u glasu priznao izborni poraz, i ne pokušavši iskombinirati koaliciju te noći. Nakon što su ga vjerojatno napali Linić i društvo, nakon dva sata promijenio je retoriku i rekao da ništa nije gotovo kad se već čini da je gotovo. I umjesto da cijelu noć radi i okupi snage za većinu u Saboru, on je ipak uskoro od toga odustao, vjerojatno zadovoljan, jer mu je palo veliko breme odgovornosti s leđa: Carla Del Ponte, gladni umirovljenici, nezadovoljni policajci, vanjski dug, ratoborni dragovoljci, sindikati, Zlatko Tomčić i njegovi prohtjevi.

No, ne vole svi u SDP-u tako dugo i bezbrižno spavati kao Račan. Prvi radoholičar upravo je Linić. On je preuzeo usmjeravanje stvari u svoje ruke. SDP-ovi ljudi unutar MUP-a pobrinuli su se da skupe municiju. Povlačeći se iz policije, ponijeli su i nekoliko torbi zanimljivog materijala skupljenog u ovih nekoliko godina o glavnim junacima HDZ-a na čelu sa Sanaderom, ravnajući se prema načelu da je uvijek u politici korisno imati nešto čime možeš protivnika udariti po glavi ili ga držati na uzici. A što je bolje od dokumenata koji dokazuju protivnikovu umiješanost u kriminal.

No i u takvim igrama mora biti nekakvog morala, koji je sada izostao. Najbolji je primjer slučaj oko Sanadera i 800.000 DEM koje je navodno primio kao proviziju za sređeni kredit od Miroslava Kutle. Taj primjer otkriva razloge SDP-ova poraza na izborima, za što je kriv u prvom redu Račan zbog pogrešnog poimanja politike.

Policija i Državno odvjetništvo pod kontrolom SDP-a imaju svu dokumentaciju o HDZ-ovu kriminalu od prvoga dana dolaska na vlast. I Nacional je otkrio tri velike afere HDZ-ove vlasti. Prva je Dubrovačka banka 1998., čije je otkrivanje bilo presudno za eroziju HDZ-a. Društvo koje je sudjelovalo u toj aferi, predvođeno Miroslavom Kutlom i Ivićem Pašalićem, sudjelovalo je i u aferi Grupo, koju je također otkrio Nacional, odnosno ugasnuli dnevni list Republika potkraj 2000. Treća je afera povezana s čudnom prodajom, pa preprodajom Večernjeg lista, u kojoj kao glavni arhitekt opet sudjeluje Pašalić.

Račan i njegovi kolege iz vrha stranke, kao i MUP i Državno odvjetništvo, umjesto da pokrenu istrage i strpaju kriminalce iza rešetaka, počeli su s njima paktirati, i to iz nekoliko razloga. Račan je jako dobro znao tko je Pašalić, što je učinio i kakve su njegove veze s Dubrovačkom bankom, Grupom i Večernjim listom. Da se radilo o nekom drugom, taj bi završio u zatvoru i bila bi mu oduzeta cjelokupna imovina. No Račanu je itekako odgovaralo da se Pašalić ne procesuira i tako ne izbaci iz politike. Jer komu je koristio kompromitirani Pašalić na čelu HDZ-a? Samo SDP-u. S Pašalićem na čelu HDZ-a SDP bi ostao na vlasti još dvadeset godina. Kompromitirani Pašalić HDZ bi povukao na još dublje dno od onoga na kojem je bio 3. siječnja 2000.

Račan nije samo politički kalkulirao kad je bila riječ o Pašaliću. Tako je postupio i kad je riječ bila o medijima. I danas u dijelu policije i pravosuđa tvrde da imaju dovoljno materijala da u vrlo kratkom roku procesuiraju sve one koji su upleteni u aferu Grupo. Glavni razlog što nikada nije okončan taj slučaj jest deal između trećesiječanjske vlasti i Ninoslava Pavića. On je njih trebao podržavati, a oni njega pustiti na miru.

Jednako je bilo i s prodajom i preprodajom Večernjeg lista. Umjesto da, služeći se transkriptima i ostalim dokumentima iz Ureda predsjednika, u istrazi i na sudu procesuira Pašalića, Račanova je vlast dopustila da Pašalić i društvo ponovno iziđu neokrznuti i iz te afere. Vraćen im je novac i nakon toga je Linić za 23 milijuna DEM Večernji list prodao Austrijancima. A samo su dionice VIPneta, kojih je Večernji bio vlasnik, vrijedile dvostruko više. Tako je Styria u bescjenje dobila Večernji list i još k tomu “poklon-bon” od 20 milijuna eura.

Da je principijelno ušao u rješavanje tih afera, čvrsto stao iza policije i sudstva, te da je cijela ta kriminalna stvar završila s nekolicinom glavnih krivaca u zatvoru, SDP bi danas bio u sasvim drukčijoj političkoj situaciji. Birači su već tada osjetili da je vlast neodlučna, da neprestano nešto petlja. A birači neprincipijelno paktiranje, muljanje i neodlučnost uvijek kažnjavaju.

Nakon četiri godine vlasti i tisuću propuštenih prilika, sada se vade Kutlini računi koji bi, sudeći po SDP-ovoj doktrini, trebali biti početak nove erozije HDZ-a i samoga Sanadera. Takvo razmišljanje podsjeća na 2000. godinu, kad su Pašalić i društvo pričali kako će za tri mjeseca srušiti SDP. Nakon što su prošla tri mjeseca, rekli su da će Račan pasti za šest mjeseci. Ostao je do kraja mandata, unatoč vlastitoj nesposobnosti. Tako će, po svemu sudeći, biti sada s pokušajem rušenja HDZ-a.

Sanaderu je ovih dana najgore to što još nije ovladao sustavom. Na vlasti je, a nije na vlasti. No i to će se stanje uskoro promijeniti. Hadezeovci će ući u sustav i naići na mnoštvo nižih činovnika koji će jedva dočekati da odcinkaju “one grozne komuniste” koji su im dosad zapovijedali. Ni jedna vlast ne može za sobom očistiti sve repove mutnih poslova iz razdoblju mandata. Dokumenti se uvijek fotokopiraju, rade se bilješke, snimaju razgovori, osigurava budućnost s novim gospodarima.

No HDZ će sigurno odmah odgovoriti na ono što mu SDP priprema s kompromitantnim dokumentima. Već sad ? koliko doznaje Nacional ? HDZ-ov vrh jako se zainteresirao za navodne nepravilnosti unutar sustava nabave MUP-a. A taj put zahvaljujući bračnim vezama vodi ravno do vrha SDP-a. Ni ministar Žuvanić ne ostavlja iza sebe baš čistu situaciju oko raspisivanja međunarodnog natječaja za treću GSM mrežu, zbog čega je država dosad izgubila desetke milijuna eura, a birači i dalje plaćaju najskuplje impulse u Europi. A tek kad se otkrije pozadina afere Riječka banka, pa Viktor Lenac, pa prodaja najboljih jadranskih hotela stranačkim prijateljima, bit će materijala za udar na dosadašnju vlast. Novinski urednici bit će zadovoljni, ali SDP-u neće biti nimalo ugodno. Stoga, ako to želi spriječiti, mora što prije realizirati svoj plan o rušenju Sanadera.

Hoće li mu u tome pomoći Đapić ili netko drugi, nije važno. No ako Račanova pažnja bude usredotočena na tu tajnu akciju rušenja HDZ-a, što za Nacional tvrde izvori iz SDP-a, Račan će trošiti energiju na pogrešnu stvar. Sanader će preživjeti, Đapić sigurno neće ući u Vladu, a Račan će izgubiti dragocjeno vrijeme u kojem bi trebao konsolidirati stranku. A to je u ovom trenutku najvažnije, jer bez jake i konstruktivne opozicije i Sanaderova će vlast vrlo brzo skrenuti na pogrešan put. Jer u prirodi je svake vlasti da postane bahata, posebno ako ne postoji netko jak tko sa strane stoji s batinom i kažnjava svako takvo ponašanje.