OSNIVAČ EUROPETROLA JOZO KALEM Iako je većinski vlasnik kompanije slovenski Petrol, smatra se da taj hrvatski poduzetnik i dalje ima ključnu ulogu u njenom poslovanjuZahvaljujući manipulacijama natječajnom dokumentacijom riječka naftna tvrtka Europetrol mogla bi izravnom pogodbom dobiti 185 milijuna kuna vrijedan posao jednogodišnje opskrbe Hrvatskih željeznica dizelskim gorivom. Radi se o ugovoru za dobavu 27,5 milijuna litara eurodizelskoga goriva koji tvrtka HŽ Vuča vlakova, kako se može zaključiti na temelju objave od prošlog tjedna, namjerava sklopiti kroz izravne pregovore s Europetrolom, bez mogućnosti sudjelovanja ijednog drugog ponuđača. Takav izvanredni postupak nabave pokrenut je nakon što je prethodno poništen prvotni natječaj za nabavu istoga goriva, ali za četverogodišnje razdoblje, na kojem je jedna druga naftna kompanija ponudila znatno povoljniju cijenu. Tako se procjenjuje kako bi Hrvatske željeznice, odnosno porezni obveznici koji tu tvrtku svake godine subvencioniraju golemim količinama novca mogli biti oštećeni za iznos između 4 i 12 milijuna kuna.

Taj novac prelit će se u džepove privatnih vlasnika riječke tvrtke, slovenske naftne kompanije Petrol i poduzetnika Joze Kalema, a kako je cijeli postupak barem formalno usklađen sa Zakonom o javnoj nabavi, ovaj slučaj može se smatrati oglednim primjerom modela po kojem se, koristeći zakonske rupe i nedorečenosti, svake godine iz velikih javnih poduzeća preko sustava javne nabave otuđe stotine milijuna kuna, za korist povlaštenih poduzetnika i stranačkih simpatizera. Priča s HŽ-ovom nabavom dizelskoga goriva započela je 30. studenog prošle godine, kad je HŽ Vuča vlakova na čelu s predsjednikom uprave te tvrtke Oliverom Krilićem donijela odluku o početku postupka javne nabave u kojem bi s jednom tvrtkom bio sklopljen okvirni ugovor o dobavi cjelokupnih potrebnih količina dizelskoga goriva za HŽ-ove lokomotive u razdoblju od četiri godine. Budući da su u HŽ-u vrijednost posla procijenili na iznos od 740 milijuna kuna, što je u domaćim okvirima golem posao, raspisivanje tog natječaja izazvalo je golem interes u domaćim naftaškim krugovima. Ipak, nakon što je 14. ožujka ove godine istekao rok za podnošenje ponuda, na natječaj su se javile samo dvije tvrtke, Europetrol i još jedan ponuđač. Teško je shvatiti zašto svoju ponudu na natječaj nije podnijela i državna naftna kompanija Ina, kao i drugi veliki igrači iz regije poput austrijskog OMV-a. Neslužbeno se može doznati kako su u Ini sumnjali u kvalitetu HŽ-ova boniteta, odnosno u sposobnost te kompanije da dugoročno financira naručenu robu, no to objašnjenje poprilično je neuvjerljivo s obzirom na to da se radi o državnoj tvrtki, s kojom Ina inače i intenzivno poslovno surađuje, pa tako ima i rezervne mehanizme naplate. Od dvije pristigle ponude samo je ona druge naftne kompanije bila ispravna.

Naime, ta tvrtka ponudila je godišnju cijenu od 184 milijuna i 225 tisuća kuna (bez PDV-a), a Europetrolova cijena bila je znatno viša od planirane vrijednosti nabave propisane u natječajnoj dokumentaciji - 196.075.097 kuna. S obzirom na to da su ostali uvjeti i rokovi isporuke bili slični, očekivalo se kako će HŽ sklopiti ugovor s boljim ponuđačem, no umjesto toga 13. travnja donesena je odluka kako se natječaj poništava. Kao obrazloženje te odluke navedeno je sljedeće: “Nakon zaprimanja ponuda uočeno je da je u Dokumentaciji naznačen kao jedan od svih uvjeta za sklapanje ugovora, jasna i nepromjenjiva cijena tijekom cijelog razdoblja trajanja Okvirnog sporazuma s obzirom da se smatralo da je cijena nepromjenjiva u slučaju ako se određuje sukladno budućim važećim zakonskim, odnosno podzakonskim propisima. Ispravnim sadržajem Dokumentacije za nadmetanje, obzirom da je riječ o predmetu nabave čija je cijena sukladno navedenim propisima promjenjiva jer nije moguće predvidjeti sadržaj budućih propisa, trebalo je u Dokumentaciji za nadmetanje navesti da je riječ o sklapanju okvirnog sporazuma sa jednim gospodarskim subjektom gdje nisu određeni svi uvjeti za sklapanje ugovora o javnoj nabavi roba”. U tom nerazumljivom tekstu vjerojatno se tvrdi kako ugovor o nabavi dizela nije mogao biti sklopljen s nepromjenjivom cijenom na rok od četiri godine jer se ne može predvidjeti hoće li se u tom razdoblju promijeniti porezni sustav ili sustav nameta i trošarina na gorivo, pa samim time i bitno utjecati na cijenu. To obrazloženje može se smatrati logičnim, ali i priznanjem HŽ-a da su u pripremi natječaja napravili pogrešku. Ipak, nakon što je prvi natječaj poništen, bilo je logično da se raspiše novi ili barem pristupi direktnim pregovorima s obje tvrtke koje su podnijele ponude i onda u njihovu nadmetanju pokuša postići bolja cijena. U HŽ-u su odlučili krenuti u pregovore po novom jednogodišnjem ugovoru, i to s Europetrolom, tvrtkom koja je na poništenom natječaju ponudila 12 milijuna kuna veću jednogodišnju cijenu. Koji je razlog tome teško je shvatiti, iako formalno Zakon o javnoj nabavi dopušta takvu proceduru. Ona se zove pregovarački postupak bez prethodne najave i postoje vrlo jasni uvjeti u kojima se može koristiti, kao što je iznimna žurnost koja se ne može ispoštovati kroz uobičajeni postupak, nabava specifične robe koju ne može isporučiti više ponuđača ili ako bi promjena bivšeg dobavljača obvezala naručitelja da nabavi robu koja ima drugačije tehničke značajke, što bi dovelo do teškoća u tehničkom funkcioniranju i održavanju. Nije poznato na koji su se od spomenutih uvjeta u HŽ-u pozvali kod odluke o početku izravnih pregovora s Europetrolom, no ni za jedan od njih nema čvrstog uporišta u činjenicama. Naime, dizelsko gorivo nije nikakav specifičan proizvod, nego ga u Hrvatskoj u vrhunskoj kvaliteti može isporučiti mnogo kompanija i gotovo da ne postoje razlike između goriva različitih kompanija. Problem za HŽ mogla je biti činjenica da im je nakon poništenja prvog natječaja prijetila nestašica goriva, no u tom slučaju teško će objasniti zašto su s Europetrolom počeli pregovarati o jednogodišnjem ugovoru, a ne o ugovoru za nekoliko mjeseci, za vrijeme čega bi opet bio proveden novi dugoročni ugovor na kojem bi bilo više ponuđača.

ČELNICI HŽ-a S MINISTROM Josip Popovac, Božidar Kalmeta, Zlatko Rogožar i Oliver Krilić, naručitelj sporne pogodbe za gorivoNa kraju, u HŽ-u će morati objasniti zašto su pregovore započeli s tvrtkom koja je prvotno ponudila višu cijenu i zašto bar onda u te pregovore nisu pozvali povoljnijeg ponuđača iz natječaja, s obzirom na to da zakon dopušta i takvu mogućnost. Bez logičnih odgovora na ta pitanja čelnik HŽ Vuče vlakova Oliver Krilić i njegovi podređeni teško će se moći obraniti od optužbi da su pogodovali Europetrolu, osobito s obzirom na to da je ta tvrtka i prije u nekoliko slučajeva bila prozivana kao miljenik državnih institucija i javnih poduzeća. Inače, iako je osnovan tek 2000. s početnim kapitalom od samo 7 milijuna kuna, Europetrol je u kratkom vremenu postao jedan od najjačih domaćih trgovaca naftnim derivatima s godišnjim prihodima od gotovo milijardu kuna. Iako je prije nekoliko godina 51 posto tvrtke kupio slovenski Petrol, smatra se kako ključnu ulogu u upravljanju njome i dalje ima njezin osnivač, 50-godišnji poduzetnik Jozo Kalem. Kalem je na domaćem naftnom tržištu aktivan još od sredine 90-ih, kad je bio čelni čovjek Petrolove hrvatske ispostave Petrol Trgovina, a od tada ga se smatra osobom s jakim političkim vezama i zaštitnicima od nekadašnjeg premijera Franje Gregurića do bivšeg potpredsjednika Vlade Slavka Linića. Kalem je takve tvrdnje uvijek demantirao, no da ima veze u krugovima bliskim politici svjedoči i činjenica da i danas Franjo Gregurić obnaša dužnost člana Nadzornog odbora Europetrola. U proteklih godinu dana Europetrol je u više navrata bio predmet prijava Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave. Prvi primjer toga dogodio se kad je javna kompanija Autocesta Rijeka - Zagreb Europetrolu izravnom pogodbom dodijelila 2,2 milijuna kuna vrijedan posao unatoč tome što je ta tvrtka na javnom natječaju ponudila najveću cijenu. Riječ je o ugovoru za dobavu 180 tisuća litara goriva eurodizel, a Europetrol je posao dobio nakon što su manipulacijama u uvjetima natječaja iz konkurencije izbačene praktički sve ostale vodeće tvrtke za trgovinu naftnim derivatima u Hrvatskoj, uključujući i državnu naftnu kompaniju Inu. Naime, svaki ponuđač je uz uobičajene dokaze pravne i tehničke sposobnosti morao dokazati i da u protekle tri godine nije poslovao s gubitkom. Riječ je o potpuno neuobičajenom zahtjevu, osobito s obzirom na to da je zbog globalne recesije i naglog pada cijena nafte krajem 2008. godine većina svjetskih naftnih kompanija poslovala s gubitkom. Ipak, tako su kao potencijalni ponuđači eliminirane gotovo sve veće naftne kompanije koje posluju u Hrvatskoj, od Ine, preko Crobenza do austrijskog OMV-a, a praktički jedina tvrtka koja je imala potrebne reference i pozitivnu bilancu u posljednje tri godine je Europetrol. Iako je sličnih primjera bilo još, Državna komisija za kontrolu javne nabave svaki je put odbacila sve pritužbe, uz obrazloženja da su natječaji provedeni u skladu sa zakonski određenom procedurom. Formalno gledajući, procedura je poštivana i u slučaju HŽ-a, iako je iz svega navedenog jasno da se pregovorima sa samo jednim ponuđačem uništila konkurencija i mogućnost snižavanja cijene, pa bi tvrtka na kraju mogla platiti barem nekoliko milijuna kuna višu cijenu nego da je te konkurencije bilo. Hoće li ovaj najnoviji slučaj motivirati hrvatsku vladu da pokrene izmjene zakona koje bi spriječile odlijevanje milijuna kuna državnog novca u džepove povlaštenih poduzetnika vidjet će se u idućim tjednima.