Željko Kerum je u poziciji da ih ucjenjuje u pregovorima oko gradskih projekata i njegovih privatnih investicija jer ima brojne javne i tajne poslovne odnose sa svakom od tvrtkiOdmah nakon pobjede na lokalnim izborima prije dvije godine splitski gradonačelnik Željko Kerum javno je pozvao Državno odvjetništvo da ispita zakonitost ugovora o gradnji Spaladium arene, jedne od šest dvorana koje su dekretom Ive Sanadera ekspresno izgrađene za potrebe Svjetskog prvenstva u rukometu. Kerumu nikako nije bilo jasno zašto je na gradski proračun pao teret plaćanja 30-godišnje najamnine za teško isplativu dvoranu, a nakon što su u javnost počeli isplivavati brojni dvojbeni Sanaderovi dealovi s građevinskim korporacijama, splitskom gradonačelniku zazvonilo je na uzbunu. U projekt Spaladium, naime, uključene su tri perjanice industrije koja je upravo pod Sanaderom doživjela procvat: Konstruktor, IGH i Dalekovod, pa se moglo očekivati da će se paralelno s padom bivšeg premijera i u ovom slučaju otkriti jedan od kanala isisavanja državnog i gradskog novca za potrebe HDZ-a. Istina je, međutim, potpuno drugačija.

Državno odvjetništvo nije utvrdilo nikakve nepravilnosti u ugovoru između Grada Splita i triju tvrtki, a i sam Kerum u međuvremenu se bolje informirao pa je o ovom slučaju naglo zašutio. Iz dokumenata koje posjeduje Nacional jasni su razlozi promjene u ponašanju - Kerum, naime, u ruci drži ovjerene garancije Konstruktora, IGH i Dalekovoda, i praktički jednim potezom, njihovim aktiviranjem, može baciti na koljena sve tri tvrtke i bez problema naplatiti minimalno deset milijuna eura. U situaciji kad je hrvatska građevinska industrija ionako u dubokoj krizi i ne pokazuje baš nikakve naznake skorog oporavka, splitski gradonačelnik praktički drži u šaci tri najvažnije tvrtke i odlučuje o njihovoj sudbini. U poziciji je da ih ucjenjuje u pregovorima oko gradskih projekata, ali i njegovih privatnih investicija - Kerum ima brojne javne i tajne poslovne odnose sa svakom od triju tvrtki - pa stoga nije čudno da njegova gradska administracija punih pola godine odbija odgovoriti na bilo kakav novinarski upit o slučaju Spaladium arene. Krajem kolovoza 2007. godine, uoči početka izgradnje dvorane, Jure Radić, Željko Žderić i Luka Miličić potpisali su i ovjerili dokument koji je njihovim tvrtkama danas omča oko vrata, pa je stoga razumljivija njihova benevolentnost prema Kerumu. Tada, u doba velike konjunkture, stvari su izgledale sjajno: gospodarstvo je bilježilo velike stope rasta, gradnja autocesta bila je u punom zamahu, a velika zarada smiješila se i iz projekta sportskih dvorana za potrebe svjetskog prvenstva. Za razliku od ostalih dvorana, Spaladium arena je zamišljena tek kao dio golemog kompleksa, s trgovačkim centrom, poslovnim neboderom visokim točno stotinu metara i javnom garažom s 1500 parkirališnih mjesta.

Razlog širenja investicije vrlo je jednostavan: sama sportska dvorana ni u kojem slučaju nije mogla biti isplativa, pa se kroz dodatne sadržaje omogućila dodatna zarada svim stranama - i konzorciju triju tvrtki, ali i gradu Splitu. Model javno-privatnog partnerstva osmišljen za ovaj projekt djelo je Hrvatskog instituta za mostove i konstrukcije (HIMK) iz Zagreba te uglednog splitskog profesora Dejana Kružića, kojima je tadašnji gradonačelnik Splita Zvonimir Puljić povjerio pregovore s građevinarima. Pojednostavnjeno rečeno, na zemljištu koje je odlukom Sanaderove vlade izdvojeno iz ratne luke Lora te splitskog brodogradilišta izgradio bi se kompleks nazvan Spaladium centar, tri tvrtke bi ga koristile i održavale na rok od 30 godina, a potom bi prešao u vlasništvo Grada Splita. Višemjesečni pregovori, tvrde svjedoci, bili su iznimno naporni, a upravo na Kružićevo inzistiranje u ugovor su ugrađene brojne zaštitne klauzule: od precizno opisanog održavanja kompleksa, kako bi nakon tri desetljeća zadržao standard, preko jasno definiranih rokova izgradnje do zaštitnih mehanizama poput spomenute garancije triju tvrtki.

Grad Split je, po Kružićevu izračunu, iz cijelog posla trebao izaći u plusu jer bi prihodi od komunalnog doprinosa, komunalne naknade te poreza i prireza na 800 do tisuću zaposlenih radnika pokrivali najamninu (1,8 milijuna kuna mjesečno) koja se za dvoranu isplaćuje iz gradskog proračuna. Uz jedan jedini uvjet - da se kompleks doista i izgradi. Po prvoj verziji ugovora, javna garaža morala je biti dovršena do kraja 2009. godine, a trgovački centar i neboder godinu dana kasnije. Sredstva za najam dvorane počela su se uplaćivati na posebni, izdvojeni račun, gdje su bila blokirana sve do početka radova na drugoj fazi kompleksa. Tu, međutim, u igru ulazi prethodni gradonačelnik Ivan Kuret, koji je na tajnoj sjednici Gradskog poglavarstva mjesec dana uoči odlaska s vlasti prihvatio dva aneksa ugovora, omogućio tvrtkama da raspolažu dotad zamrznutim novcem i za godinu dana im produljio rokove izgradnje. Kuretovi tajni aneksi de facto su bili pogodovanje građevinskom lobiju, no glavni zaštitni mehanizam - garancije Konstruktora, IGH i Dalekovoda - ostao je na snazi. U dokumentu koji Nacional posjeduje vidljivo je da su se tri tvrtke obvezale nadoknaditi gradu Splitu “sve štete, gubitke i troškove koji bi nastali nepoštivanjem ugovora i rokova izgradnje kompleksa”. Kako su, pak, svi rokovi - pa čak i oni predviđeni Kuretovim aneksima - poodavno istekli, Grad Split u svakom trenutku može naplatiti najmanje 60 milijuna kuna propuštenog komunalnog doprinosa, nekoliko desetaka milijuna kuna propuštene komunalne naknade, ali i sav ostali prihod koji je mogao imati da je Spaladium centar dovršen. Zašto Kerum oklijeva iskoristiti svoj adut, zasad nije poznato, no zato je javno objavljeno da je njegova tvrtka Kerum d.o.o. početkom ove godine s IGH-om zamijenila zemljište bivše Nade Dimić u Zagrebu za nekretnine na splitskoj Kili, gdje gradonačelnikov nećak Igor Sapunar namjerava graditi jeftine stanove za kupce koje će mu osigurati sam Kerum putem gradske liste prvenstva. U zamršenim poslovnim odnosima interesi Keruma i konzorcija triju tvrtki isprepleću se i u Hajduku (gdje Dalekovod posjeduje dionice vrijedne deset milijuna kuna), zatim na projektu proširenja Zapadne obale (koji za neuobičajeno nisku cijenu obavlja Konstruktor), a tu je i činjenica da upravo Grad Split izdaje građevinske dozvole za novogradnje koje u četvrti Spinut želi graditi tvrtka povezana sa Žderićevim konzorcijem.

ŠEF IGH JURE RADIĆ s vlasnikom Konstruktora Željkom Žderićem; pokušavaju se izvući iz posla i predložili su Kerumu da Split preuzme većinski udio arene, a oni bi zadržali tek 25 postoPokaže li se da splitski gradonačelnik svjesno ne želi aktivirati garancije triju tvrtki u zamjenu za njihove ustupke koje bi dobio na privatnim, pa čak i javnim investicijama - moći će se govoriti o šteti koju je počinio za gradski proračun. Dapače, moglo bi se pokazati i da je uplaćivanje mjesečne najamnine za dvoranu također nepotrebno, jer je evidentno da su Konstruktor, IGH i Dalekovod već prekršili nekoliko najvažnijih stavki potpisanog ugovora. Tri tvrtke u međuvremenu panično pokušavaju pronaći način kako se izvući iz ovog posla: neslužbeno, Kerumu su već predložile da Grad Split preuzme većinski udio, dok bi se oni zadržali tek na 25 posto. U posljednje dvije godine iz projekta su se povukle i banke, a ostala je tek Zagrebačka banka koja je spremna s 80 milijuna eura financirati nastavak gradnje kompleksa pod jednim uvjetom - da država na čijem zemljištu se on nalazi odluči prodati tih 12 tisuća četvornih metara umjesto dodjeljivanja na korištenje na trideset godina. Time bi bankari dobili novi instrument osiguranja i konačno odobrili sredstva za dovršetak investicije. O ovom pitanju Kerum je već pregovarao s Jadrankom Kosor, dobio je njen načelni pristanak, no nije baš izvjesno da će ona svoje obećanje ostvariti - osim ako je ono dio šireg dogovora HDZ-a i Keruma oko nastupa na izborima, o čemu se u Splitu sve glasnije govori. Spaladium arena u međuvremenu koliko-toliko dobro funkcionira, u posljednjih godinu dana značajno je povećan broj koncerata i manifestacija koje pune dvoranu, no svima je jasno da ona nema nikakvog smisla bez popratnih sadržaja i snažne fluktuacije ljudi koja bi se dogodila da se ondje nalazi i trgovački centar te stometarski poslovni neboder.

Zanimljivo arhitektonsko rješenje studija 3LHD i arhitekta Dražena Pejkovića također čeka svoje ostvarenje, jer je jedna fasada Arene još uvijek u “golom” betonu, s armaturama koje strše te blatom i bazenima kišnice u neposrednoj blizini. Prvi ozbiljan projekt javno-privatnog partnerstva u Hrvatskoj tako je, umjesto korisnog i isplativog za sve strane, zaslugom splitskih gradonačelnika Kureta i Keruma postao upitan i neisplativ za sve, osim, možda, samog Keruma. Garancije triju tvrtki su, istina, još uvijek na snazi i nude odstupnicu barem za Grad Split, no nema tog osiguranja koje bi preživjelo svjesnu opstrukciju u gradonačelnikovoj režiji.