Situaciju unutar stranke odaje podatak da su posljednjih tjedana vodeći članovi SDP-a održali brojne neformalne sastanke na kojima se, među ostalim, pokušao pronaći i eventualni protukandidat nedodirljivom partijskom šefu.Premda unutar socijaldemokratskih redova vlada golemo razočaranje izbornim porazom i ulogom njihova prvog čovjeka u gubitku vlasti, Ivica Račan ostat će na čelu SDP-a i poslije stranačke konvencije koja će najvjerojatnije biti održana na proljeće. Situaciju unutar stranke odaje podatak da su posljednjih tjedana vodeći članovi SDP-a održali brojne neformalne sastanke na kojima se, među ostalim, pokušao pronaći i eventualni protukandidat nedodirljivom partijskom šefu, ali u tome se nije uspjelo. Istina, dio saborskih zastupnika i članova stranke koji 23. studenoga nisu uspjeli ući u parlament neslužbeno su predložili da ulogu izazivača preuzme dosadašnja ministrica obrane Željka Antunović, ali ona je odbacila njihov prijedlog.

Kako su za Nacional objasnili neki nezadovoljnici, radi se o logičnom potezu; premda je politički gubitnik Račan još uvijek prejak da bi ga itko mogao skinuti s predsjedničkog položaja. Toga su svjesni i njegovi sve brojniji oponenti u vrhu stranke koji mu se unatoč nezadovoljstvu i dalje ne usuđuju javno suprotstaviti. “Tko prvi krene na Račana, sigurno će biti poražen jer on preko najbližih suradnika i dalje kontrolira najveći dio stranke i sigurno neće dopustiti svoj poraz na konvenciji. Ali pitanje je u kojoj će mjeri Račan uspjeti konsolidirati stranku za lokalne i županijske izbore koji slijede za 15-ak mjeseci i koji su za SDP neizmjerno važni. Ovi su izbori pokazali da kod birača prolaze populistička obećanja kakva Račan nije sposoban dijeliti. Jedini esdepeovac koji se u populizmu može mjeriti s Ivom Sanaderom jest Milan Bandić, i ne uspije li sadašnji predsjednik konsolidirati SDP, samo je sadašnji zagrebački dogradonačelnik sposoban preuzeti vodstvo hrvatskih socijaldemokrata”, tvrdi Nacionalov izvor.

Posebno je zanimljivo da na Bandića sada već računaju čak i njegovi neistomišljenici. Sve donedavno on je bez konkurencije bio najkontroverzniji esdepeovac koji je, s jedne strane, u Zagrebu stvorio organizaciju odanih suradnika i članova spremnih suprotstaviti se čak i Račanovim direktivama. Premda su dosad ipak popuštali zahtjevima stranačkog čelnika, činili su to nevoljko i tako da je na kraju Bandić i iz najneugodnijih situacija izlazio kao pobjednik. Primjer takve dvostruke politike bila je Bandićeva ostavka na gradonačelnički položaj, nakon što je prije skoro dvije godine uhvaćen kako pijan vozi auto, a potom prijavljen jer je pokušao podmititi prometne policajce. Račan ga je uspio natjerati na uzmak na položaj dogradonačelnika, ali Bandić i otud odlučuje o svim imalo važnijim poslovima u Zagrebu, tako da formalna gradonačelnica Vlasta Pavić u svojoj nemoći djeluje groteskno. Od dvadeset SDP-ovih vijećnika jedva su tri ili četiri tzv. račanovci, dok Bandić kontrolira 95 posto stranačkih ogranaka u glavnom gradu i jednom od najjačih SDP-ovih uporišta uopće.

Čak je i Račan shvatio da u ovom trenutku jedino Bandić može ugroziti njegovu vlast i nedavno je inicirao sporazum prema kojem iz zagrebačke organizacije neće dolaziti zahtjevi za smjenom vodstva stranke, ali je zauzvrat dao golemu ustupak ? obećanje Bandiću da će na izborima za godinu dana podržati njegovu gradonačelničku kandidaturu. Kao što ga je u siječnju 2002. primorao na ostavku, tako mu je sada omogućio povratak na mjesto koje u ovom trenutku zadovoljava Bandićeve ambicije. Zauzvrat će se Bandić morati suzdržati od svađa s koalicijskim partnerima iz HNS-a i jednostavno čekati da istekne mandat neuvjerljivoj Vlasti Pavić.

“Bandić sasvim sigurno nije moj profil socijaldemokratskog političara, ali on zna zavesti ljude, a to treba SDP-u. Svaki dosadašnji Račanov pokušaj da animira širu javnost pokazao se promašenim, da ne kažem smiješnim. Uzmite samo angažman Mirka Filipovića koji je dio nekakvog cirkusa koji sačinjava osam tipova koji se tuku, a on je trebao biti naš adut za pridobivanje glasača. Vidjeli ste kako je sve ispalo, a to je samo jedna od fatalnih grešaka bivšeg premijera. Tu su i uskraćivanje dvostrukog prava glasa manjinama, oslanjanje na pogrešne ljude i ignoriranje prijedloga županijskih organizacija i neprestano popuštanje, čak i besmislenim zahtjevima našeg glavnog koalicijskog partnera HSS-a”, smatraju u SDP-u. Nisu rijetki ni oni koji misle da je izbornom porazu značajno pridonijela Dijana Pleština koja jako utječe na svog supruga Račana. Na inicijativu Dijane Pleštine kao SDP-ov nestranački kandidat ušla je Vesna Škulić, premda se njezinu stavljanju na visoko mjesto na listi suprotstavljao bivši ministar Davorko Vidović, tvrdeći da su stavovi te osobe bliži HDZ-u nego stranci lijevog centra.

Oponenti prvog čovjeka SDP-a otkrivaju kako je posljednjih dana na premijerskoj dužnosti Račan napravio još jedan gaf. Neposredno prije odlaska iz izvršne vlasti potpisao je odluku o dodjeli po 1000 kuna za više od stotinu zaposlenih u Banskim dvorima. Predsjednik Vlade na osobnom raspolaganju u tekućim rezervama ima fond od 500.000 kuna i on je dio novca podijelio zaposlenima u Vladi koji su već dobili božićnice. Kritičari tvrde da je riječ o još jednom pokazatelju njegove nesposobnosti da reagira u pravo vrijeme jer svatko tko je materijalnim ustupcima želio dobiti podršku službenika trebao ih je financijski nagraditi prije, a ne poslije izbora. Sadašnja zakašnjela reakcija doima se poput nekakvog Račanova inata novom premijeru i njegovoj ekipi.

Nedavno je jedan visokopozicionirani esdepeovac javno ustvrdio da je porazu kumovala loša taktika: “Imali smo 50 načina kako da dobijemo ove izbore i samo jedan da ih izgubimo, a izabrali smo baš taj posljednji.” Bolji poznavatelji unutarnjih odnosa među socijaldemokratima svjedoče kako se Račanov nedodirljiv status počeo mijenjati prije nešto više od godinu dana. Već tada u kuloarima su krenule prve kritike zbog kolebljivih poteza, kad je u strahu od desnice oličene u desetak besposlenih “čuvara” generalske kuće odbio zahtjev Haaga da Janku Bobetku uruči optužnicu. Koliko god je poslije tvrdio da je u sporu s Haaškim sudom bio dobar taktičar, zbog Račanova kukavičluka Hrvatska je izgubila dobar dio imidža kooperativne države, a prvi čovjek SDP-a svoje poteze nije uspio približiti ni nekim bliskim suradnicima u Vladi. Oni mu danas predbacuju i nedostatak organizacijskih sposobnosti koji se očituje u načinu vođenja predsjedništva stranke.

Sastanci vrhuške SDP-a najčešće su ponedjeljkom i počinju predvečer, svjedoče neki sudionici. Gotovo da je pravilo da ne postoji unaprijed pripremljen dnevni red nego se sve zbiva stihijski, sjednice otvara predsjednik stranke i nitko ne zna koliko će govoriti, o čemu i koliko dugo. Neki članovi Predsjedništva smatraju da je i takva praksa dobrim dijelom dovela do izbornog poraza. Postalo je pravilo da Račan kasni na sjednice Predsjedništva, a nakon dugih i zamornih rasprava posve samostalno donosi zaključke. Većinu članova Predsjedništva ponašanje bivšeg premijera toliko je iritiralo da su posljednjih godinu dana samo formalno sudjelovali na sastancima. Ni njegovi donedavno najbliži suradnici poput Slavka Linića, Šime Lučina i Davorka Vidovića više svom šefu ne pružaju apriornu podršku. Zna li se da je Račan više puta iskazivao ljutnju prema Toninu Piculi smatrajući da loše vodi diplomaciju, a Ivicu Pančića svrstao u krug “bandićevaca”, vidljivo je da predsjedničko mjesto drži zahvaljujući nespremnosti svojih protivnika da mu se javno suprotstave, a ne konsenzualnoj podršci kakvu je donedavno imao. U ovom trenutku uz njega su jedino Gordana Sobol i Mato Arlović, koji je prije nekoliko tjedana predložio da položaj tajnika SDP-a preuzme dosadašnji zastupnik Branko Tušek.

“Kao premijer Račan je trebao napraviti samo tri stvari i SDP bi bez problema zadržao vlast: srediti stanje u pravosuđu, strpati iza rešetaka nekoliko tajkuna i na HTV staviti pametnu garnituru svojih ljudi”, ustvrdio je u razgovoru za Nacional jedan od vodećih članova Socijaldemokratske partije. No čini se da zagovornici deračanizacije SDP-a planiraju svog čelnika prisiliti da sam sebi smanji ovlasti.

Račan će biti podvrgnut pritisku da odustane od zadržavanja položaja čelnika stranke i njenog premijerskog kandidata te preuzme samo funkciju predsjednika SDP-a. Postoje brojni primjeri takvih postupaka, posebno na ljevici ? u drugoj polovici 90-ih najstabilniju poslijeratnu talijansku vladu vodio je nestranački kandidat Romano Prodi, koji je uživao potporu lijeve koalicije Maslina na čelu s Massimom D’Alemom, a sličnih primjera bilo je i u Mađarskoj i Poljskoj. Kad bi Račan prihvatio tu soluciju, na konvenciji bi ponovno dobio gotovo unisonu podršku za još jedan mandat na čelu socijaldemokrata.

Zagovornici takvog rješenja kao mogućeg SDP-ova premijerskog kandidata spominju dosadašnjeg ministra gospodarstva Ljubu Jurčića. Iako je kratko bio resornog ministar, Jurčić se istaknuo s nekoliko vrlo dobrih poteza, kao što su uspješna privatizacija Željezare Sisak i sprječavanje samovolje Damira Vrhvonika u brodogradilištu “Viktor Lenac”. Bio je toliko uspješan da je čak i Sanader razmišljao da ga ostavi na ministarskoj funkciji. Osim toga, kao saborski zastupnik pojavljivat će se u medijima i tako izbjeći da ga javnost zaboravi, a zahvaljujući parlamentarnom radu upoznat će i funkcioniranje zakonodavne vlasti. Pristane li Račan na razdvajanje funkcija koje još uvijek ima i stane iza Jurčića ili nekog drugog premijerskog kandidata, SDP bi se i u razdoblju kraćem od četiri godine mogao vratiti vlast.

Jedan je od preduvjeta i nedvosmisleno preuzimanje uloge najjače oporbene stranke, što podrazumijeva snažnu kritiku HDZ-ove politike. Esdepeovci su uvjereni da Sanaderova vlada neće moći održati velik dio predizbornih obećanja i zato, osim prvih nekoliko mjeseci, namjeravaju žestoko napadati HDZ-ovu politiku. Planiraju učvrstiti suradnju s HNS-om i HSS-om, posebno Tomčićevu stranku odvući od koaliranja sa Sanaderom. Ako prije lokalnih izbora stvore makar i labavi blok oporbenih stranaka, vjeruju da su sposobni zadržati vlast u najvećem broju županija i gradova. A tada bi i Vlada u Banskim dvorima teško izbjegla raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Pitanje je samo kakva će u predstojećim okolnostima biti Račanova uloga.