Objavljeno u Nacionalu br. 425, 2004-01-06

Autor: Berislav Jelinić

NAJVEĆI KANDIDAT ZA NOVOG VLASNIKA NOVE TV

Ronald Lauder - tvorac istočnoeuropskog TV carstva

Ronald Lauder, vlasnik medijskog koncerna CME koji posjeduje televizijske kuće u Slovačkoj, Ukrajini, Rumunjskoj i Sloveniji, uz Ruperta Murdocha jedini kandidat za kupnju Nove TV, kontrolu nad prvom hrvatskom privatnom televizijom s nacionalnom koncesijom mogao bi preuzeti za manje od mjesec dana

U želji da preuzme Novu TV Lauderovu kompaniju nije omelo ni nedavno ranjavanje njenog javno eksponiranog suvlasnika Ivana Ćalete, niti prilična vjerojatnost da bi iza tog kriminalnog upozorenja mogli stajati Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Ivić PašU želji da preuzme Novu TV Lauderovu kompaniju nije omelo ni nedavno ranjavanje njenog javno eksponiranog suvlasnika Ivana Ćalete, niti prilična vjerojatnost da bi iza tog kriminalnog upozorenja mogli stajati Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Ivić PašRonald Lauder, vlasnik medijskog koncerna Central European Media Enterprises (CME), mogao bi već od kraja siječnja 2004. preuzeti kontrolu nad Novom TV. Nacional je u slovenskim medijskim krugovima doznao da je Lauder za pregovore o preuzimanju kontrole nad zasad jedinom aktivnom privatnom hrvatskom televizijom s nacionalnom koncesijom ovlastio tim koji vodi Marijan Jurenec, direktor slovenske Pop TV, također u vlasništvu Lauderove CME. Prema informacijama iz tih krugova Jurenec je radi pregovora o kupnji Nove TV u Zagrebu zadnji put boravio prije nekoliko dana. Nacional je prošlog tjedna zamolio Jurenca za komentar dosadašnjeg tijeka pregovora. Njegovi bliski suradnici s Pop TV-a nisu demantirali da upravo on u ime Laudera vodi te pregovore te su najavili da bi Jurenec za komentar pregovora mogao biti dostupan sredinom siječnja 2004.

Lauder je s partnerima zaradio ogroman novac u Češkoj, gdje je njihova televizija emitirala uvozne filmove, senzacionalističke vijesti i pornografijuDa se Lauderova CME prometnula u najozbiljnijeg kandidata za preuzimanje kontrole nad Novom TV doznalo se nakon što su krugovi bliski Novoj TV Nacionalu izjavili da je CME za nju navodno ponudila 7 milijuna eura više od News Corporationa u vlasništvu svjetskog medijskog tajkuna Ruperta Murdocha. U želji da preuzme Novu TV Lauderovu kompaniju nije omelo ni nedavno ranjavanje njenog javno eksponiranog suvlasnika Ivana Ćalete, niti prilična vjerojatnost da bi iza tog kriminalnog upozorenja mogli stajati Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Ivić Pašalić ili Vinko Grubišić, tajni suvlasnici Nove TV skriveni iza medijskog kartela Grupo.

S obzirom na to da Lauderova kompanija zbog hrvatskih zakona ne može nominalno preuzeti kompletno vlasništvo nad Novom TV, nije isključeno čak niti da će njegove interese ondje formalno nastaviti zastupati neke osobe koje su to prije činile u ime i za račun spomenutog “medijskog kvarteta”. Premda o kupnji Nove TV Lauderovi ljudi moraju pregovarati s beskrupuloznim medijskim “poduzetnicima” svojedobno osumnjičenim za udruživanje u zločinačku organizaciju, za njih to ni u kom slučaju nije nepoznata situacija. Uspije li je kupiti, Nova TV bi za Laudera bila značajan kotačić u televizijskom carstvu koje je gradio kontroverznim kupnjama u brojnim zemljama postkomunističke Europe s nerazvijenim medijskim zakonodavstvom.

Ronald Lauder rođen je 26. veljače 1944. u New Yorku. Studirao je poslovnu ekonomiju na Sveučilištu u Pennsylvaniji i Pariškom sveučilištu, te Sveučilištu u Bruxellesu. Svjetskoj javnosti poznat je ponajviše jer je od roditelja naslijedio Estee Lauder Inc., najveću svjetsku privatnu kozmetičku kompaniju. Lauder je i predsjednik Židovskog nacionalnog fonda, putem kojeg pomaže židovskom narodu i kulturi. Lauder je 1989. bio republikanski kandidat za gradonačelnika New Yorka u kojem je kroz različite republikanske inicijative i danas politički aktivan. Za Lauderov poslovni pohod na televizijsko tržište zemalja postkomunističke Europe neizravno je zaslužan bivši američki predsjednik Ronald Reagan. On je Laudera 1986. imenovao veleposlanikom u Austriji. Bilo je to priznanje za njegov prijašnji trogodišnji rad u Pentagonu, gdje je bio jedan od savjetnika ministra obrane za politiku prema Europi i NATO savezu. Služeći dvije godine kao američki ambasador u Austriji, Lauder je krajem 80-ih mogao osjetiti ozračje najave političkih promjena koje su 1990. srušile željeznu komunističku zavjesu i najavile tranzicijski put negdašnjih komunističkih zemalja prema razvijenoj Europi.

Prateći val tih političkih promjena Lauder je odlučio investirati na televizijsko tržište tih zemalja. Prva prilika za takvu investiciju pružila mu se 1993. u Češkoj, jednoj od bogatijih zemalja bivšeg sovjetskog bloka. Te godine češka je vlada odlučila izdati privatnu nacionalnu TV koncesiju, a zakonom je propisala da je može dobiti samo češki državljanin. Lauder se tada udružio s bivšim češkim disidentom Vladimirom Zeleznym, koji je zajedno s pet čeških intelektualaca okupljenih u grupu CET 21, pod vrlo povoljnim uvjetima 1994. besplatno dobio nacionalnu TV koncesiju. Formalno je Lauder s grupom CET 21 surađivao kroz CME, poduzeće koje je radi toga osnovao 1994.

Lauderova CME tako je kroz CET 21 kontrolirala 92,3 posto prve privatne češke nacionalne TV koja se zvala TV Nova, a svoj dionički paket Lauder je kontrolirao kroz Zeleznog, kojega je postavio na čelo TV Nove. Lauder je imao vlasničke udjele na televiziji, ali je Zelezny formalno u svojim rukama držao koncesiju. Nekoliko godina poslije takav poslovni aranžman umalo je posve uništio Lauderov CME. Lauder je u TV Novu isprva bio uložio oko 140 milijuna dolara. Investicija se ubrzo počela isplaćivati iznad svih očekivanja, jer je profit uskoro dosegao milijun dolara tjedno. Štoviše, pokretanje TV Nove bilo je najuspješnije pokretanje neke TV postaje u povijesti. TV Novu ubrzo je gledalo 60-70 posto češke populacije, a postaja je počela donositi prvu zaradu već nakon devet mjeseci. Dok je prosječni Čeh godišnje zarađivao 3100 dolara, vlasnici TV Nove su 1996. podijelili 12 milijuna dolara dividende.

Tako visok profit TV Nova je ostvarila posve ignorirajući 31 programski uvjet koji je morala poštovati ako nije htjela ostati bez koncesije. Te programske uvjete češka je vlada propisala u suradnji s Nezavisnom britanskom televizijskom komisijom (The British Independent Television Commission). No umjesto kvalitetnog informativnog, zabavnog, obrazovnog i socijalno angažiranog programa, Lauderova češka televizijska akvizicija emitirala je uvozne filmske programe, senzacionalističke vijesti, a u kasne noćne sate pornografiju. Međunarodni medijski eksperti tvrde da Lauderova češka TV radi povećanja profita i promocije vlastitih poslovnih interesa nije oklijevala promovirati seks i nasilje, često zanemarujući načelo objektivnosti informiranja. Dio visokog profita i utjecaja Lauderova CME koristila je i za lobiranja radi daljnje poslovne ekspanzije. Vjerojatno je zato početkom 1997. češka vlada, naoko neočekivano, službeno povukla 31 programsku smjernicu koje je koncesionar morao poštovati kako ne bi ostao bez koncesije.

Zahvaljujući poslovnom uspjehu češke TV Nove, dionice CME u listopadu 1994. pojavile su se na američkoj burzi NASDAQ. Lauderova kompanija tako je ubrzo stekla 66 milijuna dolara za daljnju ekspanziju u zemlje postkomunističke Europe. Uglavnom replicirajući model funkcioniranja TV Nove, CME u Rumunjskoj kontrolira Pro TV i Acasu, koje ukupno imaju 21 posto udjela na rumunjskom televizijskom tržištu, čiji su marketinški prihodi od 44 milijuna dolara 1996. porasli na ukupno 66 milijuna dolara u 2002. U Slovačkoj CME kontrolira Markiza TV, najpopularniju televizijsku postaju, sa 47-postotnim udjelom na tržištu koje je tijekom 2002. od marketinških prihoda prikupilo 47 milijuna dolara. Putem Pop TV-a i Kanala A na slovenskom TV tržištu Lauderova kompanija kontrolira tržišni udio od 33 posto i otprilike trećinu marketinških prihoda koji su od 35 milijuna dolara 1996. porasli na 48 milijuna dolara 2002.

Prve javne kontroverze oko Lauderove televizijske ekspanzije pojavile su se 1997., kada je CME na ukrajinskom tržištu dobio dozvolu za desetogodišnje emitiranje TV programa na bivšem drugom nacionalnom programu UT 2. Tu dozvolu koristi kompanija 1+1, u kojoj Lauderov CME sukladno ukrajinskim zakonima ima maksimalnih 30 posto vlasništva, dok ostalih 70 posto nominalno drži direktor te tvrtke Oleksandr Rodniansky. Sa 22 posto tržišnog udjela, ta je televizija krajem 2002. bila najpopularnija u Ukrajini, gdje su na tržištu od 47 milijuna gledatelja oglašivači na reklame potrošili 60 milijuna dolara.

Velikog potencijala ukrajinskog TV tržišta bila je 1997. svjesna i Lauderova konkurencija. Perekhind Media, ukrajinsko-američka joint venture kompanija koja se također natjecala za bivši drugi program Ukrajinske televizije, optužila je pred ukrajinskim sudom Lauderovu kompaniju za podmićivanje tamošnjih državnih dužnosnika kako bi dobila dozvolu za emitiranje. Kada je tužba odbačena pred ukrajinskim sudom, Perekhind Media ponovila ju je u travnju 1997. pred Vrhovnim sudom u New Yorku. New York Times je 12. lipnja 2001. objavio kako su Lauder i CME pod istragom zato što su navodno platili najmanje milijun dolara mita ukrajinskim dužnosnicima. Perekhind Media je od Lauderove kompanije tražila 750 milijuna dolara odštete.

Kontroverze oko Lauderove ukrajinske investicije nastavile su se i u novom tisućljeću. Vadym Rabinovych, ukrajinski poduzetnik koji je 1996. vjerojatno pomogao Lauderu da uđe na ukrajinsko TV tržište, tužio je kao direktor konkurentske AITI televizije Laudera i umalo mu oduzeo stečenu koncesiju. Optužbe za podmićivanje ukrajinskih dužnosnika 1997. bile su tek početak problema za Lauderovu kompaniju. Njegove nove investicije u postkomunističkim zemljama nisu imale ni približnog uspjeha kao češka TV Nova, pa je većina njegova češkog profita odlazila u pokrivanje gubitaka. Problemi su nastali ponajviše stoga što su zbog sporijeg ekonomskog razvoja tamošnje televizije podbacile u marketinškim prihodima.

Lauderova kompanija je tijekom 1999. nastavila gomilati gubitke, ponajviše zbog neuspjelih investicija na poljskom (128 milijuna dolara gubitka u 1998.) i mađarskom tržištu (31 milijun dolara gubitka u 1998.). Zato se Lauder odlučio udružiti sa švedskom televizijskom kompanijom SBS, koja se u Hrvatskoj nedavno neuspješno natjecala za drugu nacionalnu TV koncesiju. SBS je dionice CME trebao platiti 615 milijuna dolara, što je osnivačima te kompanije trebalo donijeti 250 postotnu zaradu. Dogovor je propao zato što ga je blokirao Lauderov dotadašnji partner Zelezny. Švedski SBS mu je ponudio 100 milijuna dolara i dionice nove kompanije, ali on ih je odbio. Zelezny je izigrao Laudera, prisvojio televizijsku koncesiju, osoblje i opremu, te počeo emitirati program iz drugog sjedišta. Zato su dionice CME drastično izgubile na vrijednosti, a kompanija je izbačena s burze NASDAQ. Lauder je tada zakupio kompletnu stranicu oglasnog prostora u New York Timesu i Washington Postu na kojima je ulagače upozorio na krajnji oprez ako žele ulagati u Češku, jer se ondje “posluje ispod svih međunarodnih standarda”. Unatoč tomu, njegova kozmetička kompanija Estee Lauder u Pragu je istodobno nastavila raditi i čak širiti svoje poslovanje.

Lauderovu kompaniju od propasti je spasio Frederic Klinkhamer, koji je 1998. u CME stigao s pozicije direktora Imax Corporation, MediaLinx (najveći kanadski Internet operater) i Cableneta, operatera kabelske TV iz Toronta. Klinkhamer je u ime CME tužio češku vladu i tražio od nje odštetu od 500 milijuna dolara, na koliko je procijenio tržišnu vrijednost TV Nove u 1999. Češka vlada morala je 19. svibnja 2003. isplatiti Lauderovoj kompaniji 358,6 milijuna dolara odštete. CME je uspješno tužila i Zeleznog, koji joj je 2002. morao platiti 28 milijuna dolara odštete.

Tijekom tog neizvjesnog razdoblja Klinkhamer je uspio smanjiti troškove Lauderove kompanije za čak 60 posto. Stimulirao je menadžment Lauderovih televizija za preuzimanje odgovornosti u kreiranju programa, prekinuo bespotrebnu kupnju filmova i emisija samo da ih drži izvan dohvata konkurencije i počeo reemitirati filmove. Svježi kapital osvojen u sudskim parnicama i smanjeni troškovi poslovanja dali su novi zamah Lauderovoj kompaniji. Njene TV postaje gleda najmanje 70 milijuna ljudi, tijekom 2002. imali su 220 milijuna dolara prihoda od reklama i sa 22 posto najniže operativne troškove poslovanja u Europi.

Želja da kupi hrvatsku Novu TV za Lauderovu kompaniju posve je logična i vjerojatno ključna za njegove regionalne planove koji uključuju još i kupnju BKTV, TV postaju braće Karić u Srbiji. Lauder bi te kompanije potom vjerojatno objedinio sa slovenskom Pop TV i Kanalom A u jedinstvenu grupu televizija na području bivše Jugoslavije.

U programskom smislu Nova TV je kompatibilna s Lauderovim TV postajama, jer popularnost stječe kupnjom filmskog i dokumentarnog programa, te proizvodnjom instant-mladenačkih pjevačkih i voditeljskih zvijezda. Dodatni razlog za kupnju Nove TV je i potencijal hrvatskog marketinškog tržišta. Primjerice, s dvostruko manje stanovništva od Bugarske, Hrvatska ima dvostruko veće marketinške prihode. Takvi tržišni pokazatelji u Hrvatsku su privukli i svjetskog medijskog diva Ruperta Murdocha, čija News Corporation navodno također želi kupiti Novu TV.

Lauderova kompanija mogla bi biti u prednosti u odnosu na Murdocha i zbog specifične vlasničke strukture Nove TV. Lauderova gorka iskustva u Češkoj i optužbe za podmićivanje u Ukrajini sugeriraju da bi Lauderov pregovarački tim vjerojatno lakše mogao izbjeći da ga u Hrvatskoj izigraju kompromitirani vlasnici Nove TV skriveni iza tajnih ortačkih ugovora.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika