Ovih dana, zbog dva manja kredita podignuta prije deset godina, "Zdenka" se nalazi pred gašenjem, ukoliko joj ne pomogne nova Vlada.Jedna od najpoznatijih hrvatskih tvornica sira “Zdenka” iz Velikih Zdenaca u Slavoniji, čuvena zbog istoimenog sira, poput ostalih domaćih tvrtki godinama se borila kako bi izbjegla stečaj, za što se zalagao i bivši potpredsjednik Vlade Slavko Linić. Ovih dana, zbog dva manja kredita podignuta prije deset godina, nalazi se pred gašenjem, ukoliko joj ne pomogne nova Vlada. Propast “Zdenke” na ulicu bi otjeralo 400 radnika, a bez posla bi ostalo i oko 1500 kooperanata iz okolice Daruvara i Grubišnog polja, koji joj svaki dan prodaju više od 30.000 litara mlijeka. “Apsurd je da se tvrtka, koja je prošle godina ostvarila promet od oko 13 milijuna eura i čije je 40 posto robe otišlo u izvoz i koja bi trebala prilagođavati tehnologiju i kvalitetu proizvoda skorom ulasku Hrvatske u EU, nalazi pred gašenjem zbog duga od nepunih 6 milijuna kuna”, objašnjava predsjednik uprave Goran Borelli. Tvrdi kako Podravska banka, na osnovu duga nastalog u ratno vrijeme s lihvarskim kamatama, uz pomoć dijela zaposlenika Općinskog suda u Grubišnom polju otima zemlju u državnom vlasništvu i pokušava oteti čitavu farmu. “To se, prema mom mišljenju, može okarakterizirati jedino kao ratno profiterstvo.”

OTIMANJE ZEMLJE RH Navodnom je pogreškom Podravska banka uspjela uz Zdenkinu zemlju preuzeti više od 350.000 četvornih metara državne zemlje ŠEST MILIJUNA KN DUGA Podravska banka izdala je Zdenki 1993. dva kredita s kamatama koje su se penjale do 50 posto godišnje. Dug Zdenke danas je šest milijuna kunaDa bi se objasnilo otkud predsjedniku uprave ovakvo ogorčenje, potrebno se vratiti deset godine unatrag, u vrijeme kad jedna od bivših uprava odlučuje kupiti novi stroj za proizvodnju sira. Kako u tvrtki nije bilo dovoljno novca za kupnju, podignuta su dva kredita. Prvi je podignut 1993. u iznosu od današnjih oko 150.000 eura, uz godišnju kamatu od 40 ? 50 posto koju je, tvrdi Borelli, banka sama odredila. Drugi je također podignut 1993., u iznosu od oko 1.000.000 kuna. Borelli kaže kako je banka i tu sama određivala visinu kamatne stope koja se kretala između 30 i 40 posto, a u pojedinim ratama se navodno penjala i do 50 posto. Oba kredita podignuta su u Podravskoj banci.

“I laiku je tada trebalo biti jasno kako se takve lihvarske kamate neće moći dugo plaćati”, kaže Borelli, Ipak, uprava na čelu s Nikolom Capanom potpisala je ugovore s bankom iza čega je, prema Borellijevim riječima, stajao tadašnji član uprave Branislav Kukavica koji je, navodno, nagovorio Capana na potpisivanje štetnog ugovora. Do 1996. “Zdenka” je, unatoč svim problemima, uspijevala vraćati dug, a onda je to onemogućeno blokadom žiro računa. Nakon što je isplata kamata prestala, Podravska banka se obratila sudu, zahtijevajući provedbu ugovora o založnom pravu kako bi naplatila potraživanja. Tim je ugovorima “Zdenka” založila ukupno 32 čestice zemlje u svom vlasništvu, površine 212.378 m2, ukoliko se dug ne bi vraćao.

Međutim, u gruntovnici Općinskog suda u Grubišnom polju u založno pravo Podravske banke upisuje se i mnoštvo drugih čestica i to u vlasništvu RH. Tako je u založno pravo Podravske banke upisano 138 čestica, površine 647.447 m2, od kojih je 68 površine 357.420 m2 u vlasništvu RH. “Osim toga, u založno pravo Podravske banke nelegalno su upisane i još neke čestice što su u fiducijarnom vlasništvu Glumina banke i na kojima su nekretnine kojima se koristila naša tvrtka. Teško je povjerovati kako je netko u gruntovnici takav previd napravio nesvjesno, tim više što su u založno pravo upisane državne čestice koje su poljoprivredno zemljište, iako je zaposlenicima gruntovnice potpuno jasno da je protuzakonito poljoprivredno zemljište upisivati kao založno pravo”, kaže Borelli.

Tvrdi kako upisivanje čestica nije potkrijepljeno nikakvom dokumentacijom pa je i iz toga vidljivo “da su se pojedinci u gruntovnici vodili nekim posebnim interesima, očito suprotnim zakonima”. Zbog blokade računa 1996., “Zdenka” je prestala ispunjavati preuzete financijske obaveze, a Podravska banka se zbog zaštite interesa obratila sudu. Sutkinja Milka Katić, inače nekadašnja pravnica u “Zdenki”, na raspravi održanoj 1. siječnja 1999. utvrdila je kako je na osnovu jednog kredita “Zdenka” dužna s kamatama 1.271.905,90, a na osnovu drugog s kamatama 355.423,77 kuna i donijela odluku na će se za oba ubuduće kamata iznositi 30 posto.

“To je eklatantan primjer korištenja tzv. objektivno loše pozicije dužnika od strane banke koja je na početku odredila lihvarske kamate, ali kasnije i od strane suda što je te iste lihvarske kamate verificirao. Međutim, to nije ništa prema onome kako se sud ponašao dalje jer se način na koji je proveden ovršni postupak na tim nelegalno upisanim česticama može nazvati jedino pljačkom državne imovine od strane banke, koja je u većinskom talijanskom vlasništvu. U najmanju ruku je vrlo čudno da sud nije zatražio mišljenje vještaka u određivanju visine zatezne kamate, odnosno nije predvidio promjenjivu zateznu kamatu u skladu sa zakonskom zateznom kamatom”, objašnjava Borelli.

Nakon ovakve sudske odluke, ovršna dražba je provedena tri puta. Na kraju je na trećoj ovršnoj dražbi Podravska banka, koja je jedina na njoj i sudjelovala, kupila 68 čestica zemlje površine 357.420 m2 za nevjerojatnih 4000 kuna. Ta je zemlja bila u državnom vlasništvu. “Koliko je bizaran iznos za koji je banka došla u posjed zemlje govori podatak da su državu samo sudski troškovi stajali preko 100.000 kuna i nikome ništa”, kaže Borelli. Na optužbe iz “Zdenke” da uz pomoć pojedinaca u Općinskom sudu u Grubišnom polju pokušava oteti tvrtku kako bi je prodao i dodatno zaradio, predsjednik uprave Podravske banke Julio Kuruc kaže kako “svako tko smatra da se banka bavila lihvarskim kamatama ili radila što nije u skladu sa zakonom, može banku tužiti sudu i tražiti zaštitu svojih prava”. Prema njegovim riječima, Podravska banka nema cilj oteti tvrtku i preprodati je, nego samo naplatiti svoja potraživanja.

”Što se tiče tzv. lihvarskih kamata, gospodin Borelli se treba obratiti Hrvatskoj narodnoj banci koja je prije deset godina, u dogovoru s Vladom, određivala visinu dozvoljenih kamatnih stopa i toga se pridržavala i naša banka”, kaže Kuruc, dodavši kako je sve bilo transparentno. Kuruc govori o pokušajima dogovora između banke i “Zdenke”, poput prijedloga banke iz 18. prosinca 2000. kada je predložila isplatu duga u roku od 2 mjeseca, spustivši kamatu na 12 posto, na što tvrtka nije mogla pristati. “Tada nam se nisu ni javili, nego godine kasnije, kada je bilo prekasno”, kaže Kuruc. Tijekom prošle godine, nakon stabilizacije poslovanja, uprava “Zdenke” šalje banci ponudu u kojoj stoji da pristaje na kamatu od 12 posto i isplatu duga, s tim da bi banka trebala vratiti zemlju koju je dobila na ovršnoj dražbi za 4000 kuna. Banka je takav prijedlog odbila.

Vlastitu zbunjenost i nestručnost dijela zaposlenika, prema Borellijevim riječima, sud u Grubišnom polju konačno priznaje prije mjesec i pol dana kada donosi rješenje kojim priznaje da je gruntovnica pogriješila prilikom upisivanja zemljišnih čestica u korist Podravske banke. U Općinskom sudu u Grubišnom polju sutkinja Milka Katić kaže kako ne vidi u toj odluci suda ništa sporno: “Utvrđena je pogreška prilikom upisivanja čestica u gruntovnici, greška je ispravljena, svi postupci su u tijeku, a ako netko misli da tu postoje još neke nepravilnosti može angažirati odvjetnike kako bi zaštitio svoja prava”. Naravno, dok traju prepiske između banke i uprave “Zdenke”, ovršni postupci i dalje traju jer se dug koji sada iznosi oko 6 milijuna kuna i dalje povećava. Tako je pomoću ovrhe Podravska banka već u posjedu dviju zgrada koje je nekad koristila “Zdenka”, a prema Borellijevim riječima, u tijeku je ovrha nad dijelom zgrada unutar tvorničkog kruga.

“Odbijanje dogovora od strane banke i osvajanje zemljišta i zgrada u vlasništvu tvrtke uz pomoć suda pokazuju prave namjere banke koja je očito shvatila da će puno više zaraditi ovakvim osvajanjem tvrtke i njenom kasnijom prodajom nego dogovorom, koji bi doveo do naplate potraživanja”, kaže ogorčeni Borelli. Inače, “Zdenka” je u vlasništvu države, odnosno Fonda za privatizaciju, a između ostalog proizvodi devet vrsta topljenog, šest polutvrdog i jednu vrstu tvrdog sira, mlijeko u prahu, maslac te se bavi i preradom meda. Tradicija prerade mlijeka u Velikim zdencima stara je 106 godina, a sve će to propasti ukoliko se “Zdenka”, uz pomoć Vlade, ne izvuče iz bankarsko-pravosudne zamke. A da bi priča bila potpuna treba se prisjetiti spornog stroja za proizvodnju sira zbog kojeg je uprava Zdenke i podigla kredite. Famozni stroj nikada nije ni radio i to je, kaže Borelli, “primjer kupnje bez ikakvog logičnog i poslovnog plana. U to se vrijeme dosta takve opreme kupovalo pa bi netko konačno trebao upitati članove raznih uprava koje su u proteklih desetak godina vladale “Zdenkom” zašto su kupovali nešto za što su znali da neće raditi.”