U predstavci, među ostalim, stoji kako je Stipe Čačija prije Domovinskog rata bio često viđen u društvu vojnih lica i "milicionera", a ponajviše je drugovao s Ivicom Romcem, tadašnjim šefom policije u Kaštelima.Nacional je u posjedu pisma Nezavisnog sindikata policijskih službenika i namještenika poslanog krajem prošlog tjedna hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu, potpredsjednicima Vlade Jadranki Kosor i Andriji Hebrangu te ministru unutarnjih poslova, u kojem sindikalci od Vlade traži opoziv imenovanja Stipe Čačije za pomoćnika ministra unutarnjih poslova.

U pismu predsjednika sindikata Nikole Domjanovića premijeru Sanaderu i njegovim suradnicima, među ostalim, stoji: “Pozivamo da prilikom imenovanja, postavljanja ili potvrđivanja rukovodioca ustrojstvenih jedinica i MUP-a provjerite za svakog podatke kod sigurnosnih službi ili na drugi način kako se ne bi dogodile moguće greške uzrokovane latentnim djelovanjem krim-petokolonaških snaga kroz sve sfere našeg društva.” Domjanovićevo pismo svjedoči da se policija pobunila protiv Čačije i prije nego što je ovaj postavljen za pomoćnika ministra unutarnjih poslova.

Na kraju pisma Nezavisnih sindikata Domjanović upozorava na dodatak pismu, odnosno na predstavku o navodnom kriminalnom djelovanju Stipe Čačije koju su sindikalci premijeru poslali u privitku: “Poštovana gospodo, analogno naprijed narečenom izvješćujemo vas da raspolažemo predstavkom koja se odnosi na kriminalno djelovanje novoimenovanog pomoćnika ministra Stipe Čačije, tražimo da se opozove njegovo imenovanje i postavljanje za pomoćnika ministra MUP-a. Glede ovog našeg zahtjeva u privitku vam dostavljamo predstavku koja se odnosi na pomoćnika ministra Stipu Čačiju i druge bivše i sadašnje djelatnike MUP-a.”

U predstavci, među ostalim, stoji kako je Stipe Čačija prije Domovinskog rata bio često viđen u društvu vojnih lica i “milicionera”, a ponajviše je drugovao s Ivicom Romcem, tadašnjim šefom policije u Kaštelima, kasnijim šefom sinjske policije. Za Čačiju se tvrdi kako nije bio previše bistar u srednjoj školi i da se jedva provukao, a njegov uspon započinje Domovinskim ratom. Tada ga je Ivica Romac preporučio gradonačelniku Sinja, kasnijem šefu Službe za zaštitu ustavnog poretka Jerku Vukasu. Stipe Čačija se odazvao pozivu Jerka Vukasa i uputio u Zagreb. Ubrzo je dobio stan koji je kasnije prodao, a prvi ga je SZUP-ovac postavio za šefa osiguranja pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Nakon smrti hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, silaska HDZ s vlasti i rasformiranja 1. hrvatskog gardijskog zdruga, bojnik Čačija otvorio je bolovanje i započeo angažman na dobivanju kredita za kupnju kuće u okolici Zagreba prema Sloveniji. Nakon što je podigao kredit i kupio kuću, prema tvrdnjama u dopisu sindikata, kredit nije vraćao, a umjesto njega rate kredita otplaćivali su jamci tražeći ga po Zagrebu. Nacional je u međuvremenu doznao kako je Čačija ostao dužan i arhitektonskom uredu koji mu je adaptirao kuću smještenu na granici sa Slovenijom.

U predstavci se nadalje tvrdi kako se Čačija lažno predstavljao kao zaposlenik Stambene komisije u Ministarstvu obrane i obećavao prodaju stanova po vrlo povoljnim cijenama pri čemu je od nekoliko osoba koje su nasjele takvim obećanjima uzeo novac i to u visini od 10-50 tisuća njemačkih maraka. Oštećeni su se bojali prijaviti takve slučajeve policiji i državnom odvjetništvu jer je Čačija davno prije osigurao položaj u društvu među visokopozicioniranim policijskim službenicima u Sinju i Splitu: Ivicom Romcem, Antom Belakom, Jakovom Grubišićem, Mladenom Stojićem i Markom Bilobrkom.

Zbog novčanih dugovanja Stipe Čačija se jednom prigodom našao i u fizičkom sukobu s Dragom Milanovićem kojem je nakon toga vratio nekoliko desetaka tisuća njemačkih maraka. Također oštećena Anđelka Titlić iz Potravlja, koja sada živi u Švicarskoj, već je sastavila prijavu protiv Čačije, ali je nije proslijedila odvjetništvu jer ju je od nauma odvratio načelnik općine Hrvace Dinko Bošnjak, utječući na nju preko njezine sestre Ivane Titlić koja je radila u njegovu uredu kao tajnica.

Zanimljivo, stoji u dopisu sindikata, Čačija je baš u predizborno vrijeme, dok je pratio i osiguravao Sanadera, vratio Anđelki Titlić pola duga, oko 10 tisuća eura, zbog čega je odustala od prijave, a sindikalci se pitaju kako je to mogao učiniti kada je Andrija Hebrang tvrdio da Čačija besplatno osigurava Sanadera. Imenovanje Stipe Čačije očito nije iznenadilo samo hrvatsku javnost nego i dobar dio policijske struke. I dok je bivša vlast učinila kadrovski skandal s imenovanjem dokazanog slavonskobrodskog nasilnika generala Mladena Kruljca trećim čovjekom Hrvatske vojske, HDZ-ova vlada, htjela ili ne, morat će se ozbiljnije pozabaviti slučajem Čačija. Tim više što povjerenje u Stipu Čačiju kao pomoćnika ministra zaduženog za osiguranje trebaju imati i strana veleposlanstva i državnici koji će posjećivati Hrvatsku, a dosadašnje informacije o njegovu liku i djelu ne idu tomu u prilog.

Imenovanje Čačije na mjesto pomoćnika ministra unutarnjih poslova izazvalo je reakcije i bivšeg ministra Šime Lučina, ne zbog Čačijine osobnosti nego zbog činjenice da je imenovanje učinjeno protuzakonito. HDZ je dolaskom na vlast uredbom, mimo Zakona o policiji, utemeljio Upravu za posebne poslove sigurnosti umjesto dotadašnjeg Ureda za sigurnost koji je djelovao u sastavu Ravnateljstva policije i zapošljavao približno 200 zaposlenika. Sanader je uredbom Upravu za posebne poslove sigurnosti izdvojio iz Ravnateljstva, a upravljanje i nadzor rada povjerio Stipi Čačiji te ga k tome, kako bi ga obilato nagradio iz samo sebi znanih razloga, imenovao pomoćnikom ministra za iste poslove. Očito je Čačiji funkcija načelnika uprave ili nekog ureda unutar MUP-a bila nedostatna. Problem je u tome što je sve do sada Ured za osiguranje bio u nadležnosti ravnatelja policije, a da bi se bilo što promijenilo u vezi s ustrojem Ravnateljstva, mora se mijenjati Zakon o policiji što HDZ-ova vlada nije učinila. Koliko su HDZ-ovci stvar doveli do apsurda najbolje se vidi po tome što će po njihovu modelu načelnik uprave temeljne policije ili kriminalističke policije MUP-a RH pod sobom imati deseterostruko veći broj podčinjenih nego što će Čačija ikad imati na mjestu pomoćnika ministra. Osim toga, vjerojatno ni jedan europski premijer nema za svog osobnog tjelohranitelja pomoćnika ministra unutarnjih poslova kao što ga je imao Ivo Sanader na svojoj prvoj europskoj turneji prošlog tjedna.

Stipe Čačija javnosti je postao poznat nakon otkrića da je kao djelatna vojna osoba u činu bojnika za vrijeme trajanja dugogodišnjeg bolovanja istovremeno bio osobni tjelohranitelj predsjednika HDZ-a Ive Sanadera. Smiješne su tada bile tvrdnje sadašnjeg potpredsjednika vlade Andrije Hebranga da je Čačija neraspoređen i da za HDZ radi bez ikakve naknade. Čačija je imao zapovijed kojom pohađa Zapovjedno stožernu školu te je bio na platnom popisu MORH-a. Kao djelatnom časniku zakonom mu je bilo zabranjeno bilo kakvo političko angažiranje. U demokratskim i politički uređenim sustavima Čačija bi se našao na popisu nečasno otpuštenih istog trena, ne samo zbog političkog angažmana nego zbog nedolaska na posao nakon prekida bolovanja u razdoblju duljem od tjedan dana. Umrežena skupina personalnih časnika u MORH-u odanih HDZ-u nije dopustila provođenje stegovnih mjera, osobito nakon izbornih rezultata, nadajući se što skorijem odlasku ministrice obrane Željke Antunović. Umjesto nečasnog otpusta, Čačija je velikodušno nagrađen predsjedničkom mirovinom koja mu daje pravo na puni iznos starosne mirovine, dok njegov stvarni radni staž iznosi 20 godina. Primjer Čačijina umirovljenja mogao bi poslužiti i svim drugim “dugotrajnim bolesnicima” kao vodič u ostvarivanju vlastitih prava na umirovljenje.

Novi je ministar obrane Berislav Rončević već na startu pokazao da baš i nema namjeru ozbiljno se pozabaviti poštovanjem Zakona o obrani, pa je tako za Čačiju kao “zaslužnog” vojnika i časnika odmah predložio predsjedničko umirovljenje umjesto nečasnog otpusta. Rončević je morao znati i to da su Čačiju zbog neodazivanja na sudske pozive ove godine privodili policijski djelatnici iz Zaprešića, a potom ga je pratila i Vojna policija.

Stipe Čačija oduvijek je bio blizak skupini časnika koja je podržavala sve akcije Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata pukovnika Mirka Čondića. Prije rata u svom je rodnom Sinju bio poznat kao raznosač mlijeka pa nosi nadimak Mlikar. Uz očevu financijsku pomoć u Splitu je otvorio mesnicu koja je propala, ali je vikendom kući donosio meso uvjeravajući obitelj kako mu poslovi odlično idu. Završio je Višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Kad je 2000. rasformiran Hrvatski gardijski zdrug, postao je časnik za informiranje u Središtu za mirovne operacije. Nakon kratkotrajnog prekida bolovanja u travnju 2003. raspoređen je u zapovjedništvo 1. korpusa gdje je dobio zapovijed o nastavku školovanja na Zapovjednoj stožernoj školi HV-a. Uz pomoć zapovjednika škole stožernog brigadira Slavena Zdilara opstruirao je školu i produžio bolovanje, a nakon toga se kao djelatni časnik aktivno vezao uz HDZ i sadašnjeg premijera Ivu Sanadera.

Nitko sa sigurnošću ne može objasniti čime je to Čačija zadužio Sanadera i koji su stvarni razlozi premijerovog povjerenja u njega. Preskočiti tolike prepreke, Čačijinu problematičnu osobnu i profesionalnu prošlost, da bi ga se postavilo na mjesto pomoćnika ministra znači da je Sanader zbog Čačije svjesno odlučio preuzeti na sebe sve kritike, a morat će ih pretrpjeti u najmanju ruku zbog predizbornog obećanja da će oko sebe okupiti samo moralne, poštene i stručne ljude. Sudeći po svemu do sada rečenom o Čačiji u HDZ-u, on će ipak ostati pomoćnik ministra unutarnjih poslova, problematični dijelovi njegova života i karijere s vremenom će prestati puniti stupce tiska kao što je to uostalom bio slučaj i s drugim kadrovskim skandalima dosadašnjih vlada. Sve do sada, to je bila hrvatska politička realnost, a sudeći po slučaju Čačija ni HDZ nema namjeru ništa revolucionarno i pozitivno učiniti da zaustavi takvu negativnost.