Hrvatska će vlast odbiti Rojsovo izručenje, ali ne i zahtjev da se sudski postupak protiv njega vodi u Hrvatskoj, doznaje Nacional iz krugova bliskih hrvatskom pravosuđu.Proširi li se istraga o Hercegovačkoj banci i bude li se zahtijevalo uhićenje i izručenje bivšeg zastupnika Hrvatskog sabora generala Ljube Ćesića, zvanog Rojs, pravosuđu Bosne i Hercegovine, hrvatska će vlast odbiti njegovo izručenje, ali ne i zahtjev da se sudski postupak protiv Ćesića vodi u Hrvatskoj, doznaje Nacional iz krugova bliskih hrvatskom pravosuđu.

To je u dopisu Nacionalu potvrdio i pomoćnik ministrice pravosuđa Zdravko Stojanović: Ćesić neće biti izručen bosanskohercegovačkom pravosuđu jer je još 31. prosinca 1992. postao hrvatski državljanin. Na temelju članka 9 Ustava Republike Hrvatske, stavak 2., hrvatski državljani ne mogu biti izručeni drugoj državi. No Stojanović tvrdi da se prema odredbama članka 14. Kaznenog zakona RH kazneno zakonodavstvo Republike Hrvatske primjenjuje prema svakome tko izvan njezina područja počini kažnjivo djelo.

Pojednostavnjeno, na zahtjev bosanskohercegovačke vlasti za procesuiranjem Ćesića ili nekog drugog hrvatskog državljanina umiješanog u kriminal oko Hercegovačke banke sudski će se postupci voditi u Hrvatskoj uz logističku pomoć tužiteljstva BiH i Federalnog MUP-a BiH.

Nedavna uhićenja bivšeg predsjednika HDZ-a BiH Ante Jelavića, bivšeg ministra obrane Federacije BiH Miroslava Prce i bivšeg direktora Hercegovina osiguranja Miroslava Rupčića zbog slučaja Hercegovačke banke nisu i jedina koja će se provesti po nalogu Suda BiH.

“Hercegovačka banka nije slučaj koji izolirano istražujemo već dvije godine, ona nam je ključan indikator kriminalnih radnji što su ih počinile osobe okupljene oko tzv. Hercegovina Holdinga u kojem su tvrtke Croherc AG, Monitor, Hercegovina osiguranje, Hercegovina gradnja i sama Hercegovačka banka preko koje su se odvijale transakcije unutar Holdinga, a Jelavić, Rupčić i Prce samo su dio toga kruga koji se nalazi i u Hrvatskoj”, rekao je Nacionalovu novinaru visoki dužnosnik bosanskohercegovačkog pravosuđa.

Komentirajući novonastalu situaciju, Nacionalov izvor blizak predstavnicima međunarodne zajednice u BiH izjavio je: “Hrvatska vlada mora pokazati puno veći interes za suradnju u rasvjetljavanju otuđenja novca hrvatskih poreznih obveznika iz Hercegovačke banke u džepove visokih HDZ-ovih dužnosnika u BiH. Vrlo vjerojatno od Hrvatske će se idućih mjeseci zatražiti pomoć u procesuiranju pojedinaca uključenih u aferu ili će se pak na sudu u svojstvu svjedoka morati pojaviti neki HDZ-ovi dužnosnici koji su potkraj 90-ih obnašali visoke državne i stranačke dužnosti. Regionalna suradnja u borbi protiv svih oblika kriminala jedan je od ključnih uvjeta demokratizacije društava svih zemalja jugoistočne Europe i uvjet za pristupanje euroatlantskim integracijama, vjerujem da će nova hrvatska vlada poštovati takva načela i u slučaju Hercegovačke banke.”

Zbog opsežne istrage oko upletenosti pojedinaca u financijske pronevjere, pljačku novca, neplaćanje poreza i krivotvorenja dokumenata na sudu će se u svojstvu svjedoka ili osumnjičenika zasigurno pojaviti i Ljubo Ćesić, jedan od utemeljitelja logističkog centra Hrvatskog vijeća obrane 1992. u Grudama, centra kroz koji se novac hrvatskih poreznih obveznika po nalogu Šuška i Tuđmana godinama usmjeravao za potrebe financiranja hercegovačke paradržave Herceg Bosne.

Mirnodopski šofer Croatia busa na liniji za Munchen svoj je zvjezdani uspon počeo vožnjom hrvatskih specijalaca na Plitvice 1990. Zavičajne veze brzo su ga zbližile s pokojnim ministrom obrane Gojkom Šuškom koji je njegovu odanost velikodušno nagradio 1992. imenujući ga prvim čovjekom logističkog centra HVO-a u Grudama. Ćesić je potom osnovao građevinsku tvrtku Monitor koja je postala financijski pokrovitelj utemeljenja svih drugih hercegovačkih tvrtki objedinjenih u tzv. Hercegovina holdingu i upletenih u kriminal.

Ideja o formiranju građevinske tvrtke Monitor, u Hrvatskoj poznatije kao 66. pukovnija za izgradnju cesta, nastala je 1992., kad su se pod patronatom bivšega logističkog centra HVO-a u Grudama i Ljube Ćesića oprema, strojevi i radnici više hercegovačkih tvrtki, Rudnika boksita iz Posušja i Širokog Brijega te Energoinvesta udružili i počeli probijati prometnice za potrebe HVO-a.

Ćesić je ustrojio inženjerijsku bojnu koja je do 1995. radila u Hercegovini, a potom, kupujući strojeve i ustrojavajući nove dvije bojne popunjene hercegovačkom sirotinjom, prebacivala svoje poslove u Hrvatsku. Kako bi se izbjeglo da nakon Daytona pravni sljednik mehanizacije u sklopu inženjerijske bojne postane Ministarstvo obrane Federacije BiH, registrirano je poduzeće Monitor M d.o.o. iz Gruda 17. listopada 1995. na Višem sudu u Mostaru pod brojem U/I-1282/95. Monitor M registrirala je udruga građana kulturnog društva Hrvatska zajednica Herceg Bosna te većinu sredstava darovala poduzeću.

U studenom 1996. sudski vještaci Ante Mišković i Milenko Obad sastavili su elaborat o vrijednosti tvrtke Monitor M. Procijenjena vrijednost strojeva i tehnike tada je iznosila 46.519.432 DEM, a gotovo pola procijenjene vrijednosti tvrtke obuhvatili su jedan damper, šest dozera, 10 bagera, 19 utovarivača, 71 kiper, 23 valjka, 17 bušilica, 58 tegljača itd., odnosno ukupno 864 vozila.

Sljedećih godina kroz Monitor-M dolazi stvara se i Hercegovina Holding, hercegovačka kriminalna hobotnica oko koje se trenutačno vodi opsežna istraga bosanskog pravosuđa. Monitor M osnovao je Hercegovina gradnju d.o.o. sa sjedištem u Posušju, te Hercegovačku banku d.d. Mostar. U siječnju 1999. Hercegovina gradnja osnovala je Croherc AG d.o.o. kao poduzeće za trgovinu naftom. Osnivač Croherca AG, Hercegovina gradnja, bila je pod kontrolom Ljube Ćesića, a kao suvlasnici spominju se Ante Jelavić i njegovi suradnici.

Croherc AG bio je pod kontrolom generala Ivana Medića, bivšeg pomoćnika federalnog ministra obrane zaduženog za financije, pa tako i za novac iz Hrvatske. Croherc AG bio je jedan od najvećih dobavljača nafte za bosanskohercegovačko tržište.

Poslije potpisivanja Daytona i oslobodilačkih akcija “Oluja” i “Bljesak” tvrtka Monitor M, suvlasnik svih spomenutih tvrtki Hercegovina Holdinga, uglavnom se bavila asfaltiranjem hercegovačkih zabiti, izgradnjom puta od hrvatske granice do Podprologa, rodnog sela Ante Jelavića, a betonirala je i puteljak u mjestu Zmijavci, koji vodi do rodne kuće Ivana Milasa, bivšeg čuvara državnog pečata Republike Hrvatske. Do 1996. direktor tvrtke bio je Ante Jelavić, a u svibnju te godine zamijenio ga je Ignjac Rakić.

Ljubo Ćesić posljednjih je nekoliko godina često prozivan kao glavni destruktivac u provedbi Daytonskog sporazuma s hrvatske strane, a SAD ga je zbog toga i stavio na popis nepoželjnih osoba, smatrajući da se pod njegovim nadzorom u sklopu Hercegovina Holdinga financira stvaranje trećeg entiteta u BiH.

Prema raspoloživoj dokumentaciji i knjigovodstveno-financijskoj evidenciji MORH-a od 1992. do 1999. Ministarstvo obrane Republike Hrvatske je na račun tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne, odnosno hrvatske komponente Federacije BiH, na teret svojih proračunskih sredstava doznačilo ukupno 5.893.852.236,59 kuna. U MORH-u tvrde da je dvostruko više novca iz Hrvatske u “Herceg Bosnu” transferirano kroz Ministarstvo financija.

Procjenjuje se da je dvostruko više novca iz Hrvatske u tzv. Herceg Bosnu transferirano kroz Ministarstvo financija, i to za potrebe zdravstva, infrastrukturnih projekata, prosvjete te socijalne skrbi, tvrde u MORH-u. Spomenuta sredstva MORH-a punila su proračun institucija hrvatske paradržave za nekoliko namjena: plaće pripadnika HVO-a, ratni dodatak pripadnika HVO-a, skrb o stradalnicima rata (pomoć obiteljima poginulih branitelja i ratnim vojnim invalidima) te dotacije za materijalne izdatke institucija “Hrvatske Republike Herceg Bosne”. Ovo posljednje, termin dotacija hrvatskih poreznih obveznika u korist institucija hercegovačke paradržave, tamošnji su politički prvaci doslovno shvatili pa su se time koristili, među ostalim, i za vlastito bogaćenje na račun hrvatskih građana.

Sve to i Ćesića dovodi u vrlo neugodnu situaciju jer je on prvo u ulozi pomoćnika ministra obrane u Zagrebu odobravao milijune za Herceg Bosnu, potom raspolagao njima u Ministarstvu u Grudama, a zatim u ulozi predsjednika upravnog odbora Hercegovačke banke odlučivao koliko će dati svojim privatnim tvrtkama ili tvrtkama rođaka i prijatelja. Slučaj pljačke Hercegovačke banke bit će svakako i prvi veliki test odnosa nove HDZ-ove vlade spram Bosne i Hercegovine i Šuškove ostavštine iz 90-ih godina.