Vedrana RudanNe, ne ispričavam se i neću se ispričati nekim Izraelcima što pišem ovaj tekst i baš me briga što će za mene opet reći ili napisati da sam „antisemit.“ Znam da je Hitler pobio milijune Židova i da je to strašno, ali nije zanemariv ni broj pobijenih Roma, a to nikad neće biti dva jednako velika zločina. Romi, poznatiji kao Cigani, bili su i ostali bića pred kojima se zaključavaju vrata kuće i kokošinjca. Na njihov se račun može zajebavati tko god hoće, ne grizu jer su im zauvijek iščupani zubi, nemaju love ni atomsku bombu, zato ih nitko ne dovodi u vezu sa Hitlerom. Na račun Židova smiju se zajebavati samo Židovi jer svaki je Židov potomak Hitlerove žrtve, dakle svetac, dakle nedodirljiv, Žrtva sa ogromnim Ž i kad je predmet banalne zajebancije. Da li je svako zajebavanje Židova, preciznije Izraelaca, totalno precizno čelnika države Izrael, antisemitizam i zločin koji vapi do neba? Očito jest.

NJIHOVA NAJNOVIJA žrtva danski je redatelj Lars von Trier. On je, na konferenciji za tisak u Cannesu, zajebavajući se rekao: “Dugo sam mislio da sam bio Židov i bio sam sretan zbog toga, a onda sam kasnije otkrio da sam ustvari nacist jer mi je obitelj njemačka, što mi je također izazvalo određenu ugodu. Razumijem Hitlera. Mislim da je apsolutno u nekim stvarima pogriješio, ali ga jednako tako mogu vidjeti kako na samom kraju sjedi u svojem bunkeru. Premda sam naravno jako na strani Židova, ali ne previše jer je Izrael prava gnjavaža.“ Ta je izjava bila dovoljna da se nakon premijere Trierovog filma „Melancolia“ otkaže afterparty jer su vlasnici prostora, pogodite tko. Trier živi daleko od Bliskog istoka pa „antisemita“ nisu zatukli, ali jesu u Cannesu proglasili da je „persona non grata.“ Kakav principijelni čin u zemlji u kojoj predsjednik države Sarkozy Rome tretira kao Hitler, kakav principijelni čin u svijetu u kome država Izrael Palestince tretira kao Hitler Židove, kakav humani čin u svijetu u kome su bushevi i ostali učinili i čine više zločina nego stotinu Hitlera. Žrtve su crni, bijeli, žuti, tamnosmeđi, sa turbanom, bez turbana, dječica, žene, starčad... Afganistan, Irak, Libija, Palestina...

PRISJETIMO SE samo najnovijih holokausta. Da bi netko riječ rekao. Obrazovani ljudi diljem svijeta šute onako kako su obrazovani ljudi pred šezdeset godina šutjeli u Njemačkoj, Austriji, Rusiji, Mađarskoj, Poljskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Sjedinjenim Državama, Britaniji, Francuskoj kad su pred njihovim očima ubijana ljudska bića zbog zlata, nafte, plina, boje kože, vjere... Šutjeli su onako kako šutimo mi danas. Nijemci su nijemo gledali kako nacisti odvoze Židove u smrt, Rusi su šutjeli dok je Staljin ubijao efikasnije nego Hitler, Hrvati kad su klale ustaše, Srbi dok su umlaćivali četnici, ni danas ne znamo koliko su ljudi ubili partizani. Za vrijeme Domovinskoga rata na jugoslavenskim je prostorima stotine tisuća ljudi pred zločinima zatvaralo i oči i uši. Strah. Strah. Jeziv i opravdan strah. Ako pisnem ostat ću bez posla, budućnosti, glave. Uostalom, nisam Srbin, Hrvat, Afganistanac, Iranac, Libijac, crnac, bijelac, Židov, žut, smeđ... Baš me briga za Palestince. Ameri i Izraelci ih drže u bodljikavoj žici, u Auschwitzu 21. vijeka, gladne, gole, bose, žedne, bez lijekova, ali kakve to veze ima sa mnom? Nisam Palestinac, nisam Palestinka. Ja sam Hrvat. Ja sam Hrvatica. Nismo Palestinci, ali jesmo židovi onako kako su i Palestinci židovi. Naše pretke židove davili su ciklonom B, sretnici, umrli su brzo. Nas multinacionalke i NATO ubijaju na rate. Osiromašeni uran gori je od Hitlerovog plina. Osvrnite se oko sebe, Srbi, Hrvati, Kosovari, Talijani, tko od vas nakon Natovog nastupa na našim prostorima i u susjedstvu nema rak? Imaju ga svi psi, sve ribe, sva naša djeca. NATO je pobio i sve naše unuke i praunuke. Hitleri našega doba utjeruju strah u kosti. Neki od njih, poput Amera, u ime „prava na slobodu govora“, sakrivaju svoju preosjetljivost na kritiku dok drugi, poput izraelskih diktatora, misle da imaju alibi za režanje na svaki šapat jer se njihovim djedovima dogodio holokaust. Ljudi diljem svijeta šute, gledaju i čekaju da im Smrt pokuca na vrata. Ili kao poziv da u NATO trupama odu ubijati Libijce, Afganistance, Palestince... Ili kao rak. Ja sam luda? Ludi su i svi koji govore, pišu i misle poput mene? Među njima ima i Židova i Izraelaca.

NE, NISMO LUDI, pokušavamo razbiti strah u milijunima koji slično misle. Da li je moguće da nemamo pravo ni na krik ni na bijes? Ostala je samo šutnja? Ljudi moji, jebeš takav život, jebeš takav svijet, jebeš takvu demokraciju. Žao mi je što se Lars Von Trier ispričao, žao mi je što ljudi današnjice ne kuže da bi se vođe države Izrael trebale ispričati svim Židovima i svim nežidovima zbog onoga što čine Palestincima i zato što manipuliraju prošlošću da bi umanjili današnje zločine. Znam da moj tekstuljak ne može promijeniti svijet, ali se nadam da će doći do ušiju zločinaca i uznemiriti ih jako, jako, onako kako istina uznemiri gadove kad skuže da nisu baš svi popušili njihovu priču. Baš vas volim, dragi moji čitatelji. Kako ću živjeti bez vas? Zbogom, ako je vlasnik Nacionala... Pogodite tko.