PREMIJERKA Jadranka Kosor u društvu čelnog čovjeka Janafa Ante Markova, koji je prošlog tjedna s ruskom tvrtkom Zarubezhneft potpisao ugovor koji dugoročno ugrožava opstanak Inine Rafinerije u SiskuNakon što je predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern prošlog tjedna u medijima iznio zabrinutost zbog usporavanja tempa modernizacije Rafinerije Sisak, novi udarac budućnosti te rafinerije zadan je u suradnji Hrvatske vlade i državne kompanije za transport naftnih derivata Janafa. Naime, Janaf je prošlog tjedna tijekom posjeta ruskog ministra energetike Sergeja Šmatka s ruskom državnom naftnom kompanijom Zarubezhneft potpisao ugovor o povratu naftnog terminala u Bosanskom Brodu. Na temelju tog ugovora Janaf će opet u vlasništvo dobiti naftni terminal kod rafinerije Bosanski Brod, koji je uništen u ratu, i preko cijevi spojiti ga na svoj planirani sustav produktovoda koji će omogućiti Zarubezhneftu da svoje derivate iz rafinerije vrlo povoljno transportira diljem Hrvatske. Na taj način, Rafineriji Bosanski Brod faktički je omogućen iznimno kvalitetan ulazak na hrvatsko tržište naftnih derivata, gdje će u vrlo kratkom vremenu moći konkurirati proizvodima naftne kompanije Ine.

NA TEMELJU SPORAZUMA Janaf je faktički u povrat dobio zemljište gdje je nekoć bio terminal koji će trebati u potpunosti izgraditi, te novog velikog potrošača koji bi u narednim godinama trebao uvećati prihode kompanije. U tom smislu Janafov poslovni potez je legitiman, no teško je shvatiti koji je strateški interes Janafova većinskog vlasnika, a to je država, da se krene u takav poslovni potez. Naime, pokretanjem projekta gradnje produktovoda, ali i ulaskom na tržište skladištenja i transporta naftnih derivata općenito, kao što Janaf planira učiniti na nedavno kupljenom terminalu na zagrebačkom Žitnjaku, velikim stranim kompanijama bit će moguće kroz suradnju s Janafom u Hrvatsku dopremiti velike količine gotovih derivata i potom ih kroz cijevi transportirati diljem Hrvatske, te tamo skladištiti do puštanja na tržište. Na taj način ispada da Janaf postaje infrastruktura za uništavanje najveće Inine komparativne poslovne prednosti, a to su rafinerije smještene u Hrvatskoj. Pokretanje takvog projekta, a on je uvršten i na popis Vladinih strateški važnih investicijskih projekata, u situaciji kad Davor Štern de i Janafa na budućnost Rafinerije Sisak kao predstavnik Vlade u Nadzornom odboru Ine prosvjeduje zbog spore modernizacije rafienrije u Sisku, čini se još nerazumnija jer se na taj način faktički MOL-u daje alibi za usporavanje planiranih ulaganja u Sisku. Naime, nakon modernizacije rafinerije Rijeka, obnovljena rafinerija u Sisku ima smisla jedino ako će, uz istočnu Hrvatsku, svoje proizvode prodavati na tržištu BiH, kao posljednjih nekoliko godina. Direktna konkurencija sisačkoj rafineriji na tim tržištima je rafinerija Bosanski Brod, uz napomenu da Vijeće ministara BiH već nekoliko godina iznimno niskim odredbama o kvaliteti zapravo blokira izvoz veće količine Ininih visokokvalitetnih goriva na tamošnje tržište.

PRIDODA LI SE TOME činjenica da je nedavno Zarubezhneft dobio novi trogodišnji moratorij na plaćanje poreza od Vlade Republike Srpske, očito je da ta tvrtka u svojoj matičnoj državi uživa povlaštenu poziciju u odnosu na Inu. U Ini već dugo vremena i otvoreno prosvjeduju zbog takve situacije, pa je nejasno zašto bi država preko svog poduzeća toj tvrtki faktički omogućila ulaz na ovdašnje tržište, dok se Inu političkim mjerama u BiH blokira. Vlasnički interes države svakako je profitabilni Janaf, ali taj cilj ne bi se trebao ostvarivati nauštrb profitabilnosti Ine, u kojoj država ima gotovo 50-postotni udjel. Hrvatska vlada proteklih mjeseci ulaže golemi trud u to da se u odnosima s MOL-om pozicionira kao ravnopravan partner koji brine za uspješnu budućnost kompanije, pa je šteta da se takav legitimitet potom gubi neusklađenim odlukama i potezima kao što je bio ovaj. U konačnici, Inina Rafinerija Sisak zapošljava 650 ljudi, još barem toliko u ostalim Ininim tvrtkama kćerima i kooperantskim tvrtkama ovisi o njezinu postojanju, a radi se i o najvećem poslovnom subjektu u cijeloj Sisačko-moslavačkoj županiji. Na temelju toga jasno je da bi eventalna propast Rafinerije bila ekonomska katastrofa, ne samo za Inu, već i za cijelu sisačku regiju. Upravo zbog toga, svaki potez koji bi mogao imati dalekosežne posljedice na poslovanje sisačke rafinerije trebao bi biti donesen nakon ozbiljnog promišljanja. Pitanje je li u ovom slučaju to bilo tako.