Objavljeno u Nacionalu br. 431, 2004-02-17

Autor: Maroje Mihovilović

VIJETNAMSKI RAT U PREDSJEDNIČKOJ KAMPANJI

Veteran Kerry u prednosti pred dezerterom Bushom

Već je jasno da će Demokratsku stranku na američkim predsjedničkim izborima u studenome predstavljati John Kerry: sada njegovi protivnici pokušavaju ocrniti njegovu ratnu karijeru veterana vijetnamskog rata, u kojem je George Bush služenje izbjegao političkim vezama

Kerry biračima daje do znanja da je ratovao u Vijetnamu i ondje postao ratni heroj te da ga stoga njegovi drugovi iz rata itekako cijene.Kerry biračima daje do znanja da je ratovao u Vijetnamu i ondje postao ratni heroj te da ga stoga njegovi drugovi iz rata itekako cijene.Jedan je od najljepših Shakespeareovih monologa onaj iz povijesne drame “Henrik V.”, u kojem taj kralj hrabri svoje vojnike uoči bitke kod Agincourta na dan Svetog Krispina 1415. Henrik V. govori im da ih je malo, ali da će to biti slavni dan, kojeg će se mnogo godina poslije sjećati i pričati svojoj djeci o pothvatu koji su napravili njih nekolicina, “mi sretna nekolicina, mi družina braće”. Izraz “band of brothers” ? “družina braće” ? pretvorio se u engleskom jeziku u pojam za drugarstvo koje se stvori u ratu, pa su nedavno i Steven Spielberg i Tom Hanks snimili TV seriju o drugarstvu u II. svjetskom ratu “Band of Brothers”.

Taj se pojam sve češće pojavljuje i kad se u američkim novinama govori o ovogodišnjoj predsjedničkoj predizbornoj kampanji vodećeg demokratskog kandidata Johna Kerryja. S njim se često na njegovim predizbornim skupovima pojavljuje i njegova “družina braće” kojoj je pripadao dok je ratovao u Vijetnamu. Tako Kerry biračima daje do znanja da je ratovao u Vijetnamu i ondje postao ratni heroj te da ga stoga njegovi drugovi iz rata itekako cijene.

Na jednom nedavnom predizbornom skupu pojavio se zajedno s Kerryjem na pozornici i vijetnamski veteran koji mu je javno zahvalio za ono što je učinio prije 35 godina. Kerry je bio zapovjednik malog ratnog broda koji je patrolirao deltom Mekonga, često pod vatrom Vijetnamaca. U jednom okršaju, i sam ranjen, hrabro je pod kišom metaka uputio svoj brodić do pogođenog američkog patrolnog broda kako bi spasio članove posade. Zapovjednik tog brodića sada se Kerryju javno zahvalio što mu je spasio život.

Otkad je Kerry 2002. objavio da će se kandidirati na predsjedničkim izborima, njegova biografija postala je predmet intenzivnog istraživanja. Kerry je bio uvjeren da je irskog podrijetla, a novinari Boston Globea otkrili su da mu je djed po ocu bio budimpeštanski Židov, Fritz Kohn, koji je u SAD došao početkom 20. stoljeća. Pomno je istražena i njegova mladost pa se sad mnogo zna i o njegovu ratovaju u Vijetnamu, o čemu je Douglas Brinkley napisao knjigu “Tour of Duty: John Kerry and the Vietnam War”. Sam Kerry u Vijetnamu je pisao podroban dnevnik u kojem je opisivao događaje i iznosio svoje misli i osjećaje.

Kerry je bio mladić sklon Demokratskoj stranci, kojem je uzor bio predsjednik John Kennedy. I on je poput Kennedyja potjecao iz Massachusettsa i neko se vrijeme družio s polusestrom Kennedyjeve supruge Jacqueline Kennedy pa je kao 19-godišnjak 1962. upoznao Kennedyja i sudjelovao u nekim političkim akcijama njegova brata Roberta. Kad je Kennedy 1963. ubijen, Kerry se zarekao da će slijediti njegovu političku liniju i u svemu ga uzimati kao primjer. Zbog toga se po završetku studija na Yaleu dobrovoljno prijavio u američku vojsku, i to u mornaricu, kako bi služio u istom rodu kao Kennedy. Služio je 1967. u tehničkom odjelu raketne fregate USS “Gridley”, koja je plovila u Tonkinškom zaljevu, a 1968. se dobrovoljno prijavio na mali patrolni brod, kao i Kennedy u II. svjetskom ratu na Pacifiku, kad se kao zapovjednik malog torpednog broda PT-109 iskazao u bitki za Guadalcanal.

Patrolni su brodovi na početku rata samo kontrolirali vijetnamsku morsku obalu, no kad je potporučnik Kerry postao zapovjednik patrolnog broda PFC-44, zapovjednik američkih snaga na Pacifiku, admiral Elmo Zumwalt, počeo je patrolne brodove slati po rijekama duboko u unutrašnjost vijetnamskog teritorija da ometaju prelazak rijeka vijetnamskim partizanima. Tako je i Kerry preuzeo jedan od najopasnijih zadataka u Vijetnamu. Sudjelovao je u brojnim okršajima, koje je opisao u dnevniku i intervjuima. Na rijeci Mekong, zbog opasnosti od iznenadnih napada gerilaca, vrijedila su posebna pravila, pa on ne krije da su stradali i civili za koje se sumnjalo da su prikriveni gerilci. Kerry je s posadom nekoliko puta izlazio i na obalu, bilo je i okršaja na kopnu. Opisao je i kako je ubio neke gerilce.

U tim je okršajima Kerry triput ranjen. Nijedna rana nije bila teška, a kad ga je šrapnel pogodio u nogu, dva je dana bio na poštedi. Dobio je dva odlikovanja, od kojih je jedno vrlo visoko, Srebrna zvijezda, za iznimnu hrabrost. Američki vojnici ranjeni od neprijateljske vatre dobivaju orden Purpurno srce. U ono vrijeme bi8lo je pravilo da svaki vojnik koji dobije tri takva ordena ima pravo na premještaj iz Vijetnama. Kerry je nakon trećeg ranjavanja u ožujku 1969. dao molbu da bude prebačen te je kraj služenja vojske 1970. dočekao u vojnom uredu u Massachusettsu.

Kerry je u Vijetnam otišao kao patriotski raspoložen mladić, uvjeren da je to opravdan rat u kojem je bio spreman poginuti za domovinu. No u Vijetnamu je shvatio da ljudi ginu nizašto i, vrativši se u SAD, počeo je agitirati protiv rata, uključio se u veliki antiratni pokret, sudjelovao u marševima i mitinzima. Osnovao je i utjecajnu organizaciju Vijetnamski veterani protiv rata a 1971. je bio pozvan da svjedoči pred senatskom komisijom koja je preispitivala američki angažman u Vijetnamu. U tadašnjem govoru plastično je opisao kakve zločine američki vojnici čine u Vijetnamu i apelirao na savjest senatora da prekinu rat: “Kako možete poslati u rat mladića koji će posljednji poginuti zbog jedne pogreške!” Poslije je postao političarom, 1984. ušao u Senat i postao jednim od najutjecajnijih vođa Demokratske stranke, često se baveći i vojnim pitanjima.

Posljednjih su se desetljeća vodeći američki republikanci uglavnom mogli ponositi svojim vojnim biografijama, bilo kao zapovjednici, poput nekadašnjeg predsjednika Dwighta Eisenhowera, ili kao heroji na bojištu, poput Georgea Busha, oca današnjeg predsjednika, koji je bio pilot lovca na Pacifiku, ili senatora Boba Dolea, predsjedničkog kandidata 1996., koji je u Italiji bio teško ranjen kao pripadnik pješaštva. Ali nakon Kennedyja Demokratska stranka među svojim vodećim ljudima nije imala heroja. Posljednji američki demokratski predsjednik Bill Clinton preko veze je izbjegao regrutaciju, a ni većina drugih demokratskih političara, pa ni ovogodišnjih predsjedničkih kandidata, nije se mogla pohvaliti svojim vojnim biografijama. I donedavno vodeći demokratski predsjednički kandidat Howard Dean izbjegao je regrutaciju na temelju sumnjive liječničke dokumentacije. Jedino su Kerry i umirovljeni general Wesley Clark, koji je prije nekoliko dana izišao iz utrke za demokratsku predsjedničku nominaciju, ratovali u Vijetnamu. Kerry je postao miljenikom američkih demokratskih birača i stoga što je u sadašnje doba rata protiv terorizma i velike brige za američku sigurnost mogao pokazati da u ratnim pitanjima ima iskustva i da mu se ne može pripisati da je izbjegavao služiti domovini.

Ipak, američki desničari pokušali su posljednjih dana diskreditirati Kerryja zbog Vijetnamskog rata. U napisima na Internetu osporava se njegovo ratno junaštvo, umanjuju njegove rane i tvrdi da je iskoristio tri bezazlene rane da pobjegne iz Vijetnama. Desničari su ga posebno pokušali diskreditirati zbog onoga što se dogodilo nakon njegova povratka u SAD.

Prošlog tjedna dnevnik Washington Times objavio je prilog smišljen da diskreditira Kerryja u očima veterana Vijetnamskog rata. Na naslovnici je objavio fotografiju s protestnog zbora protiv rata u Vijetnamu u ljeto 1970. u Valley Forgeu u Pennsylvaniji. Ta fotografija tobože dokazuje da se Kerry družio s izdajicama SAD-a. U prvom planu među aktivistima vidi se glumica Jane Fonda a u trećem reda iza nje sjedi John Kerry. List podsjeća da je Jane Fonda usred Vijetnamskog rata 1972. otišla u Sjeverni Vijetnam i u Hanoju preko državnog radija govorila protiv SAD-a te se slikala sa sjevernovijetnamskim vojnicima za protuavionskim topovima koji su pucali po američkim avionima. Zbog toga je dobila pogrdni nadimak “Hanoi Jane”. Desničarski mediji odmah su i Kerryja proglasili izdajicom. Desničarski radijski voditelj Rush Limbaugh suprotstavio je Kerryju senatora Johna McCaina, koji je bio vojni pilot, srušen je nad Sjevernim Vijetnamom i šest je godina proveo u ratnom zarobljeništvu, mučen i ponižavan, dok se Kerry družio s Jane Fonda. Ona je zbog svog djelovanja za vrijeme Vijetnamskog rata i kritiziranja predsjednika Richarda Nixona omrznuta među desničarima. Ta glumica, kći slavnog filmskog glumca Henryja Fonde, u vrijeme svojeg najjačeg antiratnog angažmana bila je na vrhuncu karijere: 1971. je osvojila Oscara za triler “Detektiv Klute”. Nakon što se razvela od francuskog filmskog redatelja Rogera Vadima, udala se za američkog proturatnog aktivista Toma Haydena. Govorila je na brojnim antiratnim skupovima, a vrhunac njenog angažmana bio je odlazak u Sjeverni Vijetnam 1972.

No objektivniji američki novinari ističu da su Jane Fonda i Kerry samo bili na istom antiratnom skupu ? i to je sve. Našli su se u blizini samo zato što su bili u grupi govornika, a takvih je bilo petnaestak. U to vrijeme ona je imala 33 godine i bila slavna glumica i poznata aktivistica, a on je imao 27 godina i tek se uključivao u antiratni pokret. Fotografija je snimljena 1970., dvije godine prije nego što je Jane Fonda otišla u Sjeverni Vijetnam, pa ni stoga nije dokaz da je Kerry podržao njen čin.

CNN je u povodu toga intervjuirao danas 66-godišnju Jane Fonda, koja je napustila radikalnu retoriku, razvela se od Haydena, udala za južnjačkog milijardera Teda Turnera, osnivača CNN-a, i posljednjih godina, nakon što se razvela i od njega, postala gorljivom kršćankom. Izjavila je da je optužba besmislena već i stoga što je Kerryja upoznala tek na nekom primanju prije dvije-tri godine. Istina je da su 1970. bili na istom skupu, ali se “ondje nisu ni rukovali”. Kerry je, podsjeća ona, u Vijetnamu bio tri godine, triput je bio ranjen, dobio je dva visoka vojna odlikovanja za hrabrost, riskirajući život pokazao patriotizam. No poslije je pokazao i društvenu odgovornost kad je, politički se angažiravši, propitivao opravdanost rata u kojem je sudjelovao i u kojem su poginuli njegovi drugovi.

CNN je istražio što danas vijetnamski veterani misle o tome. Predsjednik udruge vijetnamskih veterana rekao je za CNN da Kerryja podržava većina veterana, kao dosad nijednog predsjedničkog kandidata nakon Vijetnamskog rata. To je neugodno za desničare jer Bush gubi podršku u korist Kerryja u populaciji na koju se dosad jako oslanjao. Kerryjevo ratno herojstvo potaknulo je novinare da usporee Kerryjevu vojnu biografiju s vojnom biografijom predsjednika Busha. Ta je usporedba postala jednom od središnjih tema predizborne kampanje, za Busha vrlo neugodna. Dosad su republikanci sebe isticali kao patriote spremne da se žrtvuju za domovinu, a demokrate napadali kao izdajice i dezertere, a sad je ispalo obrnuto.

Bush se 1968. prijavio za Nacionalnu gardu, neku vrstu teritorijalne obrane, i tako izbjegao odlazak u Vijetnam. Pripadnici Nacionalne garde nisu bili stalno u vojarnama, nego su uvelike kombinirali svoje vojne dužnosti s civilnima. Bushove obveze u Nacionalnoj gardi bile su neznatne: morao je 12 vikenda godišnje provesti na vojnoj obuci i još dva tjedna na većoj vježbi. Bush se prijavio za obuku pilota lovačkih aviona ? a to su bili stari avioni, koji su tada izlazili iz upotrebbe ? pa je bilo sigurno da njih neće slati u Vijetnam. Bio je u Nacionalnoj gardi u Texasu, nedaleko od svog doma, a u svibnju 1972. zatražio da ga premjeste u Alabamu, kako bi mogao raditi u predizbornoj kampanji prijatelja svog oca. U svibnju 1973. iz te je postrojbe dobio častan otpust i otišao studirati ekonomiju na Harvardu. U intervjuu prije desetak godina priznao je da je otišao u Nacionalnu gardu samo zato da ne ode u Vijetnam.

Doznaje se da čak ni u Nacionalnoj gardi nije ispunjavao svoje dužnosti, da je otišao osam mjeseci prije roka, a nije baš bio revan ni pri javljanju u postrojbu. Umirovljeni časnik, koji je tada bio zapovjednik centra Nacionalne garde u Alabami, ne sjeća se da je Busha ikada ondje vidio. U novinama se tvrdi da Bush uopće i nije otišao na obuku u Alabamu, nego je tu godinu dana proveo u Texasu. Prije desetak dana u intervjuu u Ovalnom uredu Bijele kuće televizijski novinar Tim Russert izrazio je sumnju pred samim Bushom u njegova uvjeravanja da je “časno ispunio svoju obvezu”. Prošlog tjedna predstavnik za tisak Bijele kuće Scott McClellan objavio je da su u vojnoj arhivi u Coloradu pronađeni dokumenti iz 1972. i 1973. koji dokazuju da je Bush bio u Alabami i zato dobio časstan otpust iz Nacionalne garde. Ali McClellan nije novinarima predočio dokumente iz učilišta Nacionalne garde u Alabami, nego iz financijske službe Nacionalne garde. Svaki čovjek koji dolazi na obuku u Nacionalnu gardu ili služi u njenoj postrojbi za svaki dan obuke ili službe dobiva dnevnicu, koju evidentira porezna uprava. Tako su ? na temelju poreznih, a ne vojnih dokumenata ? utvrđeni dani koje je Bush navodno proveo u Alabami na obuci, a prema tim dokumentima on jest prešao minimum dana na koje je bio obvezan. McClellan je tvrdio da je to dokaz da je Bush časno obavio svoju dužnost. Ali ti dokumenti pokazuju da nije bio plaćen ni za jedan dan za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan, prvih pet mjeseci navodnog službovanja u Nacionalnoj gardi Alabame, nego samo za dva dana u listopadu, četiri dana u studenom, te da opet nije plaćen ni za jedan dan u prosincu. Plaćen je za nekoliko dana u siječnju, ali ga nema u poreznoj evidenciji za veljaču i ožujak. Ponovno je plaćen za nekoliko dana u travnju, a u svibnju bio otpušten iz Nacionalne garde. Bush je možda formalno zadovoljio kriterije Nacionalne garde za častan otpust, no dokumenti ? čak ako su i točni ? ne ostavljaju dobar dojam o Bushu kao vojniku. Osim toga, američki novinari jako sumnjaju u njihovu točnost.

A u cijeloj toj priči nedostaje ? Bushova “družina braće”. U svakoj vojnoj postrojbi stvaraju se prijateljstva i poznanstva kojih se ljudi trajno sjećaju. Ispada da ih jedino inače druželjubivi Bush nije imao. On sam nikada nije spomenuo ime ni jednog druga kojeg je stekao u Alabami. Dakako, svaki se Amerikanac dobro sjeća ako je ikad susreo nekog američkog predsjednika, ali još se nije javio nitko tko se sjeća da je vidio Busha u Nacionalnoj gardi Alabame. Tek se ovih dana javio čovjek kojem se čini da je susreo Busha na obuci, ali nije baš osobito uvjerljiv. Ako je Bush bio vojnik, gdje je njegova “družba braće”? Jer ako je i služio, nijedan vojnik koji nema svoju “družbu braće” ? nije pravi vojnik.

Vezane vijesti

'Bush je kriv za sve'

'Bush je kriv za sve'

Oko dvije trećine Amerikanaca vjeruje da je bivši američki predsjednik George Bush odgovoran za loše stanje američke ekonomije dok nešto manji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika