Objavljeno u Nacionalu br. 433, 2004-03-02

Autor: Maroje Mihovilović

POZADINA PRISLUŠKIVANJA GLAVNOG TAJNIKA UN-a

Blair prisluškivao Annana jer ga je želio smijeniti

Kad je bivša članica britanske vlade Clare Short prošlog tjedna objavila da su britanske tajne službe prisluškivale glavnog tajnika UN-a Kofija Annana, otvorio se velik skandal: novi dokazi upućuju da Britanci i Amerikanci redovito prisluškuju diplomate UN-a i savezničkih zemalja

Clare Short, bivša Blairova ministrica za međunarodni razvoj, 25. veljače u intervjuu za britanski Radio 4 otkrila je da je britanska tajna služba lani mjesecima prije iračkog rata špijunirala glavnog tajnika UN-a Kofija Annana kako bi otkrila njegoClare Short, bivša Blairova ministrica za međunarodni razvoj, 25. veljače u intervjuu za britanski Radio 4 otkrila je da je britanska tajna služba lani mjesecima prije iračkog rata špijunirala glavnog tajnika UN-a Kofija Annana kako bi otkrila njegoBritanski premijer Tony Blair posljednjih tjedana iz jedne afere upada u drugu. Uspio se izvući iz skandala zbog samoubojstva znanstvenika Davida Kellyja, prebrodio je i parlamentarnu krizu zbog povećanja školarina na sveučilištima, prošao je kroz još neke političke nevolje, a kad se već činilo da je najteže razdoblje upravljanja britanskom vladom iza njega ? pa je čak prošlog tjedna najavio da će se kandidirati za treći premijerski mandat ? izbio je novi, možda i najveći skandal.

Clare Short, bivša Blairova ministrica za međunarodni razvoj, 25. veljače u intervjuu za britanski Radio 4 otkrila je da je britanska tajna služba lani mjesecima prije iračkog rata špijunirala glavnog tajnika UN-a Kofija Annana kako bi otkrila njegove stavove o tom ratu i što namjerava. Štoviše, ona je otkrila da je kao članica vlade čitala transkripte njegovih telefonskih razgovora. To joj je bilo vrlo neugodno, jer je i ona sama često s njim razgovarala telefonom. Na izričito pitanje novinara je li britanska tajna služba pokrenula akciju da se Annan špijunira, ona je odgovorila: “Da, apsolutno.”

Njezina je izjava, koju je potvrdila i proširila u još jednom intervjuu što ga je dala sljedećeg dana, izazvala brojne reakcije. Blairu su tog sljedećeg na konferenciji za novinare postavljena i brojna pitanja o izjavi Clare Short. On je nije htio ni potvrditi ni opovrgnuti, samo je rekao da su “neodgovorne i nekonzistentne”.

To nije prvi put da je Clare Short iznosila za Blaira neugodne stvari. Bila mu je bliska suradnica do proljeća prošle godine, kad se s njim sukobila zbog rata u Iraku.

Clare Short rodila se u Birminghamu 15. veljače 1946. u skromnoj irskoj obitelji kao drugo od sedmero djece. Završila je gimnaziju u Birminghamu i studij političkih znanosti u Leedsu te se zaposlila kao državna činovnica u ministarstvu unutarnjih poslova. Vidjela je kako rade političari i zaključila da nisu ništa bolji od nje. Stoga se 1983. kao članica Laburističke stranke kandidirala na izborima za parlament i pobijedila. U parlamentu se bavila ponajviše socijalnim, humanitarnim i ženskim pitanjima. Početkom 90-ih ušla je u laburističku vladu u sjeni, isprva zadužena za ženska pitanja, potom za transport a na kraju za pomoć inozemstvu. Kad su 1997. laburisti pobijedili na izborima, postala je ministricom za inozemnu pomoć i razvoj. To ministarstvo bavi se britanskom pomoći zemljama u razvoju. Ona je bila nešto više lijevo politički orijentirana od Blaira, ali je prihvatila njegovu centrističku politiku, ipak stalno napominjući da laburisti moraju paziti na socijalnu dimenziju.

Kao ministrica istaknula se efikasnošću, ali i oštrim jezikom. Izazvala je krizu u američko-britanskim odnosima kad je izjavila da američki predsjednik Clinton zbog seksualnih afera “nije osoba dostojna tog položaja”. Poznata je bila i po oštrim izjavama o inozemnim tražiteljima pomoći koji odviše traže. Posvađala se i s Vatikanom, jer ga je napala da politikom zabrane kontracepcije otežava razvoj siromašnih zemalja. Ona smatra da Britanija ima obavezu pomagati drugima, ponašati se odgovorno na međunarodnoj sceni i štititi međunarodni poredak. Njeni kritičari smatraju je prestrogom, čak i puritankom, jer se svojedobno založila da se donese zakon kojim bi se zabranilo objavljivanje fotografija djevojaka golih dojki u dnevnim listovima.

Stoga je u javnosti jako odjeknulo novinsko otkriće da se dvaput udavala, prvi puta s 18 godina. Taj je brak nakon sedam godina završio razvodom. Njezin drugi suprug, koji je kao i ona bio političar, umro je 1993. Otad živi s majkom u Birminghamu. No prije nekoliko godina otkriveno je da ima i sina kojeg je rodila s 18 godina, ali je s prvim mužem zaključila da ga zbog siromaštva ne može podizati pa ga je dala na usvajanje. Sina Tobyja pronašla je 31 godinu poslije i s njim počela razvijati novi odnos, zbog čega je izjavila da je “sretnija nego ikad”.

Kad se Britanija počela pripremati za rat u Iraku, ona i bivši ministar vanjskih poslova Robin Cook tvrdili su da se u rat smije ići samo pod okriljem UN-a. Prijetila je da će izići iz vlade ako Blair s američkim predsjednikom Bushom u rat krenuti protiv stava UN-a. Samo nekoliko dana prije nego što je počeo rat u Iraku, 10. ožujka 2003., kad je već bilo sasvim jasno da je rat neizbježan, na vlastiti zahtjev pojavila se u emisiji “Westminster Hour” BBC-jeve radiostanice “Radio 4” i objavila da će podnijeti ostavku ako Blair krene u rat bez rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a. Procjenjivalo se da bi njen primjer mogli slijediti i drugi političari, bivši ministar vanjskih poslova Robin Cook koji je tada bio član vlade za odnos s parlamentom, pomoćnici ministara, očekivalo se čak dvadesetak ostavki na nižim vladinim razinama.

Clare Short preko radija je održala dramatičan govor koji su sutradan prenijele sve britanske novine: “Došla sam ovamo govoriti u posljednji čas, da upozorim da, ako vojna akcija ne dobije podršku UN-a ili ne bude podrške UN-a za obnovu zemlje, ja neću podržati vojnu akciju, to kršenje međunarodnog prava i potkopavanje UN-a, te ću napustiti vladu. Mislim da je trenutak da se stave karte na stol. Ja ne mogu ostati u vladi i braniti neobranjivo.” Optužila je Blaira da se ponaša neoprezno i svojim ponašanjem pridonosi općoj atmosferi lakomislenosti: “Cijela atmosfera u sadašnjoj situaciji odiše lakomislenošću koja potkopava Ujedinjene narode u ovom dezorijentiranom svijetu, koji je mnogo širi od Iraka, lakomislenošću prema našoj vladi, lakomislenošću prema vlastitoj budućnosti, a ja se tome jako čudim.”

U obraćanju preko radija optužila je Blaira da je prema njoj i drugim skepticima u odnosu na britansku politiku prema Iraku bio neiskren. Poznato je da je Blair svakako želio da Clare Short prihvati njegovu politiku, posebno je nju informirao o svojim potezima, a ona ga je optužila da nije bio iskren prema njenim stavovima i prijedlozima, jer joj je govorio da se i oni razmatraju, iako to nije bilo točno, iako se Blair već odlučio za drukčiju političku liniju.

Blair ju je bio pozvao na razgovor i uvjerio da će sve biti u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. Ona se primirila. Neki drugi, među njima i Robin Cook, bili su principijelniji pa su, kad je počeo rat, podnijeli ostavke. Ona je još dva mjeseca ostala u vladi, što su joj mnogi zamjerili. U svibnju je i ona podnijela ostavku i postala jednom od najžešćih kritičarki Tonyja Blaira i njegove vlade. Tvrdila je da joj je lagao, da ju je prevario, to mu nije mogla oprostiti.

U posljednjih desetak mjeseci često ga je kritizirala, a sada se je izišla s pravom političkom bombom. Upravo zato što je tako čvrsto zastupala stav da se u rat smije ići samo pod pokroviteljstvom UN-a, neposredno prije početka rata pažljivo je pratila aktivnosti i stavove Kofija Annana. Annan je u to vrijeme nastojao da se zaustavi rat a situacija u Iraku rasplete u skladu sa stajalištima Vijeća sigurnosti. Diplomatski je pokušavao usuglasiti oprečne poglede na situaciju oko Iraka. Bilo je vidljivo da nije sklon ratu. Veliku pozornost dao je izvještaju glavnog inspektora UN-a za Irak Hansa Blixa, koji je tvrdio da Irak nema oružje za masovno uništavanje pa ne postoji opravdanje za američko-britanski napad. Annan je tijesno surađivao s vodećim europskim zemljama ne bi li našao mirno rješenje za iračku krizu, a u posljednji trenutak pokušao je preko Vatikana čak i organizirati posredničku diplomatsku akciju da se rat spriječi, ali u tome nije uspio.

I britanska vlada pažljivo je pratila Annanovu aktivnost, jer je o njoj ovisilo kako će svjetska javnost ocjenjivati vjerodostojnost politike Blairove vlade prema Iraku. To je mogao biti razlog zašto je ? ako su tvrdnje Clare Short točne ? bila angažirana britanska tajna služba da špijunira Kofija Annana.

U rat se krenulo, razlozi za rat pokazali su se lažnima, a Clare Short je uvjerena da je njen stav bio pravilan i načelan, dok je Blair prevario sve, uključujući i nju, a i britansku javnost. Ona to od tada stalno javno tvrdi, a sada je to ponovila ilustrirajući Blairovu pokvarenost i otkrićem o britanskom špijuniranju glavnog tajnika UN-a, koje je, tvrdi ona, morao odobriti sam Blair. Time ga je toliko razljutila da je on izjavio da će se preispitati njen položaj u Laburističkoj stranci, što znači da bi ona na sljedećim izborima mogla izgubiti mjesto u parlamentu. Blair je potvrdio da je moguće i da državno tužiteljstvo protiv nje pokrene istragu zbog kršenja strogog britanskog Zakona o službenim tajnama.

U UN-u su ogorčeni otkrićem da je britanska tajna služba prisluškivala Annana. Njegov predstavnik za tisak Fred Eckhard izjavio je da je takva aktivnost ? ako je postojala – “protuzakonita, te treba smjesta prestati”. Najavio je da će Annan preispitati mjere sigurnosti oko sebe. U diplomatskim krugovima procjenjuje se da će odnosi Britanije i UN-a jako pogoršati i da će Annan biti mnogo sumnjičaviji prema Britaniji i SAD-u. Tvrdi se da je jedan od razloga te špijunske akcije bio i u tome da se provjeri je li Annan prekoračio svoje ovlasti, što je mogao biti razlog za njegovu smjenu.

Rasplamsala se javna rasprava o tome jesu li su njene optužbe točne ili nisu. Britanski ministar unutarnjih poslova David Blunkett, koji kontrolira neke od britanskih tajnih službi, opovrgnuo je njene izjave rekavši da on ima veće ovlasti u sigurnosnoj sferi od nje, a on nikada nije vidio nijedan transkript nekog Annanova telefonskog razgovora. No Šveđanin Hans Blix, bivši šef kontrolora UN-a koji su tražili oružje za masovno uništavanje u Iraku, tvrdi da je i on bio prisluškivan, a to je potvrdio i njegov prethodnik Richard Butler. I drugi predstavnici UN-a tvrdili su da su se već navikli na to da ih američka i britanska tajna služba sustavno prisluškuju.

Da je riječ o sistematskom špijuniranju, pokazuje još jedan događaj zabilježen ovih dana. Pred sud u engleskom gradu Cheltenhamu izvedena je 27-godišnja britanska prevoditeljica s kineskog Katherine Gun, koja je do prošle godine radila u britanskoj tajnoj elektronskoj obavještajnoj službi GCHQ, koja ima sjedište u tom gradu. Optužena je da je prekršila Zakon o službenim tajnama, što nije poricala. Potvrdila je da je početkom prošle godine londonskom tjedniku Observer dostavila tajni dokument na koji je naišla na svom radnom mjestu, e-mail što ga je tajnoj službi GCHQ poslao američki obavještajac Frank Koza, zaposlen u američkoj elektronskoj obavještajnoj službi NSA, koji je tražio britansku pomoć u prisluškivanju diplomatskih komunikacija Angole, Kameruna, Čilea, Bugarske, Gvineje i Pakistana. Sve te zemlje bile su tada članice Vijeća sigurnosti UN-a i kolebale su se kako da se postave prema zahtjevu SAD-a i Britanije da Vijeće sigurnosti donese rezoluciju kojom bi se odobrio napad na Irak. Očito su u vrhu američke vlade htjeli znati kako razmišljaju diplomacije tih zemalja kako bi na njih mogli utjecati, pa je zatražena pomoć i britanskih prisluškivača, jer se iz Cheltenhama koordinira prisluškivanje europskih i afričkih zemalja.

Ona je bila zgrožena tim zahtjevom, jer je zahtjev smatrala ilegalnim pokušajem da se organizira špijuniranje diplomata nekih Britaniji prijateljskih zemalja pa je odlučila o tome obavijestiti javnost. Pred sudom u Cheltenhamu branila tvrdnjom da joj je to nalagala građanska savjest, da je htjela spriječiti ilegalne aktivnosti te je stoga imala na to pravo. Njeni su odvjetnici tvrdili da će to i dokazati, da je ona ispunila građansku dužnost, a da se vlada ponašala protuzakonito jer je pokrenula nelegalno prisluškivanje, a potom i nezakoniti rat. Iako se očekivalo dugo suđenje, tužiteljstvo je iznenada ? bez ikakva ozbiljnog obrazloženja ? odustalo od tužbe. Navodno je u vladi odlučeno da se od tužbe odustane jer je procijenjeno da bi dugo suđenje otvorilo javnu raspravu o zakonitosti rata u Iraku, a to bi za vladu bilo jako nezgodno. Uz to, suđenje bi moglo skrenuti pozornost javnosti na elektronske špijunske aktivnosti za koje bi britanska vlada htjela da se o njima što manje zna.

Tvrdnje Clare Short i suđenje Katherine Gun skrenuli su pozornost na tajnu operaciju koju Amerikanci i Britanci ? uz pomoć još nekih zemalja ? provode već desetljećima, a ovo što se sada događa s Annanom samo je njen sastavni dio. Riječ je o operaciji “Echelon” – masovnom špijuniranju ne samo potencijalnih neprijatelja, nego čak i prijatelja.

“Echelon” je kodno ime za međunarodnu elektronsku prislušnu mrežu koju su instalirale tajne službe SAD-a, Britanije, Kanade, Australije i Novog Zelanda, a u čijem radu surađuju i druge zemlje. Obavještajni stručnjaci tvrde da te tajne službe prisluškuju raznim metodama praktički cijeli elektronski promet na svijetu, telefonske razgovore, faks poruke, radiorazgovore, elektronsku poštu itd. Isprva se mislilo da se kodno ime “Echelon” odnosi samo na prisluškivanje satelitskih komunikacija, no sada se tim imenom naziva globalna prislušna elektronska mreža, koja nadzire i zemaljski promet.

Današnji “Echelon” nastao je na temelju sporazuma što su ga vlade spomenutih zemalja potpisale još 1947. o međusobnoj razmjeni obavještajnih informacija. Moderna elektronska špijunaža temelji se na onome što su u II. svjetskom ratu britanski kontraobavještajci postigli prisluškivanjem i analiziranjem tajnih njemačkih vojnih komunikacija kodiranih uz pomoć strojeva “Enigma”, koje su u tajnoj operaciji ULTRA genijalni britanski matematičari uz pomoć prvih primitivnih kompjutera uspjeli dešifrirati, što je, danas se svi slažu, bitno pridonijelo savezničkoj pobjedi u ratu. Shvativši važnost elektronske špijunaže, SAD i Britanija 1948. su sklopili dodatni tajni sporazum o stvaranju “Saveza UKUSA” za zajedničku elektronsku špijunažu. U početku taj je projekt elektronske špijunaže bio prvenstveno usmjeren protiv SSSR-a i njegovih satelita.

Prva globalna mreža “Echalona” sagrađena je 1971. i više se puta usavršavala i nadograđivala. Obavještajni stručnjaci smatraju da operaciju vodi tajna američka obavještajna služba Nacionalna agencija za sigurnost (NSA), čije je samo postojanje SAD dugo tajio, sve dok James Bamford nije 1982. razotkrio njene operacije u knjizi “The Puzzle Palace” Centrala NSA je u Fort Meadeu u saveznoj državi Maryland. Britanija je u projektu imala posebno značenje, jer se iz Britanije mogao pratiti elektronski promet u Istočnoj Europi. Britanska centrala te špijunske aktivnosti nalazila se u Cheltenhamu, gdje je tajni špijunski centar GCHQ. Glavna je prislušna instalacija u mjestu Menwith Hill, gdje je zaposleno 1200 ljudi, od toga dvije trećine Amerikanaca.

Posljednjih godina ipak se nešto više piše o “Echelonu”, a dosta informacija o njemu može se naći i na Internetu. Bamford je nedavno napisao još jednu knjigu o elektronskoj špijunaži, “Body of Secrets”, u kojoj je cijelo poglavlje posvetio “Echelonu”. Nevladine organizacije, koje pokušavaju razotkriti djelovanje “Echelona”, tvrde da se uz pomoć te mreže mogu špijunirati gotovo sve elektronske komunikacije: i fiksni i mobilni telefoni, i cjelokupni Internet, i satelitske komunikacije, i radioveze. Prema nekim procjenama “Echelon” pokriva oko 90 posto cjelokupnog prometa na Internetu.

Iako se o “Echelonu” mnogo govori, malo se zna o tome kako funkcionira. Stručnjaci tvrde da to nije služba koja prisluškuje razgovore i hvata elektronsku poštu u realnom vremenu, nego cjelokupni elektronski promet arhivira u bazi u Fort Meadeu ili područnim centrima gdje rade lokalni analitičari te potom pretražuje uz pomoć ključnih riječi, kako bi se naknadno analizirale poruke u kojima se te ključne riječi nalaze. Mreža hvata elektronski promet na nekoliko načina. Upotrebljava zemaljske antene kako bi presrela elektronski promet preko satelita. Mreža ima i vlastite satelite, navodno oko 120, koji prisluškuju zemaljske razgovore između gradova.

U prijateljskim zemljama ima prislušne stanice koje prate mobilne telefone i fiksne telefonske centrale. Prislušni uređaji postavljeni su na ključnim Internet čvorištima, a zadatak im je da identificiraju adrese na koje odlaze pojedini paketi poruka. NSA navodno ima uređaje pomoću kojih može prisluškivati i sav telefonski promet kroz optičke kabele na dnu oceana, preko kojih je sada mnogo veći promet nego preko satelita. Jedan takav uređaj navodno je otkriven 1982. Cijela ta mreža, odnosno operacija, toliko je tajna da američka vlada odbija priznati da ona uopće postoji. Nešto se o “Echelonu” ipak i službeno doznalo jer su australska i novozelandska vlada potvrdile njegovo postojanje.

“Echelon” je bio razvijen za prisluškivanje SSSR-a i drugih komunističkih zemalja, ali nakon završetka hladnog rata čini se da je prisluškivanje usredotočeno na kontrolu terorističkih i kriminalnih grupa. No u zapadnoj Europi sumnjaju da se “Echelon” bavi i industrijskom špijunažom protiv najvećih europskih konkurenata američkim multinacionalnim kompanijama. Tada je dobila kodno ime “P-145 Echelon” i počela ? tvrdi se u nekim europskim političkim i obavještajnim krugovima – služiti SAD-u i Britaniji i za druge obavještajne zadatke, ne samo političke nego i ekonomske. Francuski političari počeli su u prvoj polovici 90-ih sumnjati da američka obavještajna služba pomaže velikim američkim kompanijama u njihovim globalnim poslovima, da se “Echelon” bavi industrijskom špijunažom, skuplja – analizirajući elektronske komunikacije – informacije u korist velikih američkih tvrtki, a ne samo u korist američke vlade. Francuzi su posumnjali kad su velike francuske tvrtke počele gubiti značajne poslove u korist američkih. Tako je 1994. propao posao što ga je “Airbus” htio potpisati sa Saudijskom Arabijom o prodaji putničkih aviona, a potom ga je dobio američki “Boeing”. Slično se dogodilo i s prodajom oružja Brazilu: umjesto francuske tvrtke “Thomson-CSF” posao je dobio američki “Raytheon”.

Sada se sumnja da “Echelon” služi i za špijuniranje Ujedinjenih naroda, diplomata prijateljskih zemalja, ne iz sigurnosnih razloga, nego radi političke koristi SAD-a, Britanije i njihovih najbližih saveznika. Tako je Clare Short skrenula pozornost na kudikamo šire od prisluškivanja glavnog tajnika UN.

Vezane vijesti

Veći pritisak na Siriju

Veći pritisak na Siriju

Međunarodni izaslanik za Siriju Kofi Annan upozorio je u četvrtak Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (VS UN) da bi kriza u Siriji uskoro mogla… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika