Bivši ministar Davorko Vidović izveo računicu koja pokazuje da će povećanje mirovine biti više nego uvredljivo i iznositi 6 kuna i 40 lipa na prosječnu mirovinu.Za saborskom je govornicom kod prošlotjedne rasprave o paketu triju “penzionerskih” zakona bivši ministar Davorko Vidović izveo računicu koja pokazuje da će povećanje mirovine biti više nego uvredljivo i iznositi 6 kuna i 40 lipa na prosječnu mirovinu. Da stvar bude gora, oni s mirovinom manjom od prosječnih 1740 kuna, a takvih je najviše, dobit će još manje ili ništa. Šest kuna i 40 lipa je, kako je rekao bivši ministar, jedan čips od sto grama ili dvije polulitrene obične vode, jedna na dar od HDZ-a druga od HSU-a, s tim da će jednu, kako je primijetio, morati dati HTV-u za pretplatu koja je poskupjela za 3,5 kune, a koju je HDZ, u sklopu svoje bogate predizborne ponude, obećao ukinuti za umirovljeničku populaciju.

Članstvo HSU-a moglo bi uskoro prigovoriti svojim zastupnicima da su pitanje mirovina uspješno riješili samo u svoja tri slučaja Ako bi Sanader održao obećanje dano umirovljenicima, morao bi naći dodatnih tri milijarde kuna, za koje nitko ne zna odakle ih uzeti Izigrani, prevareni, opljačkani umirovljenici više ne vjeruju nikome, ni HDZ-u ni SDP-u, pa su na prošlim parlamentarnim izborima glasali za svoju stranku – Hrvatsku stranku umirovljenika. Kada je na posljednjim parlamentarnim izborima Hrvatska stranka umirovljenika osvojila tri zastupnička mandata, hrvatski je parlamentarizam obogaćen za još jedan fenomen. Prvi put od stvaranja države u Sabor je ušla stranka koja nema prepoznatljiv ideološki predznak. Rasterećeni od jalovih natezanja oko toga spadaju li na ljevicu, desnicu ili centar, umirovljenici su mandate osvojili kao interesna skupina s jasnom zadaćom da političkim sredstvima pokuša poboljšati životni standard svojih neposrednih birača.

U razdoblju Račanove administracije položaj se umirovljenika malo popravio, što pokazuju neumoljivi statistički podaci, no to očito nije bilo dovoljno da umirovljenici povjeruju u nova obećanja iz predizbornih programa političkih stranaka, koja i inače vrijede manje od papira na kojima su napisana. Vidović ipak nabraja da je za njegova mandata umirovljenicima vraćeno osam mirovina, što je državu koštalo četiri milijarde kuna godišnje, ili ukupno 12 milijardi kuna tijekom njihova mandata, da su prosječne mirovine za njegova mandata porasle 35 posto, odnosno sa 1220 kuna na 1740 kuna, ali da svako povećanje mirovina predstavlja pravi udar na proračun i slično.

“Kako da im vjerujemo kad ministar Vidović nije našao vremena ni volje da nas barem primi i sasluša iako smo spadali u njegov resor. Mjesec dana prije izbora Nahtigal i Jordan tražili su sastanak s Vidovićem, ali on nije našao vremena da ih primi. Naišli smo na hladno odbijanje, na ignoriranje, odsustvo svakog ljudskog razumijevanja”, rekao je HSU-ov zastupnik Silvano Hrelja, dodajući da je za njih trojicu glasalo sto tisuća umirovljenika, da je založio obraz i da će se pošto-poto boriti za bolji položaj umirovljenika.

Kako stvari sada stoje, izgleda da je trgovački ugovor koji je Sanader sklopio s umirovljenicima za njega neusporedivo povoljniji nego onaj koji je morao potpisati s manjincima, posebno SDSS-om. Naime, povratak Srba, obnova njihovih kuća spaljenih u danima iza Oluje, a posebno povratak stanarskog prava, na što se ugovorom obvezao, koštat će neusporedivo više od onoga što su za svoju troglasnu podršku njegovoj vladi iskamčili naivni umirovljenici. Oni su u pregovorima ili bili preskromni jer nisu shvatili snagu svoga položaja pred tada očajnim mandatarom ili su krivo izračunali vrijednost Vladine ugovorne obveze prema njima, tek ostaje činjenica da je Sanader dobro kupio, a oni loše prodali robu koju su na tezgu iznijeli.

Da je Vidovićeva računica imala učinak hladnog tuša na vođu HDZ-ove parlamentarne većine Vladimira Šeksa, ali i na HSU-ove zastupnike, bilo je posve jasno vidljivo na malim ekranima. Usto, nitko nije istupio i iznio neki drugi, za umirovljenike povoljniji račun, pa trojici HSU-ovih zastupnika nije preostalo ništa drugo nego da ignoriraju i relativiziraju neugodnu činjenicu od 6,40 kuna.

U kasnijem razgovoru za Nacional umirovljenički zastupnik Dragutin Pukleš pravdao se time da je takav račun sada nemoguće izvesti, da njihova stranka nije radila simulacije, dok je dr. Slade, suprotno tome, tvrdio da će od 1. travnja prosječna mirovina temeljem novih zakonskih izmjena biti veća za 60 kuna i da će umjesto dosadašnjih 1740 kuna iznositi oko 1800 kuna. Točnost Vidovićeva izračuna, međutim, neizravno je potvrdio treći HSU-ov zastupnik Silvano Hrelja priznajući da paket mirovinskih zakona neće donijeti bitno veće mirovine. On međutim upozorava da je to tek prvi korak u ostvarivanju sporazuma s HDZ-om prema kojem bi prosječna mirovina s početkom iduće godine trebala iznositi polovicu prosječne plaće u Hrvatskoj.

Tom obećanju teško će povjerovati i najnaivniji. U uvjetima kada je broj onih koji rade nedovoljan da bi se iz njihovih doprinosa mirovinskom fondu mogle u cijelosti isplaćivati mirovine, one se velikim dijelom moraju alimentirati iz proračunskih sredstava. U ovogodišnjem proračunu, međutim, za bilo kakvo dodatno povećanje mirovina jednostavno nema predviđenih sredstava. No teško je povjerovati da će ih biti i u onome nagodinu, jer vlada Ive Sanadera predviđa skromni gospodarski rast od svega 3,2 posto. Neće dakle biti novostvorene vrijednosti koja bi omogućila veću potrošnju. Odluči li pak Sanader ipak ispuniti obećanje dano umirovljenicima, morat će posegnuti za proračunskim sredstvima namijenjenim razvoju ili se dodatno zadužiti. U svakom slučaju, trebat će namaknuti dodatnih tri milijarde kuna, za koje nitko ne zna odakle ih uzeti.

Ako pak premijer shvati da nije u nacionalnom interesu krasti od budućnosti da bi tim novcem kupio vlastitu političku sadašnjost, od nerealnih obećanja umirovljenicima morat će odustati. Umirovljenici će tako opet ispasti “namagarčeni”, a Sanaderu bi mogao izrasti onaj isti Pinocchijev nos što ga je crtao po svojim predizbornim plakatima optužujući sadašnju opoziciju za neispunjena obećanja.

Kako će članstvo Hrvatske stranke umirovljenika reagirati u tom slučaju, teško je predvidjeti, ali da će svojim saborskim predstavnicima prigovarati kako su umirovljeničko pitanje uspješno riješili jedino u tri slučaja svojih vlastitih mirovina, posve je izvjesno. Važnije od toga bit će svakako pitanje parlamentarne podrške Sanaderovoj vladi, koja će tri HSU-ova glasa morati tražiti negdje drugdje. Gdje i po kojoj cijeni, ne zna još nitko.