IVICA TODORIĆ na čelu je Agrokora i vjerojatno neće odustati od preuzimanja Merkatora, čime bi dodatno ojačao poziciju svog koncerna na prostoru bivše državeU posljednjih nekoliko mjeseci hrvatska prehrambena industrija nametnula se kao vodeća na području bivše Jugoslavije. Ne bi ta činjenica možda bila neobična kad ne bi bilo riječ o industrijskoj grani koju je hrvatska država potpuno zanemarila, dok su one favorizirane, poput građevinskih i brodograditeljskih, u velikim problemima, a dobar dio njih na rubu je propasti. Iako je pomoć države izostala, o sve većim aktivnostima domaćih prehrambenih kompanija gotovo svakodnevno izvještavaju mediji. Ne može proći tjedan, a da se ne pojavi informacija da neka hrvatska tvrtka namjerava preuzeti, kupiti ili izgraditi tvornicu na prostoru bivše Jugoslavije. To su najprije primijetili slovenski novinari koji su u poslovnom listu Finance napisali da “hrvatska prehrambena industrija pretječe slovensku, i to po desnoj strani”. Na taj način jasno su sugerirali da su slovenske tvrke izgubile početnu prednost koju su ostvarile prodorom na tržište bivše Jugoslavije, dok je u drugoj polovici devedesetih Hrvatska grcala u poslijeratnoj ekonomskoj samoizolaciji.

Veliki poslovni udarac za Sloveniju bila je prošlogodišnja akvizicija Droge Kolinske od strane Atlantic Grupe. Kompanija Emila Tedeschija tim je potezom dobila i tri ugledne tvornice u Srbiji: Štark, Grand kavu i Palanački kiseljak. Na slovenske ekonomske analitičare svakako je utjecala namjera Agrokora da preuzme Mercator, slovenski tranzicijski ponos. Iako u toj namjeri Agrokor nije uspio, možda će pokušati ponovo. Nekoliko tjedana nakon što je ta golema akvizicija propala, čime bi koncern u vlasništvu Ivice Todorića stekao još veći utjecaj na prostoru bivše države, pojavila se informacija da je Podravka zainteresirana za kupovinu tvrtki Bambi i Aleva iz Srbije u vrijednosti od oko 100 milijuna eura. Nakon prošlogodišnjih 80 milijuna kuna čiste dobiti, koprivnički koncern nastavio je i ove godine dobro poslovati; u prvom kvartalu ostvario je profit od 25,8 milijuna kuna, što predstavlja rast od 239 posto u odnosu na isto razdoblje lani. Tako sad ovaj prehrambeni gigant, zajedno s brojnim prerađivačkim tvrtkama snažnog potencijala koje djeluju u sklopu Agrokora - Gavrilovića, Kraša, Vindije i ostalih - izaziva strahopoštovanje među konkurencijom u svim državama bivše Jugoslavije. Što i ne treba čuditi, jer bi uskoro sva prehrambeno-prerađivačka industrija na tom području mogla doći u ruke hrvatskih vlasnika, a ta je grana važan instrument svake države za opskrbu stanovništva hranom, ali i za kontrolu poljoprivrede.

Koja je tajna snage hrvatske industrije hrane i pića, za Nacional su objasnili ekonomski analitičar Damir Novotny i Stipan Bilić, direktor Kondina - udruženja konditora Hrvatske. Ta dva ekonomska stručnjaka slažu se da je vodeća pozicija koju je u zemljama bivše Jugoslavije Hrvatska preuzela očekivana. Tvrde i da je ta grana proizvodnje bila dominantna u Jugoslaviji, a da je za to zaslužna najduža prerađivačka tradicija domaćih korporacija u ovom dijelu Europe. Isto tako, obojica smatraju da je za uspjeh prehrambenih kompanija zaslužan isključivo njihov menadžment te da nisu imali nikakvu pomoć države, što je nezamisliva praksa bilo koje zemlje Europske unije. Tamo se, naime, mnoge takve kompanije na druga tržišta šire uz pomoć države, kako kroz subvencije, podjelu troškova akvizicije i izgradnju novih pogona, tako i kroz dogovore na međunarodnoj razini o razmjeni roba, sirovina i usluga. Nacionalovi sugovornici slažu se i da će zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju glavna meta investicija uskoro postati Bosna i Hercegovina, zbog svoje, kako ističu, geografske blizine, jeftine radne snage i prirodnih resursa i potencijala.

EMIL TEDESHI I JADRANKA KOSOR Preuzimanjem Droge Kolinske, Atlantic Grupa je, uz ostalo, postala vlasnik i triju tvornica u Srbiji: Štark, Grand kava i Palanački kiseljakStipan Bilić tvrdi da postoji procjena prema kojoj je hrvatska prehrambena industrija u Jugoslaviji imala 600 mijuna dolara suficita, a kada bi se to preračunalo, danas bi to iznosilo oko tri miljarde eura. On vjeruje da naša industrija ima mogućnosti proizvodnje hrane za više od 20 milijuna stanovnika. “80 posto hrane koja se potroši je industrijski prerađena, samo se 20 posto potroši u prirodnom obliku. Taj podatak jasno pokazuje kolika je važnost ove grane industrije. Prehrambena industrija u mnogim zemljama služi kako bi se rješavali viškovi poljoprivrednih proizvoda i ona je, u pravilu, u svim zemljama strahovito organizirana od strane države, jer se putem prehrambene industrije rješavaju problemi poljoprivrede. Većina uređenih zemalja podržava prehrambenu industriju”, rekao je Bilić te napomenuo da Hrvatska nema viška poljoprivrednih prizvoda te da je zbog toga izostala bilo kakva državna podrška prodoru naše prehrambene industrije na druga tržišta. “Naša poljoprivreda nema viškove i zato nema pritiska države da prehrambena industrija višak hrane preradi i proda u druge zemlje. Svi prodori domaćih prerađivača na tržište bivše Jugoslavije su individualni uspjesi naših kompanija, a oni se nastoje probiti na ta tržišta zbog viškova kapaciteta koje imaju”, zaključio je.

Damir Novotny smatra da je država više pomogla kroz javne radove i visoke cijene javnih radova građevinskom sektoru, nego prehrambenom. Novotny je rekao da se prehrambeni sektor održavao zahvaljujući asimetričnoj sezonskoj potrošnji tijekom turističke sezone. “Kod nas je potrošnja dvostruko veća, kada govorimo o hrani, u odnosu na kupovnu moć domaćeg stanovništva”, rekao je Novotny i kao primjer naveo pivovarski segment, gdje mi imamo potrošnju od 80 litara po glavi stanovnika, dok Srbija ima 40, za što je zaslužan veliki broj turista koji svake godine posjećuje Hrvatsku. Smatra da su našu turističku sezonu mnoge naše Food & Beverage kompanije dobro iskoristile. “Za razliku od prerađivačke industrije, koja je bila na samofinanciranju i financiranju od strane komercijalnih banaka, građevinski sektor bio je obilato podržan kroz toleriranje visokih cijena građevinskih radova u javnim investicijama. Slično je bilo u turizmu, gdje je bilo puno državnih poticaja kroz infrastrukturne investicije u lokalnoj samoupravi. Prerađivačka industrija koja bi mogla biti konkurentna na širem vanjskom tržištu nije dobivala poticaje, a mogla je i trebala je”, zaključio je Novotny te dodao da je unatoč tome najmodernija u ovom dijelu Europe. Kao primjer naveo je Mesnu industriju Gavrilović te rekao da bi se, u slučaju da je država podijelila s tom tvrtkom troškove izgradnje pogona u Poljskoj, Uprava Gavrilovića možda ohrabrila na takvu investiciju. Pogotovo je to trebalo napraviti u Poljskoj jer Gavrilović uvozi meso iz te zemlje. “Kad uđemo u EU, jedan dio industrije bit će pogođen jer će izostati zaštita države. Bilo bi potrebno jedan dio proizvodnje preseliti u Bosnu i Hercegovinu. Točnije, u Bosansku Posavinu, tu ima brojnih političkih barijera, ali ekonomska logika govori da bi tamo trebalo raditi pogone i tvornice”, obajsnio je Novotny. On smatra da su neke naše kompanije, poput Podravke, mogle napraviti i puno više. “Podravku su u tom sprječavale brojne unutarnje afere i loše strateško upravljanje, što je u povezanosti s politikom onemogućilo jače širenje te kompanije i na druga tržišta poput Slovačke, Češke, Poljske i Mađarske. Šteta što nisu iskoristili priliku za širenje na tržište Unije prije krize, jer će im sada to biti puno teže. Isto tako smatram da postoji mogućnost da Podravka preuzme Bambi”, rekao je Novotny.

JOSIP FRIŠČIĆ, PREDSJEDNIK HSSa, Miroslav Vitković, predsjednik Uprave Podravke, Nadan Vidošević, šef Gospodarske komore, i Darko Koren, koprivničko-križevački župan, na sastanku u Podravci, koja ove godine ima rast prodaje od 239 posto i najavila je moguću kupnju tvrtke Bambi iz SrbijeOn smatra i da će Agrokor i dalje ostati fokusiran na kupnju Mercatora te na svoje Greenfield projekte koji pretpostavljaju unaprjeđenje stočnih farmi i klaonica. Stipan Bilić tvrdi da hrvatska prehrambena industrija može povećati proizvodnju za 40 do 50 posto bez ikakvih dodatnih ulaganja. “Ali to mora biti organizirano i napravljeno u suradnji s državom, treba dobro razmisliti što proizvoditi, gdje plasirati proizvode, mi imamo previsoke cijene poljoprivrednih proizvoda. To je pogubno za našu industriju, ali i poljoprivredu”, rekao je Bilić. On smatra da bi preuzimanje proizvodnih pogona u zemljama bivše Jugoslavije znatno moglo olakšati uključivanje države u pregovore. Prema Bilićevim riječima, Makedonija i Srbija imaju poljoprivredne viškove i ako naša prerađivačka industrija dolazi na ta područja, morat će riješiti probleme tih viškova. Jer nitko tko ima poljoprivredne viškove neće podržavati uvoz prehrambenih proizvoda dok njihovi seljaci imaju neprodane proizvode. Taj se odnos mora graditi na izbalansiranoj državnoj razini, ali hrvatska država trenutačno ne pomaže prerađivačkoj industriji. “U zemljama Europske unije postoje vrlo snažna udruženja prehrambene industrije i država nikakve poteze ne povlači bez njihove suglasnosti. Agrokor, iako je velik, država ga ne sluša. Možda se stječe dojam da je drugačije. Radio sam u toj tvrtki od 1994. do 2001., upravo na poslu komunikacije s državnim institucijama, i nikada nisam doživio da nam je ijedna pomogla u području biznisa i poslovanja”, rekao je Bilić.