Damir Grubiša: Autor: Tomislav Miletić/PIXSELLKao dobar igrač pokera Tadić je pažljivo procjenjivao kada je pravi čas da spektakularno uhiti Mladića i učvrsti šanse u srpskoj političkoj areni. U prosincu 2009. članstvo Srbije u Eje podržavalo 65 posto Srba, u prosincu 2010. 57 posto, a u travnju ove godine ta se brojka spustila na 42 posto. Tadić se založio za što brže primanje Srbije u EU i unatoč velikoj opoziciji u zemlji potpisao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU u travnju 2008. Iako taj sporazum još nisu ratificirale Belgija, Finska i Srbiji tradicionalno sklona Francuska, Tadić je požurio i sa zahtjevom za članstvo u Uniji koji je Srbija podnijela 22. prosinca 2009. Čim je u studenome 2010. primila od Europske komisije upitnik s 2483 pitanja i brojnim potpitanjima (Hrvatska je dobila 4500 takvih pitanja), srpska se vlada bacila na posao da odgovori što prije da bi dobila avis i stekla status kandidata.

No pred Srbijom su i dalje bile velike prepreke na tom putu. Najveća prepreka je u liku Sergea Brammertza, haškog tužitelja, koji 6. lipnja mora podnijeti Vijeću sigurnosti UN-a izvješće o tome kako Srbija surađuje s Haškim sudom. Nervoza je rasla jer je usporedo s porastom euroskepticizma u Srbiji i oporba na čelu s prividno upristojenim Tomislavom Nikolićem ojačala i priprema se za izbore. A Europska komisija je stala na stajalište da bez uhićenja Mladića i Hadžića nema šanse da Srbija dobije avis. Srbija je čak donijela i poseban „Akcijski plan za brže stjecanje statusa kandidata" u kojem je iz spomenutog upitnika izdvojila 96 stavki, samoinicijativno anticipirajući tako mjerila koja će dobiti od Europske komisije kada počnu pregovori. To ne znači da će tih mjerila biti baš toliko, a ne i više - Hrvatska ih je dobila oko 120 za otvaranje posebnih poglavlja i još nepoznati broj za zatvaranje tih istih poglavlja - no pod komandom Božidara Đelića, potpredsjednika Vlade za europske integracije, srpske institucije počele su već pripremati reformske mjere od preustroja pravosuđa, javne uprave i izgradnje sustava za borbu protiv korupcije do rješavanja temeljnih imovinsko-pravnih pitanja. Ipak, Damoklov mač ratnih zločina stalno je visio nad Srbijom i situacija je, jednostavno, postala zrela za uhićenje Mladića. Tadić je to učinio u maniri jakog lidera, znajući da ide protiv jednog ne baš toliko zanemarivog dijela javnog mnjenja u Srbiji i da se time, igrajući va banque, potvrđuje prema svojem narodu kao energični vođa koji se usudi ići i protiv uvriježenih kolektivnih stavova i populističkih predrasuda, a prema EU i svijetu kao jamac za europeizaciju Srbije i izvlačenje iz balkanskog mulja.

Tadić se čak okladio s Carlom Bildtom da će Srbija uspjeti stići Crnu Goru na putu u EU, koja već ima status kandidata ali još uvijek nije dobila datum za početak pregovora. Srbija je, naime, započela pregovore o Sporazumu o stabilizaciji s pridruživanjem sa EU dok je bila u zajednici s Crnom Gorom, u listopadu 2005. Crna Gora je nakon proglašenja neovisnosti 2006. brže napredovala i potpisala sporazum s EU 2007., a status kandidata dobila je u prosincu 2010., iako još uvijek nema datum za početak pregovora. No Srbiji na putu u EU stoji i vruć krumpir Kosova. Tadić je sa svojom ekipom uspio uvjeriti vodstvo EU da priznanje neovisnosti Kosova ne bude uvjet za otpočinjanje pregovora, a za uzvrat pristao je na „tehničke pregovore" između Srbije i Kosova koji, po mišljenju same Europske unije, teku "iznenađujuće dobro", iako još nikakav napredak nije postignut. Uhićenje Mladića dolazi tako baš u pravi čas. EU je u jeku ekonomske krize koja jača centrifugalne snage i potiče nejedinstvo i soliranje pojedinih država-članica, a posebice nekih njihovih arogantnih vođa kojima je dosadilo baviti se daljnjim proširenjem na sve siromašnije zemlje u situaciji kada EU treba sve više novaca da spasi članice na rubu bankrota - Grčku, Irsku, Portugal, a sutra i još neke druge. No baš je Grčka - zemlja koja je u svojoj novijoj povijesti doživjela čak tri bankrota - 2009. lansiral kontroverznu Agendu 2014, svojevrsni roadmap za pristupanje Balkana Europskoj uniji. Papandreu se založio da sve zapadnobalkanske zemlje uđu u članstvo EU 2014., a tom ambicioznom, ali i nerealnom datumu još se nadaju u Srbiji.

A te nade su ponovno uskrsnule nakon što su srpska vlada i Boris Tadić dobili nedvosmislene pohvale za „odlučne napore" u pronalaženju uhićenju Mladića od američkog predsjednika Obame i državne tajnice Hillary Clinton, kao uostalom i od predsjednika Sarkozyja. Povjerenik EU za proširenje Stefan Füle posebno je pohvalio Tadića za njegovo vodstvo i osobnu ulogu ne samo u privođenju Mladića, već i zbog njegove „važne uloge u pomirenju i regionalnoj stabilnosti na Zapadnom Balkanu g. No Europska komisija svoje mišljenje o statusu kandidata dat će pred kraj godine, a u međuvremenu se mora pojačati rad na zacrtanim reformama, kaže Fülle. Dan nakon Mladićeva uhićenja u Beogradu je počeo sastanak Vijeća Međunarodnog europskog pokreta, koje se sastalo prvi put izvan granica EU, pa je tako Božidar Đelić mogao izvijestiti sudionike skupa da Srbija sada očekuje da će pred kraj godine dobiti ne samo pozitivan avis, već i datum za početak pregovora. No to ne bi bilo sasvim u skladu s dosadašnjom procedurom pristupanja EU, pa najvjerojatnije spada u skup lijepih želja kojima će se srpska vlada poslužiti u pripremanju sljedećih izbora. Mladić je uhićen (bolje ikad nego nikad), Hadžić je vjerojatno na tom putu, i to su nedvojbeno dobre vijesti ne samo za EU i Srbiju, već i za cijelu regiju. Iako je srebrnički (i škabrnjski) krvnik priveden pravdi, Srbiju ipak na putu u EU očekuje još dug i tegoban put ispunjavanja mjerila i korjenitih reformi, na kojem će se pokazati da je uhićenje Mladića bilo tek lakši dio posla.

Napisao: Damir Grubiša