Odlično upućen u cjelokupnu problematiku, Pankretić za Nacional iznosi pesimističnu prognozu budućnosti poljoprivredno-proizvodnog sektora u Hrvatskoj.Bivši ministar poljoprivrede Božidar Pankretić jedan je od najžešćih protivnika pokušaja Sanaderove vlade da prihvati tzv. Protokol 7. Riječ je o dokumentu kojim Europska unija zahtijeva od Hrvatske povećanje kvota za uvoz poljoprivrednih proizvoda. Ako bi Protokol 7 bio usvojen u sadašnjem obliku, to bi povećalo godišnji uvoz poljoprivrednih proizvoda za minimalno 500 milijuna eura, a domaće proizvođače otjeralo u bankrot.

Prihvaćanjem Protokola 7 poljoprivredna industrija u Hrvatskoj bit će izbrisana, a gubici koji nam prijete mjere se u milijardama eura godišnje Prema standardima EU većina klaonica u Hrvatskoj bit će zatvorena i više neće biti kolinja koje će rezultirati trihinelozomUpravo je Pankretić bio prvi hrvatski dužnosnik koji je pregovarao o ovoj temi. Odlično je upućen u cjelokupnu problematiku i za Nacional iznosi pesimističnu prognozu budućnosti poljoprivredno-proizvodnog sektora u Hrvatskoj. Ujedno najavljuje da bi se mogao transformirati u vođu seljačkih protu-EU demonstracija koje se posljednjih dana najavljuju u medijima.

NACIONAL: Trebaju li hrvatski pregovarači prihvatiti Protokol 7 na čemu inzistira Europska komisija? – U sadašnjoj situaciji Hrvatska ne može prihvatiti kompromis jer nam EU u potpunosti nameće svoje stavove. Prema mojim saznanjima, Hrvatska u dosadašnjim pregovorima nije dobila nikakve koncesije i zato naši pregovarači, koji djeluju po platformi hrvatske vlade, ni u kojem slučaju ne smiju odustati. Nitko nema pravo odustati sve dok Vlada ne promijeni platformu koja znači neprihvaćanje uvjeta Europske unije. A ako Sanaderov kabinet promijeni sadašnje stajalište, onda ćemo morati otvoriti drukčiju raspravu.

NACIONAL: Pregovori su počeli u vrijeme dok ste vi bili ministar poljoprivrede. Kako su izgledali? – Bit ću iskren, i nas su pokušali prisiliti da počnemo ove pregovore, ali smo uspjeli eskivirati cijelu stvar. Bilo je to prošle godine. Nakon što smo se uspjeli izboriti za ukidanje subvencija na uvoz sira u Hrvatsku, stiglo je upozorenje da ćemo uskoro morati početi pregovore o promjenama dijelova Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Cijelu stvar smo odgodili tako da smo poslali nekoliko dopisa u Bruxelles europskom povjereniku za poljoprivredu Franzu Fischeru, u kojima smo objasnili da ne želimo početi tako važne pregovore u trenutku kada je Hrvatska pred izborima. Odugovlačili smo i u tome bili uspješni.

NACIONAL: Poljoprivreda je golemi uteg za Hrvatsku, neefikasna je i skupa, a s druge strane nije moguće jednostavno je prepustiti tržištu jer će propasti. Što se može napraviti u takvim uvjetima? – Možemo kazati da je ona uteg, ali jednako tako vas mogu pitati a što to Hrvatska ima osim poljoprivrede. Hrvatski se izvoz temelji na prehrambeno-prerađivačkoj industriji, od Vegete i vode do mesa. Zato država mora zaštititi ovaj prehrambeno-prerađivački kompleks jer on danas proizvodi najprepoznatljiviji hrvatski izvozni proizvod. Gubici koji nam prijete mjere se u milijardama eura godišnje, a dovodimo u pitanje jedan od rijetkih sektora koji producira stvarno autohtone hrvatske proizvode.

NACIONAL: Unatoč tome barata se informacijom kako će još prije 1. svibnja Vladini predstavnici zaključiti pregovore s Europskom komisijom, što znači da će Hrvatska pristati na zahtjeve iz Bruxellesa. – Ako bi se sporazum pošto-poto potpisao do 1. svibnja, bio bih jako zabrinut. To znači da Vlada nema jaku pregovaračku poziciju. Sve dok nisu utvrđena načela na kojima ćete voditi pregovore, a vi utvrđujete datum do kada sve treba biti završeno, time stavljate uteg oko vrata svojim pregovaračima. Kako se pregovara može se naučiti iz našeg odnosa s Mađarskom s kojom smo tri godine pregovarali o načelima, a kada smo se dogovorili o njima, dovršili smo pregovore za samo godinu dana. Zato ne treba pristajati na bilo koji datum. Jasno da svi hrvatski građani žele da ova zemlja postane punopravni kandidat za EU, ali avis ne smije biti uvjetovan pristankom na ovako nepovoljne sporazume. Posebno ako će avis biti uvjetovan nekim političkim pitanjima, tada se zalažem da najprije riješimo te političke probleme, a tek nakon toga počnemo rješavati otvorena gospodarska pitanja. Poljoprivreda se treba riješiti posljednja, kao što su taj dio pregovora na kraju rješavale sve države koje 1. svibnja postaju članice EU, a ne da s njom počnemo pregovore.

NACIONAL: Koje će to biti konkretne posljedice za poljoprivredu ako se prihvati Protokol 7? – Takvu situaciju se ne usuđujem zamisliti. Najave da će prihvaćanjem Protokola 7 uvoz iz EU biti utrostručen čak su blage u odnosu na ono što nas očekuje. Za dvije-tri godine prehrambeno-prerađivačka industrija će biti potpuno zbrisana, a samim time i poljoprivredna proizvodnja. Kada dvije strane pregovaraju o nečemu, treba pokušati postići kompromis, što znači da se trebate naći negdje na sredini ili oko nje. Tada treba reći OK, da bismo dobili avis, moramo se dogovoriti i o uvoznim kvotama za poljoprivredne proizvode. Ali tada trebamo i mi od EU tražiti ustupke koji će osigurati veću konkurentnost hrvatske poljoprivrede, a to znači da oni koji dolaze na ovdašnje tržište trebaju imati što manje beneficije. Zašto bismo pristali na deset puta veće uvozne kvote za neke proizvode od kvota koje je dobila Slovenija?

NACIONAL: Jesu li se HDZ-ovi pregovarači konzultirali s vama o ovim pitanjima? – Moram otvoreno reći da se najveći dio informacija skriva od javnosti, pa i od mene. To ide tako daleko da iako su o ovom pitanju na zatvorenim sjednicama raspravljala čak tri saborska odbora, čak ni tada nismo dobili sve odgovore koje smo tražili. Bojim se da se tako parlament stavlja po strani jer upravo Sabor može najbolje pomoći našim pregovaračima i Vladi. Imam osjećaj da se boje reakcije hrvatske javnosti. Ali to je opasna politika jer kada potpišete neki sporazum, nema odustajanja.

NACIONAL: Ne postaje li zbog ovakvih stajališta prema pregovorima s EU HSS sve više izolacionistička stranka? – Nismo izolacionisti nego vodimo računa o ugroženim gospodarskim interesima, a u ovom trenutku u najtežem je stanju poljoprivreda. Sjetite se prije prošlih izbora izjava raznih dušobrižnika o ogromnom uvozu hrane u Hrvatsku, a ja vam jamčim da je tadašnji uvoz ništa prema onome što nam se sada sprema. Upozoravao sam prilikom ulaska u WTO i potpisivanja ugovora o slobodnoj trgovini s tranzicijskim državama da je to trenutak kada treba reagirati. Kada se prije 1. svibnja sporazum potpiše, više se ništa ne može napraviti ili govoriti “zašto uvozimo sve ovo kada to možemo proizvoditi u Hrvatskoj”. HSS i ja upozoravamo što će se dogoditi ne za nekoliko godina nego za nekoliko mjeseci.

NACIONAL: Jeste li spremni pridružiti se seljacima koji najavljuju prosvjede ako Vlada pristane na uvjete EU? – Uopće ne želim razmišljati o tome da bi netko potpisao tako nepovoljan sporazum za Hrvatsku. Ali ako bi se to dogodilo, podržat ću sve njegove protivnike bez obzira na to je li riječ o seljacima ili predstavnicima prehrambeno-prerađivačke industrije koji će biti u još gorem položaju. Spreman sam ih i predvoditi jer sam duboko svjestan što to znači za hrvatsku poljoprivredu. Sudjelovao sam u nekoliko pregovora s Fischerom i njegovim suradnicima i znam kako su to teški pregovarači. Međutim, mnogo je važnije spriječiti potpisivanje sporazuma jer kada naši predstavnici stave potpise, svaki prosvjed će biti uzaludan.

NACIONAL: Potječete iz seljačke obitelji i zanima me radite li i dalje na obiteljskom gospodarstvu otkako ste u politici? – Poznato je da sam s ocem i drugim članovima naše obitelji odrastao i radio na obiteljskom gospodarstvu. Poslije sam otišao raditi u PIK Vrbovec gdje sam naučio kako djeluje prehrambena industrija, zatim sam magistrirao, tako da danas znam voziti traktor i obavljati poljoprivredne poslove, ali razumijem se i u funkcioniranje prerađivačko-prehrambene industrije. Na žalost više nemam mogućnost baviti se poljoprivredom jer to nisu dionice pa da rastu same od sebe. Na selu morate uzeti motiku ili sjesti u traktor i raditi iz dana u dan. Sada to radi moj brat i uspio je stvoriti vrlo uzorito gospodarstvo, a ja pokatkad navratim po odojak ili komad mesa.

NACIONAL: Koliko je imanje veliko? – Imanje ima približno stotinu hektara zemlje, imamo stotinjak bikova i oko 700 svinja na godinu. Najviše informacija o proizvodnji dobivao sam upravo od brata koji katkad nije štedio kritiku na našu politiku. Stvar je u tome da je možda pet posto seoskih gospodarstava veliko poput našeg, a najveći dio njih puno je manji. Najnovije statistike pokazuju da prosječno hrvatsko imanje ima pet hektara i pet krava, što je znatno više nego prije, ali i dalje jako malo u odnosu na europski prosjek. Ni naše gospodarstvo nema velike šanse opstati kada uđemo u EU, a ova mala bez značajnijih potpora nemaju nikakve izglede.

NACIONAL: Zašto bi netko kupovao skuplje hrvatske proizvode umjesto jeftinijih iz inozemstva? – Kada biste ovo rekli nekome u Švedskoj, gledao bi vas kao da ste pali s Marsa jer u Švedskoj nikome ne možete objasniti da švedski proizvodi nisu najbolji na svijetu. Kod nas je druga potrošačka filozofija, dijelom uvjetovana slabijom kupovnom moći većine građana, ali i mi se od prekomjernog uvoza možemo zaštititi logikom “kupujmo hrvatsko”. Kao što Šveđani za svoje smatraju da vrijedi najviše, i mi Hrvati bismo za svoje proizvode trebali tvrditi kako su najbolji na svijetu.

NACIONAL: Koji su to hrvatski proizvodi najbolji na svijetu? – Jako je teško reći da hrvatska svinjetina i junetina nisu najbolje. Uopće se toga ne trebamo sramiti, uostalom naša junetina je bila najtraženija u EU, a to znači i na svijetu. Danas naši proizvođači baby beefa propadaju zbog toga što nisu konkurentni, jer su vani proizvođači subvencionirani pa je njihova junetina 20-30 posto jeftinija od hrvatske. Prije nego što smo zbog afere s koštanim brašnom zabranili uvoz svinja iz Mađarske bila je zanimljiva situacija. U Mađarskoj je kilogram svinjetine bio 9-10 kuna, a kod nas se zahvaljujući subvencijama mađarske vlade izvozila za pet kuna po kilogramu. Kada bismo i mi tako subvencionirali seljake, njihovi proizvodi ne bi bili nimalo skuplji od inozemnih. Ovako EU svojim poljoprivrednicima godišnje dodijeli 60 milijardi eura i normalno da svoje svinje ili junad mogu u Hrvatsku izvesti po dampinškim cijenama.

NACIONAL: Nedavno je kao strašna apostrofirana najava da će EU zabraniti Hrvatima odlazak u kolinje. – Europa zna biti strašna i ima vrlo određene kriterije. Više nećemo imati klaonica koje rade bez uvjeta, što je dobro. Danas u Hrvatskoj ima oko 670 klaonica, a samo njih pet zadovoljava međunarodne standarde. Slovenci su u roku od nekoliko mjeseci morali zatvoriti tri četvrtine svojih klaoničkih objekata. Zaštita potrošača u Europi je na jako visokoj razini i nema šanse da neki naš klaoničar ubuduće isporučuje proizvode bolnicama ili drugim institucijama ako nije zadovoljio visoke kriterije. Više neće biti kolinja koje će rezultirati trihinelom. Bit će to drukčija kolinja od ovih danas.

NACIONAL: Zašto je HSS tako rezolutno protiv genetski modificirane hrane, iako znanstvenici tvrde da nema dokaza da je ona nezdrava? – Prije stotinjak godina znanstvenici nisu znali ni da je duhan škodljiv, a danas smo svi te činjenice itekako svjesni. S druge strane nitko nije dokazao da GMO šteti, ali isto tako znanstvenici nisu niti dokazali kako GMO hrana ne šteti. HSS želi biti ispred svog vremena jer u Europi ima jako puno ljudi, posebno onih s višim standardom, koji žele kupovati ekološki proizvedenu hranu, a ne GMO proizvode. Hrvatska ima sreću da može proizvoditi ekološku hranu, čak je ponuditi u sklopu vlastite turističke ponude. Zašto bismo onda bili tako bedasti i nudili GMO? Uostalom stavite ispred nekog jadranskog hotela natpis da se unutra turistima nude GMO rajčice i odresci, a ispred drugog ponudite autohtona hrvatska jela i vidjet ćete gdje će nagrnuti turisti.