Izraelski helikopteri ispalili su tri rakete na Yassina kada je u gradu Gazi napuštao džamiju, gdje je zajedno s članovima obitelji i tjelohraniteljima prisustvovao molitvi.Izrael je u ponedjeljak ujutro ubio Ahmeda Yassina, osnivača i duhovnog vođu radikalne palestinske organizacije Hamas. Izraelski helikopteri ispalili su tri rakete na Yassina kada je u gradu Gazi napuštao džamiju, gdje je zajedno s članovima obitelji i tjelohraniteljima prisustvovao molitvi. Ubijena su u trojica njegovih tjelohranitelja i još četiri osobe. Dva Yassinova sina se nalaze među ranjenima. Yassin je bio nepokretan pa su ga pomoćnici gurali iz džamije u invalidskim kolicima, koja su nakon atentata nađena zajedno s leševima poginulih. Vijest o Yassinovom ubojstvu izazvala je među Palestincima ogromno uzbuđenje, posebno u Gazi. Tisuće Palestinaca izašli su na ulice, prosvjedujući protiv tog atentata i prijeteći Izraelu osvetom. Jedan od vodećih ljudi Hamasa izjavio je da je Izrael ovim “otvorio vrata pakla” i da je “započeo opći rat između njih i nas”. “Izrael je ubijao naše proroke a sada je ubio jedan islamski simbol i nakon ovog čina Izrael treba očekivati samo najgore”, rekao je taj predstavnik Hamasa, zaprijetivši da će ta organizacija donijeti tragediju u svaku izraelsku kuću. Vodeći palestinski političari, ne samo ekstremistički, nego i oni umjereni, osudili su ovaj atentat. U Izraelu je raspoloženje sasvim drukčije jer je značajan broj vodećih osoba pozdravio atentat, podsjećajući na sve ono za što je Yassin bio odgovoran i zbog čega je, kako je rečeno, “već odavno bio označen da bude ubijen”.

Ahmed Yassin rodio se 1938. u gradu Al-Johra na jugu ondašnje Palestine, današnjeg Izraela. U mladosti je doživio tešku nesreću i ostao je paraliziran. Zbog toga se okrenuo duhovnom radu. Studirao je na slavnom kairskom sveučilištu Al Azhar, koje je jedno od najvećih svjetskih duhovnih islamskih rasadišta, gdje su se intelektualno i vjerski formirali mnogi istaknuti protagonisti arapske politike. On je vrlo rano, još kao dječak, pristupio organizaciji Muslimanska braća, koja je bila izuzetno jaka u Egiptu i nositeljica islamskog radikalizma u toj zemlji. Tako je i danas, i mnogi njeni članovi su zatvarani pa i smaknuti zbog stalnih nastojanja organizacije da sruši sadašnju umjerenu egipatsku islamsku vlast i pretvore Egipat u fundamentalističku zemlju. Yassin je ubrzo postao zapaženi propovjednik Muslimanske braće i važan promicatelj te organizacije u Gazi, koja je do rata 1967. bila de facto dio Egipta. Nakon izraelske okupacije 1967., on je ostao u Gazi i 1973. osnovao islamski centar Al-Majama al-Islami, preko kojeg je polako počeo preuzimati kontrolu nad značajnim dijelom društvenog života u tom uskom području gusto naseljenom Palestincima, kojih tamo ima oko 750.000. Kroz taj centar je širio i radikalnu političku propagandu jer je on neprijatelj Izraela i smatra da ga treba uništiti. Uvjeravao je posjetitelje centra kako treba pokrenuti vjerski rat džihad protiv Izraela i na njegovom području stvoriti slobodnu Islamsku palestinsku državu.

Da bi Palestince pripremio za taj rat, Yassin je 1982. osnovao vojnu organizaciju Al-Majahadoun Al-Falestinioun i preko nje počeo stvarati vojnu infrastrukturu. No 1984. je organizacija razotkrivena, Izraelci su uhitili Yassina i osudili ga na 30 godina zatvora. Međutim, tri godine kasnije bio je oslobođen u sklopu jedne razmjene zarobljenika, na koju je Izrael bio prisiljen nakon što su pripadnici radikalne palestinske organizacije Ahmeda Jibrila oteli neke Izraelce. Yassin je tada odlučio da osnuje novu organizaciju, koja bi imala mnogo šire ciljeve od dosadašnje organizacije Al-Majahadoun Al-Falestinioun. Tu je organizaciju nazvao Harakat al-mugawama al-islamiya, a ona ima skraćenicu Hamas, što na arapski znači “Zanos”. Važan dio organizacije bio je vojni ogranak, no Yassin je ocijenio da mora biti puno šira i uključiti se u sve pore palestinskog društva, jer će samo na taj način biti efikasna. Tako je Hamas i vjerska i humanitarna, i gospodarska, i vojna organizacija, koja djeluje kroz lokalne džamije, kulturna društva, političke ćelije, pomažući stanovnicima palestinskih naselja na razne načine. Hamas je pokazao svoju snagu nakon što je krajem 1987. počela Intifada, višegodišnja palestinska pobuna, koja je odnijela mnogo žrtava. Pobuna je prekinuta tek sredinom devedesetih, kada je palestinski vođa Yasser Arafat krenuo u mirovni proces koji je rezultirao prvo sporazumom iz Osla, a potom povlačenjem Izraelca iz nekih dijelova zapadne obale Jordana i Gaze, gdje je stvorena palestinska samouprava.

Hamas je bio protiv tog mirovnog procesa i sporazuma iz Osla, no početkom devedesetih njegov utjecaj je ponešto jenjao, i to stoga što je Yassin opet bio u zatvoru. Izraelci su ga uhitili 1989. pod optužbom da je naredio ubojstvo jednog palestinskog kolaboracionista i osudili na 15 godina zatvora. To je bitno oslabilo Hamas, koji je nastavljao s oružanim akcijama i suprotstavljao se Arafatovoj politici a, ali tada s manjim uspjehom. Odnosi Hamasa i Arafata bili su u jednom razdoblju tako loši da je 1996. došlo i do obračuna pristalica jedne i druge strane u Gazi. Yassin je 1997. oslobođen i to na zahtjev jordanskog kralja Husseina, koji je njegovim oslobađanjem uvjetovao oslobađanje dvojice izraelskih agenata, uhvaćenih u Jordanu nakon neuspješnog atentata na tamošnjeg predstavnika Hamasa. Yassin je neko vrijeme proveo u Jordanu, ali se kasnije vratio u Gazu, gdje je razvio veliku aktivnost. Godine 1997. bio je na velikoj četveromjesečnoj turneji po arapskim zemljama, posebno se zadržavajući u bogatim zemljama Arapskog poluotoka, gdje mu je obećana velika materijalna pomoć, koju na Zapadu procjenjuju na oko 400 milijuna dolara.

Taj novac pomogao mu je da snažno razvije djelatnost svoje organizacije i započne energičniju borbu za njene ciljeve, a to je uništenje Izraela i stvaranje Islamske palestinske države. Zbog toga je on postao glavni neprijatelj Izraela. Njegova organizacija bila je glavni organizator i izvršitelj samoubilačkih bombaških atentata na civilne ciljeve u Izraelu, u kojima je u posljednje tri i pol godine ? od kada je u rujnu 2000. počela druga palestinska intifada – ubijeno 460 izraelskih civila, a oko 3200 ih je ranjeno. Njen primjer slijedile su i druge radikalne palestinske terorističke organizacije Islamski džihad i Mučenici Al Aqse, čiji su pripadnici također izvršavali bombaške atentate u Izraelu. Izraelska vlada na to je odgovarala različitim protuterorističkim operacijama, a u posljednje doba sve je češće pribjegavala atentatima na vodeće ljude Hamasa i preostale dvije organizacije. Vrlo često su u takvim operacijama korišteni helikopteri i avioni iz kojih su ispaljivane rakete na zgrade ili automobile, u kojima su se nalazili visoki pripadnici te tri organizacije, pa ih je na taj način u posljednje vrijeme značajan broj ubijen. Prošle godine u jednom takvom napadu bio je lakše ranjen i sam Yassin, ali tada nije bilo jasno da li je on bio cilj napada ili se slučajno našao na mjestu atentata na nekog drugog vodećeg pripadnika Hamasa.

Naime, Izrael se do sada libio napadati palestinske vođe pa i Yassina, a za to postoje dva razloga. Jedan razlog je taj što nije želio izazivati odviše žestoku palestinsku javnu reakciju, do koje bi sigurno došlo ubojstvom poznatog Palestinca, a što dokazuju i događaji nakon ovog atentata. Drugi razlog je taj da je Izrael imao obzira zbog međunarodnih reakcija. Likvidacije vođa palestinskih terorističkih organizacija ipak su hladnokrvni atentati i ubojstva, čija je etičnost i moralnost toliko upitna da su čak i neki pripadnici izraelskog zrakoplovstva odbili sudjelovati u takvim operacijama. Takva bi odmazda naišla na osude u inozemstvu. No dok je bila riječ o likvidacijama niže rangiranih osoba, za koje je Izrael tvrdio da su neposredni planeri atentata, većih prosvjeda protiv te prakse u inozemstvu nije bilo. Svaki pokušaj Izraela da se okrene protiv nekog važnijeg čovjeka iz najvišeg palestinskog vodstva nailazio je na međunarodne prosvjede. To dokazuje prosvjed koji je nastao kada je Izrael svojedobno upao u zdanje u Ramallahu, gdje sjedište ima palestinski vođa Yasser Arafat i kada su došla upozorenja da bi ga Izrael mogao ubiti ili protjerati.

To su bili razlozi zašto se izraelska vlada libila napasti Yassina, iako su mnogi njegovi suradnici, drugi ljudi iz vrha Hamasa, likvidirani u posljednje vrijeme. Sada je izraelski premijer Ariel Sharon odlučio napraviti i taj korak. Iz izraelskih izvora se tvrdi da je to bila izravna reakcija na atentat na jedan autobus u Jeruzalemu 22. veljače, i još više na nedavni dvostruki bombaški atentat u izraelskom gradu Ashdodu. U njemu je 14. ožujka ubijeno deset izraelskih civila, kojim je Hamas prekinuo razmjerno dugo razdoblje neaktivnosti i pokazao da namjerava nastaviti s atentatima. Nakon tog napada, izraelski parlament održao je posebnu sjednicu na kojoj je naložio vladi da intenzivira antiterorističke operacije, pa su na temelju te preporuke izraelski vojnici ponovno u nekoliko navrata upali u palestinsko područje Gaze, iako su s tim u posljednje doba uglavnom prestali. Sharon je čak bio najavio da bi se izraelska vojska mogla uskoro potpuno povući iz Gaze i u potpunosti je prepustiti Palestincima, o čemu su se već počeli voditi i razgovori na širem diplomatskom planu. U sve to je bio uključen i Egipat, koji je trebao održavati sigurnost na palestinsko-egipatskoj granicu, koju sada kontroliraju Izraelci. Navodno je operaciju likvidacije Yassina operativno iz svoje rezidencije vodio premijer Ariel Sharon.

Iz palestinskih krugova se ocjenjuje da će ovo ubojstvo sigurno za posljedicu imati značajnu eskalaciju nasilja, da će Hamas i druge radikalne organizacije sigurno pokušati osvetiti Yassinovu smrt, za što će zasigurno imati više dobrovoljaca nego ikada ranije. Čuju se i mišljenja da će zbog ovog atentata sigurno biti prekinuti svi izraelsko-palestinski kontakti, preko kojih se trebao dogovoriti i novi datum odgođenog prvog sastanka izraelskog premijera Sharona i palestinskog premijera Ahmeda Qureija. Izraelska strana tvrdi da je već dogovoreni sastanak za 16. ožujka odgođen zbog palestinskog atentata u Ashdodu, i da su Palestinci krivi što je mirovni proces opet zapeo. Iz desno orijentiranih izraelskih krugova se čuje da je Sharonova odluka da likvidira Yassina bila pravilna jer je politika likvidacije radikalnih palestinskih vođa dala dobre rezultate, pa se broj bombaških atentata nakon intenziviranja tih operacija počeo smanjivati. U Izraelu kažu da oni znaju da Yassin nije bio operativni šef Hamasa i da nije osobno organizirao atentate, ali ih je poticao, pa je stoga bio legitimni cilj izraelske akcije.