Bivši potpredsjednik Račanove vlade i glavni kreator njezine ekonomske politike, zbog koje su ga mnogi napadali, sada je postao vodeći kritičar HDZ-ova razvojnog koncepta.Slavko Linić i dalje unutar SDP-a drži položaj glavnoga gospodarskog stratega. Bivši potpredsjednik Račanove vlade i glavni kreator njezine ekonomske politike, zbog koje su ga mnogi napadali, sada je postao vodeći kritičar HDZ-ova razvojnog koncepta.

Linić je žestoki protivnik smanjenja PDV-a i upozorava da će ova odluka iduće godine rezultirati s tri milijarde kuna manjka u državnom proračunu. Međutim, prošlog je tjedna upozorio na još katastrofičniju posljedicu kratkotrajnog mandata Sanaderove vade, a to je nelikvidnost. Po njemu gospodarska politika HDZ-a već sada dovodi do tolikih dubioza da je izgledna bar djelomična repriza 90-ih, kada je zbog državnih dugovanja propao niz tvrtki. Takva crna prognoza sasvim sigurno nije ugodna kada Hrvatska pokušava postati kandidat za članstvo u Europskoj uniji.

NACIONAL: Na temelju čega tvrdite da Hrvatskoj prijeti razdoblje nelikvidnosti nalik na ono s kraja 90-ih? – Očito je da je nelikvidnost kulminirala 1999., kada HDZ-ova vlada nije plaćala dugove i izvršavala preuzete obveze, i tek nakon jednogodišnjeg rada koalicijske vlade predvođene SDP-om taj je problem riješen. Zahvaljujući nama Hrvatska je ponovno postala likvidna. Da bismo u tome uspjeli, kratkoročno smo se zadužili usput smanjujući financijski deficit, privatizirali smo pojedine tvrtke, a uz sve to dizali smo stopu gospodarskog rasta. Vlada Ive Sanadera ne rješava nelikvidnost u proračunu i to nema nikakve veze s objašnjenjima Ivana Šukera da je uzrok u prekasnom donošenju proračuna. Zbog takve politike HDZ-ove vlade više se ne ispunjavaju obveze prema građevinarima koji rade na ugovorenim projektima, niti prema državnim institucijama od socijale do znanosti i obrazovanja. Zato se ne plaća ni tvrtkama koje posluju s državom i stoga ne treba čuditi što oni već reagiraju na novonastalu situaciju. Svi se sjećamo strave i užasa iz 90-ih godina.

NACIONAL: Tko je kriv za ovu situaciju? – Ministarstvo financija koje nije otkrilo kako riješiti ovu situaciju. Stvar je u tome da ćemo ući u razdoblje kronične nelikvidnosti, no osobno se posebno bojim toga što ministar Šuker nije našao način kako premostiti ovako visok proračunski deficit. Nitko ne zna kako to Vlada namjerava pokriti jer nije poznata strategija privatizacije niti koliko se namjeravaju zadužiti kod domaćih i stranih banaka. Najveći problem je pad gospodarskog rasta, a bez njega nema napretka.

NACIONAL: HDZ odgovara kako ste u prošlosti umjetno napuhavali taj rast zahvaljujući državnim investicijama, a ne normalnom razvitku gospodarstva. – Tu je riječ o različitim ekonomskim teorijama jer u HDZ-u tvrde da državne investicije nisu najbolji način dizanja stope gospodarskog rasta. S time se mogu složiti, ali u željeznice treba ulagati jer time jačamo cjelokupnu industriju, od “Đakovića”, “Končara” i “Gredelja” do niza drugih tvrtki. Uvjeren sam da naše gospodarstvo ima izvozne mogućnosti, no ono treba strukturne promjene. Uostalom HDZ je zaustavio čak i investicije u zdravstvu tvrdeći da nema novca, što nije točno, jer novca ima sasvim dovoljno. Hrvatska ima stručnjake, ali još nedostaje oprema i moderna tehnologija pa da počnemo liječiti naše ljude prema svjetskim standardima. To jest državna investicija, ali i ona se može prebaciti na tržište, postati izvozni proizvod i početi zarađivati. Sanaderova vlada razmišlja drukčije, ona očekuje investicije iz inozemstva, što lijepo zvuči, ali nema prečvrste temelje.

NACIONAL: Bili ste potpredsjednik Vlade i vjerojatno imate podatke o tome koliko je zanimanje stranaca za ulaganje u Hrvatsku. – Dovoljno je pročitati sugestije Nacionalnog vijeća za konkurentnost u kojem vodeći hrvatski ekonomski stručnjaci ističu kako nismo riješili cijenu rada, da imamo prevelike doprinose na plaće, imamo neefikasno pravosuđe i malo sposobnih ljudi. U takvu zemlju ne dolazi kvalitetna investicija, a za promjenu pravosudnog ili obrazovnog sustava koji su loši trebaju proći godine. Dok to ne učinimo i tako postanemo zanimljivi inozemstvu trebamo ulagati u državne investicije. Osim toga naša radna snaga je preskupa u odnosu na onu na Dalekom istoku, a jako je malo investitora koji su u postojećim uvjetima spremni ulagati u ovakvu Hrvatsku.

NACIONAL: U stvarnosti, usporedbe Hrvatske s Irskom u pogledu ekonomskog rasta su demagogija? – Irska je razvoj osigurala upravo jačanjem investicija u infrastrukturi i stavljanjem u funkciju svih mogućih resursa na koje je država imala veliki utjecaj. Irska država je ulagala u slobodne zone, željeznicu i pomorski i zračni transport, a tek tada su došli stranci sa svojim kapitalom. To treba znati kada se spominju strana iskustva.

NACIONAL: Kakve će biti posljedice HDZ-ova smanjenja PDV-a? – Apsurdno je kada Vlada kaže kako se nedostatak od tri milijarde kuna neće osjetiti jer će ona povećati efikasnost. U isto vrijeme ostaje deficit od devet milijardi, što znači da bi dobro došao svaki prihod, pa i ove tri milijarde. Zato bilo kakvo smanjenje PDV-a jednostavno nije dobro. I mi u SDP-u smo izišli s prijedlogom diferenciranih stopa, iako smatramo da ni to nije dobra ideja. Ali kada je Vlada toliko uporna u smanjivanju PDV-a, željeli smo da taj novac završi kod siromašnijih građana, a ne trgovaca.

NACIONAL: Zašto niste uveli međustopu dok ste bili na vlasti nego je predlažete tek sada kada je HDZ izišao sa svojom inicijativom? – Mi i sada smatramo da PDV ne treba dirati, prije svega zbog velikog deficita u proračunu. I SDP i ja smo naglašavali da ni naš prijedlog vezan uz PDV nije dobar jer i on u idućoj godini stvara 3,5 milijardi kuna minusa i ne treba ga prihvatiti. Ali podnijeli smo ga jer želimo Vladu upozoriti da, kad se već odlučila na smanjenje, neka novac ide tamo gdje je potreban, u turizmu, poljoprivredi i za siromašnije građane. HDZ-ovim prijedlogom profitirat će bogatiji slojevi stanovništva i trgovci, što je još lošija solucija. No to ne znači da je naš prijedlog dobar.

NACIONAL: U medijima su vas prozivali kao zagovornika neoliberalnog ekonomskog koncepta. Kakav je koncept koji zagovara HDZ? – Hrvatska se suočava s vrlo čudnim problemom, a to je etiketiranje. U mojem slučaju to je značilo da Slavko Linić kao jedan od stratega gospodarskog razvoja u bivšoj vladi jača države investicije u gospodarstvu, a istodobno ga proglašavaju neoliberalom. U neoliberalizmu država ne investira niti jača državne tvrtke. Osim toga ja sam bio protiv rasprodaje strateških kompanija poput Janafa, plinovoda, željeznice, prijenosa električne energije, jezera ili mora. To su resursi za koje smatram da ih ni u snu ne trebamo privatizirati, a opet sam imao etiketu neoliberala. Druga je stvar što sam smatrao kako u realnoj ekonomiji nemamo što razmišljati nego jačati poduzetnike. Stvar je u tome da je hrvatsko gospodarstvo nesposobno, a ja smatram da je stečaj jedini izlaz kada nema nagodbe među vjerovnicima i dužnicima. To je normalan način rada u kapitalizmu, a kod nas je ovo proglašeno neoliberalizmom.

NACIONAL: Niste li i vi gospodarski rast temeljili na zaduživanju u inozemstvu? – To uopće nije sporno. Ali sjetite se da 1999. u Hrvatskoj niste imali ni kuna ni deviza, a gospodarstvo u kolapsu, banke pred propašću, i tada smo se mogli ili predati ili uhvatiti u koštac s ovim problemima. Morali smo početi investirati, a jedina mogućnost bilo je dobivanje novca iz inozemstva. Međutim, to su bila vrlo racionalna zaduženja. Kredite za autoceste otplaćivat će trošarine kojih smo se odrekli i novac od povećanih cestarina. Isto smo učinili i u Ini, HT-u i HEP-u. Imali smo hrabrosti podići trošarine, ali zato su danas izgrađene ceste. Zar mislite da nam je bilo ugodno dizati cijenu plina ? nije, ali zato smo počeli plinofikaciju Hrvatske. HDZ to ne želi raditi i to je razlika među nama u ekonomskoj politici. Zaduživali smo se, ali smo i znali kako te kredite vraćati.

NACIONAL: Zašto ste započeli sukob s Tomislavom Dragičevićem i vodstvom Ine? – Nema sukoba nego sam ja samo radio svoj posao. Najsmješnije su optužbe kako sam pitanje poslovanja Ine povukao tek na kraju svog mandata u Nadzornom odboru iako ću razrješnicu dobiti tek na Skupštini NO-a kada će biti održana i rasprava o prošlogodišnjim rezultatima. Stvar je u tome da sam morao smijeniti Vrbanovića, pozvati međunarodnu reviziju, čekati šest mjeseci da mi interna kontrola završi izvještaj dok uprava nije željela odgovoriti tko je kriv za nastale gubitke. To sam napisao, a sada se to naziva zlom namjerom i optužuje me se da sam sve napravio na kraju mandata. Pritom se zaboravlja da se izvještaji o prošlogodišnjem poslovanju uvijek podnose u ožujku ili travnju i ne vidim u čemu je problem. Mene Tomislav Dragičević ne zanima i zato sam smijenio Vrbanovića koji je izravno odgovoran za ove probleme. Smjenjujući Dragičevića otvorili bismo sukobe u Vladi, što nismo željeli, a osim toga zašto bih nekoga smijenio samo zato što o njemu ne mislim dobro?

NACIONAL: Za koji položaj ćete se kandidirati na svibanjskoj konvenciji SDP-a? – Jedina moja ambicija je biti član Glavnog odbora. Mi u Rijeci svjesni smo da trebamo dati prostor mladima. Još 2001., kada je stranka odlučila da sam potreban Račanovoj vladi, definitivno sam se odrekao mjesta riječkoga gradonačelnika, iako mi neki novinari i dalje imputiraju različite ambicije koje nemaju veze s istinom. To su nekadašnji članovi Komunističke partije, poput bivšega glavnog urednika Novog lista, kojima još nije jasno da SDP nije KP i da se ponašamo na demokratski način.

NACIONAL: Govoreći za Nacional prije dva mjeseca Račan se odrekao mogućnosti da se ponovno kandidira za premijerski položaj. Slažete li se s njegovom odlukom? – Sve dok je Račan na čelu SDP-a, smatram da on je u stanju voditi i izvršnu vlast u državi. O tome će odlučiti stranka. I ja sam prije četiri godine rekao da ne želim ostati četiri godine u Vladi jer mi je draži posao riječkoga gradonačelnika pa me je život demantirao. Zato treba pričekati i vidjeti što će budućnost donijeti Račanu.