Samo lani, od ukupno prodanih 3,9 milijuna litara raznih vrsta vina, Kutjevački podrum prodao je 2,4 milijuna litara Graševine.Kriminalistička policija nekoliko dana pokušava ući u trag dobro organiziranoj zločinačkoj organizaciji koja je samo u posljednjih nekoliko mjeseci na hrvatsko tržište plasirala više desetaka tisuća krivotvorenih jednolitarskih boca poznatog vina kutjevačke Graševine. Kutjevačka G tvrtku za koju je radio raševina najprodavanije je vino Kutjevačkog podruma, tvrtke čiji je većinski vlasnik odnedavna treći najbogatiji Hrvat Enver Moralić, čije je bogatstvo Nacionalov ekspertni tim procijenio na 200 milijuna eura.

DALIBOR ĆORIĆ, VLASNIK IREDALA 'Nemam nikakve veze s kutjevačkim vinima. Dugo sam u trgovini i nikad nisam imao takav slučaj. Iredal je posrednička trgovačka kuća' MASOVNO PATVORENJE KUTJEVAČKIH VINA Moralićevi ljudi su u suradnji s državnim inspektoratom na tragu drugih lažnih proizvoda, a patvorina ima i u BiH te u NjemačkojSamo lani, od ukupno prodanih 3,9 milijuna litara raznih vrsta vina, Kutjevački podrum prodao je 2,4 milijuna litara Graševine. Patvorenje poznatih domaćih prehrambenih proizvoda koji se u Hrvatskoj dobro prodaju nije novost. Na hrvatskom tržištu već se godinama sporadično mogu naći krivotvorena Vegeta, Franckova kava i slični proizvodi. No afera s kutjevačkom Graševinom mogla bi privući veću pozornost javnosti zbog dosad nezabilježenog detalja u borbi države s krijumčarima.

Prošlih godina falsificirani su se prehrambeni proizvodi mogli pronaći uglavnom sporadično u nekim malim trgovinama ili na tržnicama. Međutim, patvorenu kutjevačku Graševinu prodavao je poznati njemački trgovački lanac Kaufland, koji diljem Hrvatske ima 15-ak velikih prodajnih mjesta.

Do tog šokantnog otkrića u ožujku je došla viša gospodarska inspektorica Marija Marečak. Ona je u rutinskoj kontroli u Kauflandovu prodajnom centru na zagrebačkim Ravnicama otkrila boce kutjevačke Graševine koje su joj se učinile sumnjivima. Marija Marečak jedna je od rijetkih državnih inspektorica koja se specijalizirala za vino, pa je zbog svog velikog iskustva lakše mogla primijetiti ključne sitnice po kojima se kutjevačka Graševina u Kauflandu razlikovala od originala. Učinilo joj se da boce nemaju ispravne kontrolne markice Ministarstva financija, ali i da etiketa na bocama nije u svim pojedinostima kao i original.

Sporne boce poslala je Hrvatskom zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo na detaljnu analizu. Ljiljana Gašparec Skočić, ravnateljica Zavoda, 26. ožujka poslala je zagrebačkoj područnoj jedinici Državnog inspektorata dopis u kojem je među ostalim stajalo: “Uvidom u evidenciju izdanih markica utvrđeno je da su markice slovne i brojčane oznake BAG 776728 i BAG 774766 iz 2002. odobrene suglasno rješenju o puštanju u promet , te je neosporno da su 2 boce vina obilježene neodgovarajućim markicama. Naime, posebnom provjerom ugrađene zaštite markica (UV zaštitna boja u mikrorasteru) putem ultravioletnih zraka, te na osnovi neposrednog vizualnog zapažanja, nedvojbeno je utvrđeno da se radi o krivotvorenim markicama.”

Naknadnim provjerama nadležna tijela otkrila su i da vino u tim bocama uopće nije kutjevačka Graševina. Podrijetlo mu se još istražuje. Potom je Marija Marečak zatražila od Krešimira Francetića i Jožice Hajster, Kauflandovih zaposlenika na Ravnicama, podatke o podrijetlu vina. Oni su joj dali ulaznu dokumentaciju iz koje proizlazi da je to vino Kauflandu prodala tvrtka Iredal iz Splita.

Iz tih se dokumenata vidi da je Iredal od studenoga 2003. do danas Kauflandu na Ravnicama isporučio 5000 boca lažnog vina. Na zadnjoj fakturi bilo ih je 2944, ukupne vrijednosti 50.000 kuna. Kako Kaufland ima centraliziranu nabavu, neke su boce lažne kutjevačke Graševine otkrivene i u drugim njegovim prodajnim centrima. Zato je inspektorica Marečak privremeno zabranila Kauflandu prodaju kutjevačke Graševine.

Vlasnik i direktor Iredala, Dalibor Ćorić, za Nacional je izjavio: “Nemam nikakve veze s kutjevačkim vinima. Dugo sam u trgovini i nikad nisam imao takav slučaj. Ako su u zagrebačkom ‘Kauflandu’ pronašli kutjevačku Graševinu s kojom nešto nije u redu, a koju smo im mi dobavili, to ne znači da je Iredal odgovoran za propisanu kvalitetu. Iredal je posrednička trgovačka kuća i mi nikadanismo radili analize pojedinih proizvoda hrvatskog podrijetla. Nije moja ni dužnost kontrolirati je li sve u redu s kutjevačkom Graševinom. Mogao je u bocama, koje smo legalno kupili i potom prodali Kauflandu, biti i otrov! Iredal se ne bavi nezakonitim radnjama s vinom ili bilo kojim drugim prehrambenim proizvodom kojim trgujemo. Ne kontroliramo ni sadržaj ‘Lurina mlijeka, jer mi nismo uvoznik nego posrednik u trgovini. Mi kupujemo robu od svih i svima je prodajemo. Nije obveza trgovca da utvrđuje originalnost proizvoda, nego je li roba sanitarno čista.”

Krugovi bliski Državnom inspektoratu za Nacional su izjavili da takvu Ćorićevu izjavu u nekim dijelovima smatraju neprimjerenom, ali tipičnom, jer u Hrvatskoj nitko nikad ne odgovara za takve propuste. Upozoravaju da takvo ponašanje omogućava i pravna regulativa koja nije jasno definirala odgovornost sudionika u krijumčarskim lancima. Treba li Ćoriću vjerovati, odlučit će Kriminalistička policija, a poslije možda i sud. Ćorić nije objasnio zašto uvijek provjerava kvalitetu kineskih konzervir, dok ga pravo podrijetlo hrvatskih proizvoda ne zanima.

Za Nacional je Ćorić otkrio kako je nabavio patvorenu Kutjevačku graševinu: “Kutjevačku Graševinu kupili smo od trgovačke tvrtke ‘Merkur 5’ iz Splita i prodali je ‘Kauflandu’. To je bila kompenzacija za dugove ‘Merkura 5’ kojem smo isporučili cigarete. Iredal je distributer proizvoda Tvornice duhana Rovinj. I prije se događalo da se krivotvoreni proizvodi nađu na policama trgovina, ali to sa trgovcima i posrednicima kakav je Iredal nema veze.”

Direktor i osnivač “Merkura 5” je Milenko Marinović. Nacional s njim nije uspio kontaktirati. Krugovi bliski Državnom inspektoratu ne dvoje da bi i on vjerojatno ispričao priču sličnu Ćorićevoj i sugeriraju da bi samo oštre kazne svima koji su sudjelovali u lancu preprodaje lažnih proizvoda mogle donekle suzbiti organizirano krijumčarenje.

Kriminalistička policija pokušat će doznati tko je i kako na boce lažnog vina uspio uvjerljivo nalijepiti i krivotvorenu poreznu markicu, te tko ju je falsificirao. To je prijestup identičan krivotvorenju novca, jer su i porezne markice prihod državnog proračuna. Na zločinačku organizaciju s dobrim vezama ili u Ministarstvu financija ili u Kutjevačkom podrumu upućuje i to što se na falsificiranim poreznim markicama nalaze serijski brojevi identični onima koje je izdalo Ministarstvo financija.

Posebno će biti zanimljivo kako će menadžment Kauflanda objasniti zašto kutjevačka vina nije nabavljao od Kutjevačkog podruma, nego od drugih tvrtki, bez ikakve provjere što mu podvaljuju. Na promjeni njihove poslovne prakse sigurno će žestoko ustrajati Enver Moralić, novi vlasnik Kutjevačkog podruma. Njega je Marija Marečak informirala o tom slučaju i on se uključio u razotkrivanje krijumčarske mreže, koja je ugrozila najprodavaniji proizvod njegova Kutjevačkog podruma, ali i imidž Kauflanda. Moralićevi ljudi su u suradnji s državnim inspektoratom već na tragu i drugih lažnih proizvoda Kutjevačkog podruma. Otkrili su nove patvorine kutjevačkih vina u Bosni i Hercegovini, ali i u Njemačkoj. Najvjerojatnije se radi o drugoj mreži krijumčara, koji su te proizvode plasirali po manjim trgovinama.

Moralić je odlučio stati na kraj manipulacijama svojim proizvodima i pomno će pratiti kako će država procesuirati osobe i tvrtke koje su sudjelovale u otkrivenom krijumčarskom lancu. Krugovi bliski državnom inspektoratu nadaju se da bi ovaj slučaj mogao biti prekretnica u borbi s dobro organiziranim bandama, koje su dosad vješto izbjegavale sudske pozive ili tvrdile da je odgovornost netko drugi, a ne njihove posredničke tvrtke.

DALIBOR ĆORIĆ
Dalibor Ćorić poznat je u splitskim trgovačkim krugovima. Njegova tvrtka bavi se veleprodajom raznih prehrambenih proizvoda, vina, cigareta, i surađuje sa svim trgovačkim kućama i poslovnim centrima na području Splita. Bavi se prodajom mobitela i veleprodajom kartica za mobitele. Ćorić je ekskluzivni distributer cigareta Tvornice duhana Rovinj, jedan od najvećih distributera bonova za mobitele “Simpa” i “Vip.me” svim velikim trgovačkim kućama, poput “Keruma” ili “Tommyja”. “Iredal” karticama opskrbljuje niz trgovina, dućana, prodajnih mjesta. Velik je kupac i posrednik u trgovini, a procjenjuje se da mu je promet u prošloj godini dosegnuo oko 100 milijuna dolara.
Ćorić je vlasnik nekoliko atraktivnih prostora u Splitu koje je dobio na gradskim natječajima. Među ostalim, i prostora u najužem centru koji je unajmio “McDonald’s”. Nekoć je imao tvrtku “Dalmacijapromet”, koju su sumnjičili za nepropisnu nabavu oružja. Ćorić je dugogodišnji član HSLS-a i bio je visoko rangiran u splitskoj organizaciji te stranke. Bio je član Izvršnog odbora GO HSLS Split i aktivni sudionik gradskih političkih previranja u HSLS-u. Blizak je prijatelj Ivice Škarića, bivšeg saborskog zastupnika i bivšeg gradonačelnika Splita. Zahvaljujući članstvu u Izvršnom odboru gradskog HSLS-a, uvijek je imao dobar uvid u rad i odluke Poglavarstva grada. Tako je Ćorić postao i članom Upravnog vijeća Javne ustanove ”Športski objekti” i članom nekoliko gradskih povjerenstava. Ćorićevo ime spominjalo se u “aferi stolice” s postavljanjem 45.000 novih sjedala na stadionu Poljud. Poglavarstvo na čelu s gradonačelnikom Škarićem odlučilo je da Grad financira nova, navodno vatrootporna sjedala na Poljudu, a utjecajni član Povjerenstva koje je odlučilo tko će dobiti taj unosan posao bio je i Dalibor Ćorić. Zbog sumnje u odabir povlaštenog izvođača i legalnost odluke Poglavarstva, a posebno u kvalitetu i negorivost postavljenih stolica, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu prije više od godinu i pol poduzelo je istragu, čiji rezultati još nisu dostupni javnosti.