Objavljeno u Nacionalu br. 437, 2004-03-30

Autor: Plamenko Cvitić

NOVI ZAMAH MESIĆEVE ARAPSKE STRATEGIJE

Mesić nakon Blairova posjeta inzistira na trgovanju s Libijom

Predsjednik Stipe Mesić odlučio je prekinuti popuštanje pred američkim pritiscima zbog kojih Hrvatska dosad nije smjela realizirati poslove s arapskim zemljama, jer se iza krinke embarga za zemlje koje pomažu teroristima krila zaštita interesa zapadnog kapitala

Ako Vlada ne prihvati njegov zahtjev, predsjednik je spreman s HDZ-ovom garniturom ući u sukob i uspostaviti suradnju s tom državom nakon što je prvi od državnika vidio ? otvaranje Libije, promjenu njenog stava prema terorizmu i neslućene mogućAko Vlada ne prihvati njegov zahtjev, predsjednik je spreman s HDZ-ovom garniturom ući u sukob i uspostaviti suradnju s tom državom nakon što je prvi od državnika vidio ? otvaranje Libije, promjenu njenog stava prema terorizmu i neslućene mogućNakon prošlotjednog susreta britanskog premijera Tonyja Blaira i libijskog čelnika Moamera Gadafija hrvatski je predsjednik Stipe Mesić odlučio da bez obzira na sve dosadašnje pritiske Hrvatska uspostavi potpunu gospodarsku suradnju s Libijom. Ako Vlada ne prihvati njegov zahtjev, predsjednik je spreman s HDZ-ovom garniturom ući u sukob i uspostaviti suradnju s tom državom nakon što je prvi od državnika vidio ? otvaranje Libije, promjenu njenog stava prema terorizmu i neslućene mogućnosti za gospodarsku suradnju. Procesu koji je Mesić uz velik otpor Zapada, posebice SAD-a i Britanije, započeo još prije tri godine, sada se pridružuju iste te države, koje bi i dalje htjele da se Hrvatska pridržava embarga na poslovanje s Libijom, dok bi one istodobno tamo gurale svoje multinacionalne kompanije da rade goleme poslove. To se činilo i dosad, samo su se te kompanije skrivale iza tvrtki iz trećih zemalja.

Da se pokaže odlučnost u početku suradnje s Libijom, već će se ovog tjedna prihvatiti remont libijskog broda “Al mukaid”, koji zbog snažnog pritiska zapadnih zemalja i plašljivosti bivše hrvatske vlasti već nekoliko godina čeka na obnovu. Nakon tog manjeg posla, vrijednog 7,5 milijuna dolara, došle bi nove narudžbe za remont brodova u vrijednosti od 120 milijuna dolara.

Već nekoliko godina SAD, Francuska i Britanija diplomatskim aktivnostima koče prodor hrvatskih tvrtki na strana tržišta, a potom potencijalne poslove preusmjeravaju na vlastite kompanije. Najnoviji primjer takvog ponašanja zapadnih zemalja je libijski slučaj. Zbog optužbe za potpomaganje međunarodnog terorizma UN je 1992. Libiji uveo međunarodne sankcije, čime je znatno usporen razvoj te bogate arapske zemlje. Dulje od desetljeća međunarodne izolacije Libija je izvozila naftu i plin, a mogućnosti uvoza i razvitka bile su svedene na minimum pa stoga i nije čudno da je prošlog tjedna i britanski premijer Tony Blair posjetio libijskog čelnika Moamera Gadafija. Prije njega to su učinili španjolski i talijanski premijer, a poznato je da je nedavno u Tripoliju boravila i delegacija američkih kongresmena. Dakako, prošlotjedni susret Blaira i Gadafija poslužio je za sklapanje poslovnih aranžmana na razini tih dviju zemalja: britansko-nizozemski naftni gigant Shell dobio je posao istraživanja libijskih plinskih bogatstava, najveći britanski proizvođač oružja BAE Libiji će prodavati zrakoplovne dijelove, a zauzvrat će libijski vojni časnici ići na obuku i doškolovanje u Britaniju. Takav razvoj događaja, koji pokazuje da je politika na Zapadu uvijek u službi gospodarstva i ekonomije, najbolji je protuargument svim domaćim kritičarima vanjske politike predsjednika Mesića, koji je oduvijek tvrdio da treba sklapati poslove s Libijom i njenim čelnikom Gadafijem. Nadalje, zbog svojih putovanja u Libiju i druge afričke zemlje hrvatski je predsjednik proteklih godina bio trn u oku SAD-u i Britaniji, kojima je posebno smetalo Mesićevo nastojanje da se sa svakog takvog putovanja vrati s novim poslovima za desetke hrvatskih tvrtki, čije je čelnike uvijek vodio sa sobom. Prilike za poslovnu suradnju s Libijom danas grabe brojne europske tvrtke ohrabrene normalizacijom odnosa i kontaktima svojih administracija s libijskim čelnikom Gadafijem, a odgovornost za propuštene ili blokirane poslove za hrvatske tvrtke mogu se pripisati neodlučnoj i plašljivoj politici Račanove vlade, koju danas nastavlja i HDZ-ova. Mnogo je primjera takvog ponašanja hrvatske vlasti, a jedan od najpoznatijih je remont libijskog broda “Al mukaid”.

Riječ je o libijskom znanstveno-istraživačko-spasilačkom brodu koji je 70-ih godina izgrađen u Kraljevici, istovjetan brodu Hrvatske ratne mornarice “Faust Vrančić2. Nakon gotovo trideset godina plovidbe brodu je potreban remont koji je najbolje obaviti u brodogradilištu gdje je i sagrađen. Premda je remont već nekoliko puta bio ugovaran i brod je već plovio prema Jadranu, hrvatsko Ministarstvo obrane i Ministarstvo vanjskih poslova svaki put bi uskratili suglasnost za uplovljavanje broda u hrvatske vode pod izlikom da je Libija država pod međunarodnim embargom zbog zaštite međunarodnih terorista. Nakon određenog vremena u hrvatske je gospodarske krugove procurila informacija da uplovljavanje tog broda, kao i gospodarsko povezivanje Hrvatske i Libije, koči diplomacija SAD-a. Remont “Al mukaida” u nekom od hrvatskih brodogradilišta tako je godinama bio neizvjestan.

Izvor iz redova bivše vlasti potvrdio nam je da su nekoliko puta s američke strane pristizale diplomatske note u kojima se Hrvatsku upozoravalo da ne surađuje s Libijom, jer to bi “moglo pogoršati naše ukupne odnose”. Kao najvažniji razlog američkog protivljenja libijsko-hrvatskoj suradnji uvijek je bila navođena libijska potpora međunarodnom terorizmu, pa je uvijek naglašavano da ni po koju cijenu Hrvatska s Libijom ne smije surađivati u poslovima vezanim uz vojsku i obranu. Hrvatskim tvrtkama koje već godinama pokušavaju poslovati s Libijom vijest o suradnji Blaira i Gadafija, po kojoj će libijski časnici odlaziti u Britaniju na obuku danas, doista zvuči tragikomično. “Nama se govorilo da se ne smije surađivati s Libijom i morali smo uskraćivati suglasnost za libijsko-hrvatske projekte, a danas vidimo da nam velike sile pred nosom uzimaju te poslove”, ogorčeno je ovih dana Nacionalovu novinaru rekao čelni čovjek velike hrvatske tvrtke. “U blokiranje hrvatskih tvrtki bile su umiješane i zapadne obavještajne službe, jer je bilo nekoliko slučajeva kad bi nam Amerikanci javili da moramo uskratiti suglasnost za neki posao i nekoliko dana prije nego što bi u MORH i MVP stigao službeni dopis iz Libije”, dodaje visoka dužnosnica Račanove vlade. Miješanje američke diplomacije u hrvatsko gospodarstvo nastavilo se i nakon smjene vlasti pa je početkom siječnja američki veleposlanik u Hrvatskoj Ralph Frank posjetio predsjednika Mesića i u ime SAD-a tražio da Hrvatska obustavi obnovu libijskih trgovačkih brodova u brodogradilištu u Trogiru. Hrvatskoj je javnosti poznat i slučaj iz svibnja 2000., kad je brodogradilište “Greben” iz Vele Luke s Iranom potpisalo ugovor o izgradnji 12 patrolnih čamaca vrijedan 12 milijuna dolara, no u posao korčulanskog brodogradilišta ubrzo se umiješala politika. “Naše je Ministarstvo vanjskih poslova dobilo američku diplomatsku notu u kojoj je stajalo da ‘nije uputno da se realizira taj ugovor’, što je bila jasna poruka da naše brodogradilište ne smije preuzeti taj posao, odnosno da se ugovor mora raskinuti, jer je Iran teroristička baza”, rekao je za Nacional bivši dužnosnik hrvatske Vlade. Kasnija događanja pokazala su da zabrana hrvatskom brodogradilištu nema nikakve veze s tobožnjom terorističkom aktivnošću Irana, jer je nekoliko mjeseci poslije službeno objavljeno da će jedno francusko brodogradilište izgraditi dvanaest patrolnih čamaca za Iran. Rezultat tog slučaja bio je stečaj brodogradilišta “Greben”, kojem je iranska narudžba trebala osigurati posao i spasiti tvrtku, no zbog interesa stranih tvrtki i njihove sprege sa svojim vladama to se nije dogodilo. Kad je hrvatska Vlada doznala da će iranske čamce graditi francuska tvrtka, neki su predstavnici Vlade, svjesni da je hrvatska strana u ovom slučaju bila izigrana, od SAD-a zatražili kompenzaciju za nerealiziran posao. Iz SAD-a je ubrzo stigla delegacija stručnjaka iz američkih ministarstava obrane, carine i obalne straže, tzv. “Fact finding mission”, koja je hrvatskoj strani trebala ponuditi alternativne poslove kao kompenzaciju za gubitak posla s Iranom. Američka je delegacija u nekoliko dana pregledala nekoliko hrvatskih brodogradilišta, čak je i načelno dogovorena moguća izgradnja čamaca za američku obalnu stražu, ali do danas ništa nije ostvareno. Za to vrijeme Iranci su i dalje pokušavali uspostaviti poslovne odnose s Hrvatskom, a neko su vrijeme bili zainteresirani i za ulaganje u brodogradilište “Viktor Lenac”. Naime, Iran već desetljećima gradi veliko brodogradilište u Bandarabasu, ali nikako da ga stavi u funkciju zbog nedostatka stručne radne snage. Iranska je strana u jednom trenutku Hrvatskoj ponudila novčanu pomoć u zamjenu za hrvatske stručnjake koji bi pokrenuli rad u brodogradilištu u Bandarabasu, pa bi rezultat te suradnje bio da hrvatski stručnjaci brodove grade na dvije lokacije: lakši brodovi izgrađivali bi se u Bandarabasu, a zahtjevniji u brodogradilištu “Viktor Lenac”. Dakako, zbog blokade zapadnih zemalja ni ova ideja nikad nije realizirana. Dužnosnici bivše vlasti danas bez okolišanja govore o pritiscima kojima su bili podvrgnuti za svog četverogodišnjeg mandata: “Svako malo stizale su nam note u kojima smo bili optuživani da surađujući poslovno sa zemljama Bliskog istoka i Afrike potpomažemo terorizam, a više puta nam je bilo jasno dano do znanja da smo, kao mlada država, pod posebnom prismotrom”, prošlog je tjedna rekla bivša dužnosnica Vlade. Kad je riječ o brodogradnji, američka je strana otklanjala svaku mogućnost da neko hrvatsko brodogradilište gradi brodove ili čamce za Iran, uvijek izvlačeći opasnost od terorizma kao glavni razlog svom protivljenju: “Objašnjavali su nam da je za američku Sedmu flotu koja stalno plovi Perzijskim zaljevom jako opasno da neka od arapskih zemalja posjeduje brza plovila koja se, ploveći brzinom od dvadesetak čvorova na sat, mogu pretrpana eksplozivom u četvrt sata s obale približiti nekom američkom ratnom brodu i izazvati kaos”, rekao je za Nacional izvor iz Ministarstva prometa koji cinično dodaje: “Po Amerikancima, Arapi smiju imati samo deve.” Ne ulazeći u istinitost terorističkih prijetnji s Bliskog istoka, mnogi smatraju da su zapadne zemlje, prvenstveno SAD, često blokirale poslove hrvatskih tvrtki bez valjanog razloga, odnosno zloupotrebljavajući opasnost od terorizma za račun vlastitih kompanija.

Dobar primjer za to je i Sirija. Naša je naftna kompanija nedavno u Siriji postigla izniman uspjeh, jer su njeni istraživači u jednom bloku pronašli komercijalni izvor nafte. Riječ je o Hayan bloku od devet bušotina u središnjoj Siriji, nad kojim je nekoć koncesiju za istraživanje i pokusno bušenje držala američka naftna kompanija koja se nakon neuspjeha u pronalasku nafte povukla iz tog bloka. Vođena rezultatima svojih mjerenja, Ina je kupila koncesiju za taj blok, u uvjerenju da u tom bloku nafte ipak ima. Kad se ispostavilo da su Inini stručnjaci bili u pravu i pronašli golem izvor nafte, Amerikanci su pokušali ponovo steći pravo na taj blok, što je pravno nemoguće jer su ga svojevoljno napustili, a Inin ugovor o koncesiji za sljedećih 20 godina ratificirao je i sirijski parlament. Uspjeh na bloku Hayan našu je naftnu kompaniju potaknuo da u Siriji krene u istraživanja na bloku sjeverozapadno od Hayana, čime Ina očito smeta američkim naftnim kompanijama koje bi rado bile ekskluzivni operateri i koncesionari bogatih sirijskih naftnih polja. Već se sada mogu čuti prigovori iz diplomatskih krugova da nije baš pametno takvo približavanje Sirije i Hrvatske. Međutim, nakon prošlotjednog Blairova puta u Libiju i ugovaranja poslova vrijednih nekoliko stotina milijuna dolara, hrvatska se Vlada više ne bi smjela ničega bojati.

Iako je američki veleposlanik Franks prošle subote bio kod Mesića i navodno mu dao podršku za njegovu “arapsku kampanju”, SAD se i dalje ljuti na hrvatskog predsjednika kojeg vidi kao branu amerikanizaciji Hrvatske. O tome svjedoči i nedavna neformalna izjava jednog od prvih ljudi američke administracije zaduženih za ovu regiju koji je rekao da “ne bi bili previše žalosni ako bi Mesić izgubio sljedeće predsjedničke izbore”. Oni mu još uvijek ne mogu zaboraviti otovreno suprotstavljanje američkoj politici prema Iraku i čuveni prošlogodišnji govor na otvaranju američkog veleposlanstva u Velikoj Gorici, gdje je hrvatski predsjednik vrlo oštro govorio, bez ikakva okolišanja, o potrebi uključenja UN-a u cjelokupnu Iračku operaciju, kao i o pogrešnoj američkoj politici. Danas se vidi da je bio u pravu. Kao žrtva tada je morao otići Mesićev savjetnik Tomislav Jakić, koji je pisao govor po Mesićevim napucima. No taj je govor toliko iziritirao Račana da je zbog očuvanja dobrih odnosa s SAD-om tražio Jakićev odlazak. Danas se vidi da je to bio pogrešan potez.

Mi znamo da su Sjedinjene Države bile i ostale čvrsti oslonac slobodnog svijeta.
Stoga znamo da je isključeno kako bi upravo Sjedinjene Države mogle i samo pomišljati na to da bilo koga od svojih prijatelja s kojima dijele iste vrijednosti i ideale, kažnjavaju zbog toga što ostaje vjeran temeljnim postavkama međunarodnih odnosa, postavkama slobode pojedinaca i nacija i njihove pune ravnopravnosti.

Mi znamo da su Sjedinjene Države odigrale nezamjenjivu ulogu prilikom osnivanja Ujedinjenih naroda, kao i da su zaslužne, možda više od bilo koga drugoga, što se svjetska organizacija održala, i to u vremenima i u uvjetima što su bili sve prije no povoljni.

Stoga odbijamo svaku pomisao na to da bi Sjedinjene Države mogle i samo razmišljati o tome da potisnu svjetsku organizaciju na marginu, ili da joj čak uskrate svoju podršku, što bi dovelo u pitanje i njen opstanak.

Hrvatska svoje mjesto u svijetu vidi i ostvaruje danas u krugu demokratskih zemalja, u redovima globalne antiterorističke koalicije, u Ujedinjenim narodima, a već sutra ? i u Europskoj uniji, i u Atlanskom paktu. Našu vanjsku politiku niti smo vodili, niti vodimo s osloncem čas na jednu zemlju, ili skupinu zemalja, a čas ? na drugu.
Na istim načelima mi želimo jednako dobre odnose sa svima, velikima i malima, jakima i slabijima.

Svjesni smo svoje evropske pripadnosti, ali i svoje globalne usmjerenosti.
Svjesni smo, naravno, specifične uloge i mjesta Sjedinjenih Država u svijetu u kojemu živimo. Stoga je savršeno jasno da je jedan od prioriteta naše vanjske politike nastavljanje i proširivanje dobrih, čak i savezničkih odnosa sa Sjedinjenim Državama.
Ali, mi smo samostalna, suverena država. I tako dugo dok svojom slobodnom voljom dio svojega suvereniteta na prenesemo na Europsku uniju, mi ćemo svoje odluke donositi sami, imajući u vidu prije svega i iznad svega interese i dobrobit naših građana ? ne samo kratkoročno, nego i dugoročno gledano.

Uvijek ćemo biti spremni saslušati druge, ali očekujemo da i drugi imaju sluha za nas. Poznavajući povijest Sjedinjenih Država, sigurni smo da će upravo one najbolje razumjeti takvu poziciju i da će znati cijeniti Hrvatsku koja misli svojom glavom daleko više nego Hrvatsku koja bi se svela na ulogu bilo čijeg poslušnika.
Koristim priliku da s ovoga mjesta uputim srdačne i prijateljske pozdrave predsjedniku Georgeu Bushu i američkom narodu.

Izvaci iz govora hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića na otvaranju nove zgrade Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu 13. lipnja 2003. godine:

***
Naravno, naši su odnosi prolazili kroz različite faze, imali su svoje uspone i padove. No, u svakom trenutku, mi u Hrvatskoj vidjeli smo i doživljavali sebe kao iskrene prijatelje Sjedinjenih Država.

U Hrvatskoj nije bilo i nema antiameričkih osjećaja. Dakle, mi smo bili i mi jesmo američki prijatelji. No, kao i za svaki odnos, tako je i za odnos prijateljstva potrebno dvoje. Drugim riječima: i Sjedinjene Države trebaju shvatiti da je naše prijateljstvo iskreno i trajno, pa i onda kada u ovom ili onom pitanju razmišljamo drugačije, nego se razmišlja u Washingtonu.

Vezane vijesti

Izaslanstvo ICC-a u Libiji

Izaslanstvo ICC-a u Libiji

Predstavnici Međunarodnoga kaznenog suda (ICC) doputovali su u Libiju kako bi osigurali oslobađanje svojih kolega koji su zatočeni prošlog tjedna,… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika