Objavljeno u Nacionalu br. 438, 2004-04-06

Autor: Davor Pašalić

Skandalozni zakon podijelio SiCG

Miloševiću mjesečno 500 eura haaškog džeparca

Srbijanski parlament prošlog je tjedna usvojio zakon o velikodušnoj financijskoj pomoći pritvorenicima u Haagu i njihovoj obitelji koja će se izdvajati iz proračuna: premda se pomoć ne odnosi samo na Miloševića, upućeni u političke prilike u Srbiji kažu da je zakon pisan upravo radi njega

Zakon o pomoći Miloševiću usvojen je po hitnom postupku i dobio je 141 glas.Zakon o pomoći Miloševiću usvojen je po hitnom postupku i dobio je 141 glas.Slobodan Milošević gotovo je tri godine u pritvoru Haaškog suda, ali ima sve razloge da se ponosi novim parlamentom u Beogradu, koji je upravo usvojio zakon o velikodušnoj financijskoj pomoći diktatoru odgovornom za smrt stotina tisuća ljudi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na Kosovu.

Protivnici zakona tvrde da je premijer Koštunica počeo otplaćivati podršku koju mu je Miloševićev SPS-a dao pri formiranju vlade Nakon usvajanja zakona SAD je zamrznuo financijsku pomoć SiCG-u kako se dijelom tog novca ne bi financirali haaški optuženiciNakon 13 godina vladavine, obilježene ratovima, nacionalističkim divljanjem, izbornim krađama, ubojstvima, masovnim progonima, najvećom inflacijom u povijesti svijeta, osiromašenjem milijuna ljudi, Milošević je, uz masovnu narodnu pobunu, sišao s vlasti 5. listopada 2000., nakon što ga je na izborima za predsjednika tadašnje SRJ porazio Vojislav Koštunica. Nekoliko mjeseci potom srbijanski premijer Zoran Đinđić je, unatoč Koštuničinu protivljenju, uhapsio Miloševića i izručio ga ICTY-ju u Den Haagu.

Danas je Đinđić mrtav, Koštunica je srbijanski premijer, a građani Srbije, po odluci svog parlamenta, plaćaju troškove obrane Miloševića pred Sudom, kao i posjet Haagu ozloglašenih članova njegove obitelji ? supruge Mirjane Marković, sina Marka i kćeri Marije. Za Mirjanom Marković i Markom Miloševićem raspisane su tjeralice Interpola zbog kažnjivih djela u Srbiji. Tvrdi se da su oboje u Rusiji. Marija Milošević živi u Crnoj Gori.

Zakon o pravima optuženih u pritvoru ICTY-ja i članova njihovih obitelji predložila je najjača opozicijska partija ? Srpska radikalna stranka haaškog optuženika Vojislava Šešelja. Zakon su podržali i zastupnici opozicijske Miloševićeve Socijalističke partije Srbije, ali i svih članica vladajuće koalicije ? Koštuničine Demokratske stranke Srbije, G17 Plus – “stranke ekonomskih eksperata” čiji su lideri potpredsjednik vlade Miroljub Labus i ministar financija Mlađan Dinkić, i Srpskog pokreta obnove (SPO) Vuka Draškovića.

Zakon propisuje da građanin SiCG-a u haaškom pritvoru ima pravo na posebnu novčanu naknadu, kao i na sredstva za troškova dvojice odvjetnika, ako optuženom obranu ne plaća Haaški sud. Članovi obitelji optuženika ? bračni ili izvanbračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre, imaju pravo na naknadu troškova prijevoza i boravka u Nizozemskoj prilikom posjeta i naknadu troškova komunikacije s optuženikom.

Posebna “naknada zarade” optuženika određuje se u visini plaće zaposlenih u državnim tijelima s koeficijentom 8,80, što znači da će svi optuženici primati mjesečno oko 500 eura. Prosječna plaća u Srbiji je 170 eura. Odvjetnički troškovi procjenjuju se na 30.000 eura mjesečno po optuženiku.

Po dva člana obitelji mogu posjetiti optuženika dvaput mjesečno. Posjeti su ograničeni na četiri dana. Osim na naknadu putnih troškova, hotelskog smještaja, izdavanja viza, članovi obitelji imaju pravo i na dnevnice, tako da bi minimalni troškovi za jednu osobu prilikom svakog posjeta mogli iznositi tisuću eura. Članovi obitelji dobivaju i oko 170 eura mjesečno za telefonske troškove.

Velikoj većini optuženika pred Haaškim sudom troškove obrane pokriva sam ICTY. Honorari su toliki da su mnogi odvjetnici spremni optuženiku ponuditi pola novca dobivenog od ICTY-ja samo da budu angažirani. Osim toga, Vijeće ministara SiCG-a lani je odlučilo da optuženici koji se dobrovoljno predaju Haaškom sudu dobivaju po 200 eura mjesečno, a članovi njihovih obitelji imaju pravo na tri povratne avionske karte Beograd – Amsterdam i 250 eura.

Ta odluka, iza koje je stao i ministar vanjskih poslova SiCG-a Goran Svilanović, objašnjavajući da je njen cilj poticanje optuženih da se sami predaju, odnosila se na 16 osoba. Među njima su Šešelj, bivši predsjednik Srbije Milan Milutinović, premijer Nikola Šainović, ministar obrane SRJ Dragoljub Ojdanić, dugogodišnji načelnik državne sigurnosti Srbije Jovica Stanišić, prvi zapovjednik zloglasnih “crvenih beretki” Franko Simatović. Neki od njih imaju bankarske račune u inozemstvu. Od kolovoza je SiCG na tih 16 optuženika potrošio više od 100.000 eura. Milošević nije dobivao tu pomoć jer se nije dobrovoljno predao. Sada je i to ispravljeno.

Novi lider radikala Tomislav Nikolić izjavio je da je to “socijalni zakon”.
Skupština Srbije ima 250 zastupnika. Zakon o pomoći Miloševiću usvojen je po hitnom postupku i dobio je 141 glas. Protiv su bili članovi Demokratske stranke pokojnog Đinđića. Njima se pridružio Draškovićev SPO, predomislivši se u posljednjem trenutku (Milošević je u Beogradu optužen da je dvaput naručivao Draškovićevo ubojstvo). Poslanici G17 Plus suzdržali su se od glasovanja jer nisu prihvaćeni njihovi amandmani. Tako je Milošević dobio zakon pisan samo za njega.

Sljedećeg dana SAD je zamrznuo financijsku pomoć SiCG-u, jer Beograd nije izručio ICTY-ju ratnog zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, a ministar vanjskih poslova Svilanović je rekao: “Tražite podršku od EU, SAD-a, MMF-a, a financirate haaške optuženike.”

Često je objašnjenje da Koštunica tim zakonom otplaćuje podršku koju mu je Miloševićev SPS pružio pri formiranju manjinske vlade. Ali mnogi tvrde da je Koštunica ponovo dokazao da je ”Šešelj u bijelim rukavicama”. Zaključak je da je u Srbiji, unatoč formalnoj manjinskoj vladi DSS-a, G17 Plusa i SPO-a, na vlasti faktički trijumvirat DSS ? SRS ? SPS. Mišljenje G17 Plusa i SPO-a više nije važno, jer je Koštunica blizak Šešeljevim radikalima, uz čiju podršku može postići što poželi. A SRS bi, da je na vlasti, činio isto što i Koštunica. O tome svjedoče i prvi potezi Koštuničine vlade ? zamrzavanje suradnje s Haagom, najave ukidanja specijalnih sudova, formiranih posle Đinđićeva ubojstva radi procesuiranja ratnih zločina i organiziranog kriminala, zaustavljanje reforme školstva, izjava novog ministra kulture Srbije Dragana Kojadinovića da mu je prioritet uvođenje ćirilice na sve televizije.

Reakcije na novi zakon bile su brojne i burne: pokušaj da se Milošević i ostali amnestiraju od odgovornosti za uništavanje Srbije, žalosno je da Skupština nije predložila zakon o pomoći obiteljima Miloševićevih žrtava, zakon je uvreda za sve građane Srbije, obitelji žrtava krvnike će nagraditi za dugogodišnji teror i mučenje, država preuzima kolektivnu krivnju za ratne zločine, optuženici u Haagu kao da su predstavnici Srbije na Olimpijadi pa treba skupljati novac da ju što bolje zastupaju, ratni zločinci postaju nacionalni heroji, Milošević je bio problem, a sad je briga Srbije.

Veljko Stambolić, sin ubijenog političara Ivana Stambolića, za čiju je likvidaciju optužen Milošević, izjavio je: “Nisam ni pomišljao da ćemo ja i cijela Srbija plaćati ljude koji su je doveli na rub ponora.” Jovo Ćuruvija, brat ubijenog novinara Slavka Ćuruvije, rekao je: “Ne želim plaćati Mirjani Marković. Protiv nje sam podnio kaznenu prijavu da je potaknula ubojstvo mog brata. Neka Koštunica iz svog džepa izvadi novac.”

Verovatno će najveću štetu pretrpjeti G17 Plus, stranka koja tvrdi da se nepokolebljivi bori protiv korupcije i za europske integracije. “Patriotski orijentirani” glasači DSS-a, SRS-a i SPS-a podržavaju novi zakon. Oni koji su dali glas G17 Plusu na sljedećim će izborima, međutim, dobro razmisliti jesu li njihova očekivanja ispunjena.

Predsjednik SiCG-a Svetozar Marović izjavio je da novi zakon ne shvaća kao financiranje ratnih zločinaca nego kao jačanje suradnje Beograda s Haagom. Nije se pozabavio idejom da bi Beograd bolje surađivao da izruči 15-ak optuženika za koje Haaški sud tvrdi da se nalaze u SiCG-u.

Zakonom nije zadovoljan ni Miloševićev SPS. Smatra da Zakon pomaže članovima obitelji optuženika, ali ne i njegovoj obrani, jer su sredstva “simbolična”. A procjenjuje se da bi Milošević prodajom svojih dviju kuća na Dedinju i u Požarevcu, čija se vrijednost procjenjuje na milijune eura, mogao plaća najskuplje svjetske odvjetnikee nekoliko godina.

Milošević je, prema podacima Transparency Internationala, dok je vladao, protuzakonito prigrabio milijardu dolara i na petom je mjestu liste najkorumpiranijih političara u prošlih 20 godina. Na vrhu je bivši indonežanski predsjednik Suharto, s plijenom od 15 do 35 milijardi dolara. Slijedi nekadašnji predsjednik Filipina Ferdinand Marcos, s 5 do 10 milijardi dolara. Treći je predsjednik Zaira Mobutu Sese Seko s 5 milijardi dolara, dok je četvrti pokojni šef nigerijske države Sani Abacha. Za Miloševićem slijede haićanski diktator Jean-Claude Duvalier, optužen za pljačku 300 do 800 milijuna dolara, predsjednik Perua Alberto Fujimori sa 600 milijuna i nikaragvanski lider Arnoldo Aleman, čiji plijen iznosi oko 100 milijuna dolara. Predsjednik Filipina Joseph Estrada optužen je za pljačku gotovo 80 milijuna dolara.

Vezane vijesti

Tuđman mi je rekao - 'Kad podijelimo Bosnu, ja i Sloba bit ćemo saveznici'

Tuđman mi je rekao - 'Kad podijelimo Bosnu, ja i Sloba bit ćemo saveznici'

Akademik Dušan Bilandžić u intervjuu Nacionalu prvi put otvoreno govori o ulozi prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u pokušaju podjele Bosne… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika